mrki62 je napisao/la:PIRAT_SA_KARIBA je napisao/la:Koja žena mu je bila najmlađa i koliko godina je bila stara ?
I to sve bismiletom - nemoj to zaboraviti
Prva tvoja reÄÂenica je ova ; Koja žena mu je bila najmlaÄ‘a i koliko godina je bila stara ?
ÄŒemu ako nema odgovora?
A to u vezi Musafa,...... mani se vehabijskog tumaÄÂenja : uzmi i ÄÂitaj 6 puta,............ pa nisam ja tefsirlija bolan, nisam ja tumaÄ Musafa !!!!!!!
Ne miješaj pojmove a to tvoje u vezi mržnje ,........... batali to , jer to tvoje
mi muslimani ,............ koji ba ?
Ima nas muslimana milijarda i svako tumaÄÂi po svoje i ovdje nije to sporno , sporne su neke ÄÂinjenice, naveo sam neke a ako vi niste upoznati s nekim ÄÂinjenicama , to joÅ¡ ne znaÄÂi da se blati islam ili bilo Å¡to.
Niko nije vesla siso Mrki ideÅ¡ na to da kažeÅ¡ da je Muhammed a.s bio pedofil,joÅ¡ nisi kopirao tekstove od oni koji blate Islam,da je Muhammed a.s bio lud i da je imao Å¡izofreniju.Moram vam reći to vam sve pada u vodu istina i pravda je uz KURAN,Nemože se KURAN ÄÂasni sa mržnjom ÄÂitati...to je sluÄÂaj u tebe i kako da ga onda svatiÅ¡!!Ima nas Muslimana hvala Allahhu i biće ih sve viÅ¡e i viÅ¡e.Brkate vi pojmove Å¡to se tiÄÂe muslimana,nasilje mržnja,samoubistvo itd itd, nije to sastav Islama,ko to ÄÂini u ime vjere nije musliman,nije musliman ko neklanja 5 vakat namaza,daje zekat itd,jest musliman na papiru,al to je daleko od Islama..samo Å¡to ste vi toliko u neznanju ...živite u zablud,i sve prepisujete Islamu.Ima odgovora na sve,odgovori će ti biti jasni i precizni kad bude sudnji dan kad izaÄ‘eÅ¡ pred ALLAHA UZVIÃ…Â ENOG polagat raÄÂune.
Dokazi o Kuranu ÄÂasnom
Susret dviju voda koje se ne miješaju:
U Kur'anu se na dva mjesta govori o dvije vodene površine koje se susreću, ali ne dolazi do miješanja.
"Pustio je dva mora da se susreću. Između njih je pregrada i oni se ne miješaju."
(Rahman : 19.-20.)
Ali, na drugom mjestu, kada Kur'an govori o brani između dvije vodene površine (slatke i slane) spominje postojanje "nevidljive brane":
"On je dvije vodene površine jednu pored druge ostavio- jedna je pitka i slatka, druga slana i gorka, a između njih je pregradu i nevidljivu branu postavio." (Furkan : 53.)
Otkriće o susretanju dvije vodene povrÅ¡ine i nevidljivoj brani izmeÄ‘u slatke i slane vode poznato je tek u novije vrijeme. Govor o ovom fenomenu o kojem Kur'an govori, prepustićemo Å¡ejhu Abdul-Medžidu Ez-Zindaniju koji je, kada mu je postavljeno pitanje u vezi ove pojave, odgovorio: "Poznato je u nauci da postoji odreÄ‘ena granica izmeÄ‘u dva mora koja im ne da da se mijeÅ¡aju. Takva granica postoji izmeÄ‘u Sredozemnog mora i Atlantskog okeana. TakoÄ‘er je ova granica primjetna izmeÄ‘u dva mora u istom okeanu. Ona se dobro da primijetiti i na satelitskim snimcima. Njen zadatak je da sprijeÄÂi mijeÅ¡anje vode iz dva mora, da na taj naÄÂina ne bi izgubila osobine koje su svojstvene samo za njih. To je kada se radi o dodirivanju dva mora. MeÄ‘utim, kada se rijeka ulijeva u more, onda se to opisuje dodatnim opisom. Allah, dž.Å¡, kaže: "On je dvije vodene povrÅ¡ine jednu pored druge ostavio - jedna je pitka i slatka, druga slana i gorka, a izmeÄ‘u njih je pregradu i nevidljivu branu postavio." Dakle, kod dodirivanja dva mora postoji samo prepreka, ali u sluÄÂaju dodirivanju slane i pitke vode, postoji pored prepreke i joÅ¡ jedna brana, koja je jedan meÄ‘uprostor. Bavio sam se istraživanjem te pojave zajedno s kolegama koji su eksperti za život u moru. ZakljuÄÂili smo da se prilikom ulijevanja slatke vode u slanu nastaje jedan prostor koji se naziva "prostor ulijevanja". Njega okružuje pomenuta prepreka, a Kur'an ga opisuje izrazom "hidžrem-mahdžura", Å¡to u arapskom jeziku oznaÄÂava mjesto u kojem su zatvorena pokretljiva bića, kojima je zabranjen izlazak. Dakle, ovim dodatakom u kur'anskome tekstu, želi se ukazati na posebnu sredinu u koju su zatvorene odreÄ‘ene životinje. Prilikom ispitivanja tog prostora utvrÄ‘eno je da on nije slan kao more, niti je sladak kao rijeka, pa zbog toga u njemu žive ribe koje ne žive ni u moru niti u rijeci. One su tu zatvorene i ako bi sluÄÂajno izaÅ¡le iz tog prostora u more ili rijeku, odmah bi uginule. TakoÄ‘er, isto se desi ribama koje iz mora uÄ‘u u ovaj "prostor ulijevanja", ili ako ribe iz rijeke dospiju u taj prostor. ZnaÄÂi, to je jedan prostor za živa bića koja žive u njemu, i koja ne mogu živjeti ako ga napuste. Zbog tog Allah, dž.Å¡, dodatno objaÅ¡njava mijeÅ¡anje rijeÄÂne vode s morskom. Neka Mu je hvala i slava!"
- O morima i morskim tminama:
Govoreći o morima i morskim tminama, Uzvišeni Allah kaže:
"Ili kao tmine nad dubokim morem koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedne iznad drugih, prst se pred okom ne vidi, - a onaj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla ni imati."
(Nur : 40.)
Govoreći o ovom fenomenu do kojeg je nauka tek u skorije vrijeme doÅ¡la a o kojem Kur'an, eto, govori joÅ¡ prije hiljadu i po godina, Å¡ejh Zindani kaže: "To su mjesta u koja je bilo nemoguće da dospije i jedan ÄÂovjek za vrijeme Muhammeda, s.a.v.a., jer tijelo ne podnosi dubinu od trideset metara zbog velikog pritiska vode. Na toj dubini rastvara se kisik u krvi ÄÂovjeka i viÅ¡e nema mogućnosti da kontroliÅ¡e svoje tijelo. Ako je za ÄÂovjeka nemoguće da dospije na dubinu od trideset metara, onda je teÅ¡ko i zamisliti Å¡ta bi se s njim dogodilo na dubinama od sto, ili dvjesto metara. Kur'an nam poÄÂinje svoje kazivanje o dubinama od dvjesto i viÅ¡e metara. Dakle, za života Muhammeda, s.a.v.a., Kur'an nam kazuje o tim stvarima, uz napomenu da se Muhammed, s.a.v.a., nikada nije ukrcao u laÄ‘u, niti plovio morem. Kur'an nas obavjeÅ¡tava o tminama koje se nalaze u morskim dubinama, a koje nisu bile poznate, niti njihovi razlozi, sve dok detaljno nisu ispitane moske dubine. UtvrÄ‘eno je da je na dubinama od tri stotine metara jaka tama koja se pojaÄÂava s povećanjem dubine, tako da podmornice koje silaze na tu dubinu moraju biti opremljene ureÄ‘ajima za osvjetljavanje. Sve životinje koje žive u takvim sredinama potpuno su slijepe, ili ispod oÄÂiju imaju posebne organe koji im pomažu u kontroli prostora oko njih. Allah, dž.Å¡, poredi zabludu u kojoj živi nevjernik sa tminama morskim, pa kaže: "Ili su kao tmine nad dubokim morem" ZaÅ¡to se kaže "dubokim morem"? Dakle, nije bilo koje more, nego "duboko more" iznad kojeg su posebni slojevi, prekrivaÄÂi, upravo kako se kaže u nastavku ajeta: "koje prekrivaju talasi sve jedni nad drugima". Talasi u znaÄÂenju prekrivaÄÂi. Dakle, imamo more sa prekrivaÄÂem.
Iz ovih rijeÄÂi saznajemo da imamo dubinski sloj mora i povrÅ¡inski, a ajet se nastavlja rijeÄÂima: "iznad kojih su oblaci, sve tmine jedne iznad drugih, prst se pred okom ne vidi." Pitao sam nekoliko uÄÂenjaka koji se bave istraživanjem mora o razlozima tmina u morskim dubinama, pa su mi rekli da za tmine postoje dva osnovna razloga. Prvi je dubina. SunÄÂeva svijetlost se sastoji od sedam boja, koje se razliÄÂito probijaju kroz vodu. Tako se crvena boja probija samo do dvadeset metara dubine. Ukoliko bi se ronilac na toj dubini posjekao i potekla mu krv, ona bi mu izgledala crna, ne crvena. Zbog toga Å¡to crvena boja ne postoji na toj dubini i to je prostor tame za crvenu boju. Na dubini od trideset metara gubi se narandžasta boja, zatim žuta na dubini od pedeset metara, zatim zelena na dubini od sto metara i sve tako dok se ne izgube sve boje iz spektra boja sunÄÂeve svjetlosti. Posljednja boja koja se gubi u dubinama mora je plava, i zbog toga nam more izgleda plavo. To se dogaÄ‘a nakon dvjesto metara, kada nastupa potpuna tama u kojoj se niÅ¡ta ne vidi.
Drugi razlog jesu tmine morskih slojeva koje prekrivaju dubinsko more, a koje opet nisu bile poznate prije 1933. god. ZnaÄÂi, tek prije sedamdesetak godina su otkrivene, nakon Å¡to su se poÄÂele proizvoditi podmornice. Dakle, imamo dubinski sloj mora, zatim povrÅ¡inski sloj i imamo oblake. To su sve prepreke za prolaz sunÄÂeve svjetlosti. Poznato je da se svjetlost smanjuje ako su oblaci iznad tla. PovrÅ¡inski sloj vode nije ravan, pa zbog svoje zakrivljenosti on odbija veliku koliÄÂinu sunÄÂeve svjetlosti, poput ogledala. To ćemo primijetiti kada stanemo na obali mora i posmatramo valove koji odbijaju sunÄÂevu svjetlost poput ogledala. Zbog toga vrlo mala koliÄÂina svjetlosti prolazi u more, Å¡to uzrokuje veliku promjenu u temperaturi. ZnaÄÂi, prepreke za svjetlost postoje a razlog tome je njihova dubina i njihov redoslijed. Pogledajmo kako to Kur'an opisuje: "Ili kao tmine u dubini mora" Kur'an tmine pripisuje dubini mora i nastavlja: "koje prekrivaju talasi sve jedan nad drugim." Onda spominje dva puta tmine i to nakon spomena prepreka, kao da nam kaže: ovim tminama su razlog dubine i prepreke. RijeÄ "tmine" koju Ku'ran koristi oznaÄÂava množinu od tri do deset. Dakle imamo deset tmina, od kojih se sedam odnosi na boje i tri na prepreke.
Sljedeća stvar je da Kur'an koristi glalgol, kada objaÅ¡njava da se prst pred okom ne vidi, Å¡to mufesiri razliÄÂito tumaÄÂe. Jedni kažu da to znaÄÂi da se on može vidjeti, ali sa velikim teÅ¡koćama, dok drugi kažu da taj glagol znaÄÂi da se nikako ne može vidjeti. Oba tumaÄÂenja uklapaju se u ono Å¡to smo rekli o težini posmatranja u odreÄ‘enim slojevima u kojima nestaju boje, a ako se pokuÅ¡a posmatrati u dubini, onda se niÅ¡ta neće moći vidjeti. Dakle, oba znaÄÂenja su ispravna, s obzirom na dubinu na kojoj se posmatra. Sa ovim dubinama Allah, dž.Å¡, poredi zabludu kafira, kojem nije jasno zaÅ¡to je stvoren, ko ga je stvorio i zaÅ¡to umire."
- Fenomen oblaka:
Uzvišeni Allah u Svojoj Knjizi kaže:
"Zar ne vidiÅ¡ da Allah razgoni oblake, a onda ih spaja i jedne nad drugima gomila pa ti vidiÅ¡ kiÅ¡u kako iz njih pada; On s neba, iz oblaka veliÄÂine brda, spuÅ¡ta grad pa pogodi njime koga hoće, a poÅ¡tedi od njega koga On hoće - bljesak munje Njegove gotovo da oduzme vid."
(Nur : 42.)
NauÄÂnici su studirali tipove oblaka i doÅ¡li do zakljuÄÂka da se oblaci koji nose padavine formiraju i oblikuju prema taÄÂno odreÄ‘enim pravilima pri ÄÂemu prolaze kroz odreÄ‘ene faze. To zavisi od vrste oblaka kao i od toga koji vjetar puÅ¡e u odreÄ‘enom podruÄÂju. Jedina vrsta oblaka koje nose padavine je kumulonimbus. Meteorolozi su studirali kako se kumulonimbusi formiraju te kako proizvode kiÅ¡u, grad i munje. Otkrili su da oblak kumunolonimbus prolazi kroz nekoliko faza u proizvodnji kiÅ¡e.
Prvo, tjeran od strane vjetra, ovaj se oblak poÄÂinje formirati tako Å¡to vjetar tjera male komadiće oblaka (kumuluse) u podruÄÂje gdje se ovi oblaci spajaju.
Slijedi spajanje u veliki oblak. Ovo je potvrda rijeÄÂi UzviÅ¡enog: "Zar ne vidiÅ¡ da Allah razgoni oblake, a zatim ih spaja..."
Zatim ide gomilanje jednih oblaka na druge. Kada se mali oblaci spoje, tada tijelo oblaka poÄÂinje rasti uvis. Razlika temperature u unutraÅ¡njosti i po povrÅ¡ini oblaka utiÄÂe da se komadi malih oblaka gomilaju jedan na drugi tako da se veliki oblak polahko proteže u viÅ¡a i hladnija podruÄÂja atmosfere, gdje se formiraju kapljice kiÅ¡e i grada koje poÄÂinju rasti. Kad ove vodene kapi i grad postanu previÅ¡e teÅ¡ki strujama da ih podržavaju, one poÄÂinju padati iz oblaka kao kiÅ¡a i grad. A Allah, dž.Å¡. kaže: "...i jedne nad drugima gomila pa ti vidiÅ¡ kiÅ¡u kako iz njih pada."
Ovdje se uoÄÂava velika preciznost teksta. IzmeÄ‘u svake od tih etapa formiranja oblaka potrebno je da proÄ‘e odreÄ‘eni vremenski period, i Kur'an koristi izraz "summe" (a zatim), ali ÄÂim se formira gomila, odmah poÄÂne padati kiÅ¡a, bez odreÄ‘enog vremenskog perioda, i zato Kur'an koristi ÄÂesticu "fe" (pa), koja oznaÄÂava povezanost radnji bez vremenskog razdoblja meÄ‘u njima.
Sljedeća interesantna stvar je da se spominju oblaci veliÄÂine brda. ZaÅ¡to baÅ¡ takvi?!
U nastavku ajeta se kaže: "On s neba, iz oblaka veliÄÂine brda, spuÅ¡ta grad!". Naime, meteorolozi su otkrili da ovi oblaci (kumulonimbusi) iz kojih pada grad dostižu visinu ÄÂak i do 9.000 metara, kao Å¡to se i kaže u ajetu "...iz oblaka veliÄÂine brda". Dalje, UzviÅ¡eni Allah kaže da "On spuÅ¡ta grad pa koga hoće pogodi, a koga hoće poÅ¡tedi". NauÄÂnici sa opservatorija mogu pratiti nastajanje leda u oblacima, koji se približi donjem sloju oblaka. Iznenada se pojavi zraÄÂna struja koja usmjeri grad prema gornjem sloju i tako se odgodi njegovo ispuÅ¡tanje. Najbolji opis za to su rijeÄÂi "...pa njime koga hoće pogodi, a koga hoće poÅ¡tedi...". Dakle, led se bio uputio prema odreÄ‘enom narodu, ali mu ne bude dozvoljeno da ga pogodi, pa se on vrati, tj. on kruži u unutraÅ¡njosti oblaka, i to kruženje nauÄÂnici mogu normalno pratiti.
U nastavku ajeta spominje se munja: "...bljesak munje Njegove gotovo da oduzme vid." Kako razumjeti spomen munje, kada je kontekst ÄÂitavog ajeta vezan za grad? Upravo je u tome odgovor. Munja nastaje, u stvari, od grada u oblaku. Kada se teÄÂnost promijeni u ÄÂvrste ÄÂestice, koje neprestano kruže, one proizvode elektricitet koji se raznosi njihovim kruženjem, te tako nastaje veliki naboj, koji se prazni putem munje. Dakle, razlog nastanka munje upravo je grad koji se nalazi u unutraÅ¡njosti oblaka.
Meteorologija je ove ÄÂinjenice otkrila tek nedavno i to uz upotrebu najsavremenije opreme. Onda se postavlja pitanje: Kako je Muhammed, a.s., mogao znati za sve to? Ko ga je obavijestio o tim pojavama?
- O otežanom disanju na velikim visinama:
Ono Å¡to je postalo poznato u novije vrijeme, nakon Å¡to je ÄÂovjek uspio da poleti, jeste da Å¡to se viÅ¡e penjemo prema nebu, to se smanjuje kisik i zraÄÂni pritisak, Å¡to izaziva žestoku tegobu u prsima i poteÅ¡koće u disanju. O ovom fenomenu Kur'an govori trinaest stoljeća prije nego je ÄÂovjek uopÅ¡te bio u mogućnosti da leti, kada niko nije mogao znati da uspon ka nebu uzrokuje pritisak i bol u prsima:
"Onome koga Allah želi da uputi - On prsa njegova ka islamu prostranim uÄÂini, a onome koga želi da u zabludi ostavi - On prsa njegova stegne i tjeskobnim uÄÂini kao kad ÄÂini napor da na nebo uzleti..."
(En'am : 125.)
- Ã…Â irenje svemira:
Allah s.v.t. kaže:
"Mi smo nebo Svojom moći sazdali i Mi ga, uistinu, proširujemo."
(Zarijat : 47.)
Savremena astronomija je utvrdila da se svemir stalno širi, bilo da se radi o neprestanom stvaranju novih sazviježđa ili da se radi o udaljavanju sazviježđa jednih od drugih.
- Velika eksplozija i nastanak života iz vode:
Ova dva otkrića su takoÄ‘er rezultat novijeg doba. Cijeli svemir (nebesa i Zemlja) je, prema savremenim prouÄÂavanjima, nekad bio jedna cjelina. Nakon toga je uslijedilo ono Å¡to nauÄÂnici nazivaju "velikom eksplozijom". I od tada se svemir Å¡iri. Dokazi o "velikoj eksploziji" su toliki da se ta pojava sada smatra nauÄÂnom ÄÂinjenicom, a ne teorijom. A Allah, dž.Å¡., prije viÅ¡e od 1.400 godina u Svojoj VeliÄÂanstvenoj Knjizi - Kur'anu govori o ovoj pojavi, kao i nastanku života iz vode, Å¡to je postalo poznato tek u novije vrijeme:
"Zar ne vide oni koji ne vjeruju da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali - i da smo Mi od vode sve živo stvorili? I zar neće vjerovati?"
(Enbija : 30.)
Ima joÅ¡ mnogo ovakvih primjera do kojih je nauka doÅ¡la prouÄÂavanjem i otkrivanjem, a za koje nalazimo potvrdu u Kur'anu. U ovome su jasni dokazi da je Kur'an govor Allaha, dž.Å¡, koji u Svojoj Knjizi kaže:
"Allah svjedoÄÂi da ti je istina ono Å¡to ti objavljuje, objavljuje ono Å¡to jedini On zna, a i meleki svjedoÄÂe - a dovoljan je Allah kao svjedok."
(Nisa' : 166.)
Dakle, kako se iz predhodno reÄÂenog može zakljuÄÂiti, mu'džiza Kur'ana se ogleda, prije svega u njegovom jeziku i visokom stilu, zatim po onome Å¡to je spomenuto u njemu, a nauka tek u novije vrijeme otkrila i joÅ¡ uvijek otkriva, te po savrÅ¡enom i preciznom zakonodavstvu (Å¡eriatu) koji nudi odgovore za sva pitanja koja se tiÄÂu ÄÂovjeka i njegovog života. To je Knjiga koja je saÄÂuvana od nesklada i kontradikcije i ostaće takva do Sudnjeg dana:
"ZaÅ¡to oni ne razmisle o Kur'anu? Jer, da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu naÅ¡li mnoge proturjeÄÂnosti."
(Nisa : 82.)