Bosanski Forum - BOLCHAT - Balkanski Forum

brak zena djeca putovanja dobro zdravlje i sto manje sikiracije

Jedan poznati govornik svoj seminar je započeo tako, što je u ruci držao novčanicu od 100 evra.
U dvorani, koja je bila prepuna ljudi, upitao je:
Ko od vas iskreno želi da dobije ovu novčanicu?
Ruke su se počele dizati u zrak. On je pak rekao: Prije nego vam dam ovu novčanicu, dozvolite mi da napravim sljedeće. Pritom je izgužvao novčanicu i onda je ponovo digao u zrak.
Upitao je: - Ko sad od vas želi ovu novčanicu?
Međutim ruke su još uvijek bile u zraku.
- A šta ako napravim ovo? - bacio je novčanicu na pod i počeo je da je gazi i da skače po njoj, a potom je pokupio tako izgužvanu, izgaženu i uprljanu.
- Ko je od vas još uvijek želi?!
Ruke su još uvijek bile u zraku.
- Prijatelji moji, danas smo naučili veoma dragocjenu lekciju, rekao je: Bez obzira šta napravim s novčanicom, još uvijek je želite, jer ona nije izgubila svoju vrijednost. Još uvijek je vrijedna 100 evra, zar ne?! Isto tako i u životu mnogo puta padnemo, budemo izgužvani, izgaženi, povrijeđeni i na tlu u prljavštini. Međutim, nezavisno od toga šta se dogodilo ili šta će se dogoditi sa nama, nikada nećemo izgubiti našu istinsku vrijednost. Uprljani ili čisti, izgužvani ili potpuno izglancani, još uvijek ste neprocjenjivi… posebno za one koji vas vole.

*******
Veličina vašeg života ne izvire iz toga, šta napravimo ili koga poznajemo, već iz toga KO SMO!

Upravo sada zivot mi prestavlja i ovaj boravak na forumu...

Za mene tri etape prva koju sam u utrobi majke i ne zelim van a moram,druga rodjenje i put kroz dunjaluk cineci dobro a i zlo sto iz znanja sto iz neznanja/iskusenje/takodje nebih da umrem tj da odem izadjem iz ovog svjeta i na kraju cilj koji sam gradio il nisam gradio.Ipak treba mi kuca u dženetu /raju/ pokusat cu je pravit na putu iskusenja.

andro je napisao/la:Jedan poznati govornik svoj seminar je započeo tako, što je u ruci držao novčanicu od 100 evra.
U dvorani, koja je bila prepuna ljudi, upitao je:
Ko od vas iskreno želi da dobije ovu novčanicu?
Ruke su se počele dizati u zrak. On je pak rekao: Prije nego vam dam ovu novčanicu, dozvolite mi da napravim sljedeće. Pritom je izgužvao novčanicu i onda je ponovo digao u zrak.
Upitao je: - Ko sad od vas želi ovu novčanicu?
Međutim ruke su još uvijek bile u zraku.
- A šta ako napravim ovo? - bacio je novčanicu na pod i počeo je da je gazi i da skače po njoj, a potom je pokupio tako izgužvanu, izgaženu i uprljanu.
- Ko je od vas još uvijek želi?!
Ruke su još uvijek bile u zraku.
- Prijatelji moji, danas smo naučili veoma dragocjenu lekciju, rekao je: Bez obzira šta napravim s novčanicom, još uvijek je želite, jer ona nije izgubila svoju vrijednost. Još uvijek je vrijedna 100 evra, zar ne?! Isto tako i u životu mnogo puta padnemo, budemo izgužvani, izgaženi, povrijeđeni i na tlu u prljavštini. Međutim, nezavisno od toga šta se dogodilo ili šta će se dogoditi sa nama, nikada nećemo izgubiti našu istinsku vrijednost. Uprljani ili čisti, izgužvani ili potpuno izglancani, još uvijek ste neprocjenjivi… posebno za one koji vas vole.

*******
Veličina vašeg života ne izvire iz toga, šta napravimo ili koga poznajemo, već iz toga KO SMO!

Tako je andro

Nesto veliko a ipak zacas prodje, nesto previse bitno a ipak neznamo da ga cenimo do te mere kako valja, nesto i previse vazno, a ipak zaboravimo da mu pridamo vaznost!!!

Zivot je jedan....trebamo se potruditi da iscrpimo sve sto nam pruza i da uzivamo u tome[smile.gif]

život je velika tajna, koju postepeno otkrivaš, nažalost, kada ga definišeš i shvatiš sva pravila, prođe...

ipak, trudimo se da ga sebi uljepšamo, što više možemo

Zivot je sad, tu, ovaj trenutak....uzivaj u njemu kako znas i umes!!

Ako nisi svjestan kako je život prolazan i vrijeme brzo ide, nasloni uho na sat...svaka sekunda je nepovratna...

Zivot prestavlja svaku sekundu vremena provedenih u sreci,zdravlju i veselju....

Zivot za mene predstavlja svakodnevnu kusnju u svim tim situacijama u kojima se nadjemo..jer zivot se postara da nam ne bude dosadno..
Sjecatel se one Balaseve : Svakog dana,kockam se sa prevarantom zivotom.. on svakog dana,iz rukava,izvuce nekog keca..
Kad sve sazmem,uvijek dodjem do zakljucka da covjek pod zvijezdama,zaista kroci sam..ili sa jos jednom osobom..nikada troje i vise.. nikada.
Zato zivot moze biti i umijece da covijek predje taj put - kao covjek,dostojanstveno,kao radnik ili ministar..nebitno. Na kraju,vaze se samo ljudskost i to koliko sam ja bio ja..univerzalan i jedinstven kao i svaki drugi covjek na svijetu.. Jednom zivim i sigurno cu ici svojim putem..da ga napravim pa nek se vidi da sam postojao..pa makar to bila i neka nogolomljiva i blatnjava bogaza..
Tudji puti mi ne trebaju..

rusenje normi,stereotipa,nametnutih pravila..zivim u vlastitom svijetu koji nikada nikome nece biti jasan..a i ne treba da bude jer sam ga Ja stvorio za sebe...i uzivam svaki dan....i pored toga sto mi Ti nedostajes.......

Neka je žena sanjala da je ušla u veliku trgovinu i tu je, na svoje ogromno iznenađenje, vidjela Boga za pultom.

“Šta prodaješ?” upitala je.

“Sve što ti srce zaželi” odgovori Bog.

Žena je jedva povjerovala u ono što je čula
i odluči tražiti ono najbolje što ljudsko srce može zaželjeti.

“Hoću mir za dušu, i ljubav, i sreću, i mudrost,
i slobodu od straha”, reče.

Potom, nakon kratkog razmišljanja, doda:

“Ali ne samo za mene, već za svakoga na svijetu.”

Bog se nasmijao. “Mislim da si me pogrešno shvatila, draga moja”, reče Bog.
“Ovdje ne prodajemo plodove. Samo sjeme.“

Za mene je tema dobra ali mnogo diskutabilna,ja bih imao pisati stvarno mnogo,ali ako se nakanim pisaću

Za moj pojam , zivot predstavlja...

Raskaljani puti, kisoviti dani...lisce vene zuti na okisloj grani....

Treba taj put napraviti sto ljepsi sigurniji i bezbjedniji dovesto do savrsenstva.