![[Happy.gif]](./images/smilies/Happy.gif "[Happy."){kind=small}
a da i da se svako sa svakim..... mislim da je to poenta cijele price
Etnologija Balkana
-
paparaci
- Velicanstvo Foruma
- Postovi: 5054
- Pridružen/a: 08 Jan 2003 02:00
- Lokacija: Putnik Bez Adrese
Re: Etnologija Balkana
dugo brate dugo. vise manje sam povrsinski preletio. skontao sam uglavnom da su bosanci ilirskog porijekla najvise, zatim teutonci i i jos neki. hahha. eto sto me pamcenje dobro sluzi
a da i da se svako sa svakim..... mislim da je to poenta cijele price
a da i da se svako sa svakim..... mislim da je to poenta cijele price
Re: Etnologija Balkana
ko je Boris Dezulovic?Mic_Sokoli je napisao/la:Nema u naÅ¡oj DNK-spirali darovnica, bula ni hatiÅ¡erifa, nema Konstantina Porfirogeneta, ni BaÅ¡ÄÂanske ploÄÂe, ni Miroslavljevog jevanÄ‘elja,
Piše: Boris Dežulović
Procitala sam mnogo knjiga i razumijem sve moguce stilske figure a koje li su ovo...
znam i sta su darovnice, i crkveni spomenici, glagoljski i cirilski, i pisani na kamenu i na papiru, ali fakat me zanima ko je sastavio ovu recenicu....ko je lik, odakle je?
Re: Etnologija Balkana
Balkanska etnologija moze se svesti na samo par rijeci a to su " SVI SMO MI BALKANCI" Samo da znate vi precasni i plemeniti arijevci , vi sto imate plavu krv i vi ste vec postali balkanci , balkan vam je u krvi a da to i ne znate . I vi veliki Amerikanci i vi ste samo jedni obicni balkanci . A znajte da su vam svi silni Bosnjaci , Srbi i Hrvati ,Turci, Slovenci ( zapakovani u celofan ) ,Grci , Bugari ,Rumuni I Albanci,Makedonci i Crno Gorci donjeli balkan u svojim koferima .A vi , vi ste to od njih ukrali a da to oni i ne znaju.Raspakovali ste njihovu balkansku etnologiju i servirali je sebi kao najvecu gozbu koju nikada do tada niste imali.Da priznali vi to ili ne to je vasa buducnost. Ja sam balkanac , zivio sam zivim i zivjecu tu , a vi dodjite slobodno ima mjesta i za vas . Sto bi rekao Rambo A. " ja sam balkan boy i smrdim na znoj " a ja kazem smrdim na znoj ali na znoj koji je ugodan miris za razliku od vaseg ustajalog mirisa Zapada . -----------------------------Ja ovaj ovde koji zivi u centru Balkana -----Zenica
Re: Etnologija Balkana
A SADA EVO VAM I ODGOVOR ZASTO VI ZELITE DA STE BALKANCI jer volite ovih nasih deset balkanskih obicaja ;U usporedbi s ostatkom Europe, posebno sa zapadnim dijelom, takozvani Balkanci nisu na dobrom glasu. Iako su se izrazima Balkanski poluotok ili Balkan još davno mnogi protivili, o današnjim mišljenjima da i ne govorimo, oni su se ipak održali, obuhvaćajući narode koji žive od zapadne Hrvatske do zapadnog dijela Turske
Kako su iz tih uglavnom siromaÅ¡nih zemalja ljudi emigrirali, a u novim se domovinama bavili uglavnom ilegalnim, ali unosnim poslovima, tako su Balkan i Balkanci doÅ¡li na zao glas. Osim toga, Balkan je ÄÂesto opisivan kao 'bure baruta', nemirno podruÄÂje koje će svaki ÄÂas eksplodirati. Ako zapadnjaci toga nisu svjesni, mi smo svjesni da narodi na ovim prostorima imaju jednu veliku prednost, koja ipak rjeÄ‘e koristi, ÄÂešće donosi negativne stvari, ali nas usprkos svemu veseli i uglavnom nasmijava, a to je mentalitet.
JoÅ¡ uvijek blizak davno proÅ¡lim stoljećima, malom ÄÂovjeku i selu, balkanski mentalitet se izdvaja od ostatka svijeta ponajviÅ¡e uvjerenošću da niÅ¡ta ne treba puno raditi, da će stvari kad-tad doći na svoje. Nikamo ne treba žuriti. Kad bismo u usporedbi s tim ostatkom svijeta izdvojili neke balkanske tradicije i obiÄÂaje, dobili bismo one kojima se zbilja ponosimo, ali i one koje bi možda konaÄÂno trebalo zaboraviti.
Pljuvanje po cesti
Iako nismo jedini koji to radimo, u tome smo ipak najuvjerljiviji i po broju ljudi koji svakodnevno prakticira pljuvanje po cesti bez sumnje vodimo. ÄŒak i ako se osvrnemo na književnost s naÅ¡ih prostora, sjetit ćete se da u MilÄÂecovom 'Zvižduku s Bukovca' postoji i natjecateljska disciplina pljuvanja u dalj.
Kako to obiÄÂno biva, a ovu konstataciju ÄÂut ćemo joÅ¡ mnogo puta, Å¡to istoÄÂnije idemo, stvari se postepeno mijenjaju ili bivaju izraženije. Tako u istoÄÂnijim dijelovima ne samo da se pljuje, već se stvara prava glazbena ljestvica zvukova koji se proizvode pri skupljanju pljuvaÄÂke. Posebno su privlaÄÂni oni tuberkulozni kaÅ¡ljevi od kojih na cesti automatski okrećete glavu i bježite. Pozitivna strana pljuvanja po cesti možda je besramnost – kad vam doÄ‘e, bez problema izbacite viÅ¡ak iz sebe!
Ispijanje kave
Kako biste vi jednom Balkancu objasnili da se kava pije s nogu, u dva poteza za Å¡ankom? Jednom rijeÄÂju – nikako, jer to nije u naÅ¡oj kulturi. Davnih smo dana s istoka pokupili kulturu ispijanja kave koja se pretvorila u zbilja zabavan i koristan obiÄÂaj, posebno ako se prakticira za radnog vremena, a eskiviranje obaveza jedna je od stvari koje nas posebno vesele.
Ispijanje kave je ritual. Prva jutarnja kava je za buÄ‘enje, već druga je za priÄÂu. U nekim mjestima konobari bi se ÄÂak mogli i uvrijediti ako je popijete prebrzo, minimalno Å¡to će vam dopustiti je pola sata. Gorka, slatka, sa ili bez mlijeka, nije bitno, ovisi o ukusu, bitno je sjediti i priÄÂati, zapaliti duhan i uživati.
Život s roditeljima nakon tridesete
Možda vam se ovo ne ÄÂini kao obiÄÂaj, ali objasnit ćemo sve okolnosti zbog kojih smo takav naÄÂin života uzeli kao obiÄÂaj. Naime, u većini europskih zemalja, a i u mnogim svjetskim, normalno je da se dijete nakon zavrÅ¡enog fakulteta (dakle, oko dvadeset i treće, jer zapadnjaci uglavnom u redovnom roku zavrÅ¡avaju fakultet) osamostali, poÄÂne živjeti samo, bez obzira radi li se o iznajmljenom stanu ili kupljenom na kredit.
Kod nas to, meÄ‘utim, nije normalno, posebno u zemljama poput Rumunjske, ÄÂiji je životni standard joÅ¡ manji nego naÅ¡. Ako vam roditelji nemaju nekretnine na raspolaganju ili poveliku svotu u banci (ti su ipak rijetki), a vi tražite posao, ÄÂekate ga na burzi ili radite honorarno sve i svaÅ¡ta, teÅ¡ko ćete prije tridesete uspjeti stati na svoje noge. Budući da je na naÅ¡im prostorima to postalo pravilo i da većina tako živi, moglo bi se reći da nam je preÅ¡lo u naviku i pretvorilo se u obiÄÂaj.
Cjenkanje
Nigdje se u svijetu vjerojatno ne možete cjenkati, ne samo na sajmovima, već i u trgovinama, kao na Balkanu. Opet se ponavlja pravilo – Å¡to istoÄÂnije, to izraženije, a taj obiÄÂaj ionako je doÅ¡ao iz arapskih zemalja. NaÅ¡i se, hrvatski, trgovci pokuÅ¡avaju stopiti s europskim standardima pa se prave ozbiljni i važni, tako da ćete ovdje rijetko naići na priliku za cjenkanje. U Bosni je već situacija drugaÄÂija, a o GrÄÂkoj i Turskoj da ne govorimo.
Koja je toÄÂno poanta cjenkanja, ne možemo bezuvjetno odrediti, vjerojatno se radi jednostavno o interakciji izmeÄ‘u trgovca i kupca. Iako se ÄÂini puno jednostavnije platiti napisanu cijenu, cjenkanje ima svoju ÄÂar, posebno kad znate da vas netko pokuÅ¡ava gadno prevariti. Neki trgovci se ozbiljno i uvrijede ako se ne upustite u nadmetanje, ÄÂime izmeÄ‘u ostalog pokazujete da vam nije stalo ili da vam fali soli u glavi.
Životna filozofija
Iako se ovaj podnaslov možda ne bi konkretno mogao strpati pod obiÄÂaje, ipak je jedinstvena karakteristika takozvanih balkanskih naroda. Radi se naime o životnoj filozofiji, a time i o životnom stilu: Kako ćemo? Lako ćemo. Glavno da se u to ne mora ulagati previÅ¡e napora.
Otprilike tako razmiÅ¡lja većina i iako nećete imati problema s pronalaženjem marljivih jedinki (i njih ima) koje su predane poslu, ipak ćete se uglavnom izgubiti u rezigniranoj gomili koja napravi ono Å¡to mora, a za sve ostalo ima vremena. Posebno ćete naići na takav naÄÂin razmiÅ¡ljanja u južnim krajevima, ali to potvrÄ‘uju i rijeki ljudi koji toÄÂno u podne, u gotovo svakom većem gradu, na glavnom trgu piju kavu. Ako ste mislili da se radi samo o studentima, varate se, to su zaposleni ljudi!
Zastave na svadbama
Pored svih svadbenih obiÄÂaja, kao Å¡to je proÅ¡nja mlade, pa izvoÄ‘enje lažne mlade, pa vožnja u koloni do crkve, pa od crkve do restorana, jedan od najbesmislenijih je ono neprestano mahanje zastavom. Za tu ulogu ÄÂak postoji i naziv – barjaktar. Svjesni smo toga da se o ukusima ne raspravlja, dok jedni žele mirnu svadbu s tek nekoliko uzvanika, drugi se bacaju u troÅ¡ak s dvjesto, tristo gostiju, a na takvim velikim svadbama nezaobilazna stvar je zastava.
Općenito je balkanski obiÄÂaj da cijelo selo, i Å¡ire, mora znati da se sin glave kuće oženio ili da je kćerka dobro udana. Zato pjesma i glazba odjekuju ÄÂitavo popodne i ÄÂitavu noć, a barjaktari samo potpiruju atmosferu. MeÄ‘utim, oni koji vole takve obiÄÂaje poÅ¡to-poto ih moraju zadržati, pa i u 'zapadnim' krajevima (BeÄÂu i sliÄÂno) možete subotom nekad vidjeti kolonu kako prolazi centrom grada, vozaÄÂi 'sjede' na trubi, a jedan je zadužen za zastavu. Tako pokazujemo odakle smo, ali ne moraju baÅ¡ svi znati... Ali, kao Å¡to smo već rekli, o ukusima se ne raspravlja.
Dobrosusjedski odnosi
Jedna od ljepših stvari kod balkanskih naroda je druželjubivost, otvorenost, gostoprimstvo. Međutim, ako niste gost niti došljak, primijetit ćete dobrosusjedske odnose koji vladaju i koji se poštuju. Dobro, odnos se može pokvariti, susjedi se mogu i posvađati, ali to ipak ostaje posebna karakteristika.
To ima i drugu, loÅ¡iju stranu medalje, a to je da previÅ¡e guraju nos u tuÄ‘a posla. Lijepo je kad vam susjed donese svježe ispeÄÂenu pitu ili burek, pa ga vi pozovete na kavu, malo se raspriÄÂate i brže proÄ‘e vrijeme. Ali ne sumnjajte da će sutra popodne veći dio ulice znati sve o ÄÂemu ste razgovarali, nakon Å¡to se vaÅ¡ susjed u dobroj namjeri raspitao o cijeloj obitelji. To su ÄÂari dobrosusjedskih odnosa kod nas.
Psovke
E, tu smo nenadmaÅ¡ivi! NaÅ¡e psovke apsolutno su bez konkurencije u usporedbi s ostatkom svijeta. Ã…Â toviÅ¡e, viÅ¡e puta smo doživjeli zgražanje kad bi zapadni, ali i puno istoÄÂniji svijet ÄÂuo naÅ¡e psovke, koje doista nemaju ograniÄÂenja.
Naravno da i drugi narodi psuju, ali ne u tolikoj mjeri i tako 'soÄÂno'. Rijetki bi naime opsovali Boga, majku i sliÄÂno, a mi takve imenice vrlo uspjeÅ¡no kombiniramo s joÅ¡ maÅ¡tovitijim atributima i glagolima, pa onda na kraju sve to zajedno strpamo na granu ili neko joÅ¡ bolje mjesto. Vjerojatno se ni najgori vraÄÂevi ne bi sjetili takvih kletvi i psovki. Ako niÅ¡ta drugo, možemo reći da smo maheri u psovanju i da nas nitko ne može stići.
Pušenje
Sve ÄÂešće oko sebe primjećujemo reklame protiv puÅ¡enja, upozorenja koliko je ono Å¡tetno za zdravlje, a i velik dio europskih zemalja donosi zakone protiv puÅ¡enja na javnom mjestu. Balkanske zemlje u tome su iznimka, iako i Hrvatska razmiÅ¡lja o tome (tj. oni koji misle u ime Hrvatske). Kao Å¡to postoji kultura ispijanja kave, tako postoji i kultura puÅ¡enja, Å¡to je, naravno, doÅ¡lo s istoka, a u Turskoj je najizraženije.
U selima i siromaÅ¡nijim krajevima puÅ¡i se domaći duhan, koji najÄÂešće nije baÅ¡ kvalitetan, a u gradovima se puno bolje prodaju kutije cigareta. PuÅ¡enje je ovisnost i, ne poriÄÂemo, ne koristi zdravlju ni plućima, ali ne možemo zamisliti TurÄÂina koji ispija ÄÂaj bez nargile ili Bosanca s kavom bez duhana. Zdravo ili nezdravo, to je obiÄÂaj s kojim smo se posve stopili.
Gostoprimstvo
Gostoprimstvo ljudi s bilo kojeg kraja svijeta ne može se mjeriti s balkanskim (barem mi tako mislimo) i to je najbolja karakteristika kojom se možemo pohvaliti. Ako izuzmemo hrvatsko ugostiteljstvo (u kojemu, priznajemo, ima iznimaka), stranci i gosti na ovim će prostorima naići samo na uljudnost i prijateljstvo.
Kakvog god materijalnog stanja kuća bila, domaćin će ponuditi sve Å¡to u frižideru ili ormaru može naći. Negdje je obiÄÂaj ponuditi ÄÂajem, negdje kavom, na jednom će vas mjestu doÄÂekati sirevi, na drugom burek, na trećem rakija, a na ÄÂetvrtom prÅ¡ut. U tome ima puno viÅ¡e od pukog posluživanja gosta, poseban je osjećaj Å¡to nekome možete pomoći. Putnici su ovdje na dobrom glasu i uvijek su dobrodoÅ¡li.
Kako su iz tih uglavnom siromaÅ¡nih zemalja ljudi emigrirali, a u novim se domovinama bavili uglavnom ilegalnim, ali unosnim poslovima, tako su Balkan i Balkanci doÅ¡li na zao glas. Osim toga, Balkan je ÄÂesto opisivan kao 'bure baruta', nemirno podruÄÂje koje će svaki ÄÂas eksplodirati. Ako zapadnjaci toga nisu svjesni, mi smo svjesni da narodi na ovim prostorima imaju jednu veliku prednost, koja ipak rjeÄ‘e koristi, ÄÂešće donosi negativne stvari, ali nas usprkos svemu veseli i uglavnom nasmijava, a to je mentalitet.
JoÅ¡ uvijek blizak davno proÅ¡lim stoljećima, malom ÄÂovjeku i selu, balkanski mentalitet se izdvaja od ostatka svijeta ponajviÅ¡e uvjerenošću da niÅ¡ta ne treba puno raditi, da će stvari kad-tad doći na svoje. Nikamo ne treba žuriti. Kad bismo u usporedbi s tim ostatkom svijeta izdvojili neke balkanske tradicije i obiÄÂaje, dobili bismo one kojima se zbilja ponosimo, ali i one koje bi možda konaÄÂno trebalo zaboraviti.
Pljuvanje po cesti
Iako nismo jedini koji to radimo, u tome smo ipak najuvjerljiviji i po broju ljudi koji svakodnevno prakticira pljuvanje po cesti bez sumnje vodimo. ÄŒak i ako se osvrnemo na književnost s naÅ¡ih prostora, sjetit ćete se da u MilÄÂecovom 'Zvižduku s Bukovca' postoji i natjecateljska disciplina pljuvanja u dalj.
Kako to obiÄÂno biva, a ovu konstataciju ÄÂut ćemo joÅ¡ mnogo puta, Å¡to istoÄÂnije idemo, stvari se postepeno mijenjaju ili bivaju izraženije. Tako u istoÄÂnijim dijelovima ne samo da se pljuje, već se stvara prava glazbena ljestvica zvukova koji se proizvode pri skupljanju pljuvaÄÂke. Posebno su privlaÄÂni oni tuberkulozni kaÅ¡ljevi od kojih na cesti automatski okrećete glavu i bježite. Pozitivna strana pljuvanja po cesti možda je besramnost – kad vam doÄ‘e, bez problema izbacite viÅ¡ak iz sebe!
Ispijanje kave
Kako biste vi jednom Balkancu objasnili da se kava pije s nogu, u dva poteza za Å¡ankom? Jednom rijeÄÂju – nikako, jer to nije u naÅ¡oj kulturi. Davnih smo dana s istoka pokupili kulturu ispijanja kave koja se pretvorila u zbilja zabavan i koristan obiÄÂaj, posebno ako se prakticira za radnog vremena, a eskiviranje obaveza jedna je od stvari koje nas posebno vesele.
Ispijanje kave je ritual. Prva jutarnja kava je za buÄ‘enje, već druga je za priÄÂu. U nekim mjestima konobari bi se ÄÂak mogli i uvrijediti ako je popijete prebrzo, minimalno Å¡to će vam dopustiti je pola sata. Gorka, slatka, sa ili bez mlijeka, nije bitno, ovisi o ukusu, bitno je sjediti i priÄÂati, zapaliti duhan i uživati.
Život s roditeljima nakon tridesete
Možda vam se ovo ne ÄÂini kao obiÄÂaj, ali objasnit ćemo sve okolnosti zbog kojih smo takav naÄÂin života uzeli kao obiÄÂaj. Naime, u većini europskih zemalja, a i u mnogim svjetskim, normalno je da se dijete nakon zavrÅ¡enog fakulteta (dakle, oko dvadeset i treće, jer zapadnjaci uglavnom u redovnom roku zavrÅ¡avaju fakultet) osamostali, poÄÂne živjeti samo, bez obzira radi li se o iznajmljenom stanu ili kupljenom na kredit.
Kod nas to, meÄ‘utim, nije normalno, posebno u zemljama poput Rumunjske, ÄÂiji je životni standard joÅ¡ manji nego naÅ¡. Ako vam roditelji nemaju nekretnine na raspolaganju ili poveliku svotu u banci (ti su ipak rijetki), a vi tražite posao, ÄÂekate ga na burzi ili radite honorarno sve i svaÅ¡ta, teÅ¡ko ćete prije tridesete uspjeti stati na svoje noge. Budući da je na naÅ¡im prostorima to postalo pravilo i da većina tako živi, moglo bi se reći da nam je preÅ¡lo u naviku i pretvorilo se u obiÄÂaj.
Cjenkanje
Nigdje se u svijetu vjerojatno ne možete cjenkati, ne samo na sajmovima, već i u trgovinama, kao na Balkanu. Opet se ponavlja pravilo – Å¡to istoÄÂnije, to izraženije, a taj obiÄÂaj ionako je doÅ¡ao iz arapskih zemalja. NaÅ¡i se, hrvatski, trgovci pokuÅ¡avaju stopiti s europskim standardima pa se prave ozbiljni i važni, tako da ćete ovdje rijetko naići na priliku za cjenkanje. U Bosni je već situacija drugaÄÂija, a o GrÄÂkoj i Turskoj da ne govorimo.
Koja je toÄÂno poanta cjenkanja, ne možemo bezuvjetno odrediti, vjerojatno se radi jednostavno o interakciji izmeÄ‘u trgovca i kupca. Iako se ÄÂini puno jednostavnije platiti napisanu cijenu, cjenkanje ima svoju ÄÂar, posebno kad znate da vas netko pokuÅ¡ava gadno prevariti. Neki trgovci se ozbiljno i uvrijede ako se ne upustite u nadmetanje, ÄÂime izmeÄ‘u ostalog pokazujete da vam nije stalo ili da vam fali soli u glavi.
Životna filozofija
Iako se ovaj podnaslov možda ne bi konkretno mogao strpati pod obiÄÂaje, ipak je jedinstvena karakteristika takozvanih balkanskih naroda. Radi se naime o životnoj filozofiji, a time i o životnom stilu: Kako ćemo? Lako ćemo. Glavno da se u to ne mora ulagati previÅ¡e napora.
Otprilike tako razmiÅ¡lja većina i iako nećete imati problema s pronalaženjem marljivih jedinki (i njih ima) koje su predane poslu, ipak ćete se uglavnom izgubiti u rezigniranoj gomili koja napravi ono Å¡to mora, a za sve ostalo ima vremena. Posebno ćete naići na takav naÄÂin razmiÅ¡ljanja u južnim krajevima, ali to potvrÄ‘uju i rijeki ljudi koji toÄÂno u podne, u gotovo svakom većem gradu, na glavnom trgu piju kavu. Ako ste mislili da se radi samo o studentima, varate se, to su zaposleni ljudi!
Zastave na svadbama
Pored svih svadbenih obiÄÂaja, kao Å¡to je proÅ¡nja mlade, pa izvoÄ‘enje lažne mlade, pa vožnja u koloni do crkve, pa od crkve do restorana, jedan od najbesmislenijih je ono neprestano mahanje zastavom. Za tu ulogu ÄÂak postoji i naziv – barjaktar. Svjesni smo toga da se o ukusima ne raspravlja, dok jedni žele mirnu svadbu s tek nekoliko uzvanika, drugi se bacaju u troÅ¡ak s dvjesto, tristo gostiju, a na takvim velikim svadbama nezaobilazna stvar je zastava.
Općenito je balkanski obiÄÂaj da cijelo selo, i Å¡ire, mora znati da se sin glave kuće oženio ili da je kćerka dobro udana. Zato pjesma i glazba odjekuju ÄÂitavo popodne i ÄÂitavu noć, a barjaktari samo potpiruju atmosferu. MeÄ‘utim, oni koji vole takve obiÄÂaje poÅ¡to-poto ih moraju zadržati, pa i u 'zapadnim' krajevima (BeÄÂu i sliÄÂno) možete subotom nekad vidjeti kolonu kako prolazi centrom grada, vozaÄÂi 'sjede' na trubi, a jedan je zadužen za zastavu. Tako pokazujemo odakle smo, ali ne moraju baÅ¡ svi znati... Ali, kao Å¡to smo već rekli, o ukusima se ne raspravlja.
Dobrosusjedski odnosi
Jedna od ljepših stvari kod balkanskih naroda je druželjubivost, otvorenost, gostoprimstvo. Međutim, ako niste gost niti došljak, primijetit ćete dobrosusjedske odnose koji vladaju i koji se poštuju. Dobro, odnos se može pokvariti, susjedi se mogu i posvađati, ali to ipak ostaje posebna karakteristika.
To ima i drugu, loÅ¡iju stranu medalje, a to je da previÅ¡e guraju nos u tuÄ‘a posla. Lijepo je kad vam susjed donese svježe ispeÄÂenu pitu ili burek, pa ga vi pozovete na kavu, malo se raspriÄÂate i brže proÄ‘e vrijeme. Ali ne sumnjajte da će sutra popodne veći dio ulice znati sve o ÄÂemu ste razgovarali, nakon Å¡to se vaÅ¡ susjed u dobroj namjeri raspitao o cijeloj obitelji. To su ÄÂari dobrosusjedskih odnosa kod nas.
Psovke
E, tu smo nenadmaÅ¡ivi! NaÅ¡e psovke apsolutno su bez konkurencije u usporedbi s ostatkom svijeta. Ã…Â toviÅ¡e, viÅ¡e puta smo doživjeli zgražanje kad bi zapadni, ali i puno istoÄÂniji svijet ÄÂuo naÅ¡e psovke, koje doista nemaju ograniÄÂenja.
Naravno da i drugi narodi psuju, ali ne u tolikoj mjeri i tako 'soÄÂno'. Rijetki bi naime opsovali Boga, majku i sliÄÂno, a mi takve imenice vrlo uspjeÅ¡no kombiniramo s joÅ¡ maÅ¡tovitijim atributima i glagolima, pa onda na kraju sve to zajedno strpamo na granu ili neko joÅ¡ bolje mjesto. Vjerojatno se ni najgori vraÄÂevi ne bi sjetili takvih kletvi i psovki. Ako niÅ¡ta drugo, možemo reći da smo maheri u psovanju i da nas nitko ne može stići.
Pušenje
Sve ÄÂešće oko sebe primjećujemo reklame protiv puÅ¡enja, upozorenja koliko je ono Å¡tetno za zdravlje, a i velik dio europskih zemalja donosi zakone protiv puÅ¡enja na javnom mjestu. Balkanske zemlje u tome su iznimka, iako i Hrvatska razmiÅ¡lja o tome (tj. oni koji misle u ime Hrvatske). Kao Å¡to postoji kultura ispijanja kave, tako postoji i kultura puÅ¡enja, Å¡to je, naravno, doÅ¡lo s istoka, a u Turskoj je najizraženije.
U selima i siromaÅ¡nijim krajevima puÅ¡i se domaći duhan, koji najÄÂešće nije baÅ¡ kvalitetan, a u gradovima se puno bolje prodaju kutije cigareta. PuÅ¡enje je ovisnost i, ne poriÄÂemo, ne koristi zdravlju ni plućima, ali ne možemo zamisliti TurÄÂina koji ispija ÄÂaj bez nargile ili Bosanca s kavom bez duhana. Zdravo ili nezdravo, to je obiÄÂaj s kojim smo se posve stopili.
Gostoprimstvo
Gostoprimstvo ljudi s bilo kojeg kraja svijeta ne može se mjeriti s balkanskim (barem mi tako mislimo) i to je najbolja karakteristika kojom se možemo pohvaliti. Ako izuzmemo hrvatsko ugostiteljstvo (u kojemu, priznajemo, ima iznimaka), stranci i gosti na ovim će prostorima naići samo na uljudnost i prijateljstvo.
Kakvog god materijalnog stanja kuća bila, domaćin će ponuditi sve Å¡to u frižideru ili ormaru može naći. Negdje je obiÄÂaj ponuditi ÄÂajem, negdje kavom, na jednom će vas mjestu doÄÂekati sirevi, na drugom burek, na trećem rakija, a na ÄÂetvrtom prÅ¡ut. U tome ima puno viÅ¡e od pukog posluživanja gosta, poseban je osjećaj Å¡to nekome možete pomoći. Putnici su ovdje na dobrom glasu i uvijek su dobrodoÅ¡li.
Re: Etnologija Balkana
Nisam nikada ni vjerovao u neku arijevsku cistocu krvi,ovdasnjih naroda.. Tako da nisam nimalo iznenadjen tim nalazima Hepeka iz Svajcarske.. Na primjer: Samo su beskrajno glupi i zalupani ljudi,mogli misliti da su Slaveni,vec u ranom srednjem vijeku,mogli sagraditi onoliki Dubrovnik,kada su bili na nivou...Pa sad.. vjerovatno ni totem nisu znali napraviti.Koliko sam upucen,znameniti hepek iz Svajcarske,pratio je u svojim istrazivanjima,neki muski genetski kod..i to zelim komentarisati.. Nije bitno ko je kome otac bio u prolazu..jer tema je Etnologija Balkana a ne *e.ologija Balkana.
Kako su onda,Ameri jedna nacija..a znamo da jesu..?
Dakle,trebalo bi razdvojiti Etnos i Demos.
Nacija nije slucajan produkt historije..Nastala je isprva u Evropi a potom se,taj proces prosirio i na ostatak planete..
Nacija nije stvar za zajebanciju..jer ona prezivi svakog svog neposlusnog pojedinca.. UVIJEK! Cak ponekad odbacuje i one koji joj najbolje misle..te zastrani boga pitaj kakvim putevima (npr.nacizam)
Dakle,nacija se ponasa kao zivi stvor.. I tako,polako dodjoh do sustine..
Bitno je da su djeca tih "putnika" odrastala kao Bosnjani,Hrvati,Srbi..etc,etc..
Ne vjerujem,da u bosnjackim venama,imalo funkcionira taj pozamasan procent ilirske krvi.. Nasa zemlja je BiH i mi je volimo..dok sa Albanijom,nemamo nikakvu bitnu historijsku relaciju,pa nam prema tome,ona i nije bitna.. Nije li tako??
Rijec je o stvaranju nacija i sve evropske nacije su takve..
Dzaba se Englezi hvale svojim imperijem,kad su skrpljeni od Brita,Kelta,Normana,Germana i boga pitaj ko sve ne nije dosao tamo..cak i Rimljani.. Dakle Romani.. Pa cak ni ti slavni Apeninski Romani "nisu cisti" jer Etruscani (Toskanci) vode porijeklo iz male Azije??
Eto toliko o svetom rimskom carstvu..
Helem,, svi smo takvi..pa ko to ne moze podnijeti..neka pokusa sam stvoriti arijevsku rasu.
A ti Hepeci iz Svajcarske,trebali bi u slucaju BiH,razvrstati malko sve to po regijama. Vjerujem da bi bosanski muslimani i katolici,imali najvise slicnosti,a vrlo slican njima,bio bi podgen hercegovackih muslimana jer rijec je uglavnom o bosanskom plemenu,koje se dolinom neretve,sirilo na te prostore..Otuda tamo stechci,tvrdjave i sl..a hercegovacki katolici,to nista ne dozivljavaju kao svoje..Da je drugacije,ne bi to sve rusili i nakaradili sa ogromnim betonskim krizevima.Dakle,oni su drugi podgen,sa znatno vecim prisustvom ilirske (dalmatske) komponente.. Pa su,cak i kao takvi,nama bosancima jos i slicni..jer i sami smo takvi pomalo..ali pravoslavni imaju bitno drugaciji gen.. vjerovatno je rijec o nekom narodu,koji je u doba Ilirika,na humskoj zamlji,imao status podnaroda..
Najvjerovatnije je rijec o Cincarima i Dacanima (nomadi) od kojih je kasnije,nastala rumunska nacija...
Nemaju nikakvu vezu sa Bosnom jer da je imaju,ne bi je mrzili toliko.
Vise imaju veze sa Rumunijom. Mozda bi sada trebalo pomenuti da je 1941,Rumunija bila jedina clanica Trojnog pakta,koja nije htjela napasti Kraljevinu Jugoslaviju (Srbiju)..Tokom zadnjeg rata,Rumunija je bila jedina,Srbiji susjedna zemlja,koja je stalno krsila sankcije nametnute Srbiji..
Pravoslavni vlasi su se u Bosni poseli naseljavati tek u 16.stoljecu,tako da mi njihovi Karlobag-Virovitica fazoni,djeluju zaista ..Javicu vam kad uspijem pronaci adekvatan izraz..
JOs u vezi hercegovackih Hrvata,ima i dokument sa potpisom pape Karla VI..mislim da je to taj..a gdje pise da on Humsku zemlju,ostavlja u amanet Dalmatima???
Pojma nemam zasto su sad svi iznenadjeni jer dalmacija se ne zove bez razloga Dalmacija.
Mene su u skoli ucili da je Ljudevit Gaj bio budala ali etooo..
Dakle,imamo posla sa nacijama jer vjerske borbe,vec odavno se vode samo za ljudska srca a ne i teritorije..Dok nacija,obavezno podrazumijeva teritoriju jer bez nje,ne moze opstati.
Beskrajno su pogresna shvatanja o vjerskim sukobima u BiH..
Oni su svakakvi samo ne i vjerski..
Kako su onda,Ameri jedna nacija..a znamo da jesu..?
Dakle,trebalo bi razdvojiti Etnos i Demos.
Nacija nije slucajan produkt historije..Nastala je isprva u Evropi a potom se,taj proces prosirio i na ostatak planete..
Nacija nije stvar za zajebanciju..jer ona prezivi svakog svog neposlusnog pojedinca.. UVIJEK! Cak ponekad odbacuje i one koji joj najbolje misle..te zastrani boga pitaj kakvim putevima (npr.nacizam)
Dakle,nacija se ponasa kao zivi stvor.. I tako,polako dodjoh do sustine..
Bitno je da su djeca tih "putnika" odrastala kao Bosnjani,Hrvati,Srbi..etc,etc..
Ne vjerujem,da u bosnjackim venama,imalo funkcionira taj pozamasan procent ilirske krvi.. Nasa zemlja je BiH i mi je volimo..dok sa Albanijom,nemamo nikakvu bitnu historijsku relaciju,pa nam prema tome,ona i nije bitna.. Nije li tako??
Rijec je o stvaranju nacija i sve evropske nacije su takve..
Dzaba se Englezi hvale svojim imperijem,kad su skrpljeni od Brita,Kelta,Normana,Germana i boga pitaj ko sve ne nije dosao tamo..cak i Rimljani.. Dakle Romani.. Pa cak ni ti slavni Apeninski Romani "nisu cisti" jer Etruscani (Toskanci) vode porijeklo iz male Azije??
Eto toliko o svetom rimskom carstvu..
Helem,, svi smo takvi..pa ko to ne moze podnijeti..neka pokusa sam stvoriti arijevsku rasu.
A ti Hepeci iz Svajcarske,trebali bi u slucaju BiH,razvrstati malko sve to po regijama. Vjerujem da bi bosanski muslimani i katolici,imali najvise slicnosti,a vrlo slican njima,bio bi podgen hercegovackih muslimana jer rijec je uglavnom o bosanskom plemenu,koje se dolinom neretve,sirilo na te prostore..Otuda tamo stechci,tvrdjave i sl..a hercegovacki katolici,to nista ne dozivljavaju kao svoje..Da je drugacije,ne bi to sve rusili i nakaradili sa ogromnim betonskim krizevima.Dakle,oni su drugi podgen,sa znatno vecim prisustvom ilirske (dalmatske) komponente.. Pa su,cak i kao takvi,nama bosancima jos i slicni..jer i sami smo takvi pomalo..ali pravoslavni imaju bitno drugaciji gen.. vjerovatno je rijec o nekom narodu,koji je u doba Ilirika,na humskoj zamlji,imao status podnaroda..
Najvjerovatnije je rijec o Cincarima i Dacanima (nomadi) od kojih je kasnije,nastala rumunska nacija...
Nemaju nikakvu vezu sa Bosnom jer da je imaju,ne bi je mrzili toliko.
Vise imaju veze sa Rumunijom. Mozda bi sada trebalo pomenuti da je 1941,Rumunija bila jedina clanica Trojnog pakta,koja nije htjela napasti Kraljevinu Jugoslaviju (Srbiju)..Tokom zadnjeg rata,Rumunija je bila jedina,Srbiji susjedna zemlja,koja je stalno krsila sankcije nametnute Srbiji..
Pravoslavni vlasi su se u Bosni poseli naseljavati tek u 16.stoljecu,tako da mi njihovi Karlobag-Virovitica fazoni,djeluju zaista ..Javicu vam kad uspijem pronaci adekvatan izraz..
JOs u vezi hercegovackih Hrvata,ima i dokument sa potpisom pape Karla VI..mislim da je to taj..a gdje pise da on Humsku zemlju,ostavlja u amanet Dalmatima???
Pojma nemam zasto su sad svi iznenadjeni jer dalmacija se ne zove bez razloga Dalmacija.
Mene su u skoli ucili da je Ljudevit Gaj bio budala ali etooo..
Dakle,imamo posla sa nacijama jer vjerske borbe,vec odavno se vode samo za ljudska srca a ne i teritorije..Dok nacija,obavezno podrazumijeva teritoriju jer bez nje,ne moze opstati.
Beskrajno su pogresna shvatanja o vjerskim sukobima u BiH..
Oni su svakakvi samo ne i vjerski..