Da se nikad ne zaboravi

Sve o Bosni i Hercegovini
Poruka
Autor/ica
Avatar
mrki62
Specijalni status V.I.P
Specijalni status V.I.P
Postovi: 6413
Pridružen/a: 02 Apr 2006 02:00
Lokacija: sLOVEnija

Re: Da se nikad ne zaboravi

#92 Post Postao/la mrki62 »

član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Haris Silajdžić izjavio je za CNN da se "etničko čišćenje", zapravo, nastavlja i 15 godina nakon brutalnog građanskog rata u BiH.

"Etničko čišćenje je na snazi, jer se ljudi ne mogu vratiti u svoje domove. Stotine hiljada njih su danas širom svijeta i to je problem", rekao je sinoć član Predsjedništva BiH dr. Haris Silajdžić gostujući u emisiji Christiane Amanpour na CNN-u.

"Problem je u tome što Dejtonski sporazum nije implementiran. Etničke podjele se nastavljaju jer se ljudi ne vraćaju, jer im nije dozvoljeno da se vrate njihovim domovima, uključujući Srebrenicu gdje se desio genocid, kao i na drugim mjestima. Jedno staro istinsko multikulturalno društvo, model današnje globalizacije ako tako želite, ta država, takva država, se dijeli dok mi razgovaramo. Jer se Dejtonski sporazum nije implementirao, naročito Aneks 7 tog sporazuma koji se bavi povratkom izbjeglica", kazao je Silajdžić.
Ja po forumima to pišem godinama al usijane glave odgovaraju da se je vratio ko je htio , da se ljudi neće da vrate , jer im je na zapadu dobro i td itd .
Poneki događaji se ne mogu vratiti i ko je potpisao na neodređeno vrijeme Dejton , taj je potpisom ovo omogućio , što Hare objašnjava a to je etničko čišćenje , etnične podjele .

Yebeno je to , kad su ljudi zarobljenici jednog čovjeka ; Srbi svog tadašnjag vođe , Hrvati svog tadašnjeg vođe a Bošnjaci svog.
Nacionalizam i etničke podjele su se dešavale svo vrijeme od 1992 godine pa do današnjeg dana.
Ti si kao najudaljenija zvijezda do koje je najteže doći, ali baš zbog toga je najudaljenija zvijezda najljepša i najsjajnija!

slika

slika

Avatar
mrki62
Specijalni status V.I.P
Specijalni status V.I.P
Postovi: 6413
Pridružen/a: 02 Apr 2006 02:00
Lokacija: sLOVEnija

Re: Da se nikad ne zaboravi

#94 Post Postao/la mrki62 »

Mic_Sokoli je napisao/la:
Ja po forumima to pišem godinama al usijane glave odgovaraju da se je vratio ko je htio , da se ljudi neće da vrate , jer im je na zapadu dobro i td itd .
Poneki događaji se ne mogu vratiti i ko je potpisao na neodređeno vrijeme Dejton , taj je potpisom ovo omogućio , što Hare objašnjava a to je etničko čišćenje , etnične podjele
Jel se ti to sa Silajdzicem slazes?

Sta ja necu jos dozivjeti ovdje ....
Ako ti se to sviđa, može se reći i tako a sad ,..... jel se ja sa Silajdžićem slažem ili se on slaže sa mojim dugogodišnjim tvrdnjama, to je pitanje sad [muzikafo1.gif]
Ti si kao najudaljenija zvijezda do koje je najteže doći, ali baš zbog toga je najudaljenija zvijezda najljepša i najsjajnija!

slika

slika

Avatar
andro
Specijalni status V.I.P
Specijalni status V.I.P
Postovi: 10034
Pridružen/a: 11 Apr 2007 02:00
Lokacija: BiH

Re: Da se nikad ne zaboravi

#97 Post Postao/la andro »

Pronašli smo 500 živih Srebreničana koji su se vodili kao nestali

Direktor Istraživačko-dokumentacionog centra (IDC) Sarajevo Mirsad Tokača apelirao je danas u Banjoj Luci na sve koji imaju podatke da, kako kaže, negdje živi neka osoba koja je iz BiH, bez obzira na nacionalnost ili vjeru, a da je registrirana kao nestala ili ubijena, obavijeste sve nadležne institucije, IDC ili druge koji mogu da evidentiraju tu informaciju.

„Najveći problem u BiH je perfidni monopol nad informacijama”, rekao je Tokača, ističući da je prilikom pravljenja "Bosanskog atlasa zločina” IDC želio razbiti te monopole.

Tokača kaže da IDC na ovome atlasu radi već dvije godine, te da je do sada uspio obilježiti oko 2.500 tačaka u 110 općina bivše BiH u kojoj se se desili zločini.

On je dodao da je IDC do sada uspio obraditi svega 20 posto dokumentacije kojom raspolaže, ističući da će se podaci u ovaj atlas unositi još nekoliko godina.

Naveo je i da je IDC tokom svog istraživanja došao do podatka o 500 živih stanovnika Srebrenice koji su, kako kaže, po raznim listama bili evidentirani kao nestali u Srebrenici, te o 70 osoba koji su sahranjeni u Memorijalnom centru Potočari, a koji nisu stradali u Sreberenici.

"Tokom našeg istraživačkog projekta ljudskih gubitaka pronašli smo oko 500 živih Srebreničana. Također imamo podatak da je nešto više od 7.000 osoba poginulo na tom prostoru, a nisu svi iz Sreberenice. Dakle, tu ima Vlaseničana, Zvorničana, Bratunčana, Višegrađana, Rogatičana, o čemu govori i podatak da smo evidentirali 70 osoba koje su sahranjene u Memorijalnom centru Potočari, a koje nisu stradale u Sreberenici", rekao je Tokača novinarima u Banjoj Luci.

IDC Sarajevo, uz podršku IKV Pax Christi iz Holandije i u saradnji s lokalnim partnerima, namjerava u Bosni i Hercegovini i tokom 2010. godine provesti aktivnosti na promociji "Bosanskog atlasa ratnih zločina".

Podsjetio je na tribini održanoj danas u Banjoj Luci da je „Bosanski atlas ratnih zločina” digitalni memorijal, koji koristeći „Google Earth” tehnologiju prezentira činjenice o ratu na teritoriji BiH u periodu od 1992. do 1995. godine na inovativan i nekonvecionalan način.

Atlas istovremeno ima informativnu i edukativnu svrhu, jer nudi pristup činjenicama o masovnim ubistvima, silovanjima, žrtvama rata, sudskim presudama, kao i podacima o uništavanju vjerskog, kulturnog i historijskog naslijeđa BiH.

Cilj projekta je da se omogući studentima, istraživačima, porodicama žrtava i drugim zainteresovanim pristup informacijama koje sadrži baza podataka IDC-a o ratnim događajima u svim regijama BiH, te animirati građane da učestvuju u dopuni podataka koje posjeduje IDC.
slika
slika

Avatar
im_ex
Velicanstvo Foruma
Velicanstvo Foruma
Postovi: 14847
Pridružen/a: 11 Dec 2007 02:00
Lokacija: Dusa mi ostade tamo

Re: Da se nikad ne zaboravi

#98 Post Postao/la im_ex »

Masakr u Ahmićima
Petak, Å¡esnaesti


slika

Tog 15. aprila 1993, na današnji četvrtak prije sedamnaest godina, potpredsjednik bosanskohercegovačkog HDZ-a Dario Kordić okupio je u Vitezu svoje oficire i razradio detaljni plan sutrašnjeg napada na Ahmiće. U "Pregledu saznanja MUP-a RH o događajima vezanim za zločin u Ahmićima", tajnom izvještaju o svojedobnoj istrazi hrvatskog Ministarstva unutarnjih poslova, zabilježeno je kako je na tom sastanku netko dobacio da "u Ahmićima ima i djece", na što je neimenovan netko odgovorio: "Pa, što onda? Ta djeca bi mogla postati odrasli ljudi!"

Adnan Zec danas ima trideset godina, sestra mu Melisa dvadeset tri. Što je s njima sada, što rade, gdje žive, imaju li svoje obitelji, kako se nose sa svojim užasima - ne znamo.

- Adnane, tko je tada živio u vašoj obiteljskoj kući?

- Otac Sabahudin, on je bio 37 godina star, majka Hajrija, koja je imala 40, sestra Alisa od 11 godina i druga sestra Melisa, ona je imala Å¡est godina. Meni je tada bilo trinaest.

- U četvrtak, 15. aprila navečer, svi ste bili kod kuće?

- Da, zaspali smo oko deset sati. Ja sam spavao u svojoj sobi, sestre u svojoj, a roditelji u trećoj sobi.

- Adnane, hoćeš li, molim te, ispričati ovom sudu što se dogodilo sutradan, u petak, 16. aprila?

- Rano ujutro, oko pet sati, otac i majka su utrčali u naše sobe i probudili nas vičući da se brzo obučemo i bježimo, jer kuća gori. Vani su se čule detonacije i pucnjava. Roditelji i sestre su bježali prema Nurijinoj kući, a ja malo niže. Negdje kraj Zahirove kuće zaustavio me neki vojnik, lice mu je bilo obojano u crno, i pitao: "Gdje ćeš ti, mali?" Vidio sam da Zahir leži na tlu do njega, rekao sam da se puca, da bježim, a on je rekao: "Bježi, bježi!" Nastavio sam trčati, a onda me zaustavila grupa vojnika i rekli su mi da stanem. Okrenuo sam se da pobjegnem natrag, ali s druge strane su dolazila tri vojnika. Oni su odmah zapucali. Osjetio sam bol i pao. Trenutak prije nego me pogodio, vidio sam roditelje malo dalje. Onaj vojnik koji je pucao na mene naredio je drugome da puca na tatu i mamu. Vikao je "Ubij ih, ubij ih, ubij ih!"... tri puta. Kad je drugi put rekao "Ubij ih", moj otac je rekao: "Ubij mene, samo pusti ženu i djecu!"

- Tvoje sestre su tada još uvijek bile s ocem i majkom?

- Da, otac je držao za ruku Alisu, a majka Melisu.

- Å to se tada dogodilo?

- Onaj drugi je najprije pucao u oca i Alisu. Oboje su pali mrtvi. Onda je ubio majku, ali nije pogodio Melisu. Moja sestra je samo pala na tlo zajedno s mamom.

- Å to se s njom kasnije dogodilo?

slika

- Kad sam došao svijesti, nje više nije bilo tu. Kasnije sam saznao da ju je pokupio Elvir Ahmić sa svojom sestrom. Rekao je da je našao Melisu kako spava kraj maminog tijela. Isprva nije htjela ići s njima, govorila je da će pričekati da se mama probudi.

- Adnane, ta tri vojnika koja su pucala u tvoje roditelje bila su u uniformama, zar ne? Kakve su im bile uniforme?

- Bili su u maskirnim uniformama.

- Jesu li na uniformama imali nekakve oznake?

- Da. Imali su oznake Hrvatske vojske.

slika

Adnan Zec danas ima trideset godina, sestra mu Melisa dvadeset tri. Što je s njima sada, što rade, gdje žive, imaju li svoje obitelji, kako se nose sa svojim užasima - ne znamo. Znamo, međutim, što je s njihovim ocem: Sabahudin Zec je jedan od stotinu i šesnaest žitelja malog sela Ahmići kraj Viteza, koje su u petak 16. travnja 1993. poubijali pripadnici Jokera, eskadrona smrti iz sastava Hrvatskog vijeća obrane, "Hrvatske vojske", kako ih je na suđenju u Haagu dječački točno opisao Sabahudinov sin Adnan. Znamo i što je bilo s njegovom majkom: Hajrija Zec jedna je od trideset dvije žene likvidirane toga petka. Znamo, najzad, i što je bilo s jedanaestogodišnjom sestrom Alisom: ona je bila jedna od petnaestoro mališana hladnokrvno smaknutih toga petka po dječjim sobama, avlijama i sokacima Ahmića.

Dogodi se, ponekad, svakih pet-šest godina, da se dani i datumi iz prošlosti poklope s danima današnjim, pa je tako godišnjica onoga zlokobnog četvrtka kad su se u Vitezu sastale glavešine lašvanskog HVO-a da dogovore plan sutrašnjeg napada na Ahmiće, a Adnan Zec u obiteljskoj kući zaspao u deset navečer - posljednjeg četvrtka njegovih roditelja i sestre Alise, sedamnaest godina kasnije opet pala u četvrtak.

slika

Mnogo je petnaestih aprila prošlo, i pedeset dva puta više četvrtaka da bi i po čemu ovaj bio drugačiji od ostalih, u malom selu Ahmići kraj Viteza. Tek će, za razliku od prethodnih šesnaest petnaestih aprila, ovoga četvrtka stići u selo kolona crnih limuzina, izaći će iz nje jedan sijedi gospodin u dugačkom crnom kaputu i položiti cvijeće na kameni spomenik sa stotinu i šesnaest uklesanih imena.

Novi hrvatski predsjednik Ivo Josipović prvi je visoki hrvatski funkcioner i prvi hrvatski političar uopće koji će u Ahmićima kleknuti i zatražiti oprost. Nije poznato koliko će to značiti Adnanu i Melisi. Vijenac pod spomenik njihovim roditeljima njima ne treba - on treba Hrvatima, onima dakle čija je vojska toga petka upala u selo i čiji predsjednik će se sedamnaest godina kasnije pokloniti ahmićkim žrtvama. Adnan i Melisa ionako su naučili živjeti izvan hrvatskog pamćenja.

Iz tog su pamćenja Ahmići - mjesto najstrašnijeg zločina kojega su vojnici sa šahovnicom na nadlakticama počinili u svih pet godina svih naših ratova - u proteklih sedamnaest godina temeljito izbrisani. Za to vrijeme Hrvatska je plaćala vojne penzije ubojicama iz Ahmića i advokate njihovim zapovjednicima, davala im lažne lične karte i utočišta pred pravdom. Pratila je sve to vrijeme Hrvatska kalvariju vitezova Lašvanske doline u haškom zatočeništvu, čitala bez daha potresne reportaže iz zatvora "Karlau" u Grazu, "austrijskog Guantanama", oplakujući gorku sudbinu Darija Kordića, i nikad se nitko u tih sedamnaest godina nije sjetio Adnana i njegove sestre Melise, koja je toga petka čekala da joj se mrtva majka probudi. Minuta šutnje za njihove roditelje u Hrvatskoj traje punih sedamnaest godina.

Neće ih se Hrvatska sjetiti ni danas: velika i važna državnička gesta Ive Josipovića bit će tek šlagvort za nove šovenske i revizionističke komentare. Mozgovi "operacije Ahmići" danas su u zatvoru, ali ubojice Adnanovih roditelja, valja to imati na umu, i danas su na slobodi. Eno ih u famoznom Registru hrvatskih branitelja, u rubrici HVO, s reguliranim ratnim stažom i zasluženim penzijama. Registra s imenima Sabahudina, Hajrije i Alise Zec u Hrvatskoj nema, niti će ga biti i poslije ovog četvrtka. Zato Josipovićeva posjeta ahmićkom stratištu neće mnogo toga promijeniti: on danas ide tamo gotovo incognito, hrvatska javnost za to saznaje dva dana pred put, iz neslužbenih izvora, da za to ne sazna previše onih u čije će se ime pokloniti, i u čije je ime ubijena mala Alisa.

Tog 15. aprila 1993, na današnji četvrtak prije sedamnaest godina, potpredsjednik bosanskohercegovačkog HDZ-a Dario Kordić okupio je u Vitezu svoje oficire i razradio detaljni plan sutrašnjeg napada na Ahmiće. U "Pregledu saznanja MUP-a RH o događajima vezanim za zločin u Ahmićima", tajnom izvještaju o svojedobnoj istrazi hrvatskog Ministarstva unutarnjih poslova, zabilježeno je kako je na tom sastanku netko dobacio da "u Ahmićima ima i djece", na što je neimenovan netko odgovorio: "Pa, što onda? Ta djeca bi mogla postati odrasli ljudi!"

Adnan i Melisa su postali odrasli ljudi. O njima, hvala na pitanju, ne znamo ništa. Ništa o njima nećemo znati ni kad večeras u televizijskom dnevniku pogledamo vijest da se predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović u četvrtak 15. aprila poklonio žrtvama zločina u Ahmićima. Adnanu i Melisi bit će, slutim, svejedno. Njihovi užasi počinju sutradan
Kuda idu ljudi kao ja ...

Avatar
Bausstelac
Svakodnevni prolaznik
Svakodnevni prolaznik
Postovi: 403
Pridružen/a: 01 Apr 2010 01:38

Re: Da se nikad ne zaboravi

#99 Post Postao/la Bausstelac »

Clinton:"Cilj Zapada je bio istrebljenje Bosanskih Muslimana"

Osvrt na knjigu 'The Clinton Tapes'


Ako volite knjige u kojima najviše možete pročitati između redova, onda nabavite knjigu „The Clinton Tapes“, crtice iz života bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona koje je zapisao novinar Taylor Branch. Knjiga je naišla na pažnju i u Bosni i Hercegovini, nažalost ubrzo nakon njenog izlaska na tržište zasjenila ju je afera “OHR sheme” iza kojih najvjerovatnije stoji Rafi Gregorian. Ali ni te sheme ne treba odvajati od dijelova knjige koji se tiču Bosne.

Vrijednost knjige se sastoji u rijetkim iskricama istine koje se tiču naše zemlje, a koje možete čuti iz usta jednog od glavnih i zasigurno najviše rangiranih aktera koji su odlučivali o sudbini Bosne u godinama 1992-1995. Ono što smo svi manje-više znali, Clinton nam daje crno na bijelo, da se žrtvi rata osporava pravo na opstanak i to iz jednog jedinog razloga – vjerska pripadnost bosanskih muslimana koja je djelovala kao smrtna presuda iz Pariza i Londona. U knjizi se kaže: Bosanska vlada je zahtijevala ukidanje embarga, da bi se stanovnici sami mogli braniti stvarajući vojnu ravnotežu neprijateljskih snaga koja bi vodila do političke ravnoteže.


Clinton je rekao da su evropski saveznici blokirali odluku ukidanja embarga. Svoju odluku su argumentovali opravdanim humanitarnim razlozima, govoreći da bi više oružja značilo samo više krvoprolića. Ali, u četiri oka, rekao je predsjednik, ključni saveznici su rekli da bi nezavisna Bosna bila „neprirodna“ kao jedina muslimanska nacija u Evropi. Rekao je da su se upravo protivili embargu jer je ono garantovalo bosanski hendikep. Kad sam izrazio zaprepaštenost takvim cinizmom, podsjećajući na tragediju evropskih Jevreja za vrijeme Drugog svjetskog rata, predsjednik Clinton je samo slegnuo ramenima. Rekao je da je posebno francuski predsjednik Francois Mitterand bio direktan u izjavama da Bosni nije mjesto u Evropi i da su britanski zvaničnici govorili o bolnoj, ali realističnoj uspostavi kršćanske Evrope.

(str. 9-10 “Twin recorders”, četvrtak 14. oktobar 1993. godine)

U osnovnoj školi demokratije koju nam donesoše nakon rata naučili smo da je rasizam ispoljavanje negativnih stavova prema pripadnicima jednog naroda, ili pojedincima na osnovu neodvojivih oznaka njegovog identiteta. Da Afrikance mrziš samo zato jer imaju crnu boju kože, Japance jer imaju kose oči. Objekt mržnje nema šanse da izbjegne mržnju, što cijelu stvar čini kobnom. Ako je sama mržnja već rasizam, kako se, onda, naziva stav koji su Engleska i Francuska (a vjerovatno i Amerika, o čemu će kasnije biti govora) ispoljavale prema bosanskim muslimanima, gledajući na genocid s blagonaklonošću? Jedan rasist može ubiti 100-200 niggera ili žderača riže, ali zbog logističke ograničenosti neće biti u stanju počiniti genocid. Kakva je kvalifikacija stava Engleza i Francuza? Rasizam s elementima genocida? Ali i Clintonovo slijeganje ramenima pokazuje koliko mu je stalo do sudbine naroda koji je njegovu naciju digao na pijedestal do Josipa Broza – najveće poštovanje koje vam bosanski musliman može iskazati.

Možda Clinton ovim optuživanjem želi sprati ljagu koju je sebi natovario na vrat jer nije ništa poduzeo po pitanju masakra nad muslimanima Bosne. U knjizi se kaže da je

… njegov (Jacques Chirac, op.p) premijer izjavio da bi Bošnjaci pobijedili „samo da su Amerikanci makli malim prstom’.

(str. 276 „Girding for Showdown“ zapisano 14. 8. 1995)

Ali tog micanja prstom nije bilo jer američku politiku rata u Bosni definiše sam Clinton kad kaže:

Rekao je da je najvažniji strateški interes SAD-a bio da se spriječi proširivanje rata.

(str. 217 „Tirades“, zapisano 1.1.1995)

Znači, dokle god su četnici ubijali i klali po Bosni, time nije bio ugrožen “strateški interes” jer se rat nije širio. Ostajao je u granicama onoga što je za Amerikance tolerantno – masakr nad bosanskim muslimanima. Onog momenta kad je u ljeto 1995. godine bosanska vojska bila u stanju da vojno završi rat, strateški interes je bio ugrožen. Ne samo da je postojala opasnost da muslimani prežive rat – znači ono čemu su se Englezi i Francuzi protivili – nego još i da iz tog rata izađu kao pobjednici.

Taylor Branch u knjizi zapisuje:

Clinton je rekao da bi Carter mogao biti u pravu. Bilo je riskantno pustiti muslimane da ojačaju.

(str. 261-262 „Oklahoma City“, zapisano 22.5.1995; 13.6.1995; 24.7.1995)

U ovim riječima se otkriva plan B, kad ih četnici nisu mogli sve pobiti, nešto za što su se zalagali Englezi i Francuzi, onda im se barem ne smije dopustiti da završetak rata iskoriste kao odskočnu dasku gradnje nezavisne države s jakim muslimanskim elementima, što bi zasigurno bio košmar svjetskih centara moći. Dayton je rođen. I stvarno, Clinton opisuje kako je vršio pritisak na rahmetli Aliju Izetbegovića da potpiše Dejtonski sporazum, što je ovaj odugovlačio jer su s terena svakodnevno stizali izvještaji o napredovanju bosanske vojske. Muslimani su napredovali, na užas Engleza i Francuza koji su urgirali kod Clintona da zaustavi(!) muslimansku protuofanzivu.

U međuvremenu je stotinu hiljada hrvatskih vojnika pokrenulo ofanzivu u predjelu Krajine da bi povratili izgubljene teritorije, a bosanska vlada je skupila dovoljno oružja da naoruža više vojnika nego što su ih imali bosanski Srbi. Englezi i Francuzi su se svim silama zalagali da SAD zaustavi protuofanzivu, argumentirajući time da bi to moglo biti povod Srbiji da napadne Bosnu, ali Clinton je odbio.

(str. 277 „Girding for Showdown“, zapisano 14.8.1995)

Dok su Srbi klali i ubijali muslimane, niko se nije “svim silama zalagao” da se završi krvoproliće. Naprotiv, uveden je embargo s licemjernom argumentacijom da bi to samo povećalo ratna dejstva. Koje licemjerje, kad žrtvi date mogućnost da se brani, čime agresoru budu pokazane granice genocida, onda je to “proširenje rata”. Kad je bosanska vojska pokrenula protuofanzivu, njeno zaustavljanje su tražili Englezi i Francuzi zbog tobožnje brige za bosanske muslimane. Iste one oko kojih su se složili da ih treba nestati jer smetaju i da njihovo uništenje služi cilju “realističnoj uspostavi kršćanske Evrope.”

…

Jedan od rijetkih konsenzusa bosanskog društva je davanje neosporivog prava Amerikancima na vječnu zahvalnost Bošnjaka jer su 1995. Dejtonskim ugovorom zaustavili rat. Dvije strane unutarbošnjačkog korpusa mogu imati sasvim suprotne stavove, ali se u ovu dogmu ne zalazi. Ovo se pokazalo i na reakcijama kako Islamske zajednice, koja je s pravom žestoko reagovala na satanizaciju viđenijih političko-vjerskih vođa sabranih u tzv. “OHR shemi”, tako i Gregorijanovih pionira iz reda Bošnjaka. I Tihić, koji je poltronski stao uz Gregorijana, i IZ su u svojim nastupima prvo istakli svoju zahvalnost Amerima zbog zaustavljanja rata, da bi onda komentarisali aferu.

Ali, kao što obično biva, nema veće zablude od istine u koju svi vjeruju u datom momentu, zaustavljanje rata Dejtonskim sporazumom je bila najveća nepravda koja se mogla desiti bosanskoj strani. I desila se jer je bila nepravda. Isto kao što su se 3 godine dešavale nepravde bosanskim muslimanima, Dejtonski sporazum je bio uvod u hendikepe čiji smo sada svjedoci. Jak entitet nastao na etničkom čišćenju s ciljem nastavljanja politike Engleske i Francuske u mirnom dobu – blokada funkcionalne države Bosne i Hercegovine jer u njoj živi narod kojem nije mjesto u Evropi.
"Smrt je jedna,pa zato neka bude na Allahovom putu"

Avatar
Bausstelac
Svakodnevni prolaznik
Svakodnevni prolaznik
Postovi: 403
Pridružen/a: 01 Apr 2010 01:38

Re: Da se nikad ne zaboravi

#100 Post Postao/la Bausstelac »

A Muslimasnki munafici u BIH,i dalje traze krivca u Aliji Izetbegovica
"Smrt je jedna,pa zato neka bude na Allahovom putu"

Avatar
mrki62
Specijalni status V.I.P
Specijalni status V.I.P
Postovi: 6413
Pridružen/a: 02 Apr 2006 02:00
Lokacija: sLOVEnija

Re: Da se nikad ne zaboravi

#101 Post Postao/la mrki62 »

Bausstelac je napisao/la:A Muslimasnki munafici u BIH,i dalje traze krivca u Aliji Izetbegovica
Koji je najveći posao u Povijesti odradio u korist Srba.
Ti si kao najudaljenija zvijezda do koje je najteže doći, ali baš zbog toga je najudaljenija zvijezda najljepša i najsjajnija!

slika

slika

ADMIN_BOL-CHAT.DE

Re: Da se nikad ne zaboravi

#102 Post Postao/la ADMIN_BOL-CHAT.DE »

mrki62 je napisao/la:
Bausstelac je napisao/la:A Muslimasnki munafici u BIH,i dalje traze krivca u Aliji Izetbegovica
Koji je najveći posao u Povijesti odradio u korist Srba.
Bit ce haman da ces to biti ti mrki

Avatar
Bausstelac
Svakodnevni prolaznik
Svakodnevni prolaznik
Postovi: 403
Pridružen/a: 01 Apr 2010 01:38

Re: Da se nikad ne zaboravi

#103 Post Postao/la Bausstelac »

LAFF je napisao/la:
mrki62 je napisao/la:
Bausstelac je napisao/la:A Muslimasnki munafici u BIH,i dalje traze krivca u Aliji Izetbegovica
Koji je najveći posao u Povijesti odradio u korist Srba.
Bit ce haman da ces to biti ti mrki
Ovo je mozda Laff ironicno mislio ....ali da mrki....moje je misljenje da su najvise u korist srba uradili ti i ljudi poput tebe,koji neznaju gdje pripadaju !!!!
"Smrt je jedna,pa zato neka bude na Allahovom putu"

Avatar
mrki62
Specijalni status V.I.P
Specijalni status V.I.P
Postovi: 6413
Pridružen/a: 02 Apr 2006 02:00
Lokacija: sLOVEnija

Re: Da se nikad ne zaboravi

#105 Post Postao/la mrki62 »

LAFF je napisao/la: Bit ce haman da ces to biti ti mrki
Dobro je da postoji to haman.
Mnoge stvari će prije ili kasnije izaći na vidjelo a onda će se vidjeti jesam li ja haman ili je to ipak onaj što ga Mic inicijališe [muzikafo1.gif]
Ti si kao najudaljenija zvijezda do koje je najteže doći, ali baš zbog toga je najudaljenija zvijezda najljepša i najsjajnija!

slika

slika

Odgovori