velI menI nekI daN jedaN taksistA oN jE 55 godistE citiraM
sebI kadA budeS traziO voljenU osobU otvorI obA okA... i kadA jE nadjeS i budetE skupA tI nekaD zatvorI jednO okO... tO vazI i zA osobE ljepseG spolA... baS cooL recenO
Mudre Misli Poznatih i Nepoznatih
- Tourniquet
- Zvijezda na usponu
- Postovi: 1204
- Pridružen/a: 31 Aug 2000 02:00
- Lokacija: Cuvaj me Boze, prijatelja, jer se neprijatelja cuvam sam..
- Alma_sa
- Svakodnevni prolaznik
- Postovi: 350
- Pridružen/a: 01 Apr 2006 02:00
- Lokacija: Sarajevo
- Kontakt:
...Budite kao baklja na nebu, zraèeæi ljubav i svjetlost. Zamislite tisuæu takvih baklji na nebu, poput sjajnih zvijezda u dalekim galaksijama koje mo¾ete vidjeti za vedre noæi. Vi imate u sebi istu snagu da zraèite ljubav i svjetlo i trebali biste sjajiti poput zvijezde, od trenutka kad se probudite ujutro pa do trenutka kad idete spavati...
- Alma_sa
- Svakodnevni prolaznik
- Postovi: 350
- Pridružen/a: 01 Apr 2006 02:00
- Lokacija: Sarajevo
- Kontakt:
..."Budite radosni kad god vam se za to pru¾a moguænost i kad god za to nalazite snage u sebi, jer trenutci èiste radosti vrijede i znaèe vi¹e nego èitavi dani i mjeseci na¹eg ¾ivota provedeni u mutnoj igri na¹ih sitnih i krupnih strasti i prohtjeva........ a minut èiste radosti ostaje u nama zauvijek, kao sjaj koji ni¹ta ne mo¾e zamraèiti"...
Ivo Andric, Znakovi pored puta
Ivo Andric, Znakovi pored puta
- Tourniquet
- Zvijezda na usponu
- Postovi: 1204
- Pridružen/a: 31 Aug 2000 02:00
- Lokacija: Cuvaj me Boze, prijatelja, jer se neprijatelja cuvam sam..
JEDAN JE Me¹a Selimoviæ:
Èetrdeset mi je godine ru¾no doba
èovjek je jo¹ mlad da bih imao ¾elja
a suvi¹e star da ih ostvaruje.
Da mi je samo deset godina manje
pa bi me starost èuvala od pobune
ili deset godina vi¹e pa bi mi bilo svejedno...
Sa njim se meni niko nemo¾e porediti..
Èetrdeset mi je godine ru¾no doba
èovjek je jo¹ mlad da bih imao ¾elja
a suvi¹e star da ih ostvaruje.
Da mi je samo deset godina manje
pa bi me starost èuvala od pobune
ili deset godina vi¹e pa bi mi bilo svejedno...
Sa njim se meni niko nemo¾e porediti..
Zavjestanje knjige i pisama
Narod koji nema svoje knjige i svoga pisma, svojih knjigopisaca i svojih knjigoljubaca ne moze se nazvati narodom.
Izgovori, cedo moje, nasu najvecu rijec, izgovori SRB, pa mi reci koliko ti u usima traje. Tren. Izgovorena rijec traje dok se izgovara, pa nestaje kao dah iz grudi koji ju je proizveo.
Samo napisana rijec ostaje.
Reci AZ, BUKI, VJEDI, GLAGOL i sve ce te rijeci odletjeti kao ptice u jatu cim ih izgovoris. A napisi ih na kamenu, drvetu, na kozi jelenjoj ili na trosnome listu papirusa i uvijek ces ih naci tu gdje si ih ostavio.
Napisana rijec traje duze od usta koja su je izgovorila i grla iz kojeg je doviknuta i usiju koje su je cule. Traje vjecno. Kad je za hiljadu godina pronadju nijemu na papiru ili kozi, prozborice. I ja sam sine moj, vidio i citao knjige, starostavne pisane prije hiljadu godina. I sam citas knjige izasle iz glava koje su davno postale prah, ili su se odavno pretvorile u suplje lobanje.
Od nas ce, cedo moje, ostati ono sto bude zapisano u knjizi.
Sada pipamo po mraku proslosti i trazimo u dalekoj istoriji nesto o nama Srbima i ne nalazimo nikakvog traga ni glasa o nama. Kao da nas nije bilo. A bili smo i tada. Jer da nismo bili tada, ne bi nas bilo ni sada. I mi Srbi smo Adamova djeca. Bilo nas je, ali nismo zapisani. Samo zapisani narodi ulaze u istoriju.
Kazem ti, milo moje, govorenje je razgovor sa trenom. Pisanje je razgovor sa vijekovima i mi moramo zapoceti nas veliki razgovor sa nasim potomcima u vijeke vjekova, VO VJEKI VJEKOV, sine moj.
Slovo je cudno sjeme. Pismena su najbolje zrnje sjemeno svakog naroda. Klija sa papira poslije hiljadu godina i rascvjetava se u glas i rijec, u sliku i pricu, u misao i cuvstvo i u davne srca otkucaje.
Cedo moje milo, ono sto narod ne moze macem, ni plugom, moze knjigom i pisalom. Pisalo od suve trske ili od lakog pera, ostavlja dublje brazde od rala i motike.
Glagoljati znaci prolaziti, a pisati znaci ostajati.
Narod koji nema svoje knjigopisce i knjigovijedce nema svoje povijesti u proslosti, ni zivota u buducnosti. Mi smo ponekad bivali zapisivani tudjom rukom u tudjim knjigama i tudjim pismom. A pero u tudjoj ruci sine, opasnije je od maca. Postacemo narod kad se svojom rukom zapisemo u svojim knjigama i svojim jezikom i pismom.
Dobar knjizevnik vise vredi nego tri ljute vojvode i tri velika grada. Dobar vojvoda moze osvojiti svaki grad, a drugi ga moze preoteti. Knjigu niko ne moze pokoriti, a mnoge zemlje i gradove sacuvala je knjiga medju svojim tvrdim koricama.
Cedo moje, ruka ti je vicna i vjesta peru i hartiji. Bog te je obdario i odredio da nas ti prvi citko zapises u knjige. Zapisi nas u knjigu naroda na ovome svijetu, da se zauvijek zna da smo bili, da jesmo i da ce nas biti.
Zavestanja velikog zupana srpskog Stefana Nemanje svom sinu svetom Savi
Narod koji nema svoje knjige i svoga pisma, svojih knjigopisaca i svojih knjigoljubaca ne moze se nazvati narodom.
Izgovori, cedo moje, nasu najvecu rijec, izgovori SRB, pa mi reci koliko ti u usima traje. Tren. Izgovorena rijec traje dok se izgovara, pa nestaje kao dah iz grudi koji ju je proizveo.
Samo napisana rijec ostaje.
Reci AZ, BUKI, VJEDI, GLAGOL i sve ce te rijeci odletjeti kao ptice u jatu cim ih izgovoris. A napisi ih na kamenu, drvetu, na kozi jelenjoj ili na trosnome listu papirusa i uvijek ces ih naci tu gdje si ih ostavio.
Napisana rijec traje duze od usta koja su je izgovorila i grla iz kojeg je doviknuta i usiju koje su je cule. Traje vjecno. Kad je za hiljadu godina pronadju nijemu na papiru ili kozi, prozborice. I ja sam sine moj, vidio i citao knjige, starostavne pisane prije hiljadu godina. I sam citas knjige izasle iz glava koje su davno postale prah, ili su se odavno pretvorile u suplje lobanje.
Od nas ce, cedo moje, ostati ono sto bude zapisano u knjizi.
Sada pipamo po mraku proslosti i trazimo u dalekoj istoriji nesto o nama Srbima i ne nalazimo nikakvog traga ni glasa o nama. Kao da nas nije bilo. A bili smo i tada. Jer da nismo bili tada, ne bi nas bilo ni sada. I mi Srbi smo Adamova djeca. Bilo nas je, ali nismo zapisani. Samo zapisani narodi ulaze u istoriju.
Kazem ti, milo moje, govorenje je razgovor sa trenom. Pisanje je razgovor sa vijekovima i mi moramo zapoceti nas veliki razgovor sa nasim potomcima u vijeke vjekova, VO VJEKI VJEKOV, sine moj.
Slovo je cudno sjeme. Pismena su najbolje zrnje sjemeno svakog naroda. Klija sa papira poslije hiljadu godina i rascvjetava se u glas i rijec, u sliku i pricu, u misao i cuvstvo i u davne srca otkucaje.
Cedo moje milo, ono sto narod ne moze macem, ni plugom, moze knjigom i pisalom. Pisalo od suve trske ili od lakog pera, ostavlja dublje brazde od rala i motike.
Glagoljati znaci prolaziti, a pisati znaci ostajati.
Narod koji nema svoje knjigopisce i knjigovijedce nema svoje povijesti u proslosti, ni zivota u buducnosti. Mi smo ponekad bivali zapisivani tudjom rukom u tudjim knjigama i tudjim pismom. A pero u tudjoj ruci sine, opasnije je od maca. Postacemo narod kad se svojom rukom zapisemo u svojim knjigama i svojim jezikom i pismom.
Dobar knjizevnik vise vredi nego tri ljute vojvode i tri velika grada. Dobar vojvoda moze osvojiti svaki grad, a drugi ga moze preoteti. Knjigu niko ne moze pokoriti, a mnoge zemlje i gradove sacuvala je knjiga medju svojim tvrdim koricama.
Cedo moje, ruka ti je vicna i vjesta peru i hartiji. Bog te je obdario i odredio da nas ti prvi citko zapises u knjige. Zapisi nas u knjigu naroda na ovome svijetu, da se zauvijek zna da smo bili, da jesmo i da ce nas biti.
Zavestanja velikog zupana srpskog Stefana Nemanje svom sinu svetom Savi