Azra nije imala novca da "počasti" doktora: Dajući pare doktorima, građani i sami učestvuju u korupciji
Sarajka Azra rodila je djevojčicu prije dvije godine. Poslije nje, kaže kako više nikada neće roditi dijete.
Za Azrino odbijanje rađanja djece krivi su doktori i medicinsko
osoblje, koje ju je taj dan potpuno ispatilo. Porođaj je, kako nam
priča, počeo u hodniku, a dok je dozivala doktora u pomoć, sestrica joj
je rekla da „doktor gleda neku specijalnu emisiju“.
Cijeli
porođaj pratili su propusti doktora, a sve to zbog toga, kako nam priča
Azra, što nije znala, niti imala novca da „počasti“ doktora. Tek kasnije
će joj reći da je „običaj“ da se doktor i babica počaste.
„Da su mi rekli da trebam dati pare, posudila bih novac, da se toliko ne napatim“, kaže Azra.
S druge strane, Elma je bila unaprijed upoznata sa „običajima“ u sarajevskoj Klinici za ginekologiju i akušerstvo.
„Platila
sam doktoru da me porodi. Babici i dvjema medicinskim sestrama sam
kupila poklone i zaista su mi olakšali porođajne muke“, objašnjava Elma.
Ovakvih primjera je na stotine. Prema anketi koju su proveli
Centri civilnih inicijativa, većina ispitanika iz cijele Bosne i
Hercegovine je čulo ili zna za korupciju u zdravstvu. Najveći procenat
ispitanika, njih 77 posto smatra da je korupcija prisutna u bolnicama.
Za
bolnice je tipično da imaju veliki broj zaposlenih i veliki broj
pacijenata, te da se u okviru njih „korupcija bez ljudskog lika”
uglavnom pojavljuje kao pravilo, jer postoje ustaljene prakse da se
plati pažnja i bolji tretman, kao i brži dolazak do specijalističkih
pregleda ili prevazilaženje problema na listama za čekanje. Također se u
ovim zdravstvenim ustanovama pruža najveći broj usluga, te vrši najviše
javnih nabavki uređaja, lijekova, materijala i drugih roba i usluga.
Nešto
manje građana oko 68 posto potvrdilo je da korupcije ima u domovima
zdravlja, a najmanje njih 60 posto smatra da je korupcija prisutna u
ambulantama.
Građani kažu kako im novac nikada ne traže direktno:
„Ali indirektno ti kažu:'Ja to mogu srediti, samo mora se uplatiti i to uglavnom kod doktora'“.
„Nisu mi tražili novac, ali znam da je to poželjno.“
Nasuprot njima, jedna žena nam je ispričala drugačije iskustvo:
„Kada
je moj muž imao operaciju na mozgu, ja sam ponijela doktoru i Whiskey i
novac, a on je rekao: 'ne pijem hvala, a novac nikada nisam primio',
ljubim ga sto hiljada puta“, poručuje ona.
Prema rezultatima
ankete CCI-a, građani BiH smatraju da je korupcija manja u ambulantama
jer su korisnici dobro upoznati sa zdravstvenim osobljem, te da
korupcije ima, ali u manjem obliku i vjerovatno u vidu malih poklona za
primljene usluge.
Jedan od sve češćih oblika korupcije pojavljuje
se prilikom prakse doktora koji rade u javnim ustanovama, a istovremeno
imaju privatnu ordinaciju. Naime, sve više je primjera kada zbog
navodno „dugih listi za čekanje“ doktori preporuče pacijentima da
privatno urade potrebne preglede. Kako odnosi između privatnog i javnog
sektora nisu institucionalizovani kroz zakonska rješenja, te kako
pojedinci, zaposleni u javnom sektoru, rade i u privatnom, fenomen
„odsustva sa posla“ u cilju primoravanja pacijenata da pomoć potraže u
privatnim klinikama i ambulantama predstavlja najizraženiji oblik
korupcije u današnje vrijeme.
Prema dosadašnjim studijama,
privatni sektor ima korektivnu ulogu u vezi sa negativnim pojavama u
sektoru javnog zdravstva, te se nameće kao konkurencija.
Ovo važi
i za pojedine apoteke i farmaceutske kompanije koje „kupuju“ pojedine
doktore u cilju dobijanja povlaštenog položaja u propisivanju lijekova i
njihove nabavke. Do sada niko nije odgovarao za ovakvo ponašanje, iako
su evidentne brojne zloupotrebe od strane doktora i farmaceutskih
kompanija/apoteka na štetu pacijenata.
Kada je riječ o korupciji u
zdravstvu, ova opasna pošast najizraženija je prilikom javnih nabavki.
Naime, činjenica je da ne postoje javno dostupni registri o količini
izvršenih javnih nabavki u sektoru zdravstva, iako one predstavljaju
drugi, najveći izdatak nakon plata za zaposlene. Procjenjuju se na 20-40
posto svih izdataka na zdravstvo u jednoj zemlji. Kako su same vođene
primjenom Zakona o javnim nabavkama BiH, zloupotrebe se javljaju sa
kreativnošću osoba koje provode same tendere u okviru zdravstvenih
institucija.
Jedan od najvažnijih izvora korupcije odnosi se na tzv. institut konkurentskog zahtjeva u
okviru
Zakona, gdje se sve nabavke u vrijednosti do 30.000 KM mogu realizovati
nakon dostavljene 3 ponude od dobavljača. Kako se vrlo često ide na
ciljanog dobavljača (koji je u obavezi da nađe još dva „nepovoljnija“ da
bi prošao na tenderu), korupcija je samo prateći čin interesnog odnosa
osoba koje administriraju javne nabavke i dobavljača.
Drugi vid
zloupotrebe se pojavljuje prilikom kreiranja tenderske dokumentacije
koji po svojoj sadržini odudara od propisane zakonske forme, ali koji je
u potpunosti u skladu sa mogućnostima određenog dobavljača. Ovdje se
najčešće javlja praksa zahtijevanja određenih standarda koji nisu
neophodni (npr. ISO standardi), potreba da dobavljač dokaže da ima
propisane kapacitete u vidu broja zaposlenih ili broja vozila,
propisivanje određene vrste roba, bez obzira na raspoložive komplemente
koji ispunjavaju standarde i slično. Također je
evidentna i praksa
naplate tenderske dokumentacije više od zakonom propisane cijene, koja
je uglavnom namijenjena za pokrivanje troškova njene pripreme. Ovim se u
startu daje signal pojedinim firmama da ne učestvuju na tenderima, jer
su troškovi učešća preveliki, naročito ako se zna da postoji
preferencijalni odnos prema pojedinim dobavljačima.
Također,
rasprostranjena je i praksa kreiranja aneksa ugovora nakon izbora
najpovoljnijeg ponuđača prilikom određenih javnih nabavki, što u suštini
predstavlja signal da je postupak javne nabavke bio praćen korupcijom,
odnosno da je određeni ponuđač imao „preferencijalni“ tretman.
Pored Agencije za javne nabavke BiH, koja ovim aktivnostima pridaje mali značaj, veliku ulogu ima i Ured za razmatranje žalbi.
Prema
analizama i istraživanjima banjalučkog udruženja "Tender", gotovo 80
posto donesenih rješenja o opravdanosti žalbi ponuđača završi
okončavanjem postupka ne u njihovu korist, već na razne načine, a
najčešće neregularnim poništavanjem javnih nabavki od strane ugovornih
organa.
Primjera radi, navode u "Tenderu", u 2009. godini u
korist ponuđača od 1.476 upućenih žalbi doneseno je 756, a u 2010. od
1831 doneseno je 1.081 rješenje o opravdanosti žalbi ponuđača, što
najbolje govori o stalnom rastu neodgovornosti i nezakonitosti u
provođenju postupaka javnih nabavki. U protekle dvije godine izrečene su
tri novčane kazne, a pokrenuto je pet krivičnih i jedan prekršani
postupak.
Kako bi probudili svijest građana, ali i podsjetili
zdravstvene radnike da za svoj rad primaju platu, Centri civilnih
inicijativa pokrenuli su informativno-zagovaračku kampanju za borbu
protiv korupcije u zdravstvu.
U skladu sa Strategijom za borbu
protiv korupcije BiH 2009-2014. i pratećim Akcionim planom, sve javne
ustanove u BiH su dužne usvojiti vlastite pravilnike ili planove borbe
protiv korupcije.
CCI su do sada Memorandum o saradnji potpisali
sa 16 zdravstvenih ustanova, koje moraju da prihvate pravilnike o
prevenciji i borbi protiv korupcije, te ih usvoje najdalje do kraja
2011.g.
Pravilnike o prevenciji i borbi protiv korupcije do sada je usvojilo 12 ustanova zdravstva.
U
proteklom periodu CCI je organizovao i ulične akcije u Sarajevu,
Mostaru i Banja Luci, kako bi dodatno edukovao i informisao građane o
pravima koja su im zakonom iz oblasti zdravstvene zaštite zagarantovana.
- 2 Dec, 2011
- 823 views
- 5 comments