Re: Josip Broz TITO
Postano: 29 Apr 2010 12:22
Bivši dopisnik za BBC: "Tito je 35 godina držao Jugoslaviju na okupu, a sad će to raditi EU"
Trideset i pet godina je Josip Broz Tito držao Jugoslaviju na okupu uprkos mješavini nacionalnosti, jezika i religija.
Nakon njegove smrti 1980. tenzije meÄ‘u narodima isplivale su na povrÅ¡inu pa u konaÄÂnici dovele do rata na Balkanu. BivÅ¡i dopisnik za BBC Martin Bell istražio je Titovu ostavÅ¡tinu. Tekst donosimo u cijelosti, navodi Index.
Njegova je moć jednom pod parolom bratstva i jedinstva držala Jugoslaviju na okupu, ali danas je uspomena na Tita podijelila. Trideset godina nakon smrti Josipa Broza Tita i dalje se neki Srbi, Hrvati, BoÅ¡njaci i drugi opisuju kao "jugonostalgiÄÂari".
Jugoslavija je imala jak uticaj, uspješno je proigravala svjetske velesile i bila jedna od vodećih zemalja u pokretu nesvrstanih.
Kada je ÄÂovjek koji je predstavljao Jugoslaviju umro u maju 1980., na njegovu su pogrebu bili neki od najvećih svjetskih voÄ‘a. Ali, i dalje ima onih koji ga krive za rat zbog kojeg se jedanaest godina kasnije raspala regija.
Kako sam i sam pisao o tom ratu, ponovo sam proÅ¡ao Bosnom, Srbijom i Hrvatskom i razgovarao sa Titovim drugovima i nekim politiÄÂarima, starim i novim, ukljuÄÂujući Stjepana Mesića, kojem je u februaru istekao drugi predsjedniÄÂki mandat. PriÄÂao sam i sa Titovim najmlaÄ‘im unukom Andrejem koji je, kao i Mesić, ponosan Å¡to živi u samostalnoj Hrvatskoj.
Jednog od glavnih svjedoka toga vremena Raifa Dizdarevića, koji ima oko 80 godina, upoznao sam u Sarajevu. Bivši jugoslavenski ministar vanjskih poslova i bivši predsjednik Predsjedništva SFRJ vjeruje kako se korijeni nacionalizma nalaze u novoj konstituciji iz 1974. godine, koja je oslabila federalnu strukturu a da nisu provedene potrebne reforme. Kazao mi je: "Kada smo zaista krenuli prema decentralizaciji, nismo se posvetili ekonomiji. Umjesto toga posvetili smo se republikama".
Stare zastave i himne bile su zabranjene za vrijeme Tita, ali niko nije mogao zabraniti da se o tome misli. San o jednoj Jugoslaviji pao je pod pritiskom novog nacionalizma. Najžešće bitke tokom rata u Hrvatskoj vodile su se na Autocesti bratstva i jedinstva. U Bosni se rat vodio na Mostu bratstva i jedinstva u Sarajevu. Titova je legenda izblijedjela brže od nekih drugih liÄÂnosti takvog kalibra. Ostali su neki kipovi ili ulice nazvane po njemu, svugdje osim u Sarajevu.
Posljedica toga rata posebno vidljiva u Bosni, gdje je u tri godine poginulo 97 hiljada ljudi, jest razjedinjenost naroda. Muslimani, Hrvati i Srbi koji su nekad živjeli zajedno, danas tako viÅ¡e ne žive. Posljedica je to politike identiteta. Sarajevo je danas većinski muslimanski grad iako to nije bio sluÄÂaj prije rata. Srbi kažu kako je danas u Sarajevu viÅ¡e džamija nego u Teheranu. Bosanski Srbi u svojoj mini državi kojoj je glavni grad Banja Luka odluÄÂni su zadržati tu tvorevinu koju je omogućio sporazum u Daytonu krajem 1995. Dayton je donio mir, ali je stvorio ustav koji nije dopuÅ¡tao da se stvari pomaknu sa mrtve taÄÂke.
Trideset godina nakon smrti Josipa Broza Tita njegovo naslijeÄ‘e ne daje mnogo razloga za slavlje, osim ÄÂinjenice da su ratovi zavrÅ¡eni. Bosna, Srbija i Hrvatska nisu nasilne jedna prema drugoj. Ipak, njihova je zamrÅ¡ena historija prevelik uteg. Sve tri zemlje žele postati dio Evropske unije, zbog ÄÂega bi sa vremenom mogla otupjeti oÅ¡trica nacionalizma i vratiti se osjećaj "nacionalnog prostora" koji nisu imali od Titove smrti i sloma Jugoslavije.
Trideset i pet godina je Josip Broz Tito držao Jugoslaviju na okupu uprkos mješavini nacionalnosti, jezika i religija.
Nakon njegove smrti 1980. tenzije meÄ‘u narodima isplivale su na povrÅ¡inu pa u konaÄÂnici dovele do rata na Balkanu. BivÅ¡i dopisnik za BBC Martin Bell istražio je Titovu ostavÅ¡tinu. Tekst donosimo u cijelosti, navodi Index.
Njegova je moć jednom pod parolom bratstva i jedinstva držala Jugoslaviju na okupu, ali danas je uspomena na Tita podijelila. Trideset godina nakon smrti Josipa Broza Tita i dalje se neki Srbi, Hrvati, BoÅ¡njaci i drugi opisuju kao "jugonostalgiÄÂari".
Jugoslavija je imala jak uticaj, uspješno je proigravala svjetske velesile i bila jedna od vodećih zemalja u pokretu nesvrstanih.
Kada je ÄÂovjek koji je predstavljao Jugoslaviju umro u maju 1980., na njegovu su pogrebu bili neki od najvećih svjetskih voÄ‘a. Ali, i dalje ima onih koji ga krive za rat zbog kojeg se jedanaest godina kasnije raspala regija.
Kako sam i sam pisao o tom ratu, ponovo sam proÅ¡ao Bosnom, Srbijom i Hrvatskom i razgovarao sa Titovim drugovima i nekim politiÄÂarima, starim i novim, ukljuÄÂujući Stjepana Mesića, kojem je u februaru istekao drugi predsjedniÄÂki mandat. PriÄÂao sam i sa Titovim najmlaÄ‘im unukom Andrejem koji je, kao i Mesić, ponosan Å¡to živi u samostalnoj Hrvatskoj.
Jednog od glavnih svjedoka toga vremena Raifa Dizdarevića, koji ima oko 80 godina, upoznao sam u Sarajevu. Bivši jugoslavenski ministar vanjskih poslova i bivši predsjednik Predsjedništva SFRJ vjeruje kako se korijeni nacionalizma nalaze u novoj konstituciji iz 1974. godine, koja je oslabila federalnu strukturu a da nisu provedene potrebne reforme. Kazao mi je: "Kada smo zaista krenuli prema decentralizaciji, nismo se posvetili ekonomiji. Umjesto toga posvetili smo se republikama".
Stare zastave i himne bile su zabranjene za vrijeme Tita, ali niko nije mogao zabraniti da se o tome misli. San o jednoj Jugoslaviji pao je pod pritiskom novog nacionalizma. Najžešće bitke tokom rata u Hrvatskoj vodile su se na Autocesti bratstva i jedinstva. U Bosni se rat vodio na Mostu bratstva i jedinstva u Sarajevu. Titova je legenda izblijedjela brže od nekih drugih liÄÂnosti takvog kalibra. Ostali su neki kipovi ili ulice nazvane po njemu, svugdje osim u Sarajevu.
Posljedica toga rata posebno vidljiva u Bosni, gdje je u tri godine poginulo 97 hiljada ljudi, jest razjedinjenost naroda. Muslimani, Hrvati i Srbi koji su nekad živjeli zajedno, danas tako viÅ¡e ne žive. Posljedica je to politike identiteta. Sarajevo je danas većinski muslimanski grad iako to nije bio sluÄÂaj prije rata. Srbi kažu kako je danas u Sarajevu viÅ¡e džamija nego u Teheranu. Bosanski Srbi u svojoj mini državi kojoj je glavni grad Banja Luka odluÄÂni su zadržati tu tvorevinu koju je omogućio sporazum u Daytonu krajem 1995. Dayton je donio mir, ali je stvorio ustav koji nije dopuÅ¡tao da se stvari pomaknu sa mrtve taÄÂke.
Trideset godina nakon smrti Josipa Broza Tita njegovo naslijeÄ‘e ne daje mnogo razloga za slavlje, osim ÄÂinjenice da su ratovi zavrÅ¡eni. Bosna, Srbija i Hrvatska nisu nasilne jedna prema drugoj. Ipak, njihova je zamrÅ¡ena historija prevelik uteg. Sve tri zemlje žele postati dio Evropske unije, zbog ÄÂega bi sa vremenom mogla otupjeti oÅ¡trica nacionalizma i vratiti se osjećaj "nacionalnog prostora" koji nisu imali od Titove smrti i sloma Jugoslavije.