Postano: 21 Feb 2008 22:39
"Zovem se Ahmed. Inzenjer sam elektrotenike. Poceo sam raditi odmah po zavrsetku studija i brzo sam se peo stepenicama napretka u svojoj karijeri. Radim vec osam godina, a od prije dvije godine sam postao direktor za eksport jedne od velikih firmi koja radi u podrucju moje struke.
Moja prica pocinje od prije dvije godine kada sam poceo napredovati u poslu, kada sam odlucio da imam svoju licnu kancelariju. Na moj zivot pocinje utjecati finansijsko, jer smo se moja porodica i ja bili navikli na lagodniji nacin zivtoa. Nakon toga sam imao udes koji preokrece tok moje price.
Ozenjen sam i imam tri kcerke. Kada mi je zena ponovo postala noseca pozelio sam da bude musko. I dobili smo musko dijete, ali nakon rodjenja ustanovljeno je da dijete nije uredu. To je bio jak udarac za nas I one oko nas, I za sve koji su culi ovu vijest istina, moja zena I ja, kada sun as doktori o tome obavijestili, bili smo ubijedjeni da nas Allah, subhanahu wa´teala, zeli iskusati. Dok je porodica, I moja I zenina, ovo primila kao d aim je neko umro. Ovom djetetu smo dali ime Abdurrahman (rob Milostivog), jer moze biti da je on Allahova, subhanahu wa´teala, milost koju nam je On polsao. Puno smo se vezali za njega.
Pet ili sest mjeseci nakon Abdurrahmanovog rodjenja moja zena je ponovo bila noseca. Neocekivano, a prema predvidjenjima medicine, bolest koja je zadesila Abdurrahmana moze jos teze utjecati na dijete poslije njega. Doktorica ginekolog je trazila odmah, nakon sto su se pokazali znaci trudnoce, da se uzme uzorak tecnosti oko embriona, kako bismo saznali da li je pogodjen bolescu ili ne? Ali, mi smo rekli: ‘NE. Ono sto nam Allah, subhanahu wa´teala, da, bit cemo time zadovoljni.’
Pocetkom sestog mjeseca trudnoce embrion jos nije bio upotpunjen, mojoj se zenio desilo tesko krvarenje. Doktori su otkrili da je membrane pukla I da embrion nije potpuno formiran. Uzeo sam pobaceni embrion. Bila je djevojcica pogodjena istom bolescu. Otisao sam i ukopao je, a bio je utorak u srijedu se Abdurrahman puno razbolio. Otisli smo u bolnicu usred noci, i dok smo isli ka bolnici, slusali smo u taksiju, kojim smo putovali, predavanje o strpljenju. Usli smo u bolnicu. Doktori su bili potreseni njegovim izgledom, i samos to su stigli do sobe sa kiseonikom Abdurrahman je preselio na bolji svijet. Jedino sto mi je tada bilo u glavi je hadis-kudsijj : « Nakon sto Allah, subhanahu wa´teala, naredi melekima da uzmu dusu nekom djetetu pita meleke : ‘Sta je rekao Moj bor ?’ Kazu : ‘Zahvalio Ti je i povratio se TEbi.’ Odnosno, rekao je : ‘Neka je hvala Allahu, svi smo Alahovi i svi se njemu vracamo.’
Izasao sam i rekao svojoj zeni rijeci iz Kur’ana : Svi smo Allahovi i svi se Njemu vracamo (El-Bekare : 156)
I ona je ponovila. Osjetili smo da smo na manjem iskusenju od mnogih ljudi.
Tada sam shvatio da on osto nam se desilo bila je milost od Allaha, subhanahu wa´teala. Kada nam je podario Abdurrahmana podario ga je u vrijeme kada smo bili daleko od Allaha, subhanahu wa´teala, a porodicni zivot nam je bio sav u problemima. Abdurrahmanova prisutnost nam je podarila neku vrstu milosti i ljubavi. Porodica je ponovo okupljena i priblizili smo se Allahu, subhanahu wa´teala.
Znaci, ovo dijete je dostavilo odredjenu poslanicu koju nam je Allah, subhanahu wa´teala, poslao. I kada je ispunilo svoj zadatak, Allah, subhanahu wa´teala, ga je, u vrmenu kada je nas iman bio jak, uzeo.
Tada smo molili Allaha, subhanahu wa´teala, ovom dovom : ‘Allahu nas, naradi nas za nasunevolju, i podari nam boljeg od njega ». Zahvaljujuci Allahu, subhanahu wa´teala, koji nam je dao snage da molimo ovom dovom, bili smo svi zajedno, okupljeni na jednom mjestu, i bili smo ubijedjeni da ce nam Allah, subhanahu wa´teala, uslisiti dovu. Nakon dva i po mjeseca od ovog dogadjaja moja zena je ponov bila noseca. Tada smo bili u teskom finansijskom stanju. Bio sam nezaposlen i nismo imali nikakvih novcanih prihoda. Nakon cetiri mjeseca, kada se trudnoca sredila, otkrili smo da su blizanci. Allah, subhanahu wa´teala, nas je obradovao Hasanom i Husejnom, i neka mu je na tome hvala. To je bilo ono cemu se nismo nadali. Nakon sto nam je Allah, subhanahu wa´teala, uzeo bolesno dijete, umjesto njega, daje nam dvoje zdrave djece. A na dva mjeseca prije njihovog rodjenja dosao mi je ugovor o zaposljenju od firme iz Arapsih zaliva. LJudi su mi, prije nego sto sam dobio ovaj posao, govorili : ‘Vi se brojcano uvecavate a nemate finansijskih prihoda’.
Ali dosao je ovaj posao kako bi se ljudi smirili i kako bi im porucio : ‘Allah, Uzviseni i Slavljeni, ne trazi od nas napor, vec od nas ocekuje da mu zahvalimo, spominjemo Ga i hvalimo.’"
Samo da kazem Allah dz.s. daje zivot i On ga i uzima.. A za svaki stvoreni zivot on daje nafaku.. Tako da nikad ne treba unaprijed osudjivat i odmah se bacati na cin abortusa, iz kojekakvih razloga...
Nema razloga da se oduzme zivot nerodjenom djetetu... Ono je zivo.. I ono ima svoju nafaku...
Bez obzira kako situacija crna bila.. nemojmo potezat za onim najgorim... Jer abortus je ubistvo...
Moja prica pocinje od prije dvije godine kada sam poceo napredovati u poslu, kada sam odlucio da imam svoju licnu kancelariju. Na moj zivot pocinje utjecati finansijsko, jer smo se moja porodica i ja bili navikli na lagodniji nacin zivtoa. Nakon toga sam imao udes koji preokrece tok moje price.
Ozenjen sam i imam tri kcerke. Kada mi je zena ponovo postala noseca pozelio sam da bude musko. I dobili smo musko dijete, ali nakon rodjenja ustanovljeno je da dijete nije uredu. To je bio jak udarac za nas I one oko nas, I za sve koji su culi ovu vijest istina, moja zena I ja, kada sun as doktori o tome obavijestili, bili smo ubijedjeni da nas Allah, subhanahu wa´teala, zeli iskusati. Dok je porodica, I moja I zenina, ovo primila kao d aim je neko umro. Ovom djetetu smo dali ime Abdurrahman (rob Milostivog), jer moze biti da je on Allahova, subhanahu wa´teala, milost koju nam je On polsao. Puno smo se vezali za njega.
Pet ili sest mjeseci nakon Abdurrahmanovog rodjenja moja zena je ponovo bila noseca. Neocekivano, a prema predvidjenjima medicine, bolest koja je zadesila Abdurrahmana moze jos teze utjecati na dijete poslije njega. Doktorica ginekolog je trazila odmah, nakon sto su se pokazali znaci trudnoce, da se uzme uzorak tecnosti oko embriona, kako bismo saznali da li je pogodjen bolescu ili ne? Ali, mi smo rekli: ‘NE. Ono sto nam Allah, subhanahu wa´teala, da, bit cemo time zadovoljni.’
Pocetkom sestog mjeseca trudnoce embrion jos nije bio upotpunjen, mojoj se zenio desilo tesko krvarenje. Doktori su otkrili da je membrane pukla I da embrion nije potpuno formiran. Uzeo sam pobaceni embrion. Bila je djevojcica pogodjena istom bolescu. Otisao sam i ukopao je, a bio je utorak u srijedu se Abdurrahman puno razbolio. Otisli smo u bolnicu usred noci, i dok smo isli ka bolnici, slusali smo u taksiju, kojim smo putovali, predavanje o strpljenju. Usli smo u bolnicu. Doktori su bili potreseni njegovim izgledom, i samos to su stigli do sobe sa kiseonikom Abdurrahman je preselio na bolji svijet. Jedino sto mi je tada bilo u glavi je hadis-kudsijj : « Nakon sto Allah, subhanahu wa´teala, naredi melekima da uzmu dusu nekom djetetu pita meleke : ‘Sta je rekao Moj bor ?’ Kazu : ‘Zahvalio Ti je i povratio se TEbi.’ Odnosno, rekao je : ‘Neka je hvala Allahu, svi smo Alahovi i svi se njemu vracamo.’
Izasao sam i rekao svojoj zeni rijeci iz Kur’ana : Svi smo Allahovi i svi se Njemu vracamo (El-Bekare : 156)
I ona je ponovila. Osjetili smo da smo na manjem iskusenju od mnogih ljudi.
Tada sam shvatio da on osto nam se desilo bila je milost od Allaha, subhanahu wa´teala. Kada nam je podario Abdurrahmana podario ga je u vrijeme kada smo bili daleko od Allaha, subhanahu wa´teala, a porodicni zivot nam je bio sav u problemima. Abdurrahmanova prisutnost nam je podarila neku vrstu milosti i ljubavi. Porodica je ponovo okupljena i priblizili smo se Allahu, subhanahu wa´teala.
Znaci, ovo dijete je dostavilo odredjenu poslanicu koju nam je Allah, subhanahu wa´teala, poslao. I kada je ispunilo svoj zadatak, Allah, subhanahu wa´teala, ga je, u vrmenu kada je nas iman bio jak, uzeo.
Tada smo molili Allaha, subhanahu wa´teala, ovom dovom : ‘Allahu nas, naradi nas za nasunevolju, i podari nam boljeg od njega ». Zahvaljujuci Allahu, subhanahu wa´teala, koji nam je dao snage da molimo ovom dovom, bili smo svi zajedno, okupljeni na jednom mjestu, i bili smo ubijedjeni da ce nam Allah, subhanahu wa´teala, uslisiti dovu. Nakon dva i po mjeseca od ovog dogadjaja moja zena je ponov bila noseca. Tada smo bili u teskom finansijskom stanju. Bio sam nezaposlen i nismo imali nikakvih novcanih prihoda. Nakon cetiri mjeseca, kada se trudnoca sredila, otkrili smo da su blizanci. Allah, subhanahu wa´teala, nas je obradovao Hasanom i Husejnom, i neka mu je na tome hvala. To je bilo ono cemu se nismo nadali. Nakon sto nam je Allah, subhanahu wa´teala, uzeo bolesno dijete, umjesto njega, daje nam dvoje zdrave djece. A na dva mjeseca prije njihovog rodjenja dosao mi je ugovor o zaposljenju od firme iz Arapsih zaliva. LJudi su mi, prije nego sto sam dobio ovaj posao, govorili : ‘Vi se brojcano uvecavate a nemate finansijskih prihoda’.
Ali dosao je ovaj posao kako bi se ljudi smirili i kako bi im porucio : ‘Allah, Uzviseni i Slavljeni, ne trazi od nas napor, vec od nas ocekuje da mu zahvalimo, spominjemo Ga i hvalimo.’"
Samo da kazem Allah dz.s. daje zivot i On ga i uzima.. A za svaki stvoreni zivot on daje nafaku.. Tako da nikad ne treba unaprijed osudjivat i odmah se bacati na cin abortusa, iz kojekakvih razloga...
Nema razloga da se oduzme zivot nerodjenom djetetu... Ono je zivo.. I ono ima svoju nafaku...
Bez obzira kako situacija crna bila.. nemojmo potezat za onim najgorim... Jer abortus je ubistvo...
