Ugledna autorica / BiH je na opasnoj raskrsnici: Hoće li država postojati za 15 godina?
Nedavni bosanski izbori uzbunjujuće otkrivaju da etniÄÂke podjele nastavljaju prijetiti samom postojanju zemlje. To se neće promijeniti sve dok diskriminatorna politika, ugraÄ‘ena u sami ustavni okvir, ne bude uklonjena.
Ovo se navodi u ÄÂlanku kojeg je na svojoj internet-stranici objavio Gulf Times, a autor teksta je Sheri P Rosenberg, direktorica Klinike za ljudska prava i genocid pri Benjamin N Cardozo Pravnom fakultetu, koja je i globalni elspert Ujedinjenih nacija.
Petnaest godina nakon Å¡to je Daytonski mirovni sporazum, kojeg su isposlovale SAD, donio mir u BiH i okonÄÂao jedini genocid u Evropi od Holokausta, taj sporazum nastavlja da, ironiÄÂno, diskriminira manjine.
Zaista, najviÅ¡i sud za ljudska prava u Evropi, nedavno je presudio da sprjeÄÂavanje dva bosanska državljanina – jednog Jevreja, drugog pripadnika Roma – da uÄÂestvuju u vlasti zbog njihove etniÄÂke pripadnosti krÅ¡i zabranu diskriminacije u Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima.
Jedan od podnositelja žalbe, Jakob Finci, Jevrej, roÄ‘en je u tranzitnom kampu tokom Drugog svjetskog rata; njegovi roditelji deportirani su iz Sarajeva u italijsnski koncentracioni logor poÄÂetkom 1943. godine.
Vraćajući se u BiH nakon rata, odabrao je da ostane u Sarajevu dok su tri glavne etniÄÂke grupe – BoÅ¡njaci, Srbi i Hrvati – bili upleteni u zli, genocidni graÄ‘anski rat od 1991. do 1994. godine. Kada je rat zavrÅ¡io, preko 120 hiljada ljudi bilo je ubijeno, dva miliona raseljeno, a bosanski Srbi poÄÂinili su genocid. Zanimljivo, Finci, kao Jevrej, smatran je da je ''van'' tog etniÄÂkog konflikta, Å¡to mu je omogućavalo da usmjerava jedinu humanitarnu organizaciju koja je pomagala svim graÄ‘anima BiH, bez obzira na njihovu etniÄÂku pripadnost.
''Pravila rata'', a ne pravila mira, omogućavala su mu da potpuno uÄÂestvuje u druÅ¡tvu. Daytonski sporazum, sa svojim izbalansiranim aranžmanom dijeljenja vlasti izmeÄ‘u tri zaraćene etniÄÂke grupe, ovo je preokrenuo naglavaÄÂke: jedino BoÅ¡njaci, Srbi i Hrvati su zvaniÄÂno dobili status ''konstitutivnih naroda'' i dozvoljeno im je da u potpunosti uživaju puna prava državljanstva. Manjine, ukljuÄÂujući Rome i jevrejsku zajednicu, zvaniÄÂno su nazvani ''ostali'' – i time iskljuÄÂeni iz najviÅ¡ih ureda vlasti, Å¡to BiH ÄÂini jedinom zemljom u Evropi gdje je graÄ‘anima ustavom onemogućeno politiÄÂko uÄÂešće na osnovu njihove etniÄÂke pripadnosti i vjere.
SluÄÂaj Finci ide ravno u srce paradoksa i prisiljava sud da se suoÄÂi sa napetošću koja tiho kljuÄÂa ispod cijele daytonske strukture: deceniju i po nakon genocida, da li zakon dozvoljava izuzetak osnovnom pravu na jednakost kada se tvrdi da je ova ÄÂista diskriminacija potrebna kako bi se uÄÂvrstio mir?
Sud je ispravno odgovorio sa ''ne'', presuÄ‘ujući da je bosanski ustav diskriminirajući time Å¡to iskljuÄÂuje Jevreje i druge manjine od uÄÂešća u vlasti.
Tokom pomahnitalih daytonskih pregovora, prava Fincija i drugih manjinskih grupa bila su, u najmanju ruku, jednostavno zaboravljena, a Å¡to je najpodmuklije, namjerno bagatelisana. To nije neÅ¡to nepoznato. U procesu traganja za mirom tokom etniÄÂkih sukoba, vrijednost jednakosti ÄÂesto je prodata. U Fincijevom sluÄÂaju, sud je prihvatio ovu trgovinu, izjavljujući da, ''kada su osporene ustavne odredbe donesene, na terenu je bilo na snazi veoma krhko primirje. Te odredbe napravljene su da okonÄÂaju brutalni sukob obilježen genocidom i etniÄÂkim ÄÂišćenjem''.
Sud je sada zakljuÄÂio da uzimajući u obzir bosanski napredak od rata vrijeme trgovine je proÅ¡lo.
Neki sugeriraju da je sud pogrijeÅ¡io i nepromiÅ¡ljeno se ubacio u osjetljivi mir, ÄÂineći opasnu situaciju joÅ¡ gorom. Nema mjesta ovom strahu. Sud je izjavio da rasna diskriminacija nema mjesta u Evropi 21. stoljeća i odbio je skrojiti mali izuzetak zasnovan na hipotetskim osnovama ''politiÄÂke potrebe''.
Na kraju, etniÄÂko iskljuÄÂenje nije samo nepravedno, nego je i politiÄÂki neproduktivno, Å¡to pokazuje trenutno stanje stvari, zbog toga Å¡to stvara kulturu diskriminacije koja je prije svega i potpalila sukob.
Sada je BiH na opasnoj raskrsnici. 3. oktobra, Bosanci i Hercegovci otiÅ¡li su na biraliÅ¡ta i rezultati ukazuju na ćorsokak po etniÄÂkim linijama. Predsjednik Republike Srpske vodio je kampanju na platformi otcjepljenja od BiH i hrabro je izjavio da BiH neće postojati za 15 godina.
ÄŒak i prije izbora, primjećujući dramatiÄÂno propadanje politiÄÂke klime, ministri vanjskih poslova EU nedavno su izjavili da njihove snage mogu ostati i nakon mandata, ako bi situacija zahtijevala, a rastući broj komentatora i vladinih zvaniÄÂnika upozorava da etniÄÂke podjele i politiÄÂka paraliza znaÄÂe da BiH stoji na ivici ponora.
Kako bi se odmaklo od toga, osnovna vrijednost jednakosti – kamen temeljac pravde – mora biti utkana u samo druÅ¡tveno tkivo te zemlje. Proteklih 15 godina pokazalo je da se demokratsko druÅ¡tvo sa zakrpama od etniÄÂkih grupa ne može razviti kada su najvažniji politika i zakoni iskljuÄÂenja. Omogućavajući puno uÄÂešće svih etniÄÂkih grupa bit će dodatni ali i važan korak prema izlasku iz ćorsokaka.
Da bi postali dio EU, sve potencijalne zemlje ÄÂlanice moraju se povinovati presudama Evropskog suda za ljudska prava. To omogućava znaÄÂajan podsticaj bosanskim politiÄÂarima koji traže povinovanje.
Stoga bi bosanski parlament trebao donijeti amandmane na Ustav prije sljedećih općih izbora kako bi se osigurao jednak tretman za sve.
Za BiH, kako bi imala priliku za prelaz od genocida do održive demokratije, pravda mora zadovoljiti mir, piše Gulf Times.