Čovjek se vratio s posla kasno, umoran
i nervozan i nađe svog 5-godišnjeg sina
kako ga čeka na vratima.
SIN: ‘Tata, smijem li te nešto pitati?’

OTAC ‘Da, naravno, reci, šta je?

SIN: ‘Tata, koliko zarađuješ na sat?’

OTAC: ‘To se tebe ne tiče. Zašto me to pitaš?’
kaže bijesno otac.

SIN: ‘Samo sam želio znati. Molim te, reci mi,
koliko zarađuješ na sat?’

OTAC: ‘Ako već moraš da znaš, zarađujem 20 eura na sat.’

SIN: ‘Oh,’ dječak odgovori, spuštene glave.

SIN: ‘Tata, molim te, možeš li mi posuditi 10 eura?’

Otac je bio bijesan ‘Ako je jedini razlog što me pitaš da ti posudim 10 eura
taj da možeš kupiti nekakvu igračku ili sličnu glupost,
tada se okreni i idi ravno u sobu i ne izlazi mi na oči večeras.

Ja ne radim svaki dan do kasno u noć za takve dječje idiotarije!’

Dječak je tiho otišao u sobu i zatvorio vrata.

Čovjek je sjeo i postao još ljući zbog dječakovog pitanja…
kako se usuđuje pitati takva pitanja samo da bi izvukao novac od mene?
Možda ga trebam više tući!’

Nakon nekih sat vremena, malo se ipak smirio pa razmislio:

Možda mu je nešto stvarno trebalo za tih 10 eura…on zaista i ne pita često za novac…
Skočio je iz stolice i otišao do njegove sobe i otvorio vrata.

‘Jesi zaspao, sine?’, upitao je.

‘Ne, tata, budan sam” odgovori dječak.

‘Razmišljao sam…možda sam bio prestrog prema tebi maloprije.
Imao sam težak dan i iskalio sam se na tebi. Evo ti 10 eura koje si tražio.’

Dječak se uspravio, smiješeći se. ‘Oh, hvala ti, tata!’, poviknuo je.

Tada je, posegnuvši ispod jastuka, izvukao kesu prepunu kovanica.
Kad je vidio da dječak već ima novac, opet se počeo ljutiti.

Dječak je polako izbrojao svoj novac i pogledao oca.

‘Zašto si tražio još novca, ako ga već imaš?’, planu otac.

‘Zato što nisam imao dovoljno, a sada imam.’, odgovori dječak.

‘Tata, sada imam 20 eura. Mogu li kupiti sat tvoga vremena?

Molim te, dođi sutra kući ranije. Želim večerati s tobom