Sarajlije bi zavrtjele glavom i rekle 'Sandžaklija...' kao Å¡to ZagrepÄÂani kažu 'Hercegovac...', a BeograÄ‘ani 'Crnogorac...' - rezignirano, dakle. Ejupa Ganića, ÄÂlana ratnog PredsjedniÅ¡tva BiH, naime, uhvatilo je na aerodromu Heathrow kako se amaterski pokuÅ¡ava iskrasti iz Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske, sudskoj zabrani usprkos. No, no: to nije lijepo
Odakle Ejup u neprilici, pitamo se. Prije nekoliko mjeseci srbijansko Specijalno tužilaÅ¡tvo za ratne zloÄÂine pokrenulo je istragu u predmetu ‘DobrovoljaÄÂka’. RijeÄ o onom incidentu u istoimenoj ulici u Sarajevu kada je Teritorijalna obrana BiH presjekla kolonu JNA pri povlaÄÂenju iz grada, na samom poÄÂetku rata, u svibnju 1992. Bilo je tu nekih dvanaestak mrtvih i nekoliko desetaka ranjenih, a dogaÄ‘aj dramatiÄÂan i kaotiÄÂan, kakvi već takvi dogaÄ‘aji znaju biti. Istraga se, kažu, vodi protiv 19 osoba, meÄ‘u kojima je – ni kriv, ni dužan – ÄÂak i jedan Stjepan Pepi Kljujić, onako formacijski, jer da je bio ÄÂlan tog PredsjedniÅ¡tva (u to vrijeme TuÄ‘man ga je već bio praktiÄÂki odrezao i pustio niz vodu). Ejup Ganić, dakle, osumnjiÄÂen je da je dao naredbu za napad na tu kolonu.
Da se joÅ¡ malo podsjetimo: toga dana JNA je na aerodromu Butmir uzela Aliju Izetbegovića kao taoca i vodila ga sa sobom u toj koloni. Cijeli je dogaÄ‘aj TV Sarajevo praktiÄÂki prenosio uživo. Ejup Ganić, kao trenutaÄÂni potpredsjednik na dužnosti, doÅ¡ao je do zakljuÄÂka da Alija Izetbegović nije u stanju samostalno odluÄÂivati, pa je preuzeo ovlaÅ¡tenja i naredio napad. General Jovo Divjak, ÄÂovjek razborit i odmjeren, kao najstariji ÄÂasnik Armije BiH na licu mjesta, bio je protiv toga i jako se trudio situaciju smiriti, Å¡to se sve vidi na TV snimkama. Dok ove redove tipkam, ÄÂujem vijest da Specijalno tužilaÅ¡tvo raspolaže snimkom iz radio veze: na toj snimci Ejup Ganić energiÄÂno nareÄ‘uje napad na vozila JNA i koriÅ¡tenje ‘zapaljivih sredstava’ itd. Snimka nije ÄÂudo: sve se uvijek snima i vjerujem da je autentiÄÂna.
http://www.youtube.com/watch?v=9ECtJHAmE9k
Ejup je Ganić proteklih godina bivao u Beogradu, ali ga nije diralo, kao ni onog nesretnog Iliju JuriÅ¡ića koji je proÅ¡le godine popio 12 godina zbog svoje inaÄÂe beznaÄÂajne uloge u Tuzlanskom incidentu (takoÄ‘er napad na kolonu JNA). A onda je britanska policija prije tjedan dana privela Ejupa Ganića sucu, ravno iz aviona kojim je doletio u London, a po tjeralici MUP-a Srbije. Po britanskoj proceduri za izruÄÂenje, sudac je zamolio Ganića da ne napuÅ¡ta svoju londonsku adresu do prve rasprave, Å¡to je trebalo biti prije dva dana. Vjerujem da je Ejup Ganić obećao da neće i da mu je sud povjerovao: ipak je on ozbiljan ÄÂovjek, vodeći znanstvenik iz oblasti termodinamike fluida i doktor s bostonskog MIT-a.
A onda, dan-dva prije zakazane rasprave, eto ti njega na Heathrowu kako se pokuÅ¡ava diskretno udaljiti. Naravno da ga je uhvatilo i iznova prepratilo nekoj ljutoj sutkinji koja mu je, naravno, smjesta odredila pritvor do 29. ožujka, kada je zakazana rasprava o izruÄÂenju. Digla se buka po Sarajevu i Londonu, neka londonska Sarajka ponudila je jamstvo od 300 tisuća funti, ali sud je to odbio i zadržao Ejupa u pritvoru. E, to se dogaÄ‘a kad netko ne shvaća da ima posla s ozbiljnom državom: tamo ne vole kada se rijeÄ prekrÅ¡i. Tim prije Å¡to je rijeÄ o ÄÂovjeku dobro upoznatom s anglosaksonskim pravom (common law) jer je godinama živio u Americi, graÄ‘aninu uglednom i imućnom. Sada se vuÄÂe procedura u kojoj Srbija ima dostaviti dokazni materijal, dopunske dokaze itd., a to zna potrajati. Da nije pokuÅ¡ao pobjeći, Ejup bi Ganić na sve to ÄÂekao na slobodi, ÄÂak i bez 300 tisuća jamstva. Ovako...
JE LI TO (VEĆ) BIO RATNI SUKOB?
No, vratimo se na meritum tog spora. Srbijanska strana pokuÅ¡at će dokazati da je prepad na kolonu JNA u DobrovoljaÄÂkoj ulici u Sarajevu bio krÅ¡enje pravila i obiÄÂaja ratovanja, dapaÄÂe ratni zloÄÂin, kao Å¡to su pokuÅ¡ali i u sluÄÂaju Tuzlanske kolone (presuda JuriÅ¡iću je pod prizivom, ali je lako moguće da padne ili bude preinaÄÂena na onoliko koliko je proveo u pritvoru; dokazi tužilaÅ¡tva tanki su). Uzgred: haÅ¡ki tribunal je joÅ¡ 2003. bio zakljuÄÂio da protiv Ganića nema osnova za gonjenje po toj stvari. Ta dva incidenta – Tuzla i DobrovoljaÄÂka – dogodila su se, naime, u trenutku nadasve nervoznom i pravno nejasnom: je li Bosna i Hercegovina tada bila de iure neovisna i suverena država? Je li to bila de facto? Je li JNA bila oružana sila bivÅ¡e (SFRJ) ili tek stvorene (SRJ) države i u kojoj je relaciji BiH bila s tom novom državom?
http://www.youtube.com/watch?v=zJDS5AxlSlU
Kao ÄÂovjek praktiÄÂan i kriminalistiÄÂki nastrojen, sklon sam te incidente promatrati kao legitimne ratne sukobe. Od poÄÂetka svibnja 1992. rat faktiÄÂki traje na teritoriju BiH, a JNA se jasno i nedvosmisleno stavila na stranu Radovana Karadžića, u skladu sa stavom službene Srbije i Crne Gore. Nitko se viÅ¡e ne sjeća jednog priopćenja onog klaunskog polupredsjedniÅ¡tva bivÅ¡e SFRJ (‘ÄÂetveroÄÂlane bande’) iz proljeća 1992: tamo se sveÄÂano obećava da će ‘naoružanje JNA u BiH biti ravnopravno podijeljeno svim etniÄÂkim grupacijama’. E, pa Srbi su dobili sve, HVO Kiseljak dobio je neÅ¡to malo, a boÅ¡njaÄÂka TO nije dobila sveÄÂano niÅ¡ta, sve je morala otimati u borbi. Stvar je, dakle, na terenu bila posve jasna. Osim toga, otmica Alije Izetbegovića na Butmiru i njegovo držanje kao taoca teÅ¡ko da spadaju u pravila i obiÄÂaje ratovanja.
General Jovo Divjak ispriÄÂao mi je (u Sarajevu 1994) do u detalje taj incident u DobrovoljaÄÂkoj, razgovarao sam i s akterima iz JNA, razgovarao sam s akterima sa obje strane (sliÄÂno je i s Tuzlom) i tako doÅ¡ao do ovog zakljuÄÂka. Možda ovo Å¡to ću sada reći nema znaÄÂaja za spor, ali boÅ¡njaÄÂka strana se u DobrovoljaÄÂkoj bila dokopala cijelog arhiva ÄŒetvrte armije iz kojega je kasnije bilo razvidno da je JNA aktivno sudjelovala u pakiranju rata u BiH, naoružavala Karadžića i prekomandirala zapovjedni kadar za Mladića.
A što će na kraju biti s Ejupom Ganićem, vidjet ćemo uskoro. Nije trebao pokušavati pobjeći.
