Odrasla sam na selu,u kuci.........avlija,baste,tudje avlije i baste
,kao dijete sam znala izaci vani ujutro,a vracala se kasno popodne,pred mrak
,kad bih izgladnila,usla bih u kucu,na brzinu,namazem krisku domaceg hljeba puterom,u basti uberem mladi luk,ili paradajz,zavisno sta je na repertoaru
,i trk,opet nazad.......ma pocesto mi bilo i mrsko jesti,jer kontala sam,izgubicu vrijeme
,od tad mi je omrzla recenica`Daj mi malo kriske`
,nocni zijani u tudje aslame,jabuke,kruske,sljive.........ehej,sta sam se najela zelenog voca,mmmmmm.....jabuke mi najdraze zelene bile :chuckel: ,a tek sljive,ssssssshhhhhhhhhhhh......kako su kisele bile,i sad mi se skuplja visak pljuvacke
,uh
,pade mi sad na pamet i kradja cvijeca,tudje ruze su uvijek bile ljepse,zanimljivo :-k
I pocetkom rata,spletom okolnosti,pocnem zivjeti sa sestrom u gradu,u stanu.......Jaooooooooo.............zatvor!Nemam druge rijeci kojom bih opisala stan.............osjecala sam se kao lav u kavezu,od prozora do prozora,gledam s visine na beton,beton i beton............bljedunjava djeca odrasla u sivom betonu......... :huh:
I sad zivim u stanu,ali da imam mogucnost,uvijek bih odabrala kucu,bez obzira koje prednosti stan imao........ :baa:
Zalim samo svoju cerku,i svu drugu djecu koja ne znaju kakvo divno djetinjstvo propustaju.......igrajuci se na betonu,udisuci smog.......
