Ukrascu tvoju sjenku, obuci je na sebe i
pokazivati svima. Bices moj nacin odjevanja
svega njeznog i tajnog. Pa i onda, kad
dotrajes, iskrzan, izblijedeo, necu te sa sebe
skidati. Na meni ces se raspasti.
Jer ti si jedini nacin da pokrijem golotinju
ove detinje duse. I da se vise ne stidim pred
biljem i pred pticama.

Na poderanim mjestima zajedno cemo plakati.

Zasivacu te vjetrom. Poslije cu, znam, pobrkati
moju kozu sa tvojom. Ne znam da li me
shvatas: to nije prozimanje.
To je umivanje tobom.

Tetoviranje mastom.

Evo, silazi sumrak, i svjet postaje hladniji.
Ti si moj nacin toplog. Obuci cu te na sebe
da se, ovako pokipela, ne prehladim od
studeni svog straha i samoce.