Bosanski Forum - BOLCHAT - Balkanski Forum

Ne znam kada ili kako, ali u određenom dijelu života prestanemo biti ono što smo planirali biti. Mali broj nas je odrastao i postao astronaut ili balerina, kao što smo to sanjali kao djeca. Elegantnost pokreta, fine geste, pa čak i prokleti osmijeh postane nešto što se radi promišljeno. Srce se vraća na prvobitnu funkciju - prokleta pumpa za krv - a mi postajemo ono što nismo shvaćali kod drugih ljudi...

Uzvratila mu je osmjehom ,drugu s kojim je provela toliko mjeseci na odjelu, pitajuci se kamo je nestao ,onaj plamicak ljubavi prema njemu ,zasto ga je dolazak MIGH tako naglo ugasio .Nevolja je bila u tome sto nije imala kljuc za logiku ljubavi ..ako je takav kljuc uopste postojao ,ako uopste postoji neka logika...

-Uvijek uspjevateda ublazite bol...

To je bila njegova recenica ,recenica koju je on toliko puta uputio njoj .Izgovorena ,djelovala na njega tako da je morala brzo povuci ruku .Nije bilo vremena da kaze ono sto je zelio reci.....

Noću misli imaju onu neprijatnu naviku da se otrgnu s lanca i slobodno trče...

Nije voljela slusati nesto sto joj para usi..i sto uopste nije vrijeme da to cuje....

Uzeo joj je kosaricu iz ruke i ispratio je kao da je on domacin , a ona posjetilac , nije htio da joj doda kosaricu dok nisu stigli do podnozja rampe.Ostao je tu dugo nakon sto je njena siva prilika , trepereci , nestala u tami , gledajuci u mrak, slusajuci tiho kapanje vlage sto se skupljala ispod nastresice,neprestano samorenje valova sto su se razbijali o greben.Mirisalo je na kisu , ubrzo ce da izlije pljusak.ako ne pozuri ,pokisnu ce....

stavio je ruku na njeno koljeno i razmaknuo joj noge...

Cudno , mogla je oci isplakati nad covjekom bez ruke , s prosutom utrobom u vidu bezoblicne sluzave mase, nad srcem iznenada hladnim i nepokretnim kao komad mesa u zamrzivacu,ali to su bile sve fizicke faits accomplis.Gotovo, savrsene stvari.
Covjek bi zakrpao ono sto bi mogao,i oplakao ono sto nije mogao..malo po malo i zaboravio ....

Nasuprot tome ,bol na odjelu x svodio se , na dusevne ,psihicke patnje ,cesto nesvacene ,cesto prezrene ili izvrgavane ruglu..Ona sama smatrala je dolazak na odjel x za uvredu, nesto zbog svojih sposobnosti godina lojalne sluzbe nikada nije zasluzila, niti je mislila da ce se ikada sresti s tim.Sad je znala zasto je bila tako uvredjena. Tjelesna bol , fizicka patnja , s kojom se susretala .Zeljela im je po svaku cijenu pomoci..nezaleci sebe bas niti ijednog trenutka: S drugu stranu priroda bolesti, kao i obicni slom zivaca , nema nista u sebi plemenitog..
To je mrlja na covjeku ,dokaz slabosti karaktera...

"Bez obzira koliko smo sposobni ili dostojni, nikad necemo doprijeti do boljeg zivota dok ga ne zamislimo i dozvolimo sebi da ga imamo."

O kako sam puna i sita tudjih savjeta..moje misljenje se izgubilo negdje u vihoru vjetra..niti ga osjecam ,vidim niti cujem....Nemogu uopste da skoncentrisem misao na jednu jedinu stvar....
Kako ljudima reci da sam normalno inteligentno bice da rasudjujem stvari onako kako treba, i prihvatam sve sasvim normalno...
Sto god se desi u zivotu,lose ili dobro, to je samo bozija sudbina, od koje se nemoze pobjeci, niti dovoljno uticati....

".....voli je što se to kod nje dešava samo od sebe, bez pritiska volje, voli je što ga voli i što ćuti voleći ga...voli je što joj ništa što čini i misli, i što on čini i misli ne smeta da ostane usredsređena na ljubav..." O. Davičo.

Kako je to davno,davno je to bilo! Koliko je vremena od tada proslo, vremena koje se nemoze mjeriti otkucavanjem sata ,minuta i sekundi,vec koje raste u skokovima i trzajima ,kao kakav goganski insekt koji zbacuje sa sebe jednu po jednu ljusturu i pojavljuje se uvijek drukciji i s drugcijim osjecajima u novom svijetu,koji i sam izgleda i osjeca drugacije..
On mi je bio specijalist .konzutant ovdje kada sam dosla.....

Ah...sve prolazi i sve se mijenja pa i ljudi,naravi,obicaji..Sve potpada pod sluzbu.prema jednoj situaciji,jednoj zelji,jednom covjeku....
Neko ovim ljudima treba da ti znanja .nauciti ih kako se treba ponasati..Znate li vi sto bi trebalo uraditi sa ovim ljudima? Ja ne znam sir! Ja pokusavam, ciniti sve sto mogu.Dolazim tu moleci se da proguram vrijeme da ne povredim nekoga od tih krhkih nezgodnih ljudi..
Znate sir , ne mozemo bas svi biti velike bijele poglavice..Neko mora obavljati i nize poslove...
Jesam li bila drska? Molim da mi oprostite ,sir-rekla je uvlaceci se ponovo u ljusturu onog svog nepomucenog mira, koji je inace njen zastitni znak...

.

Nesto nije u redu ser? Zasto se smijete..?
Mislim sa takvim ljudima treba u cistiliste! Viknula je sestra, nikada ranije je nije vidio tako gnevnu.U njemu se pobudila radoznalost ..covjeka koji je tek dosao,ocigledno je snazno uticala na nju...