Bosanski Forum - BOLCHAT - Balkanski Forum

U ljubavi se oseca vise nego sto treba, pati vise nego sto misli,
sanja vise nego sto se zivi, i kaze i ono u sta ni sami ne verujemo.
Zaljubljeni se danas ocajno vole, kao sto sutra mogu da se ocajno
omrznu bez stvarnog povoda, kao sto su se i zavoleli bez stvarnog
povoda.


Zaljubljeni covek misli da uvek voli prvi put, iako je pre toga
sto puta voleo; a dogadja se cak da veruje kako je odista samo ovaj
put istinski voleo.

Zene ne zna da postuje, nego da voli. Zene ne traze ni da vi njih
postujete, nego da ih volite. Postovanje za njih znaci odsustvo svake
ljubavi, nesto hladno i iz glave, a ne nesto preosecajno i iz duse.
One veruju da nekog treba najpre voleti, kako bi ga zatim isitnski
postovale, a ljudi misle obratno. Zene misle: gde je mnogo postovanja,
tu je malo ljubavi. Zene imaju stalnu potrebu da budu voljene, i kad
one same ne vole, i zato se cesto predaju i ljudima koji su im inace
fizicki nemili.

Zene pocnu da ljube samo onda kad su voljene, ili bar kad misle
da su vec voljene. Inicijativa ljubavi uvek dolazi od coveka. Zena
hoce vise da bude voljena, nego da sama voli; i vise da je zele,
nego da je vole. Ona ne samo da prva ne voli, nego prva i ne bira.
Covek joj se moze naoko i da dopada, ali je retko da ga prva zavoli.
Zena moze da se zanese za bogatasem ili artistom, za vojnikom ili
sportistom, za lepim ili za umnim, ali se najzad dadne, cesto za
ceo zivot, sasvim drukcijem coveku nego kakvog je zamisljala i
zelela. Ona uvek podlegne jacem, a ne lepsem i umnijem, ni boljem
i milijem. Retko koja zena visi o ruci coveka koji je bio odista
covek njenog ukusa... Padajuci pred jakim a ne pred dobrim i lepim,
zena ne razume duh nego volju, ni lepotu nego nameru.

Prvi znak ljubavi jedne zene, to je kad zeli da se osami i izdvoji
iz sveta. Zena koja odmah ne napusti svoje dotadasnje navike, vara
i sebe i coveka o svojoj ljubavi. Jedan dokaz zenine ljubavi, to
je kult svakog vaseg momenta, svake vase navike, svakog vaseg predmeta.
Istinski zaljubljena zena postaje fetisist. Ona, kao svraka, cuva sve
sto je covek imao u rukama: njegov cvetic, sliku, olovku, dugme,
cigaretu, neupaljenu ili upola ispusenu. Ona u svemu vidi njega, i
sve pobozno prinosi k ustima.

Ako ljubav zavisi od nase slobodne volje, zasto ne prestanu da
vole oni koji bi hteli da prestanu; naprotiv, placu od bola i
robuju ljubavi, cak i oni ponosni ljudi koji inace smatraju ropstvo
za najvece zlo; i rado se lisavaju zbog ljubavi neceg cega se inace
nikada nisu hteli odreci; i nose svoju ljubav kao bolest ili okov;
i zive u strahu da ne izgube samo onog kog vole.

MJESTO OPROÅ TAJA

reci onima koje budeš volio poslije mene da su oči tvoje već jednom osvojile svijet. i ruke da su tvoje rastvorile ocean, podijelivši ga na dva dijela.

onima koji te budu ljubili u noćima bez sna, ispripovijedaj: ja već prođoh zemljom u kojoj nasta potop. i vidjeh lice utopljenika. tijelo mu bijaše poput čigre vitko. ali srce njegovo bijaše lomača.

pričaj onima koji te budu slušali, o izvoru gubavih. o logu u kojem ostadosmo nejač. o planinama na koje se uspinju mnogi, a čije vrhove gledaju tek izabrani. o cvijeću, pričaj, koje zasadismo u gudurama skrivenim. istom, kako veliko je i okrutno disanje zemlje. i o tome kako je uzaludno prkositi samoći trava.

intenzivno razmišljam kada smo i zašto prestali vjerovati u bajke?

ako ti jednom opet, u noćima balzaha, lahor ledeni probudi misao sjetnu, ne sumnjaj: bit ću tvoj sve dok me bude bilo u obrisima tvoje sjene

Savršena ljubav doista je rijetka... Zaljubljeni uvijek moraju imati profinjenost mudrih, prilagodljivost djece, osjetljivost umjetnika, razum filozofa, smirenost svetaca, snošljivost učenjaka i snagu samopouzdanih."

Ne čitam ljubavne priče. Ne mogu ih pisati. Mene nema u njima. Srce otapam riječima, preslagujem ga rečenicama, a nikako da se taj led u meni otopi. Kuka se moja klatari, a na njoj se moje zaleđeno srce kao zaklano meso ljulja u istom ritmu.
Ohlađeno je moje srce a još živo.
Ljubavne priče nitko ne piše. Oni, rijetki, koji bi mogli, ljubavlju su natopljeni pa šute, oni koji bi željeli ledom su okovani, pa nemogu. Oni koji o tome ne misle, drugima su stvarima zaokupljeni. Njih to ne zanima.
Zato obične ljubavne priče nitko ne čita, ne tiska, ni ne piše…zanešena njihajem klaoničkih čeličnih kuka, naša zaklana ljubav u nasilnom činu odljubljivanja, nikako nema prođu.

"Taj jednolicni, obicni, uredni, predvidjeni, odmereni, prazni zivot ispuni me takvom boli i tako silnim strahom da skoro briznuh u plac i skoro pobegoh. Ipak sam se jos uspeo zadrzati. Eto - rekoh sebi - tog divnog, obicnog i svakidasnjeg coveka u ime kojega nas strogi lekari preziru i osudjuju kao ludake i izrode. Evo coveka modela, tipskog coveka, pravog junaka naseg doba, tockica u velikom stroju, kamencica u velikom zidu, coveka koji se ne hrani bolesnim snovima i ludim mastanjima. Eto preda mnom tog coveka - za koga sam mislio da ga nema, da ne postoji, da je izmisljen - strasnog i groznog u nesvesnosti svoje bezbojen srece..."

Luidji Papini "Prosjak duse"

Skitnica- uvijek može da traži dobre ljude i drage krajeve, i nosi vedru dušu otvorenu za široko nebo i slobodan drum koji ne vodi nikuda, koji vodi svakuda.

Meša Selimović

..."Ako kod nas ima grijeha,nepravde i iskusenja,ipak postoji tamo negdje na zemlji neki svetac i uzvisen duh;kod njega je istina,zato sto on zna sta je istina;znaci,ona ne umire na svijetu i prema tome,jednog dana ce i k nama doci i zavladace na cijeloj zemlji,kao sto je obecano."

Fjodor M. Dostojevski-Braca Karamazovi

..."Opet se svalio na postelju,koju mu je ona namjestila,i ponovo poceo da prisluskuje.Cuo je dva suma disanja:jedno tesko,bolesnicko,isprekidano,a drugo mirno,ali neujednaceno i takodje nekako uzbudjeno,kao da je tamo srce kucalo istom ceznjom,istom strascu.Ponekad je cuo sustanje njene haljine,laki sum njenih tihih,mekih koraka,i cak je i taj sum njenih nogu izazivao prigusen,ali mucan i sladak bol u njegovom srcu.Najzad kao da je cuo jecanje,uznemiren dah,i,naposljetku,opet njenu molitvu.Znao je da ona sada kleci pred ikonom,lomeci ruke u nekom ludom ocajanju!...Ko je ona?Za koga se moli?Kakva neutoljiva strast uznemiruje njeno srce?Zasto je ono tako boli i tuguje,i tugu izliva u tako vrelim,tako beznadnim suzama?
Poceo je da se prisjeca njenih rijeci.Sve sto mu je govorila,jos mu je zvonilo u usima,kao muzika,a srce je sa ljubavlju odgovaralo tupim,teskim otkucajima,na svaki spomen,na svaku pobozno ponovljenu njenu rijec...Za trenutak,sinulo mu je u pameti da je to on sve u snu vidio.Ali u tom trenutku cijelo njegovo bice obamiralo je od tuge kad se utisak od njenog vrelog disanja,njenih rijeci,njenog poljupca,ponovo pojavio u njegovoj masti.Zatvorio je oci i utonuo u bunilo.Negdje je otkucavao casovnik;bilo je kasno;padao je suton."

Fjodor M. Dostojevski-Gazdarica(pripovjetka)

Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš.
Ona te proganja zato što bježiž od nje.
Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati...
Moraš je voljeti...
Dakle, voli patnju, nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje.
Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom.
Tvoja mržnja je to što ti nosi bol i ništa drugo.
Patnja nije patnja, smrt nije smrt ako ih ti ne učiniš tim.

Herman Hese

Mnogo je nacina za dobar provod. Neki pomisljaju na ludi tulum,neki na opustajucu knjigu,neki na dodatni posao,neki na uzbudljivo sportsko natjecanje ,neki jednostavno ne setnju uz more , u dvoje. Svakome medjutim istinski provod moze biti -- dobar obrok ----------------------------------------------------------------------- citat iz knjige Podravka recepti