Bosanski Forum - BOLCHAT - Balkanski Forum

Lijepa prica Hamide ,treba je primjeniti naravno

prebaceno s zatvorene teme...mod sabinaX

baustelac-de je napisao/la:Gluhonjemi Mervan,najrecitiji djecak!!!! Preuzeto iz èasopisa >> El-Asr<<

Te veèeri bio sam zajedno sa svojim sinom Mervanom u kuæi. Razmi¹ljao sam i kovao plan gdje da idem sa svojim prijateljima. Bilo je to poslije ak¹am namaza. Odjednom, moj sin Mervan, poèeo mi je govoriti svojim pokretima: "Oèe! Za¹to ti ne klanja¹?" Zatim je podigao svoju ruku prema nebesima govoreæi mi da me Allah vidi. Predamnom je poèeo da plaèe. Stavio sam ga pored sebe, meðutim, ustao je i pobjegao.

Ovo je prièa jednog stanovnika Medine Munevvere. ''Imam trideset i sedam godina. O¾enjen sam i imam djecu. Sve ¹to je Uzvi¹eni Allah zabranio, ja sam èinio. ©to se tièe namaza nisam ga obavljao u d¾ematu s drugima, osim u nekim posebnim prilikama, a i tada sam to èinio kako bih se prikazao i dodvorio drugima. Dru¾io sam se sa lo¹im dru¹tvom. Uglavnom, onaj koji se najvi¹e dru¾io sa mnom i najvi¹e provodio vremena uz mene, bio je ¹ejtan. Pored ostale djece imao sam sina Mervana, sina od sedam godina. Bio je gluhonijem. Meðutim, majka vjernica, zadojila ga je mlijekom imana i spoznaje.


Te veèeri bio sam zajedno sa svojim sinom Mervanom u kuæi. Razmi¹ljao sam i kovao plan gdje da idem sa svojim prijateljima. Bilo je to poslije ak¹am namaza. Odjednom, moj sin Mervan, poèeo mi je govoriti svojim pokretima: "Oèe! Za¹to ti ne klanja¹?" Zatim je podigao svoju ruku prema nebesima govoreæi mi da me Allah vidi. Predamnom je poèeo da plaèe. Stavio sam ga pored sebe, meðutim, ustao je i pobjegao. Nakon kratkog vremena, oti¹ao je do kupatila i abdestio se. Taj abdest je nauèio gledajuæi svoju majku dok bi se ona pripremala za namaz. Moja supruga, koja je bila hafiza Kur'ana, mnogo me je savjetovala, ali bez koristi. Moj sin Mervan, gluhonijemi Mervan, do¹ao je pred mene i svojim pokretima mi rekao da malo saèekam. Stao je ispred mene i klanjao. Nakon ¹to je obavio namaz, iza¹ao je iz sobe i brzo se vratio s Mushafom u ruci. Stavio je Mushaf pred mene i odjedanput, bez ikakvog prevrtanja stranica, otvorio ga je i stavio prst na jedan ajet. To je bio 45. ajet sure Merjem: "O oèe moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da bude¹ ¹ejtanu drug". (Prijevod znaèenja) Zatim je prsnuo u plaè. I ja nisam vi¹e mogao da izdr¾im. Plakao sam sa svojim sinom Mervanom. Nakon kraæeg vremena ustao je i poèeo mi brisati suze. Poljubio me je u glavu, a zatim rekao svojim pokretima: "Oèe moj! Klanjaj prije nego li te spuste u zemlju!" Tako mi Svevi¹njeg Allaha, samo On Uzvi¹eni zna koliko sam se tada prepao. Skoèio sam i poèeo paliti svjetla po kuæi. Mervan me je pratio iz sobe u sobu. Gledao me je zaèuðeno i svojim pokretima govorio: "Pusti sada svjetla. Hajdemo u veliki, Poslanikov, sallallahu 'alejhi ve sellem, mesd¾id." Rekao sam mu da æemo iæi u mesd¾id koji je pored na¹e kuæe, u kom¹iluku. Odbio je, osim da ide u Poslanikov, sallallahu 'alejhi ve sellem, mesd¾id. Oti¹li smo na jaciju namaz. Bio sam mnogo upla¹en, a Mervan nije skidao pogleda s mene. U Poslanikovom, sallallahu 'alejhi ve sellem, mesd¾idu bilo je mnogo ljudi. Progurali smo se nekako do Revde. Uspostavljena je jacija. Prvi rekat! Kad!!! Imam je poèeo da uèi rijeèi Uzvi¹enog, kao ¹to stoji u prijevodu znaèenja: "O vjernici, ne idite ¹ejtanovim stopama! Onoga ko bude i¹ao ¹ejtanovim stopama on æe na razvrat i odvratna djela navoditi. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha oèistio; ali Allah èisti onoga koga On hoæe. Allah sve èuje i sve zna." (Prijevod znaèenja En-Nur, 21) Nisam mogao da se suzdr¾im od plaèa. Mervan pored mene, vidjev¹i me da plaèem, poèeo je plakati. U toku namaza, izvadio je iz moga d¾epa maramicu i poèeo mi brisati suze. Nakon namaza nastavio sam da plaèem, a on da bri¹e moje suze. Tako smo proveli cijeli sahat, nakon èega mi je Mervan rekao: "Dobro je oèe. Ne boj se!" Vratili smo se kuæi. Vidjev¹i nas uplakane, supruga i ostala djeèica su poèeli plakati. Mervan ih je razveselio svojim pokretima govoreæi: "Na¹ babo je klanjao jaciju namaz u Haremu!" Isprièao sam svojoj supruzi ¹ta mi se desilo i u ime Allaha Svevi¹njeg je upitao: "Jesi li mu ti zabilje¾ila mjesto u Mushafu, pa mi ga je otvorio pokazujuæi onaj ajet?" Tri puta se zaklela Allahom da to nije uèinila, a zatim mi je rekla: "Zahvaljuj Allahu na ovoj uputi!" To je bila moja najljep¹a noæ!

Sada, hvala Allahu, ne propu¹tam namaz u d¾ematu. Napustio sam lo¹e dru¹tvo. Osjetio sam slast vjere. Kada bi me vidio to bi primjetio na mome licu. Nastavio sam da u sreæi, slozi i razumijevanju ¾ivim sa svojom suprugom i djeèicom, posebno sinom Mervanom, kojeg sam mnogo zavolio. Kako i ne bih, kada me je Allah uputio na njegovim rukama?!''

Selam svima!

Ovdje mozhemo postavljati pouchne priche.
Znam da nije teshko copy paste, al zamolila bih vas da ne postavljate previshe tekstova odjednom.

Nemoj te samo onako bezze sad stavljati nekakve priche, neka imaju nekog smisla...ja chu postaviti par,koji su mene takle u dushu...


Tri brata

Zivio jedan covjek zajedno sa svoja tri brata. Jedan dan dodje mu iznenadna vijest da mora ici na jedan tezak put. Covjek se zabrinu, pa se obrati jednom bratu, da mu pomogne na tom putu, ali mu brat rece da mu ne moze pomoci, da on ima svoj zivot i svoje obaveze.

Covjek se obrati drugom bratu, pa mu ovaj rece da mu ni on ne moze puno pomoci. Na kraju vidjevsi da mu nema pomoci od ova dva brata, covjek se obrati trecem bratu, sa istom molbom, pa mu treci brat rece: "Ja sam s tobom uvijek bio i nisam te napustao, tako da cu i ovaj put krenuti sa tobom".

Tada rece covjek: "Ja sam od sve brace najmanje mislio na tebe i najmanje sam ti paznje poklanjao, a sad me ova dva brata ostavise. Eh, da sam bogdo ranije znao da si mi tako dobar prijatelj, vise bi se brinuo o tebi."

Ovome covjeku je , u stvari, dosla smrt i to je taj teski i iznenadni put na koji je morao ici.

Njegov prvi brat je njegova familija, drugi brat je njegov imetak a posljednji brat su njegova djela.

Rekao je Allahov Poslanik Muhammed saws: "Umrlog (na dzenazi) prate tri stvari: njegova porodica, njegov imetak i njegova djela. Dvoje se vraca, a jedno ostaje sa njim, vracaju se porodica i imetak, a s njim ostaju njegova djela"



Davno jednom jedan imam doselio se u London.Cesto bi se vozio autobus iz centra do njegovog stana, isti broj autobusa od mesdzida do stana gdje je zivio.Nekoliko sedmica, vozac autobusa slucajno mu je dao dvadeset centi vise kusura.Sjedajuci na sjediste iza, imam razmisljajuci poce govoriti sebi:vrati to vozacu, nije ispravno zadrzati taj novac.

Onda bi pomislio, ma to je samo dvadeset centi.Koga bi bilo briga za tako malo novca.Autobusna kompanija ionako dobije previse.Oni nece ni primjetiti da im fali.Prihvati to kao dar od Allaha i nastavi dalje.

Kada je stigao do svoje stanice, Imam je zastao na momenat i onda je pruzio vozacu dvadeset centi nazad, rekavsi: dali ste mi previse kusura.

Vozac se nasmija i odgovori:

Vi sto novi imam u mesdzidu, zar ne? Mislio sam da pocnem svracati u vas mesdzid da klanjam.Htio sam samo da vidim sta biste uradili snovcem, zato sam vam dao vise kusura.
Kad je imam napokon izisao iz autobusa, njegova koljena su zadrhtala i pocela klecati.Morao se sabrati na trenutak, pogledao je u nebu i zaplakao:

" O Allahu, zamalo sam prodao Islam za dvadeset centi!"

Preispitajmo svoje nijete i pazimo na svoja djela, jer, cesto mi smo ti zivi primjeri koje drugi ljudi promatraju.




Majka Sa Jednim Okom

Imao sam majku sa jednim okom...
Mnogo sam je mrzio...
Zato Å¡to me time dovodila u nezgodnu situaciju.
Radila je kao kuharica u Å¡koli, kako bi nas prehranila.
Jednog dana, dok sam bio u osnovnoj Å¡koli, dodje da me vidi...
Dovela me je u veoma nezgodnu situaciju... Kako je mogla da to uradi?!
Ja sam je ignorirao i sa puno prezira pogledao.
Narednog dana, jedan učenik mi reče: "Uhh, tvoja majka ima samo jedno oko!"
Tada sam volio da nisam živ, i da moja majka nestane iz mog života.
Narednog dana sam joj otvoreno rekao: "Zašto me ismijavaš?! Zašto jednom ne umreš?!"
Ali ona nije ništa odgovorila!
Nisam nimalo oklijevao da to kažem niti sam o tome razmišljao, jer sam bio jako ljut.
Nisam obraćao pažnju na njene osjećaje...
Želio sam da napustim tu kuću...
Marljivo sam učio i dobio stipendiju za studiranje u Singapuru.
Tako i bi. Otišao sam tamo, studirao, oženio se, kupio kuću, dobio djecu, nakon čega sam bio sretan i zadovoljan svojim zivotom.
Jednog dana... Dođe moja majka da me posjeti, jer me godinama nije vidjela, a svoju unučad nije prije toga nikada vidjela.
Kada se našla ispred mojih vrata, moja se djeca počeše smijati...
Povikao sam: "Kako si smjela da dođes i da strašiš moju djecu?!
Napolje, Neću više nikada da te Vidim!!!"
Smireno je odgovorila: Halali... Izgleda da sam pogriješila adresu... i nesta je!
Jednog dana mi dođe pismo iz škole da se odazovem na porodični skup.
Slagao sam supruzi i rekao da imam poslovno putovanje!
Nakon sastanka, otišao sam staroj kući u kojoj smo živjeli, iz čiste radoznalosti!
Komšije me obavijestiše da mi je majka... umrla!!!
Nisam pustio niti jednu suzu!
Uručiše mi njeno pismo...

Drag sine, dosta sam o tebi razmišljala...

Halali mi što sam dolazila u Singapur i što sam uplašila tvoju djecu.
Bila sam jako sretna kada sam čula da ćeš doći na sastanak.
Ja se možda neću moći dići sa kreveta kako bih te vidjela...
Halali mi što sam te u nekoliko navrata dovela u nezgodnu situaciju u tvom životu...
Dali znaš, da kada si bio dijete, da si imao saobraćajnu nesreću i da si izgubio oko...
A ja, kao i svaka majka, nisam te mogla ostaviti da odrasteš sa jednim okom...


Pa sam ti poklonila svoje oko...


Bila sam presretna i ponosna što moje dijete može vidjeti svijet tim okom.



S ljubavlju



Tvoja majka...

alyssa_27 je napisao/la: A ja, kao i svaka majka, nisam te mogla ostaviti da odrasteš sa jednim okom...
Pa sam ti poklonila svoje oko...
Bila sam presretna i ponosna što moje dijete može vidjeti svijet tim okom.

...nesebičnost...mrzim bahatu djecu,baš zato...nije svako djete u istim okolnostima,to priznajem,ali mora bit sretno zbog onog šta ima...neki imaju i manje..

alyssa_27 je napisao/la: Tvoja majka...

ovo mi je ključni dio priče...

Allahu moj, ili ga uputi (muza) na pravi put ili ga udalji

od mene"

Rodjena sam u Bosni prije nekih 33 godina u jednoj muslimanskoj porodici, koja je bila vrlo daleko od islama i njegovih propisa. Komunizam je izbrisao kod mnogih sve tragove islama, pa i kod nas. Vise se drzalo do bratstva i jedinstva sa cafirima, nego do bilo ceg drugog. Gdje nije bilo islama, nije bilo ni moralnog zivota, samo se...

pilo i lumpovalo. Brak mojih roditelja je bio pun pijanstva, svadje, maltretiranja i raznih drugi scena surovog zivota. Sve to mi je samo davalo povod, da sto prije odem od njih i da se udam. Imala sam mladjeg brata, kojeg mi je bilo mnogo zao ostaviti, ali sam ipak to uradila, jer je tako Allah, subhanehu ve te'ala, odredio. Udala sam se za komsiju muslimana kao maloljetnica, mislila sam da ce se mojom udajom svi moji zivotni probemi rijesiti, ali nazalost nije bilo tako... On je bio vozac kamiona, danima i nocima je navracao u kafane, trazio druge zene i mene sa tim svojim zivotom ponizavao

Elhamdulillah, u tom svemu sam rodila prvog sina, koji je tada bio moja jedina radost, ali koja nije dugo trajala, jer je nakon dva i pol mjeseca Allahovom odredbom preselio na ahiret - svi smo Allahovi i svi se Njemu vracamo! To je bio za mene veliki sok, ali sam se pomirila s tim, jer sam tad vec bila navikla na zivotne poteskoce. Na samom pocetku rata u Bosni, rodila sam drugog sina, koji se rodio nijem (sa mahanom govora i otvorenim nepcetom)! Situacija u braku mojih roditelja a i mom braku je isla sve na losije i losije, sejtan je uradio svoje; novac, kafane, muzika, pjevacice i konobarice su mog muza odvojile od mene.
Znam samo da sam u mnogim nocima plakala i od tolikih problema cesto izgovarala: ,,Boze moj, sacuvaj me od ovoga svega, podari mi sabur da izdrzim i sto dalje odavde..." Pozelila sam da odem od njega, ali kud? Nista bolje ni kod roditelja, pa sjedi gdje sjedis, jer ne smijes obrukati roditelje i vratiti im se, sramota, sjedi i i trpi - saburaj...

Tako je i bilo neko vrijeme, dok Allah, dzellesanuhu, dovu ne uslisa, koja je imala svoj uzrok, a to je bila moja mala beba, koja je kao sto sam rekla, rodila se nijema! Ja i moj sin smo krenuli sa izbjeglicama iz Bosne, iz rata, u Hrvatsku, da ga pokusaju operisati. Moje srce je bilo toliko ranjeno, jer ostavljam moje roditelje (majka mi je bila tad invalid), moga malog brata i moga muza (iako nisam sumnjala da nece biti sam).... U Hrvatskoj sam bila u kampu sa izbjeglicama i cekala termin za operaciju, ali iskusenja za iskusenjima, nemam nikog svoga, a moji tamo pod granatama! Zatvorila sam se u sobu sa svojim djetetom i molila sam Allaha da me izbavi iz ove situacije.
Napokon mi se, elhamdulillahi, dijete operisalo i morala sam napustiti Hrvatsku. Krenula sam mome muzu, koji je poslije mog odlaska izbjegao u zemlje Evrope. Allah je dao da dodjemo u jedan izbjeglicki kamp pokraj jedne pobozne porodice! Dane sam provodila sa njima, dok su oni obavljali namaze, ja sam sjedila i gledala ih. Pitala sam se: ,"Zasto ja ne klanjam, zasto sam ohola, sta jos sve teba da mi se desi, pa da se vratim Allahu? Kada mi je nesto trebalo i za operaciju djeteta, molila sam se dovom, a sada kada ide sve dobro, ja nista zauzvrat ne cinim, pa zasto sam toliko ohola zasto se Allahu ne zahvaljujem i kada imam i kada nemam?"

Toliko puta sam se pitala dok sam bila u Hrvatskoj (osamnaest mjeseci): "Nemam novac, a ko me ovo hrani? Nemam poznanike, a ko mi pomaze za operaciju?"... i tako se sjetih svojih rijeci i suza te posudi par knjiga. Poceli su, Allahovom odredbom, moji prvi koraci u islam, poceli su prvi ajeti da se vrte u mojim ustima i srcu, moji prvi ruku'i i sedzde, moji namazi koje sam morala kriti od muza i ostalih ljudi! Poceli su moji najdrazi koraci u islam i sticanje znanja, uz srecu i zadovoljstvo moje duse
Moje dane sam izmjenila iz citanja raznih bezveznih knjiga u citanje islamskih knjiga, umjesto kahvenisanja sa izbjeglicama, pazila sam na svoje namaze i mnogo ostalog. Kako sam ja dan za danom, korak po korak, vise u vjeru, moj muz je koracima sve vise i vise iz kuce.

Uspostavila sam namaze i ucila sam o vjeri, te sam pocela svoje dijete, koje je samo Allahovom odredbom i milosti progovorilo, da ucim jos od prvih koraka o islamu i spasenom putu! Bila sam zaposlena, ali sam uvijek tezila da prestanem raditi i da budem vjernica u kuci svoga muza, da se pokrijem i nosim hidzab! Moj zivot se pretvorio u Dzehennem, moj muz dalje javno odlazi od kuce, prijetio mi je sa drugim zenama, tukao me je radi vjere, namaza, hidzaba, ucenja djeteta i brukanja pred drustvom, jer sav svijet napreduje a ja nazadujem i njega ponizujem
Nisam mogla odmah, ali sam svoj posao ostavila i odlucila sam i nositi hidzab. Svaki korak i dan vise u islamu, su mi bili drazi, vise zadovotjstva u dusi ali sa puno vise iskusenja. Rat je stao, odlascima u Bosnu insan je nailazio na razne kritike a sto je najgore ili najteze je to da nisam imala podrsku mojih roditelja, koji nisu svoj zivot pa ni nakon rata izmjenili i nije im pouke bilo kao i mnogim drugim porodicama

Moji roditelji u Bosni su podrzavali zeta, a on je to koristio i dalje nastavio ici po kafanama, te stalno prijetio: »Skidaj to sa glave ili odoh, evo me u noénom baru...", nastavljao sa fizickim maltretiranjem, kidao moje mahrame, izolirao me od drugih, podcjenjivao i pred svojim drustvom, mojom i svojom familijom, te mnoge druge stvari.

Nocima sam ga cekala i obracala se svome Gospodaru, cineci dovu: ,,Allahu moj, olaksaj mi i daj mi izlaz iz ovog, ili ga uputi na pravi put, ili ga udalji od mene?" Molila sam takodjer puno za moje roditelje i familiju, pricala sam im o islamu, o spasenom putu, slala pisma, knjige, kasete i trudila se onoliko koliko sam mogla. Mom muzu sam navodila razne primjere, citala mu, pustala video i audiokasete za dokaz, navodila primjer moralnog zivota koji vodi do uspjeha i nemoralnog koji vodi do propasti, sve ovo sam mu govorila kroz razne primjere Ijudi koje mi poznajemo, kao sto su nasi roditelji itd. Ali Allah upucuje koga hoce i ostavlja u zabludi koga hoce.

Pored 15 godina braka sa njim i ophodenja kao sa najvecim vjernikom i pored dvoje djece, odlucila sam ga ostaviti u ime Allaha, subhanehu ve te'ala. Vaznija mi je pokornost Uzvisenom Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nego daljnji ostanak u ovakvom braku.

Mnogo je primjera iz vremena Allahovog Poslanika, sallallahu ' alejhi ve sellem, koji su slicni mom primjeru. Dovila sam danima i mjesecima prije moje odluke, ponekad mi se srce stezalo od straha. Pitala sam se kako cu sama sa djetetom, nemajuci nikoga ovdje od rodbine da bih mogla da se obratim, oslonim i trazim pomoc, gdje cu sa hidzabom, kako i kud???

Ali na to sve je dosao odgovor, koji sam i osjetila u mom srcu, mojoj dusi, u mom mozgu: "Imam Allaha i divan li je On Pomagac i Zastitnik, On opskrbljuje i vjernika i nevjernika, On je taj koji daje utociste, On je taj koji, kada se dvoje rastave, ucini neovisnim jedno od drugog, On ukazuje na pravi put kome hoce, On je Allah Gospodar svih svjetova..."
Pitala sam ga: »Hoces li da prekines taj nacin zivota koji sad imas i da se okrenes islamu pa da budes spasen ili cu ja morati da odem zauvijek od tebe u ime Allaha?" Iznenadjeno je reagovao i neshvatljivo mu je bilo da mi je Allah preci od njega (estagfirullah), da treba da bude «budala» kao ja, da zamjeni muziku Kur'anom, da ne prica nista o drugima, da ne sjedi zajedno sa drugim zenama, da se mora razlikovati od zena sa nosenjem brade, da slijedi Allahov put i praksu Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, ma gdje i u koje doba zivimo, da zamijeni kafane za dzamije, da mu braca budu vjernici a ne kafanski jarani da moze imati pored mene najvise jos tri zene u halalu a ne kao dosad desetine u haramu.

Uzoholio se i odbio je, nije htio uzeti put spasa i mislio je da necu moci bez njega i njegovog imetka. On ima najbolja i mnogo skupa auta, tri kuce koje sam mu ostavila u ime Allaha, i pored toga jos mnogo novaca, ali nema zadovoljnu dusu, nema vjere u Allaha i tako je ostao da i dalje luta sejtanovim stazama zablude, da ga Allah uputi na pravi put i sve one koje lutaju.

Sad je vec dvije godine kako ne zivimo zajedno, Uzviseni Allah mi je dao roditeljima i bratu uputu, uselio se islam u njihove zivote, nisam vise za njih bolesna, luda, propala, zalutala i ne znam vise kako me sve nisu nazivali, vec sam sad osoba koju vole, poklanjaju mi paznju, savjetuju se sa mnom i mnogo drugih ljepih stvari mi se desilo - koje zelim za sebe zadrzati.

Brinem se sad za svog cetrnestogodisnjeg sina, imam oko sebe sestre i dzem'at, koji mi mnogo znace. I sada imam, elhamdulillahi, iskusenja (a ko ih nema danas) jer zivot svakog vjernika je pun iskusenja, ali sam zadovoljna i bit cu insa-Allah zadovoljna sta god da Allah odredi.
Razlog, zasto ovo pisem, jeste da pored mene ima jos mnogo sestara koje imaju slicna iskusenja kao sto sam ja imala. Molim Uzvisenog Allaha da nam se svima smiluje i olaksa. AMIN.

Lep tekst...trebalo joj je mnogo vremena da se odluci na ono sto se odlucila i mislim da je tu pogresila sto se nije ranila odlucila da preduzme takav korak (sad ono bio je rat verovatno bilo je tesko da se resi na takav cin, al eto, mislim neznam, i bolje da neznam kakvi su ti trenutci prezivljavanja, al ne bih ja to mogla da trpim, prvo radi sebe a onda radi okoline roditelja, prijatelja, komsije i sta ja znam vec).
Ima mnogo takvih primera...i ne samo kod zena muslimanka vec i kod hriscana...
Nazalost postoje takve osobe koje eto, idu pogresnim putem i zapostavljaju pre svega svoj a onda i zivot ljudima oko sebe (zene, deca, roditelja i sl).
Znaci bilo je i bice takvih koje rade to. Nije uvek rat i ratno stanje isprika za to, jednostavno to su ljudi koi zive takav zivot i nastavice da ga zive dok im se (da ne da Bog dragi) ne desi nesto lose pa se onda tek osvesta da postoi neko ko je tu uvek za njih i ko ce da im pomogne.

SVIJECA



Zapalili ste me i gledate moje svjetlo,
Radujete se jasnoci i toplini koju darivam.
Veselim se da smijem gorjeti za vas,
da nije tako, lezala bih mozda negdje u staroj
kutiji bez ikakve koristi.
Smisao dobivam tek po tome sto gorim.
Ali, dobro znam, sto dulje gorim,
to kraca postajem, to se vise blizim svojem kraju.

- Izgorjela je! Reci cete,
a ono sto je od mene ostalo, bacit cete.
Znam, za mene postoje uvijek ove dvije
mogucnosti: ili ostajem u kutiji nedirnuta,
zaboravljena u tami,
ili gorim, postajem sve kraca, dajem sve sto imam.
U korist svjetla i topline dovodim sebe kraju.
Ipak mislim da je ljepse i pametnije
ako smijem nesto dati od sebe nego ostati hladna
i lezati u mracnoj kutiji.

- Gledaj, isto je tako s vama ljudima:
ili se povucete, ostanete sami za sebe
i sve je hladno i prazno, ili se priblizite ljudima
i darujete im od svoje topline i ljubavi
i tek onda dobiva vas zivot smisao: On je ispunjen.
Ali znajte i to da za ovo morate dati
nesto od sebe samih, nesto od svoje radosti,
od svoje srcanosti, od svojega smijeha,
mozda i nesto od svoje tuge.
I ne treba bojazljivo razmisljati o tome
kako cete sacuvati sami sebe.
Mislim da samo onaj koji druge veseli,
postaje jos veseliji.
Samo onaj koji je svjetlo drugima,
sam ce primati svjetlo.

Sto vise gorite za druge,
to ce svjetlije biti u vama samima.
Mislim da su mnogi ljudi samo zato tmurni i
neraspolozeni jer se plase biti ovdje za druge,
donositi drugima svjetlo.
Tuze se i neprestano mrmljaju na teska vremena.
Jos nisu shvatili: ovo jedno jedino svjetlo koje gori
vise je vrijedno nego sva tama svijeta.

Dopustite, dakle, da vas malo
Ohrabrim ja, sitna, mala svijeca.

"Ako imas hranu u frizideru,odjecu na sebi,krov nad glavom,i mjesto gdje ces spavati,bogatiji si od 75% ljudi na svijetu"

"Ako imas novca u Banci,u novcaniku,i mozes odvojiti toliko da jedes na nekom mjestu po svojoj zelji,ti si u vrhu 8% najogatijih ljudi na svijetu"

"Ako si se jutros probudio sa vise zdravlja nego bolesti,blagoslovjeni si nego milion ljudi koji nece prezivjeti ovu sedmicu"

"Ako nikad nisi iskusio opasnost u borbi,usamljenost zatvora,agoniju torture,ili muke gladovanja-ti si ispred 500 miliona ljudi na svijetu"

"Ako mozes otici u dzamiju i klanjati bez straha od napada i hapsenja,mucenja ili smrti,sretniji si od tri milijarde ljudi na svijetu"

"Ako su ti roditelji jos zivi,i jos su u braku-ti si jedan od rjetkih takvih"

"Ako drzis uzdignutu glavu,osmjeh na licu,i istinski si zahvalan-blagoslovjen si jer vecina ljudi to nemoze"

"Ako si procitao ovu poruku,dvostruko si sretan,jer neko misli na tebe,i sto je jos vaznije-sretniji si nego 2 miljardi ljudi koji uopste neznau citati"

Ako mislis da je sastavni dio zivota to sto si nabrojao...onda bih trebala da budem najsretnija osoba na svijetu....

Mozda sam i sretna ali uvijek ima nesto sto fali...da li tako treba

Ra-Ja je napisao/la:Ako mislis da je sastavni dio zivota to sto si nabrojao...onda bih trebala da budem najsretnija osoba na svijetu....

Mozda sam i sretna ali uvijek ima nesto sto fali...da li tako treba

Kad stvarno svega imas,i prestane nesto da ti fali,ima li onda zivot smisao?

Zavisi sta nam je smisao ...mozda bas taj smisao nekome fali....