Bosanski Forum - BOLCHAT - Balkanski Forum

Kada te nema jer tako hoću, zaledim osmeh, u sebi kažem ime, udahnem duboko i pomislim: tako mi nedostaješ.

Sto da ti kazem, sto da ti pisem, kad te volim koliko i disem.

nedostajes mi mnogo.....

Bio je to trenutak potpunog mira, spokoja i sreće, u drhtajima nebeskih struna osluškivah suptilne note mjesečeve sonate, slušah kako srebrenkasta svjetlost predivnu melodiju svira, nježnošću plesa svjetlosti i sjena moje tužno srce dira i daruje mi harmoniju svemirske ljepote. U tom treptaju oka, nestade strah, ljutnja, tuga i na nebu zasja priviđenje iz drevnih vremena, predivna ilzija sa zvijezdanim dijademom u kosi otvori vrata akademije davnih vjerovanja. U čudesnom trenu zagrljaja nemira i mira, u dodiru noći i dana, u treptaju nebeskoga oka, u času kad mjesec odlazi, a sunce iz tmine izranja, u zadnjem uzdahu tog oproštaja čujem šapat Uranije drevne, muze, kćerke Mnemozine, proročice zvijezdanog kalendara i vidim kako zvijezdano lijepa iz rijeke sjećanja izranja. U Danicinom sjaju iskri tvoje nadahnuće, svitanje je sretan trenuak tvoje iz tmine laži, krađa i podmetanja uzdignuće. Odlazeći u beskraj budećeg neba ostavlja mi trag ispisan od zvijezdanih slova, trag istine davno satkan u moju knjigu od odsanjanih snova.

toores je napisao/la:

Hvala hvala ti punooooooooooooooooooooo

Niz dolinu kotrlja se sunce

oči planine tamnim oblacima skrivene

pokoja kap kiše,poput suze zatreperi

zapleše nemiran vjetar prašnjavim puteljcima

zamiriše jorgovanima plavim,jutrom snenim

i otme se duši jecaj, poput ptice poleti

pogled moj uprt u tvoje biserne daljine

a tijelom drhtaj tihi zatreperi

Eh kad bih mogla izbrisati tuge

toj dubini duše korito isušiti

dotaknuti na tren pramen kose

odraz svoj u tvojim očima vidjeti

zidove boli zagrljajem srušiti

umiriti srce,to srce nestašno

poći putem gdje znam da ću te sresti

e da mogu,

Pokloni mi noæ, svitanjem æu ti uzvratiti,
Neka svi sati u danu postoje radi nas.
Neka traje sreæa i radost koju osjeæamo
I neka dodiri tijela budu jedini postojeæi glas.

Ono Å¡to nosimo u sebi, Å¡to nas nadahnjuje,
Ova prekrasna ljubav koja dušama vlada,
Samo je dokaz postojanosti nas u nama
I znak da gdje god postoji problem postoji i nada.

Tvoja opraštanja , tako velièanstvena i topla,
Tvoju dušu su izdigla iznad svih ostalih duša.
Tvoja plemenitost, ljubav i unutarnja ljepota
Nešto je zbog èega vrijedi i strah da se kuša.

I taj strah prerasta u osjeæaj sasvim novi,
Više mi nije ni važno hoæe li tko i što reæi.
Mi smo se pronašli na stazi ovog života,
I zajedno koraèamo dalje ka našoj novoj sreæi.

Svim zavidnicima neka je jasno zauvijek,
U svetost ove ljubavi dirnuti je grijeh.
Nije više grijeh to što se nas dvoje volimo,
Grijeh je sprjeèavati našu sreæu,ljubav i smijeh.