Apstinenti biraju!
Kakav je smisao u zemlji, ÄÂiji prosjeÄÂni stanovnik daleko veći intelektualni napor svakodnevno ulaže u ispunjavanje listića u kladionici, u kojoj vjerske ustanove i lokalni tajkuni u duhu srednjeg vijeka oblikuju stav mase, govoriti o graÄ‘anskoj odgovornosti, demokratiji, važnosti glasanja? Budimo iskreni – koliki je procenat naÅ¡ih sugraÄ‘ana ÄÂiji mentalni sklop uopÅ¡te nije sposoban da pojmi Å¡ta bi X kojeg će upisati u kvadratu na nekakvom listiću u obližnjoj Å¡koli ili mjesnoj zajednici iza ogromne kartonske kabine uopÅ¡te mogao da predstavlja; kakve to ima veze sa njima, njihovom platom, obrazovanjem, lijeÄÂenjem, slobodom kretanja i sl. Nažalost, takvih je jako mnogo… i previÅ¡e za ozbiljniju priÄÂu o demokratiji u kojoj, kažu nam, živimo.
Piše: Gordan Isabegović, OP Revolt (Tuzla)
U ovoj zemlji nema demokratije. Ako ćemo ÄÂitav njen koncept svesti na ono osnovno – «vladavinu naroda», shvatićemo da narod (ili narodi, kako je kome volja) nemaju gotovo nikakav uticaj na ono Å¡to se deÅ¡ava i odluÄÂuje u parlamentima, ministarstvima, kafanama, džamijama, crkvama i ostalim priznatim institucijama ove države. Ustav ustoliÄÂen nad masovnim grobnicama i bodljikavim žicama, pod sramnom hipokrizijom meÄ‘unarodne zajednice, već godinama predstavlja najviÅ¡i pravni akt kojim sve tri, u ratu besramno obogaćene, nacionalistiÄÂke elite prikrivaju svoj odgovor na pitanje: Å¡ta radite ili Å¡ta ste uÄÂinili za vrijeme svog mandata? Oni to jednostavno nisu mogli, jer su ih sprjeÄÂavali «oni drugi» u ustavnom ureÄ‘enju koji bi zavadio i dva eskimska plemena na Grenlandu oko raspodjele nadležnosti i prostora za ispaÅ¡u jednogrbih kamila. Ali to nikome ne može biti izgovor. U meÄ‘uvremenu su na njihove bankovne raÄÂune polagani sve veći iznosi, u ime spasa nacionalnih interesa i dostojanstva svih onih živih i mrtvih u ÄÂije ime su se, kao, borili. Oni raÄÂune za svoju odgovornost nisu ni morali polagati.
40, 42, 45, 47% – ovo su otprilike procenti u kojima su graÄ‘ani ove zemlje izlazili na ranije Izbore. Ako od ovog ukupnog procenta preraÄÂunate procenat koji je koalicionoj većini potreban da formira vlast, shvatićemo da manjina koju ÄÂini manje od ÄÂetvrtine punoljetnih graÄ‘ana ove zemlje – neinformisanih, potkupljenih, Å¡ovinizmom zadojenih ili, uglavnom, izmanipulisanih biraÄÂa, već pune dvije decenije glasa i oblaÄÂi naÅ¡im prostorima i sudbinama, osuÄ‘uju nas na stagnaciju i izolaciju, ponižavaju pred ambasadama i granicama, a one mnogo manje sretne pred narodnim kuhinjama ili besmisleno dugim redovima za osnovnu lijeÄÂniÄÂku njegu.
Za potvrdu krajnje druÅ¡tvene i moralne agonije svake dvije/ÄÂetiri godine pobrinu se i domaći politiÄÂari, neprevaziÄ‘eni majstori izvedbi predizborno-folklornih priredbi. Tako smo i ovog septembra gledali razne cirkusante, gospodare muha i probisvijet u borbi za poslaniÄÂke pauÅ¡ale i fotelje, gledali smo ih kako se u živim prenosima besramno kunu na kur’ane i biblije; saznali smo ko pije Viljamovku, ko je najpotentiji, a u maniru najvećih zabavljaÄÂa posljednjih dana kampanje će nas poÄÂastiti najvećim koncertima Cece i sliÄÂnih renomiranih turbo-folk zvijezda. Oni svakako i jesu najveći misionari primitivizma i jednoumlja na ovim prostorima, pa zaÅ¡to im onda Mile, sa svojim koalicionim partnerima ne bi pružio i prilliku da posljednjeg dana kampanje upute autohtonu poruku svom biraÄÂkom stadu, pardon, tijelu: «Mi vama hljeba i igara, a vi nama vaÅ¡e glasove…». PreÅ¡utiti će da nakon glasova idu i naÅ¡e plate, penzije, možda i kuće i stanovi, i ÄÂitava budućnost koja će se preko finansijskih institucija pretvoriti njihov liÄÂni kapital, njihov i njihovih koalicionih partnera, od kojeg će, ako im to i nakon ovih Izbora poÄ‘e za rukom, dio odvojiti i za ÄÂetiri godine za nove turbo-folk koncerte, bilborde, instant puteve, iftare i druga vjerska okupljanja, koje će ponovo zloupotrijebiti kako bi nam dali ono Å¡to nam je do sada jedino trebalo – hljeba i igara!
I na ovome bi se priÄÂa mogla zavrÅ¡iti ako zanemarimo jednu ÄÂinjenicu – da viÅ¡e od polovine graÄ‘ana ove zemlje nisu i ne namjeravaju glasati, jer «su svi isti i nemaju za koga». GraÄ‘ani ove zemlje su uglavnom nezadovoljni i zabrinuti za svoju budućnost i budućnost svoje djece; sigurno im nije drago Å¡to, kao prosjeÄÂno najsiromaÅ¡niji graÄ‘ani na kontinentu, najviÅ¡e novca izdvajaju za plate i druga primanja svojih kvazipredstavnika, koji pritom gotovo niÅ¡ta ne rade, pa joÅ¡ i kradu; većina graÄ‘ana ove zemlje je vjerovatno svaki dan u posljednje ÄÂetiri godine srÄÂano psovala i klela aktuelnu vlast, svaki put sa razlogom zbog neredovnih penzija i plata, neuvezanog staža, zbog besramno visokih primanja zastupnika na svim nivoima, zbog njihove bahatosti i neodgovornosti… zbog njihovih laži. Ali kada doÄ‘e 3. oktobar, mnogi će graÄ‘ani ostati u kućama uz sportsko popodne, jer će se utjeÅ¡iti jadnom i naivnom frazom «svi su isti». Uvažavajući svu skromnosti politiÄÂke ponude, apstinencija ne predstavlja nikakav herojski ili dostojanstven ÄÂin otpora sistemu, politiÄÂarima i sadaÅ¡njem stanju, nego jadan i kukaviÄÂki potez kojim se direktno daje podrÅ¡ka svima onima koji nas godinama besramno laži i pljaÄÂkaju.
Parlamentarna demokratija na ekonomskim osnovama neoliberalnog kapitalizma, naroÄÂito nerazvijenih zemalja, je ograniÄÂila i obesmislila slobodu ÄÂovjeka na jedan jedini dan u ÄÂetiri godine u kojem imamo moć neÅ¡to promijeniti. Ali ako ni taj dan nismo spremni izdvojiti nekoliko minuta kako bi iskoristili slobodu, možemo se zapitati koliko smo dostojni uopÅ¡te biti slobodni. Mi, ako niÅ¡ta, imamo priliku…
Pisanje ovog teksta zapoÄÂeo sa namjerom da ga zavrÅ¡im u jednom pozitivnom i optimistiÄÂnom duhu, sa jasnim, korektnim i argumentovanim razlogom zbog ÄÂega treba glasati za promjene. Sada za to, iskreno, ne vidim svrhu. Toliko toga je reÄÂeno i obrazloženo, toliki nesporni procenti o radu aktuelne vlasti, detaljne analize, razotrivene afere, toliko ÄÂlanaka i kolumni… Ukoliko neko i dalje neće ili ne može da shvati, neka… ostanite kući, nemojte glasati, ali nakon 3. oktobra prvom prilikom uokvirite sliku Dodika, Silajdžića ili bilo kojeg drugog aktuelnog vladajućeg lidera (ovisno od toga koji vam je mrži), pa je okaÄÂite o zid dnevne, spavaće ili djeÄÂije sobe, neka vam njihove glave budu podsjetnik na dan kada ste imali priliku neÅ¡to uÄÂiniti, a niste, jer vam je vaÅ¡a, obiÄÂnim smrtnicima nedokuÄÂiva „genijalnost“, pomogla da od nekoliko hiljada kandidata zakljuÄÂite da su „svi isti“ i ostali kod kuće. Ako ponovo pobijede, vi ćete biti ti koji će im dati novi legitimitet za nove pljaÄÂkaÅ¡ke pohode, za nove mržnje i obmane – ako pobijede, oni će vama biti zahvalni.
Ovo nije predizborna demagogija, ovo je logika zdravog razuma – Ako ponovo pobijede, vi ćete ih izabrati!!!
„Ako vam je dobro, onda ništa!“
Razglasaj.ba
Da li se ima sta dodati na ovaj tekst , prosudite sami . Piscu istoga moj duboki naklon jer je u nekoliko recenica oslikao cjelokupno stanje nase nam drzave Bosne i Hercegovine koju htjeli mi priznati ili ne za vrlo kratko vrijeme ovi monstrumi iz vladajucih stranki ce unistiti i podjeliti na neke svoje pasaluke , njive ili u najgorem slucaju "geta".