Bosanski Forum - BOLCHAT - Balkanski Forum

ekranka1 je napisao/la:ja recimo volim ispucat trenutnu bol trcanjem,to mi je dobar katalizator

uf mene trcanje bas mrzi :-k :huh:

kakvo trcanje ekranka pa da me i noge jos zabole

Davno sam shvatila da mi ne moze niko pomoci u mojoj boli,tugujem u sebi,nisam sposobna,ako je to uopste moguce,podijeliti svoj bol s nekim drugim........krenem od sebe,mogu suosjecati s nekim,ali me sigurno ne dotice i ne boli kao nekog s kim suosjecam,koje su to rijeci,djela kojima bih ja pomogla osobi koja tuguje?Uopste se ne trudim pricati bajke u tim momentima,jednostavno,dam do znanja da sam tu,tu sam kad bude sposobna pricati o tome,kad odluci krenuti dalje.......
Lazu,lazu me,da vrijeme lijeci sve.........

najbolje bi bilo kada bi ljudi trajali zauvijek.. :-k

EdeLa67_ je napisao/la:

belly_dancer je napisao/la:najbolje bi bilo kada bi ljudi trajali zauvijek.. :-k

Nebi bilo..

Jer onda se niko nebi borio za dobar zivot, niko nebi mislio da mi je ovo zavrsit ili da mi je to postici.. Jer imam jos
vremena da to postignem.. Zivot bi jednostavno izgubio svoju vrijednost..

neki dan smo bas pricali na filozofiji o ovoj temi.. :chuckel:

:poz: bas interesantan komentar...mozda je bilo prilika kad sam i ja mozda mislio ovako kao belly u jednom trenutku...

Sto bih prosto...kada moze konplikovano..... :-k

Bol za mene je jako konplikovana stvar....tesko se podnosim....

EdeLa67_ je napisao/la:

belly_dancer je napisao/la:najbolje bi bilo kada bi ljudi trajali zauvijek.. :-k

Nebi bilo..

Jer onda se niko nebi borio za dobar zivot, niko nebi mislio da mi je ovo zavrsit ili da mi je to postici.. Jer imam jos
vremena da to postignem.. Zivot bi jednostavno izgubio svoju vrijednost..

neki dan smo bas pricali na filozofiji o ovoj temi.. :chuckel:

Po mom misljenju covjek treba da zivi ....i ja bih voljela zivjeti...dok nam mozak pravilno reaguje i rezonije.... :-k
Kada prestane ta funkcija...ni sam nezna da je ziv....Samo predstavla problem za ljude oko sebe.... :-k
O kakvoj besmrtnosti je rijec... :baa:

Ja se iskreno...jos nisam srela s pravom boli zbog gubitka vazne osobe...ili mi jednostavno nije umro nitko zaista vazan...ili sam bezosjecajna osoba...ne znam, od bliskih osoba umrli su mi samo nona (mamina mama) bilo mi je zao, iako je bila malo luckasta meni je bila draga...ali ja smrt shvacam kao nesto prirodno, tj.prirodno je u njenom slucaju kada imas 80-tak godina...
Opet kada su nam umirali neki prijatelji isto mi je bilo zao, ali zanimljivo je to da mi je uvijek bilo vise zao njihovih porodica, majki, oceva, brace i sestara, supruga, djevojki i djece...nego li same osobe (sve te smrti su bile izazvane nekim...po meni neodgovornim ponasanjem).
Jedino sto me stegne u srcu pri pomisli da mi umru roditelji, brat, suprug... ali najgore bi mi bilo, nedaj boze da mi se nesto desi kcerkama...ne mogu zamisliti da bih to mogla prezivjeti...
Ne znam ni dali bih vise voljela da me netko tjesi...ili bih ipak vise voljela da me svi pusta na miru (mislim da bi prije bilo ovo drugo)...da se povucem i sa sobom rjesim tugu
Hvala bogu da jos nisam upoznala taj osjecaj :huh: