Blogovi

Znaš li šta ostane od čovjeka kada ga IZNEVJERIŠ, POVRIJEDIŠ, LAŽEŠ ili OSTAVIŠ?! Ostane mu praznina tamo gde su mu nada i ljubav bili nekada. Znaš li šta ostane od čoveka kada svi napuste, iznevere, lažu ili povrede? Ostane samo ljuštura od tela bez duše. I posle će ga možda mnogi voleti, on njih neće. Neće smeti, neće moći, neće umeti da im bilo kakve emocije uzvrati. Posle će mu možda mnogi samo istinu govoriti, on ih neće slušati, neće više mariti. Oni neće razumeti, ali on zna. Svi pre ili…

Iskreni zagrljaj vrijedi više od bilo kojeg poklonaIskreni zagrljaj grije dušu, duboko hrani naše srce, čuva ga, čini nas drhtavim, čini kožu osjetljivom, zagrijava kuću. Činjenica je da prihvatanje ljudi koje volimo čini da se osjećaju posebno, jedinstveno i sretno.Toplina zagrljaja izgrađuje staze, tjera nas da se bacimo i razmišljamo o tišini. Zahvaljujući ovim gestama naklonosti, imamo priliku sjetiti se onoga što nas tješi, imati to na umu čak i ako toga nismo svjesni i nasmiješiti se iako…

Manipulator duše – Ako ga ne prepoznate na vrijeme, postepeno će vas uništiti!Manipulatori duše su izuzetno sofisticirana bića, koja koliko god radili na sebi i sa sobom i koliko iskustva prikupili ipak teško prepoznajemo.Oni su jako dobro skriveni iza obrisa beskrajnog razumijevanja, tihe podrške i prisustva u nekoj eteričnoj formi koja nas nadahnjuje na čudan način.Upoznajemo ih na različitim mjestima, najčešće „slučajno“, a uvlače nam se pod kožu lagano i suptilno, tako da ne znamo kad je taj…

Rekao sam Hasanu da su ljudi, kao što je on, prava blagodat, poklon koji nam sam Bog šalje, i zaista mislim tako. On nekim nepoznatim čulom osjeti kome je pomoć potrebna i pruža je kao lijek. Čarobnjak, jer je čovjek. I nikad ne napušta onoga kome je pomogao, vjerniji nego brat. Najljepše je što njegovu ljubav ne treba ni zaslužiti. Da je trebalo da je zaslužim, ne bih je ni imao, ili bih je davno izgubio. On je čuva sam, on je poklanja, ne tražeći drugi razlog osim potrebe koju sam osjeća, ni d…

" Zvali smo to zagrljeno spavanje. Šest sati nepomičnog grljenja u snu. Grčevitog držanja jedno za drugo, kao da su potresi, kao da nas otimaju. Kao da nisu...Šest sati nepomičnog grljenja u snu. Tako se spava samo jednom u životu. S jednim u životu. S jednom u životu. Svima ostalima okreneš leđa nakon izvjesnog vremena, gurneš guzicu u krilo, kosu u usta, masirate se lopaticama, gurkate koljenima, joj vruće mi je od tebe, pomakni se malo, vučeš mi deku, đe ćeš sad, bolan moram pišat, žedan…

“Od onog časa kad ste me vi počeli mrziti, ja sam vas počeo ljubiti. Sav moj život od onog časa bio je prazan, nikad mi srce nije u ljubavi zadrhtalo, nikad propatilo, nikad žena nije potresla moju dušu. Svojim glasom koji mi je prodirao u dušu posijali ste u meni onu klicu iz koje je proklijala moja bezumna ljubav. Ljubio sam vas bez nade, bez cilja, divlje poput luđaka i nježno poput djeteta. Sva moja divlja ćud promijenila se u janje što leži do nogu svog gospodara i onda kad ga odgurne. A ka…

I zato što zvijezde uvečer pališŠto si glavni dispečer padalicaI meteoraI zato što kroz tebe prvuProleti zoraŠto si nasljednica uvala i moraI zato što obučena u najljepše čežnjeKroz život koračašI zato što nerazumljivo svimaShvaćašZato te volimI zato što zadnja izlaziš iz snovaKoji ponekad tonuDa se u punom sjaju vrateI zato što dijelišMinute i sateŠto ti srce na sve ljepoteNalikujeI zato što ti dušaI ono nečujno čujeZato te volimI zato što za tebe ne postojeKrajevi dobrih svijetovaŠto si i kad…

Sretosmo smo se k’o neznanci na stranici bloga, vrlo brzo našla si put do srca moga. Tvoje reči napisane behu kao melem, volela si kao i ja pesmu: ” Đelem, đelem.” Setna, tiha, puna tuge u glasu pevača, reči ne znam, a drži me na ivici plača. Svake noći kuckali smo komentare i poruke, postajali bliski dušom tako lako, bez po muke. Na blogovskom noćnom nebu besmo zvezde užarene, voleo sam tebe strasno, volela si I ti mene. Maštali smo o ljubavi van nestvarnog toga sveta, razmenili I adrese da bi…

Kiša pada k'o suze iz oka za ljubavlju starom kad se tuži , promašaji životni kad stignu srce samo za kucanje služi. Sadašnjost je srcu nevidljiva, ne oseća šta sutra donosi, čovek pruža ruke prema juče malo sreće tamo da isprosi. Lica što iz prošlosti izrone noću dođu i čine se sjajnim, al' te slike vetrovi razgone da lutaju hodnicima tajni. Nepostojan u svom svetu želja svako hoda, svoje strasti prati, saputnike drži na distanci, a za nečim nemogućim pati. U srcu se svakom varka krij…

Vrata se zatvore pred grijesnikom koji nema sudbinu.Nada se budi ali kasno je traziti spas tamo gdje vjecni mrak caruje.Vjetar šiba bičem obraze bez osmijeha.Hladni dodiri okružuju rajske ptice koje su svile gnijezdo u dusi ranjenika koji nema sta da izgubi.Inat je ostao,snage ponestaje,borba je izgubljena ali ne i život.Život...živiš da pobijediš a roden si gubitnik.Nema stajanja.Idemo stazom raja.Ruze pakla tako bole.Trgaju kožu sa slomljenog duha u noćima i zorama bez sna.E da je ponovo biti…

Sumnja u tišini traži druga dok se sunce probija oblacima tame.U zidovima pustinje u dusi odjekuje udar srca kamenog koje do juce voljeti je htjelo.Nozevi sudbine paraju i ono malo sto je ostalo od ljubavi.Kao planinske bujice naviru osjecaji koji brisu posljednje kapi želje u moru nemira i boli.I kiša nepada tako jako suncanog dana kao suze paklenog osjecaja u potocima koji neprestaju u noci.Tama i mrak..Svjetlost nestaje sa zorom jel dan donosi jos jednu tamnu noc.Proklestvo u oblacima kruzi z…

Dali ste jedni od onih koji se odmah naježe kad čuju riječ "terapija?" Niste sami. Najveći dio ljudi, kad čuju ili pročitaju tu riječ, misle na liječenja, psihologe, lijekove, bolnice ili klinike i tako dalje. Istina jeste da čovjek može da se uključi u zanimanja sa terapeutskim efektom bez da ima ikakve veze sa doktorima. Dobro je poznato da muzika, ili bolje rečeno ritam, ima veliki utjecaj na ljudsku psihu, raspoloženje i tako dalje. Na kraju krajeva, zašto i nebi? Sam taj mišić koj…

Usne smijalice..svrake krestalice..sto u crnom srcu crvenim slovom pise osmijeh....tisina je toliko jaka da zvukom dopire do neba..a smijeh svrake toiko glasan da spusta..do mraka crnog srca sto crvenim slovom pise osmijeh..A u tisini..moj osmijeh prolazi..nebesima..Moj osmijeh..dira tanke zlatne svilene vrpce koje skakljaju moje usne zeljne pera bijeloh andjela ..A sutnja..kao lane zadrijema..i pognutih vjedja ceka..svrakin let..Tisinom..stvari teku..A svraka i dalje zivi..u nama svima..

U neredu nereda moga kreativnosti nema..Moje Ja i Njevovo Ti..spojeno u Mi.Gdje nastupa kreativaa kada misli pohaba Mi moje ja i njegovo ti? I sto znaci naci smisao u mi kada smo mi zapravo vi ?Dokle seze kreativnost u spoznaji i da li nered u meni ima red u tebi?Da li onaj trenutak spojen u sekundi znaci Sudbinu ili igru nereda u namaZasto ljudi imaju potrebu biti Oni kada smo mi ja i oni ti ?I zasto ludi mjesaju ono sto u bojama nije moguce pomjesati..a htjeli bi biti Sve.Nemoguca misija..Umro…

Stisnutih usana kroz staklene zube prozirne od hladnoce tvojih ugriza sapucem jutarnju molitvu onom koji dira svemir dok cekam da moje tijelo ugrije sunce..Cekajuci oblacim i koprenu od stida,protkanu grijesima bluda mojih misli..ogoljenu do srzi mojim zeljama i dubinskim osjecajem potrebe da udjes u mene i ostavis trag..Smijes li u vilinsko kolo mojih kovrdza utkati svoje hladne prste i ugrijati tvoj pogled bludnika u mojoj toplini vrele gresnice..Smijes li ? Dotaknuti vjedje mog sazvijezdja..u…