Link u duši..

Sretosmo smo se k’o neznanci

na stranici bloga,

vrlo brzo našla si

put do srca moga.

Tvoje reči napisane

behu kao melem,

volela si kao i ja

pesmu: ” Đelem, đelem.”

Setna, tiha, puna tuge

u glasu pevača,

reči ne znam, a drži me

na ivici plača.

Svake noći kuckali smo

komentare i poruke,

postajali bliski dušom

tako lako, bez po muke.

Na blogovskom noćnom nebu

besmo zvezde užarene,

voleo sam tebe strasno,

volela si I ti mene.

Maštali smo o ljubavi

van nestvarnog toga sveta,

razmenili I adrese

da bi došlo do susreta.

Ali … ali sudba ne dozvoli

da mi budeš ljubav prava,

živeli smo baš daleko

i sve beše zabadava.