@ Baustelac
hvala, hvala ... dobrodoslica nazad, masallah
Emil, onako ofrlje cu, na istom je kao i Elvis npr
![[huh. [huh.gif]](./images/smilies/huh.gif)
- rado cu cuti i druga misljenja, naravno.
a, venecijo, mila, hahah, bubaj ne zali, pa kad sutra lezali ... nemoj me skakljiT,

viD sto fino mirise
![[icon_flower [icon_flower.gif]](./images/smilies/icon_flower.gif)
mir
ajd, vazi se ... jah, Sabina, Mirela, Alisa, Melisa, Alma ... jel Alma zhulja ... koje li ces korijesnko tumacenje uzeti, tursko, juznoamericko, spansko, portuagalsko ... ajd, nema veze ... i ja kazem, to su milozvucna imena.
Da cujem kako stvar stoji s imenom Fedza, ako neko zna?
i, mogli biste navesti vise imena, ili se odjednom postalo nesigurno, il vam se ne da da ne bi doslo do "hvatanja za vratove"
Citajuci ovu pricu, prozeshe me zmarci u vise navrata, neka me milina spopade, pa rijesih da pricu podijelim s vama:
BABIN ZIMSKI KAPUT I BAJRAM..
Eh, nekadaÅ¡nji Bajrami su bili življi, veseliji, tanahniji, ponosniji, bogatiji, treperavi, sevdisavi, miriÅ¡ljavi, slatki i zanosni u isÄÂekivanju bajramskog jutra.
Upravo sada, dok kahveniÅ¡em sa svojom hanumom i djecom, sjetih se atmosfere i ambijenta u kojem sam odrastao, ÄÂekao i doÄÂekivao sve svoje Bajrame. Bajram je dolazio tiho u moju mahalu i naÅ¡ džemat. Prvo je zapoÄÂinjao ramazan, pa se nestrpljivo isÄÂekivale teravije u naÅ¡oj džamiji, pa jagma nas, mahalske djece, da zauzmemo bolje mjesto u saffu na mahfilu džamije naÅ¡e.
Nisam nikad ni pomišljao da uđem u donji dio džamije, jer sam znao da je to mjesto rezervisano za starije i ozbiljne ljude.
Poslije smo ÄÂekali prvi mevlud u džamiji za 17. dan ramazana. Mevlud je uÄÂila mektebska omladina, a ja sam im bio zavidan Å¡to nisam u njihovoj grupi, da nastupim pred džematom te veÄÂeri.
Poslije Lejletul kadra znalo se da je Bajram blizu, a najviše me je radovalo to što ću dobiti poklone, pare ili kakav odjevni predmet za taj praznik.
Na bajaramsko jutro smo se svi okupali u naÅ¡em hamandžiku. Prvo djeca i mlaÄ‘i, a onda stariji, i to sve po redu i tabijatu. Mama nam je za Bajram oprala odjeću i lijepo složila, da se sama odjeća ispegla ispod neke haljinke ili težih predmeta. Rahmetli nana je iz sehare vadila toga jutra nekakav poseban miris koji je ÄÂuvala i sve nas namirisala. Neki od braće i sestara su tog jutra morali u Å¡kolu, a neki su propustili nastavu i iÅ¡li na Bajram-namaz.
Nakon klanjanja Bajram-namaza, letio sam kući i ÄÂekao da se babo vrati sa djedovog mezara, pored kojeg je malo posjedio, uÄÂeći mu Ja'sin i fatihu.
Kad bi babo uÅ¡ao u kuću, svi bismo mu poljubili ruku i ÄÂestitali mu Bajram. To bismo uradili i majci i nani. A mi djeca, stisnuli bismo jedni drugima ruke uz bajramsko ÄÂestitanje. Bili smo sretni i zbog poklona.
Babo nam je uvijek davao nešto siće u novcu, mati neki keks i bombone, a nana rahatluk.
Poslije bajramskog ruÄÂka, koji je bio bogat hranom, mati nam je obiÄÂno davala safun da odnesemo strini Beginici. Mi odemo, poljubimo strinu u ruku, ÄÂestitamo joj Bajram i predamo safun, hediju. BaÅ¡ je strina Beginica, većini moje braće i sestara, bila baba i vezala nam pupak kada smo se rodili.
Na prvi dan Bajrama su krenule bajramske zvanice, pozivi u komšiluku, užoj i daljoj rodbini.
Na Bajram se pozivalo i staro i mlado. Jelo se i pilo sve najbolje Å¡to se imalo u kući na tim ruÄÂkovima i veÄÂerama bajramskim.
Meni, kao djetetu, je samo jedno smetalo u tim sveÄÂanim bajramskim trenucima.
Bilo me je stid babinog zimskog kaputa, koji nije bio oÄÂuvan i nov, kao u nekih naÅ¡ih roÄ‘aka i komÅ¡ija. Znao sam ja da babo nekada zaradi para prodajom nekog sijena, žitarica ili voća i povrća, ali mi je bilo krivo Å¡to nikako neće malo bolje da se obuÄÂe, da potroÅ¡i koji dinar na sebe.
Danas, dok sjedimi i kahveniÅ¡em, misli mi odlutaÅ¡e do mog babe, a pred oÄÂi mi izaÄ‘e njegov kaput i skromna odjeća. Suze same krenuÅ¡e.
Mogao je otac kupiti i sebi kaput, ali je ÄÂuvao nama.
Grdna rano, moj babo je mogao kupiti bolju odjeću, i sebi i materi naÅ¡oj rahmetli, ali nije htio da nas djecu zakine u neÄÂemu Å¡to smo mi morali imati dok smo rasli i jedrali, bujali i iÅ¡li iz razreda u razred, uÄÂeći i praveći kroz Å¡kolu svoje prve korake u život.
Neka je rahmet svim našim dobrim babama, majkama, djedovima, didovima, nanama, braći, sestrama, amidžama, dajdžama, strinama i svima onima koji su nas odgajali, hranili, sjetovali, a koji ovog bajramskog jutra leže negdje, ili na nekom od naših mezarja širom dunjaluka.
Upamet.
eh, kolko put chuh to *upamet!* ... uslo mi u krv pa i ja tako