Povratak nakon 820 godina
Originalna Povelja Kulina bana, koja je svjedoèanstvo bosanske dr¾avnosti u ranom srednjem vijeku, nakon 820 godina "vraæa" se kuæi, u Bosnu i Hercegovinu. Istina, na odreðeno vrijeme - bit æe izlo¾ena u Zemaljskom muzeju BiH 21 dan, a u sklopu Dana Kantona Sarajevo koji æe poèeti 5. maja.
Zahvaljujuæi prijateljstvu Dubrovnika i Sarajeva, potom suradnji Istorijskog arhiva Sarajevo i Dr¾avnog arhiva Dubrovnik, rodila se ideja o predstavljanju bosanskohercegovaèkoj javnosti ovog iznimno znaèajnog dokumenta.
- Radili smo dugo, u medijskoj ilegali, kako bismo uspjeli "dovesti" Povelju Kulina bana u Sarajevo nakon 820 godina i predstaviti je bosanskohercegovaèkoj javnosti. Veliku zaslugu za to ima Istorijski arhiv Sarajevo i njegov direktor Sejdalija Gu¹iæ i Ivo Ore¹koviæ, ravnatelj Dr¾avnog arhiva u Dubrovniku. Vjerujem da æe izazvati veliko zanimanje Sarajlija koji æe ¾eljeti da je vide, ka¾e Emir Had¾ihafizbegoviæ, ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo.
Povelja bosanskog bana Kulina je napisana 29. avgusta 1189. godine na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom bosanèicom.
Ovaj dokument je ne samo najstariji dosad pronaðeni oèuvani bosanski dr¾avni dokument, nego je Povelja bosanskoga bana Kulina i
najstariji dr¾avni dokument kod svih ju¾noslovenskih naroda i dr¾ava. Èuva se u Dr¾avnom arhivu u Dubrovniku i svojim sadr¾ajem vjerno svjedoèi o bosanskoj dr¾avnosti, govori o pravima i povlasticama dubrovaèkih trgovaca na teritoriju bosanskog vladara, zazivajuæi ime Bo¾ije, potvrðujuæi stoljetnu tradiciju prijateljstva naroda Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
Vi¹e originala
Ravnatelj dubrovaèkog Dr¾avnog arhiva Ivo Ore¹koviæ, istièuæi, u telefonskom razgovoru, izuzetnu agilnost i trud Emira Had¾ihafizbegoviæa, koji je “znaèajno doprinio realizaciji ovog historijskog projekta“, za Osloboðenje poja¹njava:
- Ova povelja ima i svoje dvojnike, odnosno znanstveno dokazano mlaði prijepis kojega jednako tako mi èuvamo u Arhivu, ka¾e ravnatelj Dubrovaèkog arhiva. Treæi primjerak je otuðen, ili bolje kazano,
ukraden od strane srpskog patrijarha, najvjerojatnije u vrijeme ili nakon nesretnog po¾ara u Kne¾evom dvoru 1817. godine, u kojem je tada bio smje¹ten Dubrovaèki arhiv. Da je to uistinu tako, potvrðuje èinjenica da kad su temeljem naredbe Vlade u Beèu 1833. godine najvredniji dokumenti iz Dubrovaèkog arhiva odneseni u Beè, meðu njima su bila samo dva primjerka Povelje. I to ona koja su kasnije zajedno s ostalim dokumentima do¾ivjela svoje “proputovanje“ preko Beograda 1921. godine u Dubrovnik, potom 1941. godine ponovo u Beè i konaèno pedesetih godina pro¹log stoljeæa u Dubrovnik, kome i pripadaju.
- Najveæi znanstveni autoriteti koji su se bavili problematikom izvornosti, originalnosti ili autentiènosti srednjovjekovnih povelja i dokumenata potvrðuju èinjenicu da je upravo ovaj primjerak, koji èuvaju u Dubrovaèkom arhivu, najstariji, odnosno prvi. Kancelarijska praksa Dubrovaèke republike bila je izraðivati trgovaèke ugovore, ugovore o miru ili prijateljstvu s drugim gradovima ili dr¾avama u svom okru¾enju u vi¹e primjeraka, najèe¹æe èetiri. Za pretpostaviti je, dakle, da je i u ovom sluèaju bilo tako, te da je jedna, odnosno èetvrti primjerak vremenom izgubljen u kne¾evim kancelarijama, a ostala tri do¾ivjela veæ opisanu sudbinu. Najispravnije je tvrditi da su sve tri povelje u biti izvorne, odnosno originalne, s tim da suvremeni znanstvenici dijele mi¹ljenje kako je ova povelja iz Dubrovaèkog arhiva najstariji izvornik, poja¹njava ravnatelj Ore¹koviæ.
Milion eura
Od ravnatelja Ore¹koviæa saznajemo da se radi o dokumentu koji ima neprocjenjivu materijalnu vrijednost za sve narode koji ¾ive na ovim prostorima, ali zbog njenog osiguranja, Povelja je procijenjena na iznos od milion eura.
- Kako je bilo potrebno udovoljiti zakonskim propisima koji reguliraju postupak izno¹enja pokretnog kulturnog dobra van granica Republike Hrvatske, Vlada Kantona Sarajevo je pru¾ila garancije na pomenuti iznos, ka¾e Ore¹koviæ.
Preuzeto sa oslobodjenje.ba