Bosanski Forum - BOLCHAT - Balkanski Forum

Pa u tome i jeste sve: vraćati se. S jedne tačke na zemlji čeznuti, polaziti i ponovo stizati. Bez te tačke za koju si vezan, ne bi voleo ni nju ni drugi svet, ne bi imao odakle da pođeš, jer ne bi bio nigde. A nisi nigde ni ako imaš samo nju. Jer tada ne misliš o njoj, ne čezneš, ne voliš. A to nije dobro. Treba da misliš, da čezneš, da voliš.

Vecernji sutoni govorice ti o Smrti, a tisine o Zaboravu.-A ti ces odgovoriti sutonima i tisinama: "Ima nesto sto ne umire za ljudsko srce, a to je nerasudna ali nenadmasna vera u nerealno i nemogucno. I ima nesto sto stoji iznad sudbine coveka, a to je Ljubav koja je, kao i Smrt, uvek slepa moc prirode, a ne cilj covecje srece ili nesrece."

Jovan Ducic, Stari zapis

..."Smatrao sam duznoscu i srecom da sebe i druge cuvam od grijeha.I sebe,uzalud je kriti.Grijesne misli su kao vjetar,ko ce ih zaustaviti.U cemu je poboznost,ako nema iskusenja koja se savladavaju?Covjek nije Bog,i njegova snaga je bas u tome,da suzbija svoju prirodu,tako sam mislio...Sad o tome mislim drukcije...Svijet mi je odjednom postao tajna,i ja svijetu,stali smo jedan prema drugome,zacudjeno se gledamo,ne raspoznajemo se,ne razumijemo se vise..."

Mehmed Mesa Selimovic-Dervis i smrt

..."Kasno je sjecanja,uzalud se javljate,beskorisne su vase nemocne utjehe i podsjecanje na ono sto je moglo da bude,jer sto nije bilo,nije ni moglo da bude.A uvijek izgleda lijepo ono sto se nije ostvarilo..."

Mehmed Mesa Selimovic-Dervis i smrt

".. Prema jednoj legendi postoji ptica koja peva samo jednom u svom zivotu, lepshe nego bilo koji drugi stvor na ovoj Zemlji. Od trenutka kad napusti gnezdo ta ptica trazi trnovito drvo i nema mira dok ga ne nadje. Uvuche se medju njegove isprepletene grane i pevajuci, nabode svoje telo na najduzi, najoshtriji trn. Dok umire, njen bol prerasta u pesmu daleko lepshu od pesme slavuja ili sheve. Cena te predivne pesme je zivot, ali chitav svet zastaje da slusha, a Bog na nebu se osmehuje. Jer ono najbolje shto postoji, moze se dobiti samo po cenu velike boli.. ili bar tako legenda kaze..."

Ptice umiru pevajuci, Kolin Mekalou

Najvažnije stvari je najteže reči. To su stvari kojih se sramimo jer ih
rijeèči umanjuju - kad ih izgovorimo, stvari koje su se činile
neogranièenima dok su bile u našoj glavi stisnu se na obiènu, životnu
veličinu. Ali, ima tu još nešto, zar ne? Najvažnije stvari su preblizu
mjestu gdje je zakopano naše tajno srce, kao putokazi prema blagu koje
bi neprijatelji rado ukrali. I dogodi se da s naporom otkrijemo neku
tajnu, a da nas ljudi čudno gledaju ne shvaæajuæi što smo uopæe rekli
ni zašto smo mislili da je tako važno da smo bili na rubu suza dok smo
govorili. Mislim da je to najgore. Kad tajna ostane zaključana ne zato
što nije ispričana, nego zato što je nitko nije razumio.



Èetiri godišnja doba - Truplo - Stephen King

Oborio sam pogled, nikad covjek ne smije misliti da je siguran, ni da je umrlo sto je proslo. Ali zasto se budi kad mi je najmanje potrebno? Nije ona vazna, ta daleka, sjecanje na nju zamjenjuje skrivenu misao da je sve moglo biti drukcije, pa i ovo sto me boli. Odlazi, sjenko, nista nije moglo biti drukcije, i naslo bi se nesto drugo da boli. Ne moze biti drukcije pa da bude bolje u ljudskom zivotu.

Samo oni koji se plaše da zauzmu neki stav u životu
prihvaćaju na sebe ulogu dobre duše.
Uvijek je neusporedivo lakše vjerovati u sopstvenu dobrotu,
nego se sukobljavati sa drugima.
I boriti se za svoja prava.
Sigurno je lakše otrpiti uvredu ne uzvrativši je,
nego smognuti hrabrost,
i upustiti se u borbu sa jačim od sebe;
uvijek možemo reći da nas bačeni kamen nije pogodio,
a onda tek noću,
u samoći,
dok naš sustanar ili supružnik spava,
oplakivati,
u potaji,
svoj kukavičluk!

Đavo i gospođica Prim-PAULO KOELJO

ERIKA DZONG - DESETA MUZA

Kako to da je moguće voleti dva muškarca ali na sasvim drugačije načine? Kako to da jedan muškarac traži vašu vernost i filozofiju, a drugi vašu požudu i deltu? Zašto je ljubav tako prokleto različita? I zašto su muškarci tako nespremni da priznaju da se žene isto tako razlikuju kao i oni? Mi žene čak se i više razlikujemo, u stvari. Malo dobra donelo mi je da filozofiram ovako! Nije mi nimalo olakšalo bol. Muškarci su bili slepi i uskogrudi, ali ja sam volela jednog od njih!

Mi prihvatamo nesavršenosti na našim muškarcima. Čak nam se one i svi?aju. Ali u ženama želimo nešto drugo. Tražimo natčovečansku savršenost. Ali kako ta savršenost može biti stvarna? Povrh toga, kako to može da nas nadahne u ljubavi? Odisej može da bude hirovit, da dopusti da ga sirene dovedu u iskušenje i previše ponosan da bi bio mudar - ali ipak ga obožavamo. Nije tako sa ženskim junacima. Penelopa je toliko strpljiva da jedva možemo da poverujemo svojim ušima. Artemida je sasvim čedna, a Afrodita sasvim pohotljiva - dakle, ne postoji ženski Odisej!

"U tisini i nepomicnom vazduhu ljetnjeg dana javi se odnekud neocekivan i nevidljiv pokret,kao zalutao i usamljen talas.I moj napola otvoren prozor kucnu nekoliko puta o zid.Tak-tak-tak!Ne dizuci oci sa posla,samo se nesmjesih kao covjek koji zna dobro sve oko sebe i zivi mirno u sreci koja je iznad iznenadjenja.Bez rijeci i bez glasa,samo jednim pokretom glave dadoh znak da je sala uspjela,da moze uci,da je cekam sa radoscu.Tako ona dolazi uvijek,sa ljupkom salom,sa muzikom ili mirisom.(Muzikom slucajnog,usamljenog zvuka koji izgleda neobican i znacajan,mirisom cijelog jednog predjela ili sjeverca koji nagovjestava prvi snijeg.) Ponekad cujem posve nejasan razgovor,kao da pita nekoga pred kapijom za moj stan.Ponekad vidim samo kako pored moga prozora mine njena sjenka,vitka,necujna,i opet ne okrecem glave niti dizem pogleda,toliko sam siguran da je to ona i da ce sada uci.Samo neopisivo i neizrecivo uzivam u tom djelicu sekunde..."

Ivo Andric-Jelena,zena koje nema

U zadnje vrijeme sam čitala mnooogo knjiga pa evo i koji citat viška

..."Budite radosni kad god vam se za to pruža mogućnost i kad god za to nalazite snage u sebi, jer trenutci čiste radosti vrijede i znače više nego čitavi dani i mjeseci našeg života provedeni u mutnoj igri naših sitnih i krupnih strasti i prohtjeva........ a minut čiste radosti ostaje u nama zauvijek, kao sjaj koji ništa ne može zamračiti"...

Ivo Andric, Znakovi pored puta






Sva iskusenja, sva ispastanja i sve patnje u zivotu mogu se mjeriti snagom i duzinom nesanica koje ih prate. Jer dan nije njihovo pravo podrucje. Dan je samo bijela haritja na kojoj se sve biljezi i ispisuje, a racun se placa nocu, na velikim, mracnim i vrelim poljima nesanice. Ali tu se i sve rijesava i brise, konacno i nepovratno. Svaka preboljena patnja nastaje tu kao rijeka ponornica, ili sagori bez traga i spomena.

Ivo Andric - "Jelena zene koje nema"




Nema lepše slike nego videti dve glave na jednom jastuku.
Lepo je cak i onda kad su se našle na jednom jastuku jer nisu imale drugi.
Dobra je muka koja nas povezuje i loše je svako dobro koje nas razdvaja.

Dušan Radović





Postenje i iskrenost ucinit ce te ranjivim. Nije vazno, budi posten i iskren!
Ono sto si godinama stvarao u casu bi moglo biti razruseno. Nije vazno, stvaraj!
Ako pomazes ljudima, mozes lose proci. Nije vazno, pomazi im!
Dajes svijetu najbolje od sebe, a on ce ti uzvratiti udarcima. Nije vazno, daj najbolje od sebe!
Covjek je nerazuman, nelogican i sebican. Nije vazno, voli ga!
Ako cinis dobro, pripisat ce to tvojoj sebicnosti. Nije vazno, cini dobro!
Ako ostvaris svoje ciljeve, naci ces lazne prijatelje i iskrene neprijatelje. Nije vazno, ostvari svoj cilj!
Dobro koje cinis, bit ce vec sutra zaboravljeno.Nije vazno, cini dobro!

Majka Tereza

Jedina prava motivacija za svakodnevno ustajanje iz kreveta i ulazak u različita životna uzbuđenja je pomisao na ljubav, odnosno momenat u kojem mogu da izdvojim misao koja je namenjena nekom posebnom.
I kada se nad mojim životom nadviju sivi oblaci zebnje, sigurnan sam da ću preživeti upravo zbog te izdvojene misli kojom poručujem sam sebi da je ipak sve u redu.
- Prometheus

DJEÄŒJI MEMORANDUM RODITELJIMA

-Nemojte me razmaziti. Vrlo dobro znam da mogu imati sve što želim. Samo vas iskušavam!

-Nemojte se bojati biti strogi. To mi se sviđa. Pokazuje gdje mi je mjesto!

-Nemojte sa mnom na silu. To me uči da se jedino sila uvažava. Radije ću reagirati na uputu!

-Nemojte biti nedosljedni. To me zbunjuje, i tjera me na to da pobjegnem od svake obaveze!

-Nemojte obećavati. Možda nećete moći održati obećanje, pa ću izgubiti vjeru u vas!

-Nemojte vjerovati mojim provokacijama kad govorim i činim stvari samo da vas rastužim. Mogao bih doći do još koje ''pobjede''!

-Nemojte se previše žalostiti kad vam kažem da vas mrzim. Ne mislim ozbiljno, ali bi htio da vam bude žao zbog onog što ste mi učinili!

-Nemojte da se osjećam manjim nego što jesam. Zbog toga ću glumiti ''velikog lafa''!

-Nemojte umjesto mene činiti stvari koje mogu učiniti sam. Zbog toga se osjećam kao beba,a mogao bih vas doživljavati kao sluge!

-Nemojte da moje loše navike obuzmu svu vašu pažnju.To me samo ohrabruje da nastavim!

-Nemojte me ispravljati pred drugima. Bit ću mnogo pažljiviji ako sa mnom razgovarate nasamo i tiho!

-Nemojte o mom ponašanju raspravljati za vrijeme svađe. Tada slabije čujem, a i nisam sklon suradnji!

-Nemojte mi držati pridike.Dobro znam šta je pravo, a šta krivo!

-Nemojte zaboraviti da volim eksperimentirati, ja iz toga učim. Budite strpljivi!

-Nemojte me štititi od posljedica. Moram učiti na svome iskustvu!

-Nemojte govoriti da ste idealni i nepogriješivi! S takvima je teško živjeti!

-Nemojte da moja stahovanja postanu vaše tjeskobe. Tada ću se još više uplašiti! Pokažite da ste hrabri!

- Ne odbijajte me kad tražim odgovore na normalna pitanja. Ako me odbijete vidjećete da ću prestati da pitam,informacije ću tražiti na drugom mjestu!

-Nemojte odgovarati na moja besmislena i smiješna pitanja.Uvjerit ćete me da želite da se bavite samo sa mnom!

-Tretirajte me kao prijatelja, pa ću i ja biti vaš!

-Upamtite: više učim iz primjera nego iz kritike!