Braća Ćirilo (pravo ime Konstantin, ime Ćirilo uzeo je nakon zamonaÅ¡enja, roÄ‘en u julu 826. godine, umro 14. februara 869. u Rimu) i Metodije (roÄ‘en izmeÄ‘u 816. i 820., umro 6. aprila 885. godine), obojica su roÄ‘ena u Solunu. Poznati su i kao Sveta braća i slovenski apostoli. Njihov otac Lav bio je visoki vizantijski vojni zapovednik (drungar). Najraniju mladost proveli su u Solunu koji je u to vreme okružen Slovenima. Metodije postaje upravnik jedne arhontije u istoÄÂnoj Makedoniji, dok Ćirilo, odrastao na carskom dvoru, nakon zavrÅ¡enih filozofskih i teoloÅ¡kih studija biva postavljen za bibliotekara Svete Sofije (crkve Svete Premudrosti) u Carigradu i uÄÂitelja filozofije na carigradskoj visokoj Å¡koli.
Godine 851. Ćirilo je ÄÂlan vizantijskog poslanstva arapskom kalifu u Samari, a 856. u doba politiÄÂkih i crkvenih trzavica Metodije napuÅ¡ta svoj položaj arhonta i povlaÄÂi se u manastir na Olimpu u Maloj Aziji. Malo kasnije za njim dolazi i Ćirilo. Ali po nalogu vizantijskog cara Mihaila III, 860. oba brata odlaze kao misionari meÄ‘u tursko-tatarske Hazare u južnoj Rusiji. Neposredno nakon povratka iz Rusije angažovani su za novu misiju kod Slovena. Naime, 862. poslanstvo moravskog kneza Rastislava zatražilo je od cara Mihaila episkopa i sveÅ¡tenike koji će propovedati na slovenskom jeziku hrišćansku veru. Zadatak je bio veliki i delikatan. Na podruÄÂjima prostrane Rastislavljeve države Å¡irili su hrićšćanstvo već od poÄÂetka a franaÄÂki sveÅ¡tenici iz regensburÅ¡ke i pasavske biskupije. Bojeći se njihovog politiÄÂkog uticaja, Rastislav u Vizantiji traži oslonac protiv cara Luviga NemaÄÂkog, ispod ÄÂije se vlasti žestokom borbom istrgao. Rastisavljeva koncepcija iÅ¡la je za tim da samostalna moravska crkva s domaćim klerom i vlastitim liturgijskim jezikom postane brana svakom stranom uticaju.
Spomenik Ćirilo i Metodije u centru Pazardžika
Vizantija udovoljava Rastislavljevoj želji i Å¡alje mu Ćirila i Metodija. Braća su se za ovaj posao ozbiljno spremila; Ćirilo je sastavio prvo slovensko pismo (glagoljica) i na jezik makedonskih Slovena iz okoline Soluna (koji su od detinjstva dobro znali) preveli su najnužnije crkvene knjige. Na taj su naÄÂin stvorili prvi slovenski književni jezik i postavili temelje slovenskoj književnosti. Godine 863. braća kreću na put i stižu 864. knezu Rastislavu koji ih je gostoljubivo primio, ali uspeh njihove misije, mnogobrojni uÄÂenici i narodne simpatije izazivaju reakciju latinskog klera. Protiv slovenskih misionara poÄÂinje podmukla borba. Glavni argument protivnika slovenske liturgije bila je tzv. trojeziÄÂna teorija prema kojoj postoje samo tri sveta jezika na kojima se mogu vrÅ¡iti verski obredi: hebrejski, grÄÂki i latinski.
Nakon trogodiÅ¡njeg boravka u Moravskoj braća polaze na put kako bi episkop zamonaÅ¡io Metodija i nove slovenske sveÅ¡tenike. DoÅ¡avÅ¡i u Panoniju neko vreme su se zadržali na dvoru kneza Kocelja kako bi ga upoznali sa svojim radom na slovenskoj crkvenoj knjizi. StekavÅ¡i i tu mnogo uÄÂenika polaze u Veneciju gde su morali da vode oÅ¡tru polemiku s tamoÅ¡njim "trojeziÄÂnjacima". Odatle ne kreću za Carigrad, gde je umoren car Mihailo, a vlast preuzeo Vasilije I Makedonac, već odlaze u Rim. Papa Hadrijan vidi u slovenskim misionarima dobre pomagaÄÂe u borbi protiv osiljenih i neposluÅ¡nih franaÄÂkih nadbiskupa i njihovog suverena te ih prima sveÄÂano.
U Rimu se Ćirilo razboleo i ubrzo i umro. Sahranjen je u ckrvi sv. Klementa, gde je saÄÂuvan njegov grob. Papa Hadrijan je odobrio slovensku službu, a Metodija je poslao 869. knezu Kocelju; ÄÂak ga je prilikom njegovog drugog boravka u Rimu posvetio za panonskog arhiepiskopa. Time je trebalo da zapadni Ilirik bude izdvojen iz jurisdikcije salcburÅ¡kog nadbiskupa i podvrgnut direktno Rimu.
ÄŒim je Metodije doÅ¡ao u Panoniju, latinski sveÅ¡tenici napadaju ga kao jeretika, a kada je stigao u Moravsku (gde je Rastislava zbacio njegov sinovac, njitranski knez Slavopuk) lokalni biskupi pozivaju Metodija na svoj sinod, osuÄ‘uju ga i bacaju u tamnicu, gde je ostao dve i po godine. Tek 873. godine, na papin nalog, Metodije je puÅ¡ten iz tamnice, ali je slovenska liturgija zabranjena. Kako je Metodije ipak nastavio svoju delatnost te se slovensko bogosluženje sve viÅ¡e Å¡irilo po Moravskoj podignuta je protiv njega optužnica u Rimu, te je 879. pozvan pred papu da se opravda. Papa Jovan VIII, nastojeći da ne oÅ¡teti rimske pozicije u Moravskoj potvrdio je slovensko bogoslužlje bulom Marljivost tvoja (Industriae tuae) iz 880. godine. Isto je uÄÂinio i 882. carigradski patrijarh Fotije.
Metodije prevodi u Moravskoj na slovenski jezik Bibliju. Nakon njegove smrti u Moravskoj je zabranjena slovenska liturgija, a knez Svatopluk je prognao njegove uÄÂenike. Neki od njih prodani su u ropstvo, a neki su uspeli da se sklone u Bugarsku, Makedoniju, RaÅ¡ku i primorska Hrvatska gde su nastavili svoj rad.
Prevodom liturgijskih i biblijskih knjiga Ćirilo i Metodije udarili su temelje slovenskoj pismenosti.

- 200px-Cyril-methodius-small.jpg (21.9 KiB) Pogledano 1189 puta.