Stav vjera po pitanju-mješoviti brakovi
Postano: 31 Jul 2007 04:10
MJE©OVITI BRAKOVI – NAÈELNA ZABRANA PO ISLAMSKOM PRAVU
Esselamu alejkum,
Postavljam ovu temu sa nijjetom da svi mi pro¹irimo svoje znanje kako o braku, tako i o nekim propisima braka i da nas Allah uputi na pravi put i da za ¾ivotnog saputnika izaberemo samo muslimana i muslimanku, jer kad se okrenem oko sebe i vidim, da i nakon krvavog rata i genocida koji je poèinjen u Bosni i Hercegovini, dobar broj na¹e braæe i sestara uzimaju za braènog druga insana iz druge vjere (kr¹æanina i ostalo, a ¹to je jo¹ gore, ta na¹a braæa i sestre uzimaju tuðe obièaje, pa i vjeru, a svoje pod noge bacaju, a samim tim i svaki kulturni, vjerski, duhovni i nacionalni identitet), a ¹to im predstavlja jako normalan korak u ¾ivotu. Takoðe, djeca koja se rode iz ovakvih brakova, apsolutno su nesnaðena, u svakoj sferi duhovnog ¾ivota. A o imenima, mislim da nije ni potrebno govoriti puno.
Da nas Allah Uzvi¹eni uputi i uèrsti na¹a srca u islamu! Amin.
(Poglavlje iz knjige: ®IVJETI U ISLAMU, mr. Muahrem Omerdiæ, Izdavaè: “R&Râ€Â, Sarajevo, 1995. god.)
Pravo je svakog èovjeka da se odluèi s kime æe sklopiti brak i koliko æe u tom braku ¾ivjeti. Meðutim, vjeèito pravo je tumaèa Vjere da stoje na njezinom braniku i da ¹tite njezine interese i ukazuju na sve opasnosti koje je ugro¾avaju, i spolja i iznutra. Zbog toga je islamsko pravo propisalo jasne norme za izbor braènog druga i uvjetovalo naèin sklapanja braka. Dati kriterijumi se moraju strogo po¹tovati. Ne ¹titi se samo osjeæaj i pravo pojedinaca veæ i interes Zajednice.
Braèni drugovi se ukljuèuju u Zajednicu, djeluju u njoj, roðenu djecu odgajaju u sklopu te Zajednice i, naravno, njoj nije svejedno kakvi æe njezini èlanovi biti i koliki æe joj doprinos davati. Zajednici muslimana je odveæ stalo da braèni drugovi u tom svom zajedni¹tvu naðu puni duhovni sklad, savr¹enstvo odnosa i punu ljepotu ¾ivljenja. Pripadnost istoj vjeri braènih drugova je osnovni preduvjet svega toga i zato je, u naèelu, u islamu zauzet negativan stav prema mje¹ovitim brakovima bez izuzetaka i, iskljuèivo, negativan stav ulaska muslimanke u takav brak.
Stavovi drugih vjerskih zajednica o mje¹ovitim brakovima
1. Katolièka crkva
Katolièka crkva se zapravo brine o tome da od katolièke strane "otkloni pogibelj otpada od prave vjere i da osigura kr¹tenje i katolièki odgoj djece koja æe se roditi iz takvog braka, a po moguænosti i da utjeèe na pokr¹tenje ili obraæanje na pravu vjeru inovjernog braènog druga". (Velimir Bla¾eviæ, Mje¹ovite ¾enidbe u pravu katolièke crkve, Zagreb, 1975,5)
Spomenuta Crkva je èitavim sistemom normi osigurala svoje utjecaje na mje¹oviti brak u kome je jedan od braènih drugova katolièke vjere. Mjesni ordinarij, ukoliko po svojoj razboritosti zakljuèi moguænost utjecaja u mje¹ovitom braku katolièkog èlana mo¾e, na insistiranje, dopustiti takav brak nakon ¹to bude dobivena apostolska dispenza i uz uvjet da se ne spominje vjera nekatolièke stranke. Ukoliko postoji duhovno prestrojavanje za katolièkog braènog druga i za djecu iz tog braka, takva ¾enidba se kategorièki zabranjuje.
Prije dobivanja crkvenog dopu¹tenja za mje¹oviti brak trebaju dati jamstvo "oba braèna druga da æe sva djeca biti kr¹tena i odgojena katolièki." To jamstvo mora biti pismene naravi. (Can. 1061) Takoðer katolièki braèni drug ima obavezu razborito se brinuti za obraæenje nekatolièkog braènog druga. (Can. 1962)
Ordinarij i drugi pastiri du¹a od strane Katolièke crkve se zadu¾uju (Can. 1064):
- da odvraæaju katolike od mje¹ovitih ¾enidbi,
- ako ih ne mogu sprijeèiti, svim nastojanjima neka se pobrinu kako ne bi bile sklapane protiv zakona Bo¾ijih i crkvenih,
- kad su sklopljene mje¹ovite ¾enidbe, bilo na vlastitom ili na tuðem teritoriju, bri¾ljivo neka bdiju da braèni drugovi vjerno ispunjavaju data obeæanja...
U stroge zadatke katolièkom èlanu u mje¹ovitom braku Crkva odreðuje: "Katolièki braèni drug treba nastojati da primjerom ¾ivota i molitvom utjeèe na svog sudruga da katolièku vjeru pravo cijeni, da je prihvati." (Novo kanonsko pravo mje¹ovitih ¾enidbi)
Nakon ¹to se brak sklopi sveæenici imaju zadatak da dr¾e na oku te braène drugove i da ih podsjeæaju na njihove du¾nosti i preuzete obaveze, te da ih vjerno ispunjavaju. (Nacrt dekreta o sakramentu ¾enidbe, t. 6) Jedan od osnovnih zadataka katolièkog partnera u braku jeste: "U svim mje¹ovitim ¾enidbama, za dobivanje oprosta od smetnje te¹ko obavezna u savjesti, katolièka stranka (partner) treba dati iskreno obeæanje da æe koliko god mogne, brinuti se za kr¹tenje i katolièki odgoj sve djece". (Nacrt votuma/mi¹ljenja o sakramentu ¾enidbe, t. 5a)
2. Srpska pravoslavna crkva
Prema Braènim pravilima SPC (Beograd, 1973), lièna smetnja braènog druga za sklapanje braka je razlika vjere (èl. 12, stav 9). Stoga se takav brak smatra ni¹tavnim. Naknadno ta smetnja prestaje ako ne-pravoslavni èlan primi hri¹æanstvo. (dl. 49, stav 2)
Davanju crkvene suglasnosti pravoslavnom èlanu za mje¹oviti brak postavljaju se sljedeæi uslovi:
- pismena izjava ne-pravoslavnog èlana da neæe praviti smetnje pravoslavnom èlanu u pogledu pravoslavne vjere, obreda i obièaja, da æe krstiti i odgajati djecu iz tog braka po hri¹æanskom obredu,
- pravoslavni èlan pred parohom se mora sveèano obavezati "da æe stalno lepim naèinom nastojati da svog braènog druga privoli pravoslavnoj veri", i
- brak pravoslavnog lica sa licem druge veroispovesti mora se sklopiti u pravoslavnom hramu, od pravoslavnog sve¹tenika i po pravoslavnom obredu. (èl. 115)
Biti u takvom braku je do kraja pogibeljeno. To potvrðuje beskompromisnost ove odredbe: "Deca iz me¹ovitog braka, ma brak bio sklopljen i od verskih predstavnika druge veroispovesti, moraju se krstiti u pravoslavnoj veri, ako je jedan od roditelja pravoslavne vere". (è1. 121)
Stavovi na¹e uleme
Zbog toga je bio razumljiv strah reisu-l-uleme rahm. Fehima ef. Spahe koji je navodeæi sluèaj pokr¹tavanja malodobnog sina Osmana Alibegoviæa iz Seone kod Konjica u Bosanskom Brodu od strane njegove supruge Milke, neposredno nakon smrti njezinog mu¾a zauzeo stav da treba potpuno zabraniti muslimanima sklapanje mje¹ovitih brakova.
Naveo je sljedeæe razloge:
- mi¹ljenje brojnih islamskih pravnika da je mje¹oviti brak zabranjen;
- takvi brakovi donose hrðave posljedice po zajednicu muslimana "pa bi bilo neophodno potrehno da se s nadle¾nog mjesta naredi obligatno primjenjivanje toga pravnog mi¹ljenja, po kojem su mje¹oviti brakovi po ©erijatu zabranjeni";
- djeca iz takvih brakova su trajno otuðena po Islamsku zajednicu;
- ovakvi brakovi "rodbini i vjerskim organima (su) zadali stotinu muka";
- "Sprijeèavanje mje¹ovitih brakova je i u interesu interkonfesionalnog mira. Jer, èim nastane sukob u mje¹ovitom braku, svaka strana odmah trèi svojoj vjerskoj vlasti ili sudu da tra¾i za¹titu, i eto odmah spora meðu pojedinim vjerskim zajednicama";
- "®enidbom muslimana sa nemuslimankama, ostaju na¹e djevojke neudate, koje usljed toga mogu da poðu najgorim putem, a to opet u na¹oj zajednici stvara jo¹ jedno novo zlo."
Reisu-l-ulema Spaho zakljuèuje: "Pravi i radikalni lijek je samo u tom da se mje¹oviti brakovi apsolutno, po svaku cijenu, izbjegavaju." (Fehim Spaho, "Mje¹oviti brakovi", Glasnik IVZ, 6/1938, 1, 1-10)
Na¹a ranija ulema je stajala na stanovi¹tu da je mje¹oviti brak naèelno zabranjen. Kao izvorni dokumenat spomenuæemo sljedeæi zakljuèak u Treæoj sjednici ©ireg savjeta reisu-l-uleme od 21. decembra 1938. godine, br. 2111, taèka 1:
"©iri savjet zakljuèuje da su mje¹oviti brakovi izmeðu muslimana i nemuslimanke naèelno zabranjeni... Brakovi izmeðu muslimanke i nemuslimana su sasvim zabranjeni i ne mogu se ni nakakav naèin ozakoniti. Muslimanima koji bi sklopili brak u crkvi ili izvan crkve po vjerskim obredima druge konfesije, ne mo¾e se takav brak po ©erijatu legalizovati i takvi muslimani se ne smatraju vi¹e pripadnicima Islamske vjerske zajednice. Kad nadle¾ni d¾ematski imam utvrdi ovakav sluèaj, gdje je jedan musliman sklopio nikjah (brak) s nemuslimankom u crkvi ili izvan crkve po vjerskim obredima druge konfesije donijeæe odluku da se bri¹e iz matiènih knjiga..."
Na spomenutoj sjednici èlan ©ireg savjeta hfz. Ibrahim ef. Riðanoviæ je insistirao na sljedeæem dijelu zakljuèaka: “U krajevima gdje ¾ive u veæini muslimani primjenjivaæe se akval fukahe (stav islamskih pravnika), koji stoje na stanovi¹tu, da musliman ne mo¾e uzeti kitabiljku (kr¹æanku ili ®idovku) a u krajevima gdje su nemuslimani u veæini ima se primjenjivati akval fukahe, koji su na stanovi¹tu, da musliman mo¾e uzeti kitabijku (kr¹æanku ili ®idovku)"
©iri savjet reisu-l-uleme je dan kasnije (22.12.1938). raspravljao o mje¹ovitim brakovim i donio zakljuèak: "©iri savjet preporuèuje ulema - med¾lisima i vakufsko - mearifskim saborima, da se ubuduæe u slu¾bu Islamske vjerske zajednice ne primaju oni muslimani koji ¾ive u mje¹ovitim brakovima i da se nastoje rije¹iti onih slu¾benika koji ¾ive u takvom braku." (Br. 2131/38. od 22. decembra 1938)
Vrhovni ¹erijatski sud u Sarajevu u svom dopisu upuæenom Vrhovnom starje¹instvu Islamske vjerske zajednice br. 295/38, od 22. avgusta 1938. godine izmeðu ostalog predla¾e na rje¹avanje: "Na koncu se primjeæuje da su skoro svi mje¹oviti brakovi sklopljeni u dana¹njem fesadi zemanu, urodili hrðavim i zlim posljedicama po na¹u Islamsku vjersku zajednicu, pa radi toga ovaj Vrhovni ¹erijatski sud dr¾i da je neophodno potrebno, da se u pogledu toga donese rje¹enje i naredi obligatno primjenjivanje pravnog mi¹ljenja neke starije uleme, prema kojoj uopæe nije dozvoljeno muslimanu da se ¾eni sa nemuslimankom,"
Dana¹nje ehli-kitabijke su mu¹rikinje
Iz nekoliko kur'anskih ajeta (El-bekare, 221; El-Maide, 5; El-Mumtehine, 10) direktno ili indirektno se da razumjeti da se muslimanka mo¾e udati samo za muslimana. Njezina udaja za nemuslimana je nezakonit èin, kao i raðanje djece u njemu. Ovog stava su svi islamski pravnici.
Zabrana vjenèavanja nemuslimanki (ehli kitabijki) za muslimane je utemeljena na kur'anskom ajetu (El-Bekare, 221) gdje se one tretiraju kao el-mu¹rikat (politeiskinje) s obzirom da kr¹æanke vjeruju u trojstvo a ®idovke u Uzeira kao sina Allahovog, d¾.¹. (Et-Tevba, 30)
Da je ovo tako, postoje nepobitni stavovi koje nema potreba ovdje navoditi. Takav zakljuèak je izveo i ashab 'Abdullah ibn Omer koga su pitali za vjenèanje jednog muslimana sa kr¹æankom pa je on izrekao kategoriènu zabranu. Potom je rekao:
“Allah, d¾.¹., je zabranio idolopoklonke (el-mu¹rikat) mu'minima. Ja ne poznajem te¾eg idolopoklonstva (¹irka) od onoga kad se ka¾e: - Allah, d¾.¹., mi je Isus! - a Isa, a.s., je, meðutim, uistinu samo rob meðu Allahovim, d¾.¹., robovima." (Buharija)
Na kraju ovog na¹eg priloga raspravi o mje¹ovitim brakovima mogli bismo zakljuèiti da je, po nekim ajetima i hadisima, dozvoljenost mje¹ovitih brakova izmeðu muslimana i nemuslimanke u ©erijatu imala stepen ruhsata (olak¹ice) koja je prestala prestankom nu¾de. Allahov Poslanik je, kako prenosi Ibn 'Abbas, r.a., zabranio vjenèavanje drugim ¾enama osim iz reda muslimanki, muhad¾irki i drugih.
Kada je ashab Mugire ibn ©u'be zaprosio Hindu binti Nu'man pa ga ona odbila, hz. Omer se rasrdio i zatra¾io rastavu svih brakova sa kitabijkama smatrajuæi ih nedopu¹tenim muslimanima za braènu zajednicu.
Esselamu alejkum,
Postavljam ovu temu sa nijjetom da svi mi pro¹irimo svoje znanje kako o braku, tako i o nekim propisima braka i da nas Allah uputi na pravi put i da za ¾ivotnog saputnika izaberemo samo muslimana i muslimanku, jer kad se okrenem oko sebe i vidim, da i nakon krvavog rata i genocida koji je poèinjen u Bosni i Hercegovini, dobar broj na¹e braæe i sestara uzimaju za braènog druga insana iz druge vjere (kr¹æanina i ostalo, a ¹to je jo¹ gore, ta na¹a braæa i sestre uzimaju tuðe obièaje, pa i vjeru, a svoje pod noge bacaju, a samim tim i svaki kulturni, vjerski, duhovni i nacionalni identitet), a ¹to im predstavlja jako normalan korak u ¾ivotu. Takoðe, djeca koja se rode iz ovakvih brakova, apsolutno su nesnaðena, u svakoj sferi duhovnog ¾ivota. A o imenima, mislim da nije ni potrebno govoriti puno.
Da nas Allah Uzvi¹eni uputi i uèrsti na¹a srca u islamu! Amin.
(Poglavlje iz knjige: ®IVJETI U ISLAMU, mr. Muahrem Omerdiæ, Izdavaè: “R&Râ€Â, Sarajevo, 1995. god.)
Pravo je svakog èovjeka da se odluèi s kime æe sklopiti brak i koliko æe u tom braku ¾ivjeti. Meðutim, vjeèito pravo je tumaèa Vjere da stoje na njezinom braniku i da ¹tite njezine interese i ukazuju na sve opasnosti koje je ugro¾avaju, i spolja i iznutra. Zbog toga je islamsko pravo propisalo jasne norme za izbor braènog druga i uvjetovalo naèin sklapanja braka. Dati kriterijumi se moraju strogo po¹tovati. Ne ¹titi se samo osjeæaj i pravo pojedinaca veæ i interes Zajednice.
Braèni drugovi se ukljuèuju u Zajednicu, djeluju u njoj, roðenu djecu odgajaju u sklopu te Zajednice i, naravno, njoj nije svejedno kakvi æe njezini èlanovi biti i koliki æe joj doprinos davati. Zajednici muslimana je odveæ stalo da braèni drugovi u tom svom zajedni¹tvu naðu puni duhovni sklad, savr¹enstvo odnosa i punu ljepotu ¾ivljenja. Pripadnost istoj vjeri braènih drugova je osnovni preduvjet svega toga i zato je, u naèelu, u islamu zauzet negativan stav prema mje¹ovitim brakovima bez izuzetaka i, iskljuèivo, negativan stav ulaska muslimanke u takav brak.
Stavovi drugih vjerskih zajednica o mje¹ovitim brakovima
1. Katolièka crkva
Katolièka crkva se zapravo brine o tome da od katolièke strane "otkloni pogibelj otpada od prave vjere i da osigura kr¹tenje i katolièki odgoj djece koja æe se roditi iz takvog braka, a po moguænosti i da utjeèe na pokr¹tenje ili obraæanje na pravu vjeru inovjernog braènog druga". (Velimir Bla¾eviæ, Mje¹ovite ¾enidbe u pravu katolièke crkve, Zagreb, 1975,5)
Spomenuta Crkva je èitavim sistemom normi osigurala svoje utjecaje na mje¹oviti brak u kome je jedan od braènih drugova katolièke vjere. Mjesni ordinarij, ukoliko po svojoj razboritosti zakljuèi moguænost utjecaja u mje¹ovitom braku katolièkog èlana mo¾e, na insistiranje, dopustiti takav brak nakon ¹to bude dobivena apostolska dispenza i uz uvjet da se ne spominje vjera nekatolièke stranke. Ukoliko postoji duhovno prestrojavanje za katolièkog braènog druga i za djecu iz tog braka, takva ¾enidba se kategorièki zabranjuje.
Prije dobivanja crkvenog dopu¹tenja za mje¹oviti brak trebaju dati jamstvo "oba braèna druga da æe sva djeca biti kr¹tena i odgojena katolièki." To jamstvo mora biti pismene naravi. (Can. 1061) Takoðer katolièki braèni drug ima obavezu razborito se brinuti za obraæenje nekatolièkog braènog druga. (Can. 1962)
Ordinarij i drugi pastiri du¹a od strane Katolièke crkve se zadu¾uju (Can. 1064):
- da odvraæaju katolike od mje¹ovitih ¾enidbi,
- ako ih ne mogu sprijeèiti, svim nastojanjima neka se pobrinu kako ne bi bile sklapane protiv zakona Bo¾ijih i crkvenih,
- kad su sklopljene mje¹ovite ¾enidbe, bilo na vlastitom ili na tuðem teritoriju, bri¾ljivo neka bdiju da braèni drugovi vjerno ispunjavaju data obeæanja...
U stroge zadatke katolièkom èlanu u mje¹ovitom braku Crkva odreðuje: "Katolièki braèni drug treba nastojati da primjerom ¾ivota i molitvom utjeèe na svog sudruga da katolièku vjeru pravo cijeni, da je prihvati." (Novo kanonsko pravo mje¹ovitih ¾enidbi)
Nakon ¹to se brak sklopi sveæenici imaju zadatak da dr¾e na oku te braène drugove i da ih podsjeæaju na njihove du¾nosti i preuzete obaveze, te da ih vjerno ispunjavaju. (Nacrt dekreta o sakramentu ¾enidbe, t. 6) Jedan od osnovnih zadataka katolièkog partnera u braku jeste: "U svim mje¹ovitim ¾enidbama, za dobivanje oprosta od smetnje te¹ko obavezna u savjesti, katolièka stranka (partner) treba dati iskreno obeæanje da æe koliko god mogne, brinuti se za kr¹tenje i katolièki odgoj sve djece". (Nacrt votuma/mi¹ljenja o sakramentu ¾enidbe, t. 5a)
2. Srpska pravoslavna crkva
Prema Braènim pravilima SPC (Beograd, 1973), lièna smetnja braènog druga za sklapanje braka je razlika vjere (èl. 12, stav 9). Stoga se takav brak smatra ni¹tavnim. Naknadno ta smetnja prestaje ako ne-pravoslavni èlan primi hri¹æanstvo. (dl. 49, stav 2)
Davanju crkvene suglasnosti pravoslavnom èlanu za mje¹oviti brak postavljaju se sljedeæi uslovi:
- pismena izjava ne-pravoslavnog èlana da neæe praviti smetnje pravoslavnom èlanu u pogledu pravoslavne vjere, obreda i obièaja, da æe krstiti i odgajati djecu iz tog braka po hri¹æanskom obredu,
- pravoslavni èlan pred parohom se mora sveèano obavezati "da æe stalno lepim naèinom nastojati da svog braènog druga privoli pravoslavnoj veri", i
- brak pravoslavnog lica sa licem druge veroispovesti mora se sklopiti u pravoslavnom hramu, od pravoslavnog sve¹tenika i po pravoslavnom obredu. (èl. 115)
Biti u takvom braku je do kraja pogibeljeno. To potvrðuje beskompromisnost ove odredbe: "Deca iz me¹ovitog braka, ma brak bio sklopljen i od verskih predstavnika druge veroispovesti, moraju se krstiti u pravoslavnoj veri, ako je jedan od roditelja pravoslavne vere". (è1. 121)
Stavovi na¹e uleme
Zbog toga je bio razumljiv strah reisu-l-uleme rahm. Fehima ef. Spahe koji je navodeæi sluèaj pokr¹tavanja malodobnog sina Osmana Alibegoviæa iz Seone kod Konjica u Bosanskom Brodu od strane njegove supruge Milke, neposredno nakon smrti njezinog mu¾a zauzeo stav da treba potpuno zabraniti muslimanima sklapanje mje¹ovitih brakova.
Naveo je sljedeæe razloge:
- mi¹ljenje brojnih islamskih pravnika da je mje¹oviti brak zabranjen;
- takvi brakovi donose hrðave posljedice po zajednicu muslimana "pa bi bilo neophodno potrehno da se s nadle¾nog mjesta naredi obligatno primjenjivanje toga pravnog mi¹ljenja, po kojem su mje¹oviti brakovi po ©erijatu zabranjeni";
- djeca iz takvih brakova su trajno otuðena po Islamsku zajednicu;
- ovakvi brakovi "rodbini i vjerskim organima (su) zadali stotinu muka";
- "Sprijeèavanje mje¹ovitih brakova je i u interesu interkonfesionalnog mira. Jer, èim nastane sukob u mje¹ovitom braku, svaka strana odmah trèi svojoj vjerskoj vlasti ili sudu da tra¾i za¹titu, i eto odmah spora meðu pojedinim vjerskim zajednicama";
- "®enidbom muslimana sa nemuslimankama, ostaju na¹e djevojke neudate, koje usljed toga mogu da poðu najgorim putem, a to opet u na¹oj zajednici stvara jo¹ jedno novo zlo."
Reisu-l-ulema Spaho zakljuèuje: "Pravi i radikalni lijek je samo u tom da se mje¹oviti brakovi apsolutno, po svaku cijenu, izbjegavaju." (Fehim Spaho, "Mje¹oviti brakovi", Glasnik IVZ, 6/1938, 1, 1-10)
Na¹a ranija ulema je stajala na stanovi¹tu da je mje¹oviti brak naèelno zabranjen. Kao izvorni dokumenat spomenuæemo sljedeæi zakljuèak u Treæoj sjednici ©ireg savjeta reisu-l-uleme od 21. decembra 1938. godine, br. 2111, taèka 1:
"©iri savjet zakljuèuje da su mje¹oviti brakovi izmeðu muslimana i nemuslimanke naèelno zabranjeni... Brakovi izmeðu muslimanke i nemuslimana su sasvim zabranjeni i ne mogu se ni nakakav naèin ozakoniti. Muslimanima koji bi sklopili brak u crkvi ili izvan crkve po vjerskim obredima druge konfesije, ne mo¾e se takav brak po ©erijatu legalizovati i takvi muslimani se ne smatraju vi¹e pripadnicima Islamske vjerske zajednice. Kad nadle¾ni d¾ematski imam utvrdi ovakav sluèaj, gdje je jedan musliman sklopio nikjah (brak) s nemuslimankom u crkvi ili izvan crkve po vjerskim obredima druge konfesije donijeæe odluku da se bri¹e iz matiènih knjiga..."
Na spomenutoj sjednici èlan ©ireg savjeta hfz. Ibrahim ef. Riðanoviæ je insistirao na sljedeæem dijelu zakljuèaka: “U krajevima gdje ¾ive u veæini muslimani primjenjivaæe se akval fukahe (stav islamskih pravnika), koji stoje na stanovi¹tu, da musliman ne mo¾e uzeti kitabiljku (kr¹æanku ili ®idovku) a u krajevima gdje su nemuslimani u veæini ima se primjenjivati akval fukahe, koji su na stanovi¹tu, da musliman mo¾e uzeti kitabijku (kr¹æanku ili ®idovku)"
©iri savjet reisu-l-uleme je dan kasnije (22.12.1938). raspravljao o mje¹ovitim brakovim i donio zakljuèak: "©iri savjet preporuèuje ulema - med¾lisima i vakufsko - mearifskim saborima, da se ubuduæe u slu¾bu Islamske vjerske zajednice ne primaju oni muslimani koji ¾ive u mje¹ovitim brakovima i da se nastoje rije¹iti onih slu¾benika koji ¾ive u takvom braku." (Br. 2131/38. od 22. decembra 1938)
Vrhovni ¹erijatski sud u Sarajevu u svom dopisu upuæenom Vrhovnom starje¹instvu Islamske vjerske zajednice br. 295/38, od 22. avgusta 1938. godine izmeðu ostalog predla¾e na rje¹avanje: "Na koncu se primjeæuje da su skoro svi mje¹oviti brakovi sklopljeni u dana¹njem fesadi zemanu, urodili hrðavim i zlim posljedicama po na¹u Islamsku vjersku zajednicu, pa radi toga ovaj Vrhovni ¹erijatski sud dr¾i da je neophodno potrebno, da se u pogledu toga donese rje¹enje i naredi obligatno primjenjivanje pravnog mi¹ljenja neke starije uleme, prema kojoj uopæe nije dozvoljeno muslimanu da se ¾eni sa nemuslimankom,"
Dana¹nje ehli-kitabijke su mu¹rikinje
Iz nekoliko kur'anskih ajeta (El-bekare, 221; El-Maide, 5; El-Mumtehine, 10) direktno ili indirektno se da razumjeti da se muslimanka mo¾e udati samo za muslimana. Njezina udaja za nemuslimana je nezakonit èin, kao i raðanje djece u njemu. Ovog stava su svi islamski pravnici.
Zabrana vjenèavanja nemuslimanki (ehli kitabijki) za muslimane je utemeljena na kur'anskom ajetu (El-Bekare, 221) gdje se one tretiraju kao el-mu¹rikat (politeiskinje) s obzirom da kr¹æanke vjeruju u trojstvo a ®idovke u Uzeira kao sina Allahovog, d¾.¹. (Et-Tevba, 30)
Da je ovo tako, postoje nepobitni stavovi koje nema potreba ovdje navoditi. Takav zakljuèak je izveo i ashab 'Abdullah ibn Omer koga su pitali za vjenèanje jednog muslimana sa kr¹æankom pa je on izrekao kategoriènu zabranu. Potom je rekao:
“Allah, d¾.¹., je zabranio idolopoklonke (el-mu¹rikat) mu'minima. Ja ne poznajem te¾eg idolopoklonstva (¹irka) od onoga kad se ka¾e: - Allah, d¾.¹., mi je Isus! - a Isa, a.s., je, meðutim, uistinu samo rob meðu Allahovim, d¾.¹., robovima." (Buharija)
Na kraju ovog na¹eg priloga raspravi o mje¹ovitim brakovima mogli bismo zakljuèiti da je, po nekim ajetima i hadisima, dozvoljenost mje¹ovitih brakova izmeðu muslimana i nemuslimanke u ©erijatu imala stepen ruhsata (olak¹ice) koja je prestala prestankom nu¾de. Allahov Poslanik je, kako prenosi Ibn 'Abbas, r.a., zabranio vjenèavanje drugim ¾enama osim iz reda muslimanki, muhad¾irki i drugih.
Kada je ashab Mugire ibn ©u'be zaprosio Hindu binti Nu'man pa ga ona odbila, hz. Omer se rasrdio i zatra¾io rastavu svih brakova sa kitabijkama smatrajuæi ih nedopu¹tenim muslimanima za braènu zajednicu.