Psihologija neuspeha-protivnik u nama samima

Diskusija po pitanju filozofije svijesti, logike, metafizike, kao i raznih teoloskih osnova i psiholoskih teorija.

Odgovori
Poruka
Autor/ica
Avatar
boni
Clan u razvoju
Clan u razvoju
Postovi: 31
Pridružen/a: 18 Jul 2012 21:38

Psihologija neuspeha-protivnik u nama samima

#1 Post Postao/la boni »

„Nema gorih bolova od autogolova“
Pisali smo, u prethodnim dodacima, o psihologiji uspeha, o tome šta je to što čini čoveka uspešnim u bitnim oblastima života. Dobro je, međutim, da prozborimo i o tome šta ga čini neuspešnim, da malo bolje upoznamo one neprijatelje u nama samima, kako bismo ih bolje opazili u sebi i izašli sa njima na kraj. Život je igra, utakmica u kojoj se borimo sa spoljašnjim svetom, ali i sa samim sobom. Najteži su oni porazi u kojima porazimo sami sebe. Autogolovi najviše bole. Utakmica se odigrava i u nama samima, i svako od nas u sebi ima dve suprotne ekipe:»Tim uspeha» i «Tim neuspeha». Postoji mogućnost da pobedite sebe ili da pobedite sebe. Taj izraz je dvosmislen, to vam je jasno. Čovek može da pobedi sebe tako što će pobediti svoje mane i nedostatke. A može pobediti sebe i tako što će njegovi nedostaci pobediti njega, što će sam sebe onemogućiti da uspe u životu. Nemate izbor da ne igrate ovu utakmicu. Morate pobediti sebe ili u jednom ili u drugom smislu. Zato ćemo vam predstaviti standardne igrače tima neuspeha, a vi pokušajte da prepoznate da li i koliko oni igraju i u vama.
Najteži su oni porazi u kojima porazimo sami sebe. Autogolovi najviše bole. Utakmica se odigrava i u nama samima, i svako od nas u sebi ima dve suprotne ekipe:»Tim uspeha» i «Tim neuspeha».

Sastav i strategije ekipe neuspeha
U napadu igraju:

Nedostatak jasne predstave o tome šta želimo od života, koje su naše suštinske želje i ciljevi. Koji je smisao našeg života? Ljudi često traže ispunjenje, uspeh, sreću i zadovoljstvo tamo gde ih ne mogu naći. Često težimo ispunjavanju ciljeva koji nisu naši, koje smo pokupili negde kroz proces vaspitanja, kroz medije i imidže koje nam nude...”Ako sedneš u pogrešan voz, svaka ti je stanica pogrešna”(životno pravilo). Loš izbor ciljeva, ciljeva koji ne proizilaze iz naših suštinskih želja, vodi do toga da nam je “svaka stanica pogrešna” i da nemamo ni dovoljno motivacije da putujemo tim putem. Čak i ako uspemo u ostvarivanju ciljeva koji nisu naši, koji ne izviru iz naših suštinskih želja, nećemo biti ispunjeni, osetićemo prazninu. Ako putujemo ka svom suštinskom cilju, osećaćemo zadovoljstvo na svakoj stanici i radovati se svakom osvojenom koraku do cilja. Zbog toga nećemo imati ni doživljaj prevelikog odricanja, imaćemo dovoljo strpljenja i temeljnosti u radu na ostvarivanju ciljeva. Mnogi od nas mogu da definišu šta ne žele, ali zapnu kod toga da jasno definišu šta žele, ko su, šta je njihov životni put. Ako ne znamo gde želimo da stignemo, vrlo je verovatno da ćemo sesti u pogrešan voz.
“Ako sedneš u pogrešan voz, svaka ti je stanica pogrešna”.
Mnogi od nas mogu da definišu šta ne žele, ali zapnu kod toga da jasno definišu šta žele

Pogrešne predstave o tome šta je uspeh i kako se do njega dolazi. Živimo u zavodničkoj civilizaciji. Naša civilizacija je “tržišno orijentisana” , orijentisana ka je stvaranju robe od svega, jer samo roba, masovni proizvod, ono je što donosi veliki profit. Zato civilizacija i od nas pokušava da napravi robu, da tipizira naše potrebe, želje, ciljeve...A da bi to mogla, potrebno je da nam proda “imidže” lažne predstave o tome šta je uspeh i kako se do njega dolazi koje se uklapaju u tržišnu orijentaciju života. Tržištu su potrebni mediokriteti, uprosečene, tipizirane individue koje će želeti ono što tržište nudi i raditi da bi trošile na ono što tržište nudi. Kad jednom te lažne predstave uđu u uverenja čoveka, on se može svojski truditi da ih održi. Većina ljudi će učiniti sve da dokažu ispravnost “svoje” slike, predstave o životu, čak i kada su neistinite i negativne. Slike koje imaju o životu, ljudima, odnosima, uspehu...koliko god bile nerealne, daju im neki osećaj sigurnosti da poznaju izvesna pravila života (makar negativna) i da mogu da predviđaju i kontrolišu život. Ponovno potvrđivanje tih uverenja time što se u realnosti stalno traže dokazi da su ispravna, tako što se uvek gleda i sluša samo ono što potvrđuje ta uverenja, dovodi do nemogućnosti promene.
Nedostatak ambicije i volje da se borimo za ostvarivanje ciljeva. Lenjost. Ako cilj ne izvire iz naše suštinske želje, ako negde u našoj dubini ne osećamo da će nas ostvarivanje cilja dovesti do osećanja ispunjenosti, ostvarenosti, ako se plašimo uspeha...nedostajaće nam i ambicija i volja da ga ostvarimo. Bićemo lenji. Čak i ako nateramo sebe da radimo da bismo ostvarili cilj koji ne izvire iz naše suštinske želje, osetićemo prazninu kada ga ostvarimo. Osetićemo da nam je i ta “stanica” pogrešna. Nedostatak ambicije može biti i posledica straha od uspeha (i straha od neuspeha).
Očekivanje instant uspeha, ostvarenja snova “preko noći”, “alavost”. Takva potreba i iluzija podstiče se sa svih strana. Da bi se nešto dobro prodalo nude se dramatični rezultati za kratko vreme. Dobra, poželjna roba je nešto što će promeniti vaš život preko noći, samo ako je kupite. Ne dajte da vas prevare. Ništa što je stvarno vredno ne postiže se lako (životni zakon). Nemojte da prevarite sami sebe. Računajte da je potreban napor i vreme, i naoružajte se strpljenjem i entuzijazmom. Ne budite alavi. Posledica očekivanja da se veliki ciljevi ostvare brzo i bez velikog napora je to da se ne radujemo ostvarivanju manjih podciljeva koji vode ka većem, da brzo gubimo strpljenje i odustanemo daleko pre nego što se približimo cilju.
Nedostatak jasnog plana. “Muva bez glave” pristup. Površnost. I kada imaju snažnu motivaciju i entuzijazam, ljudi često pristupaju ostvarivanju ciljeva brzopleto i bez jasnog plana realizacije. Kako se to obično kaže, “nalože se” ili “napale se” na nešto, i onda krenu u realizaciju toga kao “muve bez glave”, bez napora uloženog u analizu zadataka i planiranje. To ubrzo dovodi do razočaranja jer im prepreke koje nisu očekivali i za koje se nisu pripremili izgledaju nesavladive.
Optuživanje drugih za sopstvene neuspehe. Prebacivanje krivice za neuspeh na druge onemogućava vas da jasno vidite uzroke neuspeha koji leže u vama. Teško je prihvatiti da imamo neprijatelja u sebi. Ali, suočavanje sa uzrocima neuspeha u nama samima jedini je način da ih pobedimo. Optuživanje drugih zaustavlja nas u razvoju jer ne vidimo sopstvene nedostatke i ne ulažemo napor da ih ispravimo. Teško ćemo promeniti druge, ako je to uopšte moguće. Ako nismo spremni da menjamo sebe uvek će nam se dešavati iste stvari. Ako je uvek neko drugi kriv za vaš neuspeh vi ste zavisna osoba. Vaš uspeh ne zavisi od vas, već od drugih. Sujeta, narcizam i ponos su često prethodnici neuspeha jer nas sprečavaju da potražimo objektivnu povratnu informaciju koja bi nam pomogla da uočimo šta je potrebno da promenimo u svom načinu delanja da bismo uspeli. Ako nešto ne ide na jedan način, promenite način.
Suočavanje sa uzrocima neuspeha u nama samima jedini je način da ih pobedimo. Optuživanje drugih zaustavlja nas u razvoju jer ne vidimo sopstvene nedostatke i ne ulažemo napor da ih ispravimo.

Očekivanje da se nešto desi “samo od sebe”, sudbinski. Gotovo ništa se ne dešava samo od sebe osim u jeftinim TV serijama. Bez akcije nema ni reakcije. Život nagrađuje dela, a ne misli, ideje ili želje. (životni zakon). Koga je briga šta vi nameravate. Namere bez akcije su samo mlaćenje prazne slame.
Potreba da se dobije nešto ili mnogo za ništa. Nešto za ništa dobijamo samo dok smo bebe, ako imamo sreće da imamo dobre roditelje. Možda osećate da vam život nešto duguje. Možda osećate da ste bili uskraćeni za nešto, pa da bi bilo pravedno da nešto važno od života dobijete i bez truda. Kao utešnu nagradu. Žao nam je što se tako osećate, posebno zato što imamo još jednu lošu vest za vas: bilo to pravedno ili ne, bez truda nećete dobiti ništa. Ako se budete i dalje držali tog svog osećaja za pravdu, i ako budete čekali da dobijete nešto za ništa, život će biti još nepravedniji prema vama.
Nesposobnost da se uči od drugih, odbojnost prema autoritetu, nepoverenje. Neki ljudi veruju da im je sve jasno, da sve znaju, i da nema razloga da saslušaju tuđe mišljenje. Takvi ljudi malo uče i zato se i ne razvijaju. Da bi se primilo neko znanje, čovek mora da se otvori ka izvoru znanja, da mu veruje (barem dok ne proveri) i da ga ne degradira u startu. To ne znači nekritičnost. Nakon što, onoliko koliko možemo, procenimo osobu koja nam nudi neko znanje, potrebno je da se otvorimo za prijem tog znanja. Potom ćemo ga «svariti», provući kroz svoje filtere, i proveriti njegovu validnost. Znanje je kao hrana. Ako kažemo «bljak» pre nego što smo probali, ostaćemo uskraćeni za ukus mnogih izuzetno ukusnih jela, na koja se možda treba malo navići u početku. Probajte. Progutajte ono što je dobro, ispljunite ono što je loše. Žvaćite. Ne gutajte nesažvakano. Ono što važi za hranu dobrim delom važi i za znanje. Anorektični ljudi odbijaju svaku hranu. Sve im je «bljak». To čine i duhovno anorektični ljudi sa znanjem. Jedan od najbitnijih elemenata uspeha je sposobnost osobe da nađe dobrog učitelja i da se otvori za znanja koja mu učitelj pruža. Jedan od osnovnih razloga zbog kojeg ljudi nisu u stanju da primaju i uče od drugih je zavist. Ljudi koji su skloni da zavide onima koji imaju nešto što oni nemaju, ne mogu da uče od onih kojima zavide. Zavist je veliki neprijatelj uspeha i jedan od osnovnih uzroka straha od uspeha.
Zavist je veliki neprijatelj uspeha i jedan od osnovnih uzroka straha od uspeha.
2 str.
Ključni igrači tima neuspeha:

Nedostatak samodiscipline. Disciplina dolazi kroz samokontrolu onoga u nama što je negativno za nas i druge. Disciplina je sposobnost da se ono što se započne dovede do kraja. Čovek se ne rađa disciplinovan, već disciplinu trenira. Ljudi se prilično razlikuju po tome šta i koliko dopuštaju sebi. Često najveći problemi i neuspesi izviru upravo iz toga što dopuštamo sebi ono što je destruktivno za nas i druge. Ako ne možemo da vladamo svojim porivima, vladaće oni nama. To dovodi do gubitka samopoštovanja. Osnova samopoštovanja leži u sposobnosti da se vlada sobom, da se čini ono što smatramo dobrim, a ne čini ono što smatramo lošim. Čemu služe uverenja kojih nismo spremni da se pridržavamo i živimo po njima? Imajte na umu jednu veliku istinu-Čovek dopušta sebi ono na šta nema pravo, što je destruktivno za njega i druge ljude, zato što ne dopušta sebi ono što bi morao-ne dopušta sebi da živi život ostvarujući svoje suštinske želje. Ako ste nedisciplinovani, ako dopuštate sebi ono što i sami smatrate negativnim, vi ste negde izdali sebe, prodali ste se i pristali na «utešnu nagradu». Vaša nedisciplina, vaše slabosti i hirovi, sva vaša negativna ponašanja su «utešna nagrada». Vi to dozvoljavate sebi zato što ne dozvoljavate sebi nešto što vam je suštinski važno. Da li mislite da je život utešna nagrada? Umesto prava da živite ispunjeno i srećno kao čovek, vi ste dobili pravo, od sebe i od drugih, da se ponašate destruktivno i da vam se to toleriše (da sami sebi to tolerišete). A zašto niste sebi dali pravo na ono na šta stvarno imate pravo?
Čovek dopušta sebi ono na šta nema pravo, što je destruktivno za njega i druge ljude, zato što ne dopušta sebi ono što bi morao-ne dopušta sebi da živi život ostvarujući svoje suštinske želje.

Strah od uspeha i strah od neuspeha. Mnogo je ljudi koji ne uspevaju upravo zbog straha od uspeha kojeg uglavnom nisu svesni. Zašto bi se čovek plašio uspeha koji želi? Jedan od bitnih razloga koji smo već spomenuli je zavist. Ako zavidimo onima koji su uspešni, mehanizam projekcije naših osećanja u druge ljude učiniće da predviđamo kako će nama drugi zavideti ako mi uspemo. Uspešan čovek je izložen. Postoji izreka: «Ko visoko leti, nisko pada». Svedoci smo toga koliko je za medije interesantno kada padne neko ko se visoko popeo. Mediji pišu ili govore o onome što čitaoci ili gledaoci žele da čuju i vide. Oni koji su se izdigli iznad prosečne većine izloženi su zavisti većine. Dok smo još neuspešni, ili smo «potencijal» za uspeh, «mladi talenti»... mnogi će nas «tapšati po ramenu» i bodriti. Ali, kada se «popnemo na tron», biće mnogo onih koji će želeti da nas sa njega skinu. Strah od uspeha je često proizvod straha od zavisti. Uglavnom od naše vlastite zavisti projektovane u druge ljude.
Strah od zavisti drugih ne prolizilazi samo iz naših projekcija. Realno je očekivati zavist drugih ako smo uspešni, ali, od naše zavisti prema drugima koji su uspešni zavisi i snaga i realnost takvog straha. Pored toga, i naš stav i ponašanje prema drugima može da podstiče zavist drugih ljudi. Ako smo skloni da se «pravimo važni», da se «kurčimo», da se ponašamo prepotentno, ističemo sopstvene vrednosti i uspehe a potcenjujemo druge, naš strah od zavisti biće jači (a time ćemo ga još više potiskivati u nesvesno)

Strah od uspeha je često proizvod straha od zavisti. Uglavnom od naše vlastite zavisti projektovane u druge ljude.

-Strah od zavisti drugih pojačan je kada imamo sumnju u sopstvenu vrednost i kompetenciju. Kada uspemo i kada nas to učini izloženijima proceni drugih, vidljivije su sve naše mane. Uspešan čovek je «pod lupom». Ako negde u sebi imamo osećaj da «ono što je u izlogu nije i u radnji», da imidž koji smo stvarali na putu do uspeha nije realna slika o onome što stvarno jesmo, plašićemo se uspeha. Uspeh može da dovede do «trenutka slave», a zatim do toga da budemo «provaljeni» da smo prevaranti.
Ako svoj uspeh ne zasnivate i ne gradite na imidžu (lažnoj slici o sebi), onda vas strah od «provaljivanja» neće pratiti na putu do cilja.

-Strah od uspeha može izvirati iz više izvora. Jedan od njih je strah od neispunjenosti koju možemo osetiti čak i ako ostvarimo uspeh.

Da li vam se desilo da ste uspeli u nečemu što je zahtevalo dosta vremena i napora, i da ste nakon uspeha osećali ispražnjeno? Uspeh vam nije doneo očekivano zadovoljstvo. Da li je to vredelo tolikog truda? Niste ni srećniji, ni ispunjeniji, ni zadovoljniji. Ovakvi strahovi se pojavljuju obično kada smo loše postavili ciljeve. Kada ciljevi ne izviru iz naših suštinskih želja možemo očekivati da nas njihovo ostvarivanje neće dovesti do ispunjenosti i zadovoljstva. Strah nas opominje da smo na pogrešnom putu. Slično se može desiti ako ostvarivanjem ciljeva iz jedne životne oblasti pokušavamo da “zakrpimo rupe” koje imamo u drugoj oblasti života. Da li može finansijski uspeh ili uspeh u karijeri da nadoknadi nedostatke koje imamo u emotivnom životu, u odnosima sa ljudima, u ljubavi. Možda može da ih malo zamaskira ili ublaži, ali jedno se ne može zameniti drugim. Ako očekujemo da ćemo uspesima na jednom planu pokriti svoje neuspehe na drugom planu, strah od uspeha će nas upozoravati na moguće razočarenje. Nešto slično se može desiti ako na putu do uspeha u jednoj oblasti zanemarimo sve druge bitne aspekte života. Tada možemo imati osećaj da život prolazi pored nas.
-Osećanje da ne zaslužujemo uspeh, da nemamo prava na njega i sve one dobre stvari koje uspeh nosi sa sobom, može biti izvor straha od uspeha. Takvi stavovi i uverenja o sebi stiču se uglavnom u detinjstvu. Ako ih imate, zapitajte se o njihovom poreklu.
-Stid od uspeha je jedan od izvora straha od uspeha. Uspeha se možemo stideti ako osećamo da ga ne zaslužujemo, da nemamo prava na njega, ili ako imamo predstavu da biti uspešan znači biti gramziv, agrsivan, seksualan, neskroman...Ako osećamo da ne zaslužujemo poštovanje drugih stiedećemo se i plašiti uspeha, i zbog toga podmetati sebi “klečke” na putu do uspeha.
-Strah od sopstvene nedoslednosti, “kratkog daha”, gubitka motivacije kada se uspeh jednom postigne, nedostatka samodiscipline i istrajnosti da se uspeh održi mogu biti dodatni izvori straha od uspeha.
-Strah od rušenja lažne slike o sebi može biti uzrok i straha od neuspeha i straha od uspeha. Veoma često ljudi ne čine ozbiljne pokušaje da uspeju u nečemu za šta su talentovani (bilo da oni same misle da su talentovani, ili da drugi to misle o njima). Jedan od najčešćih razloga je taj što, ako nismo pokušali da realizujemo svoj talenat, uvek možemo da živimo u iluziji da smo izuzetno talentovani, ali, eto, nismo hteli, nije nam bilo stalo do uspeha.

Pokušaj da se uspe ako imate nesvesni strah od uspeha sličan je pokušaju da vozite automobil sa podignutom ručnom kočnicom. Spustite ručnu. Prepoznajte svoj strah od uspeha. Sučite se sa njim. To je jedini način da ga prevaziđete.

Strah od uspeha je obično osećanje kojeg nismo svesni, ali su njegove polsledice vidljive. Navešćemo najčešće posledice koje se vide u ponašanju osobe kod koje je prisutan strah od uspeha. Ako imate u svom ponašanju nešto od navedenih posledica, pokušajte da prepoznate i strah od uspeha kod sebe.

Posledice straha od uspeha:
-Nedostatak napora da se ostvare ciljevi vezani za lični razvoj, obrazovanje, posao, porodicu, odnose sa ljudima.
- Samo-destruktivna ponašanja: nameštanje samom sebi neuspeha ili održavanja izvesnog nivoa uspeha koji je dostignut u nekoj oblasti života. Dešavaju vam se propusti tipični za vas (greške, sukobi, ispadi, periodi lenjosti ili lošeg funkcionisanja) koji vas, s vremena na vreme, sprečavaju da postignete neki uspeh, ili dovode do gubitka već stečenog. Dešava vam se da napustite određene aktivnosti, ili da napravite kardinalnu grešku, baš onda kada ste “pred vratima” uspeha, kada treba da “pokupite kajmak” svog truda...
-Teškoće u donošenju odluka, nesposobnost rešavanja problema.
-Gubitak motivacije ili želje za razvojem, postignućima i uspehom.
-Hronično postizanje rezultata manjih od vaših sposobnosti.
-Osećanje krivice, konfuzije, anksioznosti kada postignete neki uspeh. Počnete da mucate ili se saplićete, ponašate se smotano, ili vas hvata vrtoglavica...
-Kada vam je potrebna pažnja ili simpatije drugih , privlačite ih svojim slabostima. Mislite da, ako niste slabi, niko ne bi obraćao pažnju na vas, da bi smatrali da ste dovoljno jaki da sami brinete o sebi, i da bi vas zaboravili.
-Birate da uradite baš suprotno od onoga što znate da je potrebno da biste bili sretni, zadovoljni, zdravi ili uspešni. Kao da vas nešto tera da radite suprotno. Neki inat. Ne želite sve to ako treba da budete drugačiji, jer to onda niste vi.
-Podstičete sopstvenu hroničnu negativnost, pesimizam i neuspešnost. Ne možete da zamislite sebe kao sretnu, optimističnu i uspešnu osobu. Optimisti su, za vas, površne i lakoverne osobe. Negativnost je realnost. Pesimizam je dubina.
-Podcenjujete svoja postignuća, tražite načine na koje možete da namestite sebi da “prokockate” šanse koje ste stvorili i degradirate ono što ste postili. Za vas može da važi poslovica da ste kao “Krava koja se ritne, pa prospe kofu sa mlekom koje je dala.”
Ne podmećite sebi “klipove pod točkove”. Ne ponašajte se kao “Krava koja se ritne, pa prospe kofu sa mlekom koje je dala.”

Kako prepoznati svoj strah od uspeha
Ne možete se boriti sa neprijateljem za kojeg ne znate ni da postoji u vama.

Možda vam u tom prepoznavanju i razjašnjavanju straha od uspeha može pomoći odgovaranje na neka od sledećih pitanja: (razmislite o odgovorima na ova pitanja vezano za uspeh u važnim oblastima vašeg života: škola, posao, porodica, brak, veza, prijateljstva, profesija, emotivni život, kreativnost, sport, hobi, zdravlje, duhovni život)
-Šta mislim da će se dogoditi ako postignem uspeh u .....?
-Kako bi izgledao uspeh u tom području mog života?
-Da li, na neki način, osećam da ne zaslužujem uspeh u tome?
-Da li se plašim da ću nekoga povrediti ili zaplašiti ako postignem uspeh u ....? Zašto?
-Šta mi se čini da nedostaje da bih mogao da zadržim taj uspeh ako ga postignem?
- Koja je moja najveća briga vezana za uspeh u toj oblasti?
-Ko, po mojim uverenjima, više zaslužuje uspeh koji ja imam ili koji ću postići? Zašto?
-Koliko sam motivisan da se borim za uspeh u toj oblasti?
-Da li i zašto verujem da bih, ako uspem u tome, izgubio fokus i smer u drugim oblastima svog života?
-Koja bi mogla biti cena mogu uspeha u toj oblasti? Da li bi se moglo desiti nešto loše, nešto zbog čega bih se osećao nezadovoljnim, uplašenim, napetim, lošim...?

Ako ste odgovorili na prvu grupu pitanja, potrudite se još malo i odgovorite sebi na drugu grupu pitanja (vezano za uspeh u istim oblastima života kao i kod prve grupe pitanja):
-Imam li neke argumente za to da nisam dovoljno istrajan u naporima da ostvarim svoje ciljeve u toj oblasti?
-Koji su moji dugoročni ciljevi u toj oblasti?
-Na koji način ja opstruiram sopstveni uspeh u toj oblasti?
-Koliko problema imam u donošenju odluka vezanih za tu oblast?
-Na koji način je moja motivacija za uspeh u toj oblasti splasnula?
-Da li sam ikada osetio krivicu, konfuziju ili anksioznost kada sam ostvario neki nivo uspeha u ovoj oblasti?
-Na koji način sam bio neuspešan u ovoj oblasti?
-Da li sam se ikada plašio da ću izgubiti pažnju ljudi, simpatije ili brigu ako postignem neki uspeh u ovoj oblasti?
-Da li sam se plašio tuđe zavisti ako postignem uspeh u ovoj oblasti?
-Da li sam nekada birao baš suprotno od onoga što mi je bilo potrebno da postignem uspeh u ovoj oblasti? Da li sam sam sebe gurao u neuspeh u ovoj oblasti? Kako?

Iza straha od uspeha stoje pogrešne predstave i uverenja. Iz tih uverenja proizilazi pogrešan životni scenario, tipičan obrazac ponašanja koji vodi do neuspeha. Da biste prevazišli strah od uspeha potrebno je da prepoznate svoje pogrešne predstave i uverenja i promenite životni scenario koji vodi neuspehu.


Iracionalne predstave i uverenja
Iracionalne predstave i uverenja o životu i životnim pravilima, odnosima između ljudi, o sebi, o uspehu i načinima postizanja uspeha... protkane su kroz sve faktore neuspeha o kojima smo govorili. One su, zapravo, polazna tačka neuspeha. Kako da znamo da su neke naše predstave i uverenja iracionalne? Šta su to iracionalne predstave i uverenja? Iracionalne predstave su one predstave koje ne dovode do uspeha. Iracionalne predstave su ona uverenja o životu i životnim istinama koje kao poruke šaljemo sebi i drugima, a koje nas sprečavaju da se emotivno, intelektualno i duhovno razvijamo. Ako osećate da stagnirate u nekoj oblasti života, budite sigurni da iza toga stoji neka iracionalna predstava, i pokušajte da je otkrijete. Stagnacija ili nazadovanje su znaci za raspoznavanje iracionalnih uverenja. Zašto to tvrdimo? Život je ono što jeste. U svemu postoje neke pravilnosti, i što ih jasnije vidimo, bolje ćemo usmeriti svoje aktivnosti na prilagođavanju životnim pravilima. Nerealne predstave o životu vode do pogrešnih akcija, pogrešne akcije do neuspeha, neuspeh do smanjenog samopoštovanja, smanjeno samopoštovanje do emotivnih problema, emotivni problemi do stagnacije u razvoju...Tako se stvara začarani krug neuspeha-životni scenario gubitnika.
Početak i kraj tog kruga neuspeha su iracionalni stavovi, mišljenja, i vrednosti koje imamo, a koji nisu usklađeni sa onim što život realno jeste. Iracionalna uverenja se ne raspršuju sa neuspehom. Neuspeh ih učvršćuje i stvara se negativan sklop naviknutih odgovora koji se uključuje kada se susretnemo sa nekom stresnom situacijom. Tada koristimo naviknuti, stereotipan način rešavanja problema i životnih pritisaka. Iracionalne predstave o životu, ljubavi, braku, uspehu...predrasude o tome ko smo, šta smo, šta je čovek, kako funkcioniše ljudska priroda...uglavnom pokupimo od onih koji su nas odgajali. To je ono što smo videli, čuli i iskusili, načini koje su nam pokazali naši vaspitači, i koje i mi, nesvesno, koristimo u našem kasnijem životu kada se suočimo sa problemima, čak i onda kada nam to ne pomaže u rešavanju problema i ne podstiče naš razvoj. Na površini, ti načini gledanja na život i načini izlaženja na kraj sa životnim teškoćama mogu po nekad delovati kao prikladni, ali, na duže staze, oni imaju negativne posledice po nas. Iako nam ti kontraproduktivni načini mišljenja mogu povremeno pružati sigurnost kroz iluziju da poznajemo život i da imamo oruđa za predviđanje u svojim rukama, na duže staze oni nas obogaljuju. Mogu nas dovesti do toga da podcenjujemo sebe ili da, pak, kao odbrambenu reakciju od gubitka samopoštovanja, upotrebimo degradaciju drugih i isticanje lažne slike o vlastitom savršenstvu. Ako vas drugi često upozoravaju na vašu nerealnost i neprikladnost ponašanja, a vi se tvrdoglavo držite toga, i još stagnirate u izvesnim područjima života, imate dovoljan razlog da, iskreno prema sebi, razmislite o svojim uverenjima. Razmislite o tome od koga ste pokupili ta uverenja. Da li su oni od kojih ste ih preuzeli uspešni u toj oblasti života za koju je vezano neko vaše uverenje?
Vaša uverenja su naočare kroz koje posmatrate svet. Ako stavite naočare sa ružičastim staklom, sve ćete videti ružičasto. Ako vam je staklo crno, sve ćete videti zatamnjeno. Razlika između uverenja i naočara je u tome što znamo da nosimo naočare i da one boje sliku koja dolazi do oka, a za naša uverenja mislimo da daju pravi odraz stvarnosti. U tome leži velika opasnost. Ne postoji stvarnost, postoji samo naše tumačenje stvarnosti, naša percepcija. Isti događaj može imati sasvim različito značenje za različite ljude. Svoja uverenja morate testirati da biste videli da li vaš doživljaj stvarnosti takav da vam daje pravi smer za akciju koja će vas dovesti do ostvarivanja željenih ciljeva. Kada se paranoidna osoba zabarikadira u svoj stan jer je uverena da je ceo svet protiv nje, ona radi sve normalno, radi ono što treba da radi, osim početne pretpostavke-da ceo svet hoće da je uništi. Pa, i vi biste se zabarikadirali kada bi ceo svet hteo da vas uništi. To je normalno. Paranoik se ponaša logično i svrhovito. Sve je u redu, osim pogrešne početne pretpostavke. Ako počenete pogrešno, pa sve dalje radite ispravno, rezultat je greška. Ako sedneš u pogrešan voz, svaka ti je stanica pogrešna.
Na žalost, naše «naočare» kroz koji gledamo na svet, naša uverenja, najčešće snažno iskrivljuju sliku kada gledamo sami sebe. Najveće probleme nam stvara ono što mi zovemo «čvrsta uverenja». Umesto da donesu neku konstruktivnu životnu odluku koja bi im poboljšala život, ljudi na njeno mesto postavljaju neka čvrsta uverenja koja su negativna i koja toliko boje opažanje i mišljenje da postaju njegov sastavni i nepromenjivi deo. Čvrsto ubeđenje paranoika je da je svet protiv njega. Sve što se dešava tumačiće u skladu sa tim uverenjem. U ljubaznom postupku tražiće skrivenu nameru, nameštaljku, odvlačenje njegove pažnje...Čvrsta uverenja su nešto što smatrate tačnim i istinitim i uopšte to ne dovodite u pitanje, ne proveravate. Ako su ta čvrsta uverenja negativna mogu vam uništiti život. To su ograničavajuća uverenja. Često ih niste ni svesni, zato što ih tako dugo imate, pa ste se navikli na njih i više ih ni ne primećujete, a ona vas polako i podmuklo truju i podrivaju sve vaše napore da uspete u životu.Ona boje vašu sliku sveta. Vi stvarate i bojite vašu sliku sveta jer to su vaša uverenja. Vi ih održavate, ne priznajete ih i tako gubite sposobnost da ih proverite i menjate. Ako ih ne proveravate, vaša percepcija je bajata, zasniva se na zaključcima iz prošlosti. Tako vaša prošlost određuje vašu budućnost. Postoji izreka koja kaže: «Ako misliš da možeš, u pravu si. Ako misliš da ne možeš, opet si u pravu.» Ono što misliš, to ćeš i uraditi...tako da si u pravu.
Ako vas drugi često upozoravaju na vašu nerealnost i neprikladnost ponašanja, a vi se tvrdoglavo držite toga, i još stagnirate u izvesnim područjima života, imate dovoljan razlog da, iskreno prema sebi, razmislite o svojim uverenjima.

Nebojša Jovanović
Str.4
Kako izaći iz konflikta?

Konflikti su deo naše svakidašnjice. Oni izbijaju oko naših vrednosti, uloga i stavova. Za većinu ljudi konflikti su negativna pojava u kojoj ne žele da se nađu. Međutim, kada se već nađu u konfliktu, postoji nekoliko opštih principa za rešavanja istog:
komunikacija – da bi se rešio konflikt, neophodno je pričati sa osobom sa kojom smo u konfllktu. Ako smo u konfliktu sa samim sobom, neophodno je da popričamo i sa sobom. Ćutanje ili odbijanje da se misli o nastaloj konfliktnoj situaciji može dovesti samo do produbljenja konflikta. Ako pokazujemo ravnodušnost i pasivnost, bolje je da ni ne očekujemo da se konflikt reši. Da bismo rešili spor, moramo preduzeti akciju u vidu odlučnog razgovora.
ne tražite krivca – kada ste se odlučili na razmatranje konflikta, učinite to na ispravan način. Ako počnete priču sa «ti si počeo prvi», to nije komunikacija. To je optuživanje, a optuživanje je faktor koji remeti konstruktivnu komunikaciju. Pored toga što okrivljivanjem remetite komunikaciju, takođe pokazujete i da ste nezrelo razmislili o celoj prirodi konflikta. Ako ste vi u konfliktu sa nekim, nije bitno ko je počeo prvi da izaziva konflikt, jer ste vi to prihvatili. Shodno tome, sada se nalazite zajedno u konfliktnoj situaciji, koju zajedno treba i da rešite.
povratne informacije – kada prestanete da okrivljujete i počnete svrsishodno da komunicirate, veoma je bitno da slušate vašeg sagovornika. Slušanje podrazumeva iskreno udubljivanje u informacije koje dobijate. Kada saslušate informacije, poželjno bi bilo da date povratnu informaciju vašem sagovorniku. Da biste usmeravali komunikaciju u dobrom pravcu, neophodno je da razumete sagovornika, i da mu prenesete da ste ga razumeli. Možete da parafrazirate njegove reči ili da ga pitate ako vam nešto nije jasno (umesto da optužujete pre nego što proverite da li ste dobro shvatili poruku). Na primer, ako ste u konfliktu sa partnerom i primetite da je on rezigniran, najbolje bi bilo da mu i date do znanja da ste to primetili. Ako partner kaže da ga nervira neki vaš postupak, vaša povratne informacija bi mogla biti «izgleda da te to baš potresa, hajde da vidimo kako to da popravimo».
budite to što jeste – da biste razrešili konflikt, ali stvarno konstruktivno razrešili tako da budete zadovoljni ishodom i vi i vaš sagovornik, neophodno je da budete autentični. Ako vas postojeće konfliktno stanje čini tužnim, recite to. Ako vas nešto nervira, smeta vam, plaši vas, sve to treba da kažete. Međutim, ne smete izgubiti iz vida prethodne odrednice uspešnog rešavanja konflikata. Poželjno je iskazati emocije i mišljenja, ali to treba učiniti nenasilno i bez napada. Napravite razliku između sledećih rečenica: «odvratan si jer to radiš» i «osećam se iznervirano kada to radiš». Obe rečenice potiču iz istog osećanja, ali je jedna poziv na svađu, a druga poziv na razgovor. Pitanje je samo da li želite da se rasteretite napadom na drugu osobu ili zaista želite da rešite konflikt?
-Neophodno je pričati sa osobom sa kojom smo u konfllktu.
-Ne tražite krivca. Optuživanje je faktor koji remeti konstruktivnu komunikaciju.
-Slušajte vašeg sagovornika, dajte mu povratne informacije
-Budite to što jeste. Poželjno je iskazati emocije i mišljenja, ali to treba učiniti nenasilno i bez napada


Kako izbeći konflikt?
Kad je već došlo do konflikta on se može rešiti dobrom komunikacijom, slušanjem i reagovanjem na sagovornika. Međutim, do konflikta ne mora ni doći. Naravno, konflikt je sastavni deo života i neminovno ćemo se ponekad naći u konfliktnoj situaciji, ali postoje načini da se izbegnu bar oni nepotrebni konflikti. Dobrim delom, veštine koje ste primenili da biste izašli iz konflikta su iste one koje ćete primeniti da biste izbegli konflikt.
Iskrena i korektna komunikacija rešava pola posla, dok drugu polovinu rešava pažljivost.
Ako budete iskreni i jasni u izražavanju svojih želja i stavova, na dobrom ste putu da ostvarite adektvanu komunikaciju i izbegnete konflikt. Pričajte o činjenicama tek kada znate da su to činjenice. Sa druge strane, ako je vaše mišljenje neprovereno, izrazite ga kao mišljenje, a ne krajnji sud. Zamislite situaciju na poslu u kojoj je šef ispao «nepravedan» prema vama tako što vam je zatražio da radite prekovremeno. Vas je ta situacija lično pogodila i iznervirala. Ako vi donesete zaključak da je šef nepravedan ili da je loš šef ili da ima nešto direktno protiv vas, pre nego što porazgovarate sa njim, postoji bar 50% šanse da ste doneli pogrešan zaključak. Umesto da zaključujete, najbolje bi bilo da pitate otvoreno sve što vas interesuje i da kažete šta vi mislite. Možda je šef vas zamolio da prekovremeno radite, jer ste najbolji radnik i u vas ima najviše povrenja. Možda nema kome drugom da se obrati, a iskrsla mu je neočekivana situacija. Možda je zaista nepravedan i očekuje da radite prekovremeno, bez povišice. Međutim, šta god da je u pitanju vi to ne možete znati dok ga ne pitate. Nemamo sposobnost čitanja tuđih misli, a često se ponašamo kao da imamo. Nije najveća šteta to što bismo mi šefa doživeli kao nepravednog bez dovoljno informacija koje bi potkrepile naš zaključak. Veća je šteta što bi se to negativno odrazilo na nas same. Mi bismo usled neproverenih negativnih misli o šefu, počeli da razvijamo i negativna osećanja. Bili bismo frustrirani, a možda i osvetnički raspoloženi. Ceo rad bi nam teže padao i samo bismo sebi odmagali, a da nismo ni sigurni da li smo ispravno zaključili. Dakle, iskrena komunikacija, iskreno izražavanje mišljenja, pitanja, emocija, stavova, prvo je pravilo izbegavanja konflikata.
Konflikt koji ćemo iskrenošću sigurno izbeći je konflikt sa nama samima. Da bismo bili u dobrim odnosima sa drugima, potrebno je prvo da budemo u dobrom odnosu sa sobom.

Pored iskrenosti, za dobre odnose sa drugima je potrebno i da smo pažljivi. Pažljivost podrazumeva pažljivo slušanje, obraćanje pažnje na druge, vođenje računa o interesima druge osobe, realno sagledavanje situacije. Ako smo iskreni, a nismo pažljivi, vrlo verovatno je da nećemo izbeći konflikt. Ako smo iskreni bez obraćanja pažnje na drugog, to može da izgleda sebično, a često to i jeste sebično ponašanje. Naime, ako gledate samo sebe i svoje interese, pa čak i da ste najiskreniji na svetu, vi u stvari jeste osoba koja lako ulazi u konflikte. Ako želite da smanjite intenzitet konflikata u svom životu, potrebno je da budete pažljivi prema drugima. Hajde da se vratimo na prethodni primer sa šefom koji je od vas zatražio da radite prekovremeno, a vi ga doživeli kao nepravednog. Šta bi to govorilo o vašoj pažljivosti? Rečeno je da vaš zaključak da je šef nepravedan ne mora da bude ispravan i da nećete znati da li je ispravan dok ga ne proverite. Prvi zadatak je da pitate i kažete šta imate. Iskrenost je dovoljna da kažete kako se vi osećate i mislite, ali je nedovoljna da razumete drugog. Za razumevanje drugog vam je potrebna pažljivost. Vi biste mogli da pitate vašeg šefa koji su razlozi za vaš prekovremen rad. Međuti, ako ste ga unapred okarakterisali kao nepravednog, najverovatnije je da šta god on bude naveo kao razlog, vi ćete to protumačiti u negativnom svetlu. Iz ovih razloga je poželjno da budete pažljivi i da ne donosite preuranjene zaključke. Tek ako pokažete iskreno razumevanje za razloge druge osobe, možete ih videti u pravom svetlu. To još uvek ne mora da znači da ćete se vi složiti sa tim razlozima, ali to znači da ste na dobrom putu da razumete i razgovarate, umesto da okrivljujete u ulazite u konflikt.
Pažljivost smanjuje predrasude i povećava mogućnost razumevanja, a iskrenost otvara vrata svrsishodnoj komunikaciji. Kada se osposobite da ne donosite prerane zaključke, već da pitate i čujete, kada odlučite da se ne krijete iza misli i osećanja, već da kažete i argumentujete, tada ste uradili sve što ste mogli da izbegnete konflikt. Sve što vam ostaje tada je da se sklonite, kada god možete, od osoba koje izazivaju konflikte. Međutim, takvih osoba ima uvek i svuda, ali i njih vidimo sasvim drugačije kada ih razumemo i kada smo sposobno da ih pažljivo saslušamo.
Ako smo iskreni, a nismo pažljivi, vrlo verovatno je da nećemo izbeći konflikt. Ako gledate samo sebe i svoje interese, pa čak i da ste najiskreniji na svetu, vi u stvari jeste osoba koja lako ulazi u konflikte.'' IZVOR NET
Privitak/ci
216993_10150148398331050_119117861049_7070053_339365_n.jpg
''Hrabriji si nego što veruješ, jači nego što izgledaš i pametniji nego što misliš.''

kobireko
Pocetnik
Postovi: 9
Pridružen/a: 29 Nov 2012 23:47

Re: Psihologija neuspeha-protivnik u nama samima

#2 Post Postao/la kobireko »

Bravo,svaka cast!

Odgovori