Boze hvala ti na luckastim,pozitivnim ,optimisticnim ,duhovitim ,blagim i jednostavnim ljudima kojima me okruzujjes i konstantno ih saljes na moje pute da mi izmame osmijeh na lice.
Takvi ljudi su blago koje treba cuvati i sreca sama poznavati ih .U utrci vremena ,u zurbi za zivotom,u svim zivotnim usponima i padovima luckasti ljudi uvijek ostaju vedrog, zaigranog duha.
I nista i niko im ne moze oduzeti tu pozitivnu energiju kojom zrace.
Vrata se zatvore pred grijesnikom koji nema sudbinu.Nada se budi ali kasno je traziti spas tamo gdje vjecni mrak caruje.Vjetar šiba bičem obraze bez osmijeha.Hladni dodiri okružuju rajske ptice koje su svile gnijezdo u dusi ranjenika koji nema sta da izgubi.Inat je ostao,snage ponestaje,borba je izgubljena ali ne i život.Život...živiš da pobijediš a roden si gubitnik.Nema stajanja.Idemo stazom raja.Ruze pakla tako bole.Trgaju kožu sa slomljenog duha u noćima i zorama bez sna.E da je ponovo biti…
Sumnja u tišini traži druga dok se sunce probija oblacima tame.U zidovima pustinje u dusi odjekuje udar srca kamenog koje do juce voljeti je htjelo.Nozevi sudbine paraju i ono malo sto je ostalo od ljubavi.Kao planinske bujice naviru osjecaji koji brisu posljednje kapi želje u moru nemira i boli.I kiša nepada tako jako suncanog dana kao suze paklenog osjecaja u potocima koji neprestaju u noci.Tama i mrak..Svjetlost nestaje sa zorom jel dan donosi jos jednu tamnu noc.Proklestvo u oblacima kruzi z…
Postoje oni od kojih ne možete otići. I oni kojima se uvijek vraćate. Postoje i oni od kojih ste otišli, a oni još uvijek nisu otišli od vas. Susretanja, sudaranja. Slučajni i namjerni saputnici. Istopljena prijateljstva. Promašene ljubavi. Po neki ispušten znak. Gdje tebe da smjestim? U one od kojih ne idem, ili one kojima se uvijek vraćam.
Dali ste jedni od onih koji se odmah naježe kad čuju riječ "terapija?" Niste sami. Najveći dio ljudi, kad čuju ili pročitaju tu riječ, misle na liječenja, psihologe, lijekove, bolnice ili klinike i tako dalje. Istina jeste da čovjek može da se uključi u zanimanja sa terapeutskim efektom bez da ima ikakve veze sa doktorima. Dobro je poznato da muzika, ili bolje rečeno ritam, ima veliki utjecaj na ljudsku psihu, raspoloženje i tako dalje. Na kraju krajeva, zašto i nebi? Sam taj mišić koj…
Usne smijalice..svrake krestalice..sto u crnom srcu crvenim slovom pise osmijeh....tisina je toliko jaka da zvukom dopire do neba..a smijeh svrake toiko glasan da spusta..do mraka crnog srca sto crvenim slovom pise osmijeh..
A u tisini..moj osmijeh prolazi..nebesima..
Moj osmijeh..dira tanke zlatne svilene vrpce koje skakljaju moje usne zeljne pera bijeloh andjela ..
A sutnja..kao lane zadrijema..i pognutih vjedja ceka..svrakin let..
Tisinom..stvari teku..
A svraka i dalje zivi..u nama svima..
U neredu nereda moga kreativnosti nema.. Moje Ja i Njevovo Ti..spojeno u Mi. Gdje nastupa kreativaa kada misli pohaba Mi moje ja i njegovo ti? I sto znaci naci smisao u mi kada smo mi zapravo vi ? Dokle seze kreativnost u spoznaji i da li nered u meni ima red u tebi? Da li onaj trenutak spojen u sekundi znaci Sudbinu ili igru nereda u nama Zasto ljudi imaju potrebu biti Oni kada smo mi ja i oni ti ? I zasto ludi mjesaju ono sto u bojama nije moguce pomjesati..a htjeli bi biti Sve. Nemoguca misij…
Stisnutih usana kroz staklene zube prozirne od hladnoce tvojih ugriza sapucem jutarnju molitvu onom koji dira svemir dok cekam da moje tijelo ugrije sunce.. Cekajuci oblacim i koprenu od stida,protkanu grijesima bluda mojih misli..ogoljenu do srzi mojim zeljama i dubinskim osjecajem potrebe da udjes u mene i ostavis trag.. Smijes li u vilinsko kolo mojih kovrdza utkati svoje hladne prste i ugrijati tvoj pogled bludnika u mojoj toplini vrele gresnice.. Smijes li ? Dotaknuti vjedje mog sazvijezdja…
Sirovo..tvrdo ,beskrajno jako u svakoj pori znoja moga uma..bivas ti.. Osjecas li grc moga tijela koji bjesomucno trzajem pokusava da izbaci kap..po kap..dubinu tvoga ega u meni.. Beskrajno dugo , u trenutku trena probodes moj zvuk parajuci okove moje svilene koze tvrdje od cemera u nama .. Uhvatis me za zglobove..primis me za unutrasnjost mekanu i socnu poput najtvrdjeg oraha..i uz krik uzmes ono sto pripada samo tebi.. Jezgru.. Stisni je sada..razmrvi me na komade..samelji gorcinu, usitni u na…
….tada se pojavi lisica: „Dobar dan”, reče lisica. „Dobar dan”, pristojno odgovori mali princ koji se okrenu, ali ugleda ništa. „Evo me ovde”, reče jedan glas, „pod jabukom”. „Ko si ti?” upita mali princ. „Vrlo si lepa…” „Ja sam lisica”, reče lisica. „Dođi da se igramo”, predloži joj mali princ. „Tako sam tužan…” „Ne mogu da se igram s tobom”, reče lisica. „Nisam pripitomljena.” „Ah! Izvini”, reče mali princ. A onda, razmislivši, doda: „Šta znači to pripitomljena?” „Ti nisi odavde”, reče lisica,…
Kazem: ``Ovo je posljednja pjesma o tebi`` I pisati necu vise, jer tebi je svejedno koliko me bolis, al`rijeci kad krenu s Duse niz grlo da se kotrljaju,sve ljepote svijeta opet boje tvoga oka imaju,, i dok se mucim da vise ne mislim na njih,provuces se vjesto kroz svaki moj stih..... Kazem: ``Jos danas mislim na tebe, i nikad vise`` nestacu tiho, sto tise...da i ne primjetis da me nema vise..... https://www.youtube.com/watch?v=0ZkNDMzk … zk-t4 Tako lako Da mi je vratiti koji sat u nazad,…
Na rastanku pobjednika nema svaki covjek bar ponekad gubi svako srce bar jednom zaboli gubi onaj ko iskreno voli.. Na rastanku pobjednika nema i zbog tuge svaka dusa vene prodje mladost i slike izblijede al`ostaju uvjek uspomene.. Na rastanku pobjednika nema samo tuga i suze prolivene.. i sjecanje na veliku ljubav, na prelijepe dane,izgubljene... https://www.youtube.com/watch?v=2CiiMYPB … PB70k rijeci su rijeci,,a djela su djela... Cekala sam satima,danima,nedeljama... Mjesecima... godina…