Bosanski Forum - BOLCHAT - Balkanski Forum

zivi kako mozes kada ne mozes kako hoces

Zivot prestavlja period od rodjenja pa do smrti...

Moj Je Zivot Svicarska
s vremena na vrijeme tvoje ime spomenem s vremena na vrijeme
telefon okrenem 988 niko ne znam ko sam
oprosti mi sto smetam znam da je kasno i da si zauzeta
al' valjda ti je jasno nocas sam u krizi, k'o toranj u pizi
nocas budi dobra k'o sto nikad bila nisi ti znas da
moj je zivot svicarska * skoro pa savrsen k'o blistavi brilijant
vjestom rukom izbrusen imam sve sto pozelim samo jedno ne
da me neko bar na tren voli zbog mene
s vremena na vrijeme tvoje ime spomenem onako bez dileme
tvoj broj okrenem nocas me je stalo, cujes li budalo?
dodji dok me nije srce izdalo

Vječita borba za boljim i većim i nezadovoljstvo postojećim



Å to sam ovo plaho srimovala

igru bez granica,,,

hod po rubu litice , ili ces preci ili pasti ( samo je pitanje kakva ti je ravnoteza )

iskusenje

borba do smrti...a onda opet...ko zna!

Veoma interesantno vidjenje zivota





Vlak života

Nepoznat autor

Nedavno sam čitao knjigu u kojoj je život uspoređivan s putovanjem u vlaku. Bijaše to veoma zabavna lektira.

Život je poput putovanja u vlaku. Ljudi ulaze i silaze. Za nekih zaustavljanja znaju se dogoditi ugodna iznenađenja. Čovjek proživljava sretne trenutke, ali ima i nezgoda, nesreća, žalosti.

Kad se rodimo i kročimo u vlak, susrećemo se s ljudima za koje mislimo da će nas pratiti tijekom cijeloga našega putovanja.
Primjerice, naši roditelji...

Nažalost, istina je posve drukčija. Kadli-tadli oni će sići s vlaka i ostaviti nas bez svoje ljubavi, svoje nakolonosti, nježnosti, bez svoga prijateljstva i svoga društva.

Međutim, u vlak će unići druge osobe koje će nam biti veoma važne.

To su naša braća i sestre, naši prijatelji te ljudi koje susrećemo te koje ćemo zavoljeti u svome životu.

Mnoge osobe koje ulaze gledaju na putovanje kao na kratku Å¡etnju.

Drugi pak na svojoj vožnji kroz život nalaze samo žalost i tugu. Ali ima i onih koji su u vlaku za vožnje uvijek nadohvat ruke te spremno pomažu onima kojima treba pomoć.

Mnogi nakon svoga silaska s vlaka ostavljaju iza sebe trajnu čežnju. Mnogi nas sunovraćaju u duboku nevolju. Mnogi ulaze i silaze a da ih nismo ni zapazili.

Čudi nas što su mnogi putnici koji su nam najdraži negdje u nekom drugom vagonu. Ostavljaju nas same u tome odsječku našega putovanja. Naravno da nas to ne priječi uzeti na sebe tegobe putovanja i samoće, potražiti ih te se pokušati smjestiti u njihov vagon.

Međutim, na našu žalost ne možemo sjesti uz njih. Mjesto je pored njih već netko drugi zauzeo.

I takav je život. Prepun izazova, snova, maštanja, nadanja, prepun sastanaka i rastanaka, bez ponovnoga sastanka. I nikad se ti trenutci neće vratiti. Pokušajmo od svoga putovanja kroz život učiniti najbolje što možemo.

Pokušajmo sa svima u vlaku biti u miru. Pokušajmo u svakome od njih vidjeti ono najbolje što je u njima.

Sjetimo se i toga da na svakome odsječku životnoga kolosijeka netko od suputnika može 'iskliznuti' te da treba naše razumijevanje i simpatije.

I mi ćemo možebit 'iskliznuti' s kolosijeka. I vjerujemo da će se netko naći tko će nas razumjeti.

I najveći je misterij putovanja što ne znamo kad ćemo mi napokon sići s vlaka. Isto tako ne znamo ni kad će naši suputnici sići. Pa ni za one koji sjede tik uz nas.

Bit ću veoma tužan i žalostan kad moradnem sići zauvijek s vlaka. Vjerujem da će veoma boljeti rastanak s nekim prijateljima koje sam susreo za vrijeme putovanja te koji su mi postali dragi.
Veoma će me ražalostiti što ću morati ostaviti svoju djecu same. Međutim, gajim nadu da će doći i glavni kolodvor. Tada ću vidjeti kako svi oni pristižu, sa svom prtljagom što je za ulaska u vlak nisu imali. To će me silno radovati.

Usrećit će me činjenica te pomisao da sam im pomogao povećati putnu prtljagu te da sam u nju stavio prave sadržaje.

Trudimo se i nastojmo da imamo sretno putovanje te da se na kraju sva muka stostruko isplatila. Pokušajmo da pri silasku s vlaka ostavimo prazno sjedalo koje budi u ostalim putnicima što nastavljaju putovanje čežnju te lijepa i ugodna sjećanja.

Svima želim sretno i ugodno putovanje!

Život je komedija onima koji misle, a tragedija onima koji osjećaju

Život posmatram kao šansu koja nam je data da učinimo nešto dobro i korisno na ovom svijetu. Život je pun iskušenja i vrlo lako je pokleknuti i krenuti krivim smjerom. Puno je lakše ići linijom manjeg otpora i ne boriti se. Ako uspijem da učinim sretnom i zadovoljnom barem jednu osobu smatraću da nisam bila samo slučajni prolaznik na ovom svijetu već neko ko je imao kvalitetan razlog za svoje postojanje jer život je zaista i božiji dar ali i veliko iskušenje.

Mnogo možemo naučiti od olovaka: neke su oštre, neke su lijepe, neke su tupe, neke imaju čudna imena, a sve su različitih boja...i sve su lijepo složene u istoj kutiji.

Zivot je jedan holl..Svako ima svoj holl po kojem hoda..Kod nekoga je hod po trnju...vrelom pijesku Afrike...ledenim ulicama....hod po debelom persiskom tepihu..
a neko i ne hoda...vozi se...

Da bih cijenio zivot i sva ostvarenja da bih imala vrijednost u tvojim ocima ... konbinovani holl je najbolji...