Kada ostanes bez daha,kada ti misli zalede na plus 40,kada pokusas a unaprijed znas da nemocan si, postanes kao prah sto raspe se po bijeloj kosulji,otkines se kao dugme s te iste kosulje, odes do kraja a maknuo se nisi s pocetka,pustis glas a sapat odzvanja svuda oko tebe,koracas a mjesto i vrijeme ostaju netaknuti,pomices usne ali rijec ne sklapa se i kao da stane sve,kao da prestane kucati srce sata koji tjera zivot unaprijed,ostanes sam i pokusavas nekoga dozvati ali niko ne okrece glavu ka tebi i svi nesto zure,svojim sudbinama i svojim zivotima...samo tvoja sudbina stane i tvoj zivot zaustavi se u trenu...bacis pogled ka nebu,tiho se pomolis i shvatis da ipak si sam ma koliko zivot oko tebe cinio se prepun i zguzvan nekim koracima nepoznatih ljudi..bez ljubavi ipak si sam....