Trazim utociste s Allahom od sejtana prokletog.
Sa imenom Allaha, Milosnog, Premilosnog.
Hvala Allahu Gospodaru svjetova; Milosnom, Premilosnom; Kralju dana Dina; Objavitelju Suhufa, Tevrata, Zebura, Indzila i Kur'ana; koji nije uskratio robovima svojim znanje da Ga hvale za blagodati kojima ih iskusava i darove koje obilno daje, pa se ne krecu u blagodatima Njegovim bez hvaljenja Njega, niti se shire u opskrbi Njegovoj bez zahvalnosti Njemu. Da nije toga, napustili bi granice covjecnosti i postali onakvi za koje On u Knjizi svojoj kaze:
"Kao stoka su oni, stavise, oni su vise zalutali." (el-A'raf: 179.)
Jezici ne uspijevaju dosegnuti hvalu Njegovu koja prilici velicanstvu Njegovom. Umovi su nesposobni da zahvate srciku ljepote Njegove. Oci klonu pred gledanjem slave lica Njegovog. On nije stvorenjima dodijelio nikakav put da Ga spoznaju, izuzev spoznaje nesposobnosti spoznaje Njega. On podize zastor s ociju srca, rastjeruje oblake sumnji iz vjerovanja i najunutarnjijih misli, istjeruje smutnju dvoumljenja iz srca i tajnih misli, prosiruje grudi potvrdom znanja istinitog.
Neka je Allahov potpuni blagoslov i neprekidni mir na Poslanika i Vjesnika Muhammeda, ciji put vodi uvjerenju u Njegovu jednotu i utocistu u ljepoti Njegove podrske; kome je spoznaja najvrijedniji kapital, razum osnova nacina zivota, ljubav u svemu temelj, ceznja ladja koja ga morem zivota nosi, spominjanje Allaha saputnik, zadovoljstvo Njegovo zarada i plijen, ovisnost o Njemu ponos, robovanje Njemu zanimanje, istina lijek, pokornost samoobracunavanje, doprinos na putu dobra narav, a radost oka u namazu, svjedoka, ucitelja i poslanika svim ljudima. Neka Allah Uzviseni blagoslovi njega i porodicu njegovu, najblize njemu po osvjedocenju i spoznaji, drugove njegove bliske njemu po iskustvu i osjecanju i sve njegove sljedbenike do Kijametskog dana.
U ovom svijetu covjek se susrece sa obmanjujucim ponudama, laznim obecanjima i vjesto oblikovanom, otrovom filovanom i lijepo upakovanom ovosvjetskom robom, koji razaraju njegove sposobnosti i mogucnosti za ispunjenje potreba i zastitu izvorne naravi, cije je srediste osposobljeno da zna ono sto je sigurno: sada, smrt, Posljednji dan i Vjecnost, sto u uvjetima stalnih prigovora, ukora i grdjenja - u stanju razodjenutosti i svucenosti - onemogucava njezin razvoj i jacanje. U takvim uvjetima covjek je prisiljen na stalnu borbu za priznanje u sferi najnize razine postojanja. Svoje izbavljenje ogranicava na postizanje ciljeva prolaznog zadovoljstva, sigurnosti, smirenosti i blagoslova, pri cemu nije moguce naci ni jedan primjer u proslosti i sadasnjosti koji bi potvrdio ispravnost takvog usmjerenja, buduci da ni jedan trudbenik na ovom putu nije dosao do potrebnog, zeljenog i trazenog cilja. Naprotiv, svi oni koji ustrajavaju na putu ovosvjetskog trazenja zadovoljstva, sigurnosti, smirenosti i blagoslova, sve su udaljeniji od potrebnog, zeljenog i trazenog.
Na svjetskoj pozornici zivota ni sljedbenici "objavljenih" tradicija ne nude odgovore na pitanja vezana za vlastito izbavljenje, niti nalaze rjesenja za probleme s kojima se susrecu. Razlozi za takvo stanje su visestruki, bas kao sto su viseslojni uvjeti danasnjeg zivljenja, koje cini velika pomijesanost ideja, misljenja, potreba, zelja, metoda i ciljeva. Stavljanje laznog, prolaznog i profanog na mjesto odredjeno za Istinu, Vjecno i Sveto proizvodi poremecaje u sferi razlucivanja rusenjem ljudskih normi i vrijednosti. Sadasnjost nesredjena, problematicna, eksplozivna i burna, a buducnost neizvjesna do te mjere da svako njezino naziranje izaziva strah i jezu, nastaju iz razvrata i razuzdanosti koji karakterisu obrazovnu, ekonomsku, kulturnu, politicku, privrednu, industrijsku i svaku drugu oblast u kojoj se otkrivaju i pokazuju ljudske vrijednosti, norme i razlucivanja. Sve aktivnosti se svode na igru, zabavu i medjusobno nadmetanje. U pohodima sejtanskih sljedbenika aktivno su ukljuceni, davanjem neposredne ili posredne podrske, mnogi koji djeluju pod obiljezjima objavljenih normi i vrijednosti. Pitanje izbavljenja svodi se na omalovazavanje i unistavanje drugog i drukcijeg od vlastitog.
Hidzretsko racunanje vremena daje poticaj za iznalazenje puta i rjesenja iz tog dogadjaja. Sedamnaeste godine po Hidzri, halifi hazreti Omeru, radijallahu anhu, bijase preporuceno da datira pisma svoja koja je slao namjesnicima, pa on sazva vijece najuglednijih ashaba Poslanikovih, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, da se s njima posavjetuje. Svi su prihvatili prijedlog hazreti Alije, radijallahu anhu, da se za pocetak muslimanske ere uzme godina Hidzre. Kako tada, tako sve do danas ovaj izbor nije osporen. Samim tim sto je spomenuta u Kur'anu, kao i ucesnici u njoj: Muhadziri (Iseljenici) i Ensarije (Pomagaci), Hidzra prevazilazi dogadjaje lokalnog i historijskog karaktera.
Allah Uzviseni kaze:
"A prethodnici, prvi od Muhadzira i Ensarija, i oni koji ih slijede u vrlinama - zadovoljan je Allah njima i zadovoljni su oni Njime, i pripremio im je dzennete ispod kojih teku rijeke, vjecno ce biti u njima, zauvijek. To je uspjeh nemjerljivi!" (et-Tevbe: 100.)
"Doista je Allah oprostio Vjesniku i Muhadzirima i Ensarijama koji su ga slijedili u casu nevolje, nakon sto zamalo nisu skrenula srca skupine od njih, zatim im je oprostio - uistinu, On je njima Prijasni, Premilosni." (et-Tevbe: 117.)
Arapska rijec "hidzra" ne moze se prevesti u znacenju "bijega", buduci da se ideja bjezanja ne izrazava glagolom hedzere. Ta rijec znaci "prekinuti odnose, napustiti pleme, preseliti se, ostaviti, kloniti se". Osim toga, u slucaju Vjesnika, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, i Drugova njegovih, radijallahu anhum, radilo se o pripremljenom i organizovanom odlasku iz Mekke u Jesrib, pa ni iz tog razloga shvatanje hidzre kao pojma koji oznacava "bijeg" ne dolazi u obzir. Inace, svi oni koji shvataju hidzru u znacenju "bijega", potkrjepljujuci svoje tumacenje navodima o "Poslanikovom neuspjehu na polju sirenja islama u Mekki", ne samo da ne znaju, nego ni ne naslucuju svrhu Poslanicke misije.
![[eusa_wall.gif]](./images/smilies/eusa_wall.gif "[eusa_wall"){kind=small}
