Poeziju će svi pisati...

[selma24]

tebi

uvijek nadjes posebne rijeci
kojima smiris oluju u meni
usuljala si mi se u zivot tiho
i zasjela na tron srca moga..

ti si moj mali vilenjak
koji donosi spas
dizuci teret sa mojih pleca
ti si zacin moga zivota...

u tvojim ocima mogu se utopiti
i ipak prezivjeti..
u tvojim ocima mogu vidjeti
zivot svoj dok mi pruzas osmijeh koji ti igra u njima...

tebi govorim svaku misao
i povjeravam tajne skrivene
u najdubljim kutevima
svoga bica...

tebi pricam tisinom i milujem te pogledom.................................

i u trenutku kada mi nisi blizu
osjecam te...
tvoje misli, raspolozenja...

ponekad...dok razmisljam o tebi
imam osjecaj
kao da si oduvjek dio mog zivota...dio mene..
a opet...
poznajem te svega par mjeseci...

[selma24]

....................
uvijek biram topliju stranu ulice...
slabo se snalazim na hladnoci...
reze mi lice, stavlja mi dusu na vidjelo....
slabo funkcioniram izlozena...

a sada mi je hladno..

oci mi tonu u san....
ne vidim kraja ovom jutru
koje moram izdrzati budna..
pustite me ljudi..
ne gledajte me u oci
jer ih ne zelim otvarati sada...
ovako je lijepo..
ovako me nista ne boli...

vidim samo ono sto zelim...
i cujem samo divne note poluglasne tisine..
to mi sada odgovara...
ne otimajte mi moje minute spokoja....

[selma24]

Slobodno......

slobodno mi reci svoju bol...
slobodno reci i vjeruj da ce nestati...
slobodno pati na mom ramenu
jer kad naslonis se na mene,
preuzet cu tvoje suze, tvoje sve...

dat cu ti hrabrost vjetrova
i slobodu valova..
na krilima sna odvest cu te odavde..
tamo gdje volis...
tamo gdje te nece naci...

trenutci ce ti biti vjecnost..
vjecnost okupana osmjesima i razigranim rukama..

zeljet ces ostati..
zeljet ces me voljeti..
ali znas da nesmijes..

tad pogledaj u nebo...

slikovnica nase buducnosti
iscrtana je u zvijezdama...
kraj se vidi i prije pocetka...
rastanak prepun bola....

ne volim oduzimat sjaj u ocima...
ali to neznam izbjeci...

trudit cu se
da ti ne podrezem krila...
trudit cu se osigurati ti plavo nebo za let...
kad pozelis poletjeti....

[venecija]

I ne znaš koliko kao ti - takvih večeras ponovo nekog nemaju. I ne znaš koliko kao ti - istih za susret sa tobom baš sad se spremaju. I ne znaš ko su to, kao ti - divni i što su jastuke suzama vlažili. A lepo ste se mogli sresti, samo da ste se malo potražili.
I krećeš u život s pogrešnim nekim. S drukčijim nekim. Nekim dalekim.

[selma24]

KIÅ A

tvoja je kiša probudila grane
znanoga stabla radosnom tvom duhu
plaha i strasna stalno u dosluhu
s nebom i zemljom sa cvjetne im strane

tvoja je kiša znak vatre i vode
kad se rastrči oblak il' oluja
kad se slap hitne a zdenac nabuja
prije nego što počnu stizat rode

kiši li gliste uopće ne gmižu
kiši li gliste zapravo padaju
kiši li gliste šušteć hitro stižu

odozgo dolje da bi bile kiša
tako je otkad zakoni vladaju
opstanka vrsta od slona do miša

[selma24]

Sjedim...



U naručje dođi mi...
Smješkam ti se...
Zagrli me...
Snažno...
Želim biti
Tvoj...
Ti
Nježnost
Moja budi...

Grlim te
Snagom svom...
Puno značiš
Srcu mom...

U cjelovu
Srest ćemo se mi...
Tad
Započet će naši sni...

Fališ mi…

Laku noć...
Puse...

[selma24]

Volim te do zvijezda
onih nekih dalekih.
Volim te do mašte
one tamo velike…
Volim te do krvi
one naše iste…
Volim te do ljubavi
ove moje bistre,
Volim te u snu
kada mjesec diše…
Volim te po danu
kada ruka piše…
Volim te do bola,
uspona i pada…
Ti zauvjek ostaješ…
moja ljubav i moja nada

[selma24]

Ta ljubav
Tako silna
Tako drhtava
Tako nežna
Tako očajna
Ta ljubav
Lepa kao dan
I ružna kao vreme
Ta ljubav tako stvarna
Ta ljubav tako divna
Tako srećna
Tako vesela
I tako jadno
Drhteći od straha ko dete u mraku
A tako sigurna u sebe
Ko neki spokojni čovek u sred noći
Ta ljubav koja je izazivala strah kod drugih
Gonila ih da govore
I primoravala da blede
Ta ljubav vrebana
Jer te druge mi smo vrebali
Ganjani ranjavani gaženi dotucavani poricani zaboravljeni
Zato Å¡to smo tu istu ljubav mi ganjali ranjavali
gazili dotucavali poricali zaboravljali
Ta ljubav cela celcata
Još toliko živa
A sva ozarena
To je tvoja lljubav
To je moja ljubav
Ona koja je bila
To osećanje je uvek novo
I nije se izmenilo
Toliko stvarno kao neka biljka
Toliko drhtavo kao neka ptica
Toliko toplo i živo kao leto
Možemo oboje
Otići i vratiti se
Možemo oboje
Otići i vratiti se
Možemo zaboraviti
A zatim ponovo zaspati
Pa probuditi se patiti bditi
Pa ponovo zaspati
Sanjati i smrt
Zatim probuditi se osmehnuti se smejati se
I podmladiti se
Naša ljubav zastaje tu
Tvrdoglava ko magare
Živa ko želja
Svirepa kao sećanje
Hladna kao kajanje
Nežna kao uspomena
Hladna kao mermer
Lepa kao dan
Nežna kao dete
Gleda nas smešeći se
I kazuje mnogo ne govoreći ništa
A ja je slušam drhteći
I vičem
Vičem za tebe
Vičem za sebe
I preklinjem te
Za tebe za sebe i za sve one koji se vole
I koji su se voleli
Da ja im vičem
Za tebe za sebe i sve druge
Da ne znam
Ostani tu
Tu gde si
Gde bila si nekad
Ostani tu
Tu gde si
Gde si bila nekad
Ostani tu
Ne pomiči se
Ne idi
Mi koji smo voleli
Mi smo te zaboravili
Ali ti nas ne zaboravi
Jer nemamo drugog do tebe na zemlji
Ne dopusti nam da postanemo hladni
Da se udaljavamo sve više
Odemo gde bilo
Daj nam znak da si živa
A mnogo docnije na ivici nekog šipražja
U Å¡umi uspomena
Iskrsni odjednom
Pruži nam ruku i spasi nas.

[venecija]

Ako sad oduzmeš mi ljubav
I naglo zgasneš njezin plam
Neću k’o nekad htjeti smirit se
Osjećam srce ledi se, više te ne poznaje

I ako sada misliš poći
Idi ne ostavljaj mi trag
Jer teško ću moći da ne opsujem
Sve godine i ovaj dan kada ljubav ostavljam

I samom sebi nazdravljam
Za lošu noć i gori dan
I s maskom lažnog osmjeha te pozdravljam
A samo nebo zna da si meni posljednja

I ako sada misliš poći
idi ne ostavljaj mi trag
Jer teško ću moći da ne opsujem

[Lavica27]

San je davna i zaboravljena istina
Koju više niko ne umije da provjeri
Sada tuđina pjeva ko more i zabrinutost
Istok je zapadno od zapada lažno kretanje je najbrže
Sada pjevaju mudrost i ptice moje zapuštene bolesti
Cvijet između pepela i mirisa
Oni koji odbijaju da prežive ljubav
I ljubavnici koji vraćaju vrijeme unazad
Vrt čije mirise zemlja ne prepoznaje
I zemlja koja ostaje vjerna smrti
Jer svijet ovaj suncu nije jedina briga


Ali jednoga dana
Tamo gdje je bilo srce stajaće sunce
I neće biti u ljudskom govoru takvih riječi
Kojih će se pjesma odreći poeziju će svi pisati
Istina će prisustvovati u svim riječima
Na mjestima gdje je pjesma najlepša
Onaj koji je prvi zapjevao povući će se
Prepuštajući pjesmu drugima
Ja prihvatam veliku misao budućih poetika:
Jedan nesretan čovjek ne može biti pjesnik
Ja primam na sebe osudu propjevale gomile:

[selma24]

POÄŒETAK SNA
Neka me nedostojnog vetar obavije
Kulo s vrhom van vremena na koju dišem
Tesno je nebu u ptici ptici još više
Moje izdvojeno oko van glave bdije.

Oduzimam svetu ime da ga u predstvarnost skrijem
Kad ništa ne počinje jer nema mesta više
Kad noć od uspavanih sila i smrtonosne kiše
Zveri Å¡umom uklete i mene snom ubije.

Čistom vatrom gonjen, o, šta ću sa onim
Što sam video i čuo kada nenađen ronim
U prostor pre reči gde trune moja glava
Kada letim i ne mičem se ko čovek koji spava
Ružo bez sraha, suzo, odbegli ždrale,
Žalbo crnih ptica i tužne pohvale!

[Lavica27]

San je davna i zaboravljena istina
koju više niko ne ume da proveri
sada tuđina peva ko more i zabrinutost
istok je zapadno od zapada lažno kretanje je najbrže
sada pevaju mudrost i ptice moje zapuštene bolesti
cvet između pepela i mirisa
oni koji odbijaju da prežive ljubav
i ljubavnici koji vraćaju vreme unazad
vrt čije mirise zemlja ne prepoznaje
i zemlja koja ostaje verna smrti
jer svet ovaj suncu nije jedina briga
ali jednoga dana
tamo gde je bilo srce stajaće sunce
i neće biti u ljudskom govoru takvih reči
kojih će se pesma odreći
poeziju će svi pisati
istina će prisustvovati u svim rečima
na mestima gde je pesma najlepša
onaj koji je prvi zapevao povući će se
prepuštajući pesmu drugima
ja prihvatam veliku misao budućih poetika:
jedan nesrećan čovek ne može biti pesnik
ja primam na sebe osudu propevale gomile:
KO NE UME DA SLUŠA PESMU SLUŠAĆE OLUJU
ali:
HOĆE LI SLOBODA UMETI DA PEVA
KAO ŠTO SU SUŽNJI PEVALI O NJOJ

[selma24]

ljubav je kada nekog vredi cekati



A kad mi dodjes ti
i osmeh vratis mi
sva patnja a i bol
srca mog ce proc
u nocima bez sna
tebe dozivam
da dodjes mi ti
i kao svi
pocnemo mirno ziveti....

[selma24]

odazim...



Odlazim jer nemogu vise
Oprosti sto sam ti dala rec da cu ti biti zena..
Bila sam mlada i mislila da nemogu bez tebe

Ali ti si Dragi kriv, ti i samo ti.
Cuvao si me ko u kafezu,
Cuvao ko svog Andjela
Sve je to lepo..
Ali nisi primetio da me gusis sa time.. da nemogu da disem..
Da meni treba malo slobode.

Umesto Dobro Jutro ti meni kazes “Volim Te”
Ali nisi primetio Dragi da me tvoja Ljubav davi
I da se nasa ljubav pretvorila u pakao
Pakao iz kojeg nemogu izaci.

Sad odlazim i hvala ti za sve sto si ucinio zbog mene
Izvini Dragi ali razumi me kad te molim
Nije sve u Ljubavi
Sta ce mi ljubav kad ne mogu pored nje da disem.
kad nemam slobode


Odlazim i oprosti mi za sve
Oprosti mi sto sam ti nanela toliko boli..
Oprosti mi sto je srce prestalo da te voli.
Ne pricaj mi da ces se promeniti,
to sam milijon puta cula…..

Odlazim Dragi
Ali nemoj nikada zaboraviti, da sam te nekad ludo volela
I ne krivi mene za sve, nemogu to podnjeti..

[toores]

TVOJE OCI



Tvoje oci,
kao zrele sljive padaju po meni,
tvoje oci vrlo dobro znam.
Napolju svice,
otici ces iz moje sobe brze
nego svetlost
sto kroz prozor ulazi zrak po zrak...

Kada spavas,
ne mogu da ne mislim sta sanjas,
ne mogu da ne mislim sta mislis,
kada spavas ti.

Tvoje oci, tvoje oci,
progone me,progone me,
tvoje oci, tvoje oci,
progone me, progone me,
tvoje oci.

Tvoje oci,
kao letnja kisa padaju po meni,
tvoje oci vrlo dobro znam.