RijeÄ dvije o zapisima, talismanima i hamajlijama
Postano: 09 Maj 2007 23:06
Rijeè dvije o zapisima, talismanima i hamajlijama
Nema sumnje da je najveci neprijatelj covjeka neznanje. Svjedoci smo kako muslimani danas, usljed nepoznavanja svoje vjere praktikuju mnogo toga ¹to je u suprotnosti sa islamom i islamskim propisima
Se’id b. D¾ubejr je rekao: `Ko potrga zapis sa neke osobe ima nagradu kao da je oslobodio jednog roba.`
Nema sumnje da je najveci neprijatelj covjeka neznanje. Svjedoci smo kako muslimani danas, usljed nepoznavanja svoje vjere praktikuju mnogo toga ¹to je u suprotnosti sa islamom i islamskim propisima. Jedna od negativnih pojava takve vrste, a koja je izuzetno prisutna medju muslimanima Bo¹njacima jesu zapisi. Veliki je broj ljudi koji poku¹avaju zapisima rije¹iti svoje probleme. Isto tako je veliki broj i onih koji se zapisima bave, koji zapisuju. Danas, popularan naziv tog zanimanja jeste “iscjeliteljâ€Â. Medjutim, vecina njih nisu ni svjesni ¹ta cine i da je to izuzetno opasan posao.
Zapisi su stara znanost koju su poznavali predislamski Arapi. Medjutim, islam je do¹ao kao putokaz ljudima u svim sferama njihovog ¾ivota i dao krajnju rijec po svim pitanjima sa kojima se ljudi susrecu u ¾ivotu na ovom svijetu. Zapisi, talismani i hamajlije su jedna od pojava o kojoj islam ima jasno definisan stav. Mnogi hadisi Poslanika s.a.v.s. upozoravaju na opasnost od tog djela i smatraju ga ¹irkom. Imam Ahmed prenosi u svom Musnedu hadis u kojem stoji: “Poslaniku, s.a.v.s, je do¹la jedna grupa ljudi da mu daju prisegu (bej’at). On je prisegu primio od devetorice a od desetog nije. Upitali su ga: “Primio si zakletvu od devetorice, a ovog si ostavio?†Poslanik, s.a.v.s, rece: “On nosi zapis?!†Doticni je izvadio zapis i pocjepao ga svojom rukom, a nakon toga je Poslanik, s.a.v.s, primio prisegu od njega i rekao: “Ko objesi zapis ucinio je ¹irk Allahu, d¾.¹.â€Â1 U drugom hadisu koga, takodjer, prenosi Ahmed stoji: “Ko objesi zapis sa ciljem da mu to olak¹a njegov hal neka mu Allah ne dozvoli da mu bude lak¹e.â€Â2 Imran b. Husajn prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, vidio zapis u vidu narukvice na jednom covjeku, pa ga upitao: “©ta je to?†“Napravio sam je od posebne ¾ile.†Odgovori on. “Ona te samo obmanjuje i jo¹ povecava tvoju slabost. Odbaci je od sebe. Ako umre¹ sa njom na ruci bice¹ prepu¹ten njoj,†rece Poslanik, s.a.v.s.3 U drugom rivajetu ovog hadisa, kojeg, takodjer, prenosi imam Ahmed stoji: “Ako umre¹ sa njom na ruci nikada nece¹ biti spa¹en.â€Â
Allah, d¾.¹, ka¾e: “…i, pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne mo¾e ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio, bio bi, uistinu, nevjernik.†(Junus, 106)
Buharija i Muslim prenose da je Poslanik, s.a.v.s, u jednoj od bitaka poslao glasnika koji je govorio: “Skinite svaki zapis sa vrata deve i nemojte nijedan ostaviti.â€Â4
Iz tog razloga su ashabi bili veoma oprezni po pitanju ¹irka, bio veliki ili mali, javni ili tajni i dobro cuvali sebe i svoje porodice da se bilo ¹ta od njega ne uvuce u njih. Ako bi ne¹to od toga primijetili na bilo kome oni bi odmah na to upozoravali izvr¹avajuci tako svoju obavezu, udaljavjuci se od ¹irka i dostavljajuci poruku islama. Isto su tako cinili njihovi ucenici tabi’ini.
Imam Ahmed prenosi u svom Musnedu od Zejnebe supruge Abdullah b. Mes’uda da je rekla: “Kada bi se Abdullah vratio kuci naka¹ljao bi se prije nego ¹to otvori vrata bojeci se da nekog od nas ne zatekne u stanju u kojem ne bi ¾elio. Jednom prilikom je do¹ao i naka¹ljao se, a kod mene je bila jedna starica koja mi je ucila rukju protiv groznice. Ja sam je sakrila ispod kreveta, a on je u¹ao, sjeo pored mene i ugledao konac na mom vratu, te mi rekao: “Kakav je to konac?†Odgovorila sam mu: “To je konac na koji mi je nauceno.†On ga je uzeo i potrgao, a zatim je rekao: “Zaista Abdullahova porodica nema potrebe za ¹irkom. Ja sam cuo Poslanika, s.a.v.s, kada je rekao: “Zaista su rukja, zapisi i talismani ¹irk.†Ja mu tada rekoh: “Za¹to mi tako govori¹, kad je jedno moje oko podrhtavalo sve dok nisam oti¹la kod jednog jevreja koji mi je ucio rukju i ono se smirilo.†On rece: “To je ¹ejtanovo djelo. On je mrdao tvoje oko svojom rukom, pa kada ode¹ da ti se uci on prestane da ga mrda. Dosta ti je bilo samo da ka¾e¹ ono ¹to je rekao Poslanik, s.a.v.s: “Gospodaru ljudi otkloni mi ovu nedacu. Izlijeci me jer Ti lijeci¹ i nema lijeka do Tvog lijeka. Izlijeci me lijekom koji ne ostavlja bolest.â€Â5 Ibnu ebi Hatim prenosi od Urve da je Huzejfe b. el-Jemana jedne prilike u¹ao kod jednog bolesnika i na njegovoj ruci ugledao konac. Odmah ga je potrgao i rekao: “Vecina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim.†(Jusuf, 106)
Veki’ prenosi da je Se’id b. D¾ubejr rekao: “Ko potrga zapis sa neke osobe ima nagradu kao da je oslobodio jednog roba.
Mekruh (pokudjeno) je nositi zapise koji su napravljeni od Kura¨na.
Ibrahim en-Neha’i ka¾e: “Ucenici Ibn Mes’uda su pokudivali sve zapise, bili oni kur’anski ili neki drugi.6 Ibrahim en-Neha’i je jedan od najpoznatijih fakiha medju tabi’inima. Umro je 96 h. g. Ovaj stav je zastupao Ibn Mes’ud i njegovi sljedbenici.
Medjutim, jedan dio uleme smatra da su zapisi koji su sacinjeni od kur’anskih ajeta dozvoljeni. Prenosi se da je Abdullah b. Amr rekao: “Poslanik, s.a.v.s, nas je ucio da prije spavanja proucimo sljedece rijeci: “Bismillah. Utjecem se Allahovim, d¾.¹, potpunim rijecima od Njegove srd¾be i kazne, zla ljudi, ¹ejtanskih do¹aptavanja i da mi oni dodju.†Abdullah je poucavao svako svoje dijete kada postane punoljetno da ove rijeci izgovara prije spavanja, a onima koji su bili mali i nisu mogli da ih nauce napamet, on bi ih napisao i vje¹ao im oko vrata.7
Ibn Had¾er el-Askalani u komentaru Buharijinog hadisa u kome se naredjuje skidanje svih ogrlica sa deva ka¾e: “Ovo se odnosi na zapise koji ne sadr¾e kur’anske ajete. A zapisi koji sadr¾e kur’anske ajete su dozvoljeni i oni se nose radi bericeta i tra¾enja za¹tite od Allaha Njegovim imenima.8
Dr. Jusuf el-Karadavi, nakon ¹to je iznio dokaze oba stava, ka¾e sljedece: “Po¹to su se prve generacije muslimana razi¹le po ovom pitanju, musliman ima pravo uzeti ono mi¹ljenje koje mu vi¹e odgovara, iako ja dajem prednost mi¹ljenu Ibn Mes’uda i njegovih prista¹a koji negativno gledaju na zapise uopce. To temeljim na sljedecim cinjenicama:
Prvo: u citiranim hadisima se zabranjuju zapisi opcenito i ne pravi nikakva razlika medju njima, niti nalazimo dokaze kojim bi tu razliku napravili.
Drugo: “ovo mi¹ljenje je sigurnije i predstavlja preventivu protiv upotrebe ostalih vrsta zapisa i talismana.
Trece: ukoliko se ti zapisi budu nosili, covjek ce doci u situaciju da se s njima nade na mjestima koja ne prilice kur’anskom tekstu, kao ¹to je mjesto obavljanja nu¾de i slicno. Cetvrto: Kur’an je objavljen da bude uputa i program ¾ivota, a ne da se od njega prave zapisi. Medjutim, i pored toga musliman ne bi trebao da o¹tro nastupa protiv zapisa koji su spravljeni od kur’anskih ajeta, niti da ih na silu s nekog skida. Poznato je pravilo da se ne treba negirati drugo mi¹ljenje u pitanjima u kojima postoji osnovan razlaz medju ulemom. Musliman koji je ubjedjen u ispravnost stava kojeg je izabrao ima pravo da iznosi dokaze za svoj stav i obja¹njava neispravnost drugog stava blago i mudro, bez ikakve uvrede ili omalova¾avanja drugih i bez grubosti u diskusiji.
Zato je imam Hasan el-Benna na ovu temu rekao: “Sve ovo je zlo protiv kojeg smo se obavezni boriti, izuzev kur’anskog ajeta ili sahih dove.â€Â
Muhammed b. Abdu-l-vehhab u komentaru hadisa “Zaista su rukja zapisi i talismani ¹irk†ka¾e: “Zapisi su ono ¹to se vje¹a djetetu oko vrata protiv uroka i slicno. Medjutim, ukoliko su zapisi od Kur’ana, njih odobravaju pojedini medju selefom, a drugi i njih smatraju zabranjenim, izmedju ostalih Abdullah b. Mes’ud.â€Â9
Isti je stav islama prema talismanima i hamajlijama. Medjutim, islam nije zabranio ni¹ta a da po tom pitanju nije objasnio ispravan postupak. Tako i po pitanju du¹evnih bolesti, d¾inskih napada, sihra i ostalog, islam donosi konkretna uputstva o nacinu njihovog lijecenja. To je svojom praksom pokazao Poslanik, s.a.v.s, ¹to su kasnije preuzeli ashabi i sacuvali islamski nacin liecenja od spomenutih bolesti. Najbolji primjer za to je slucaj Abdullaha b. Mes’uda, koji prenosi imam Ahmed, a kog smo vec citirali: “Imam Ahmed prenosi u svom Musnedu od Zejnebe supruge Abdullah b. Mes’uda da je rekla: “Kada bi se Abdullah vratio kuci naka¹ljao bi se prije nego ¹to otvori vrata bojeci se da nekog od nas ne zatekne u stanju u kojem ne bi ¾elio. Jednom prilikom do¹ao je i naka¹ljao se, a kod mene je bila jedna starica koja mi je ucila rukju protiv groznice. Ja sam je sakrila ispod kreveta, a on je u¹ao, sjeo pored mene i ugledao konac na mom vratu, te mi rekao: “Kakav je to konac?†Odgovorila sam mu: “To je konac na koji mi je nauceno.†On ga je uzeo i potrgao, a zatim je rekao: “Zaista Abdullahova porodica nema potrebe za ¹irkom. Ja sam cuo Poslanika, s.a.v.s, kada je rekao: “Zaista su rukja, zapisi i talismani ¹irk.†Ja mu tada rekoh: “Za¹to mi tako govori¹, kad je jedno moje oko podrhtavalo sve dok nisam oti¹la kod jednog jevreja koji mi je ucio rukju i ono se smirilo.†On rece: “To je ¹ejtanovo djelo. On je mrdao tvoje oko svojom rukom, pa kada ode¹ da ti se uci on prestane da ga mrda. Dosta ti je bilo samo da ka¾e¹ ono ¹to je rekao Poslanik, s.a.v.s: “Gospodaru ljudi otkloni mi ovu nedacu. Izlijeci me jer Ti lijeci¹ i nema lijeka do Tvog lijeka. Izlijeci me lijekom koji ne ostavlja bolest.â€Â
Iz navedenog slucaja jasno se da zakljuciti da se Poslanik, s.a.v.s, lijecio od navedenih bolesti iskljucivo Kur’anom i dovama. Kod nas su, na¾alost vrlo rijetki oni koji to cine na takav nacin. Postoje kur’anski ajeti i hadiske dove (rukja)10 koje se uce oboljelom i na takav nacin bolest slabi, bilo da se radi o sihru, napadu d¾ina ili uroku. Ista ajeta i dove se mogu prouciti na vodu kojom se bolesnik kupa ili je pije nekoiloko puta dnevno, ¹to ima slican ucinak kao i ucenje. Dozvoljeno je nauciti i na maslinovo ulje kojim bolesnik masira svoje tijelo. Sve to se radi u vi¹e navrata sve dok bolest potpuno nestane, slicno kao ¹to je slucaj sa medicinskom terapijom koja se koristi odredjeno vrijeme. Svi drugi vidovi licenja duhovnih bolesti ne dolaze u obzir i vjernik treba da ih se u potpunosti kloni. Ovdje treba istaci da su duhovne bolesti, kao i fizicke, neke se lak¹e lijece a neke te¾e, dok se neke uopce ne mogu izlijeciti.
Molim Svevi¹njeg Allaha, d¾.¹, da nas sacuva od svakog vida ¹irka i nepokornosti Njemu, da nas sacuva od svih vrsta bolesti: fizickih i duhovnih i da nas ucini od onih koji su ponosni na svoju vjeru i koji se vladaju po njenim propisima u svom svakodnevnom ¾ivotu i na takav nacin daju najbolji doprinos promociji islama i islamskih vrijednosti.
dr. zuhdija Adiloviæ
Nema sumnje da je najveci neprijatelj covjeka neznanje. Svjedoci smo kako muslimani danas, usljed nepoznavanja svoje vjere praktikuju mnogo toga ¹to je u suprotnosti sa islamom i islamskim propisima
Se’id b. D¾ubejr je rekao: `Ko potrga zapis sa neke osobe ima nagradu kao da je oslobodio jednog roba.`
Nema sumnje da je najveci neprijatelj covjeka neznanje. Svjedoci smo kako muslimani danas, usljed nepoznavanja svoje vjere praktikuju mnogo toga ¹to je u suprotnosti sa islamom i islamskim propisima. Jedna od negativnih pojava takve vrste, a koja je izuzetno prisutna medju muslimanima Bo¹njacima jesu zapisi. Veliki je broj ljudi koji poku¹avaju zapisima rije¹iti svoje probleme. Isto tako je veliki broj i onih koji se zapisima bave, koji zapisuju. Danas, popularan naziv tog zanimanja jeste “iscjeliteljâ€Â. Medjutim, vecina njih nisu ni svjesni ¹ta cine i da je to izuzetno opasan posao.
Zapisi su stara znanost koju su poznavali predislamski Arapi. Medjutim, islam je do¹ao kao putokaz ljudima u svim sferama njihovog ¾ivota i dao krajnju rijec po svim pitanjima sa kojima se ljudi susrecu u ¾ivotu na ovom svijetu. Zapisi, talismani i hamajlije su jedna od pojava o kojoj islam ima jasno definisan stav. Mnogi hadisi Poslanika s.a.v.s. upozoravaju na opasnost od tog djela i smatraju ga ¹irkom. Imam Ahmed prenosi u svom Musnedu hadis u kojem stoji: “Poslaniku, s.a.v.s, je do¹la jedna grupa ljudi da mu daju prisegu (bej’at). On je prisegu primio od devetorice a od desetog nije. Upitali su ga: “Primio si zakletvu od devetorice, a ovog si ostavio?†Poslanik, s.a.v.s, rece: “On nosi zapis?!†Doticni je izvadio zapis i pocjepao ga svojom rukom, a nakon toga je Poslanik, s.a.v.s, primio prisegu od njega i rekao: “Ko objesi zapis ucinio je ¹irk Allahu, d¾.¹.â€Â1 U drugom hadisu koga, takodjer, prenosi Ahmed stoji: “Ko objesi zapis sa ciljem da mu to olak¹a njegov hal neka mu Allah ne dozvoli da mu bude lak¹e.â€Â2 Imran b. Husajn prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, vidio zapis u vidu narukvice na jednom covjeku, pa ga upitao: “©ta je to?†“Napravio sam je od posebne ¾ile.†Odgovori on. “Ona te samo obmanjuje i jo¹ povecava tvoju slabost. Odbaci je od sebe. Ako umre¹ sa njom na ruci bice¹ prepu¹ten njoj,†rece Poslanik, s.a.v.s.3 U drugom rivajetu ovog hadisa, kojeg, takodjer, prenosi imam Ahmed stoji: “Ako umre¹ sa njom na ruci nikada nece¹ biti spa¹en.â€Â
Allah, d¾.¹, ka¾e: “…i, pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne mo¾e ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio, bio bi, uistinu, nevjernik.†(Junus, 106)
Buharija i Muslim prenose da je Poslanik, s.a.v.s, u jednoj od bitaka poslao glasnika koji je govorio: “Skinite svaki zapis sa vrata deve i nemojte nijedan ostaviti.â€Â4
Iz tog razloga su ashabi bili veoma oprezni po pitanju ¹irka, bio veliki ili mali, javni ili tajni i dobro cuvali sebe i svoje porodice da se bilo ¹ta od njega ne uvuce u njih. Ako bi ne¹to od toga primijetili na bilo kome oni bi odmah na to upozoravali izvr¹avajuci tako svoju obavezu, udaljavjuci se od ¹irka i dostavljajuci poruku islama. Isto su tako cinili njihovi ucenici tabi’ini.
Imam Ahmed prenosi u svom Musnedu od Zejnebe supruge Abdullah b. Mes’uda da je rekla: “Kada bi se Abdullah vratio kuci naka¹ljao bi se prije nego ¹to otvori vrata bojeci se da nekog od nas ne zatekne u stanju u kojem ne bi ¾elio. Jednom prilikom je do¹ao i naka¹ljao se, a kod mene je bila jedna starica koja mi je ucila rukju protiv groznice. Ja sam je sakrila ispod kreveta, a on je u¹ao, sjeo pored mene i ugledao konac na mom vratu, te mi rekao: “Kakav je to konac?†Odgovorila sam mu: “To je konac na koji mi je nauceno.†On ga je uzeo i potrgao, a zatim je rekao: “Zaista Abdullahova porodica nema potrebe za ¹irkom. Ja sam cuo Poslanika, s.a.v.s, kada je rekao: “Zaista su rukja, zapisi i talismani ¹irk.†Ja mu tada rekoh: “Za¹to mi tako govori¹, kad je jedno moje oko podrhtavalo sve dok nisam oti¹la kod jednog jevreja koji mi je ucio rukju i ono se smirilo.†On rece: “To je ¹ejtanovo djelo. On je mrdao tvoje oko svojom rukom, pa kada ode¹ da ti se uci on prestane da ga mrda. Dosta ti je bilo samo da ka¾e¹ ono ¹to je rekao Poslanik, s.a.v.s: “Gospodaru ljudi otkloni mi ovu nedacu. Izlijeci me jer Ti lijeci¹ i nema lijeka do Tvog lijeka. Izlijeci me lijekom koji ne ostavlja bolest.â€Â5 Ibnu ebi Hatim prenosi od Urve da je Huzejfe b. el-Jemana jedne prilike u¹ao kod jednog bolesnika i na njegovoj ruci ugledao konac. Odmah ga je potrgao i rekao: “Vecina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim.†(Jusuf, 106)
Veki’ prenosi da je Se’id b. D¾ubejr rekao: “Ko potrga zapis sa neke osobe ima nagradu kao da je oslobodio jednog roba.
Mekruh (pokudjeno) je nositi zapise koji su napravljeni od Kura¨na.
Ibrahim en-Neha’i ka¾e: “Ucenici Ibn Mes’uda su pokudivali sve zapise, bili oni kur’anski ili neki drugi.6 Ibrahim en-Neha’i je jedan od najpoznatijih fakiha medju tabi’inima. Umro je 96 h. g. Ovaj stav je zastupao Ibn Mes’ud i njegovi sljedbenici.
Medjutim, jedan dio uleme smatra da su zapisi koji su sacinjeni od kur’anskih ajeta dozvoljeni. Prenosi se da je Abdullah b. Amr rekao: “Poslanik, s.a.v.s, nas je ucio da prije spavanja proucimo sljedece rijeci: “Bismillah. Utjecem se Allahovim, d¾.¹, potpunim rijecima od Njegove srd¾be i kazne, zla ljudi, ¹ejtanskih do¹aptavanja i da mi oni dodju.†Abdullah je poucavao svako svoje dijete kada postane punoljetno da ove rijeci izgovara prije spavanja, a onima koji su bili mali i nisu mogli da ih nauce napamet, on bi ih napisao i vje¹ao im oko vrata.7
Ibn Had¾er el-Askalani u komentaru Buharijinog hadisa u kome se naredjuje skidanje svih ogrlica sa deva ka¾e: “Ovo se odnosi na zapise koji ne sadr¾e kur’anske ajete. A zapisi koji sadr¾e kur’anske ajete su dozvoljeni i oni se nose radi bericeta i tra¾enja za¹tite od Allaha Njegovim imenima.8
Dr. Jusuf el-Karadavi, nakon ¹to je iznio dokaze oba stava, ka¾e sljedece: “Po¹to su se prve generacije muslimana razi¹le po ovom pitanju, musliman ima pravo uzeti ono mi¹ljenje koje mu vi¹e odgovara, iako ja dajem prednost mi¹ljenu Ibn Mes’uda i njegovih prista¹a koji negativno gledaju na zapise uopce. To temeljim na sljedecim cinjenicama:
Prvo: u citiranim hadisima se zabranjuju zapisi opcenito i ne pravi nikakva razlika medju njima, niti nalazimo dokaze kojim bi tu razliku napravili.
Drugo: “ovo mi¹ljenje je sigurnije i predstavlja preventivu protiv upotrebe ostalih vrsta zapisa i talismana.
Trece: ukoliko se ti zapisi budu nosili, covjek ce doci u situaciju da se s njima nade na mjestima koja ne prilice kur’anskom tekstu, kao ¹to je mjesto obavljanja nu¾de i slicno. Cetvrto: Kur’an je objavljen da bude uputa i program ¾ivota, a ne da se od njega prave zapisi. Medjutim, i pored toga musliman ne bi trebao da o¹tro nastupa protiv zapisa koji su spravljeni od kur’anskih ajeta, niti da ih na silu s nekog skida. Poznato je pravilo da se ne treba negirati drugo mi¹ljenje u pitanjima u kojima postoji osnovan razlaz medju ulemom. Musliman koji je ubjedjen u ispravnost stava kojeg je izabrao ima pravo da iznosi dokaze za svoj stav i obja¹njava neispravnost drugog stava blago i mudro, bez ikakve uvrede ili omalova¾avanja drugih i bez grubosti u diskusiji.
Zato je imam Hasan el-Benna na ovu temu rekao: “Sve ovo je zlo protiv kojeg smo se obavezni boriti, izuzev kur’anskog ajeta ili sahih dove.â€Â
Muhammed b. Abdu-l-vehhab u komentaru hadisa “Zaista su rukja zapisi i talismani ¹irk†ka¾e: “Zapisi su ono ¹to se vje¹a djetetu oko vrata protiv uroka i slicno. Medjutim, ukoliko su zapisi od Kur’ana, njih odobravaju pojedini medju selefom, a drugi i njih smatraju zabranjenim, izmedju ostalih Abdullah b. Mes’ud.â€Â9
Isti je stav islama prema talismanima i hamajlijama. Medjutim, islam nije zabranio ni¹ta a da po tom pitanju nije objasnio ispravan postupak. Tako i po pitanju du¹evnih bolesti, d¾inskih napada, sihra i ostalog, islam donosi konkretna uputstva o nacinu njihovog lijecenja. To je svojom praksom pokazao Poslanik, s.a.v.s, ¹to su kasnije preuzeli ashabi i sacuvali islamski nacin liecenja od spomenutih bolesti. Najbolji primjer za to je slucaj Abdullaha b. Mes’uda, koji prenosi imam Ahmed, a kog smo vec citirali: “Imam Ahmed prenosi u svom Musnedu od Zejnebe supruge Abdullah b. Mes’uda da je rekla: “Kada bi se Abdullah vratio kuci naka¹ljao bi se prije nego ¹to otvori vrata bojeci se da nekog od nas ne zatekne u stanju u kojem ne bi ¾elio. Jednom prilikom do¹ao je i naka¹ljao se, a kod mene je bila jedna starica koja mi je ucila rukju protiv groznice. Ja sam je sakrila ispod kreveta, a on je u¹ao, sjeo pored mene i ugledao konac na mom vratu, te mi rekao: “Kakav je to konac?†Odgovorila sam mu: “To je konac na koji mi je nauceno.†On ga je uzeo i potrgao, a zatim je rekao: “Zaista Abdullahova porodica nema potrebe za ¹irkom. Ja sam cuo Poslanika, s.a.v.s, kada je rekao: “Zaista su rukja, zapisi i talismani ¹irk.†Ja mu tada rekoh: “Za¹to mi tako govori¹, kad je jedno moje oko podrhtavalo sve dok nisam oti¹la kod jednog jevreja koji mi je ucio rukju i ono se smirilo.†On rece: “To je ¹ejtanovo djelo. On je mrdao tvoje oko svojom rukom, pa kada ode¹ da ti se uci on prestane da ga mrda. Dosta ti je bilo samo da ka¾e¹ ono ¹to je rekao Poslanik, s.a.v.s: “Gospodaru ljudi otkloni mi ovu nedacu. Izlijeci me jer Ti lijeci¹ i nema lijeka do Tvog lijeka. Izlijeci me lijekom koji ne ostavlja bolest.â€Â
Iz navedenog slucaja jasno se da zakljuciti da se Poslanik, s.a.v.s, lijecio od navedenih bolesti iskljucivo Kur’anom i dovama. Kod nas su, na¾alost vrlo rijetki oni koji to cine na takav nacin. Postoje kur’anski ajeti i hadiske dove (rukja)10 koje se uce oboljelom i na takav nacin bolest slabi, bilo da se radi o sihru, napadu d¾ina ili uroku. Ista ajeta i dove se mogu prouciti na vodu kojom se bolesnik kupa ili je pije nekoiloko puta dnevno, ¹to ima slican ucinak kao i ucenje. Dozvoljeno je nauciti i na maslinovo ulje kojim bolesnik masira svoje tijelo. Sve to se radi u vi¹e navrata sve dok bolest potpuno nestane, slicno kao ¹to je slucaj sa medicinskom terapijom koja se koristi odredjeno vrijeme. Svi drugi vidovi licenja duhovnih bolesti ne dolaze u obzir i vjernik treba da ih se u potpunosti kloni. Ovdje treba istaci da su duhovne bolesti, kao i fizicke, neke se lak¹e lijece a neke te¾e, dok se neke uopce ne mogu izlijeciti.
Molim Svevi¹njeg Allaha, d¾.¹, da nas sacuva od svakog vida ¹irka i nepokornosti Njemu, da nas sacuva od svih vrsta bolesti: fizickih i duhovnih i da nas ucini od onih koji su ponosni na svoju vjeru i koji se vladaju po njenim propisima u svom svakodnevnom ¾ivotu i na takav nacin daju najbolji doprinos promociji islama i islamskih vrijednosti.
dr. zuhdija Adiloviæ
ali da te pitam vjeruje¹ li u one ¾ene ¹to salijevaju, zna¹ ono bace vruæe olovo u vodu i koji oblik ispadne kao od toga se boji¹. vidim da ne vjeruje¹ u hod¾ine zapise a sad æu ti isprièati jednu istinitu prièu allaha mi. mo¾e¹ je i provjeriti. u ljubu¹kom je ¾ivio jedan hrvatski par koji nije mogao imati djece. zapravo ¾ena bi rodila ali bi dijete umrlo i tako ko zna kolika puta. i¹la je raznim doktorima i ovim njihovim uèenjacima ali joj nisu pomogli. na kraju je oti¹la kod hod¾e i on joj je rekao da sinovima daje imena divljih ¾ivotinja, a kæerima dragih kamenja. poslije toga je rodila èetvero dijece i sada su oni odrasli ljudi a zovu se Lav, Tigran, Smaragda i Rubina. ako nekog zna¹ iz ljubu¹kog upitaj ga pa æe ti potvrditi moju prièu.