Zeleno - Plavim - ocima!

Htjela bih da napisem naljepshu pjesmu i da je poklonim samo tebi a da u njoj otkrijes ljubav koju osjecam.Htjela bih al neznam kako...Htjela bih da ti kazem da te VOLIM,kao prvog danai da zaboravis sce u vratis se u jedno ljeto pred-prosle godine okupanom suncem i jedan grad nama drag.Htjela bih da ti kazem da te VOLIM ali se bojim mozda bi se smijao i ja bih te zamrzilaa to ne zelim jer si jedina svjetlost u mojoj proslosti draga.Jedino znam da ne zelim da te zaboravim, tvoje divne Zeleno Plave oci i onu pjesmu koja me posjeca na tebe jer nju su uvjek pjevusio:"Nosila si burmu moje majken,nosila mi sad me jedino ona sjeca na tebe i kad cujem nju vidim tebe onakvog kakv si bio one veceri, njezan nasmijan i veseo...Osjecam tvoju blizinu a nisi tu.Cujem tvoj glas a ti si daleko.Pjesma vraca jedno ljeto jedan park kraj ulice i jednu rijec "ja odlazim".Mislila sam ides nekud za dan-dva.Ti si otisao zauvijek iz grada u kojem sam te upoznala.Ostavishi me da cekam i da se nadam tvojim povratkom.I poslije svega nemogu da zaboravim dane provedene sa tobom.To bi bilo kao da sam ja iznevjerila sebe,svoju ljubav a ja to necu i nemogu.

I sad je to proslost,dok nas daljine djele da li me se sjetish ponekad ?? Zeljela bih da te vidim makar iz daljine da osjetim tvoje prisustvo i da cujem tvoj glas.Znam da tamo gdje si sad imas nekog koga VOLIS a mozda i vise nego stho si volio mene.Dbobro znam da se nasi putevi nikako ukrstiti nece ali ako se opet budem nekog voljela on ce liciti na

TEBE