Neka mudra žena, putujući kroz planinu nađe u jednom
potoku dragi kamen. Kamen je bio od neprocjenjive vrijednosti.
Ali ona ga nemarno stavi u torbu.
Sutradan dok je doručkovala, pred njom se pojavi neki čovjek.
Čovjek je bio gladan i zatraži od žene da mu da bilo šta za jelo.
Žena odmah posegnu za torbom da mu izvadi nešto za jelo.

Čovjek ugleda dragi kamen u njenoj torbi, očara se njime i
zatraži od žene da mu ga da!
Žena to učini bez premišljanja.
Čovjek ode dalje prezadovoljan zbog svoje lude sreće.
Znao je da kamen dovoljno vrijedi da ga učini milionerom.

Ali, poslije nekoliko dana, vrati se nazad da potraži onu ženu.

Kad je nađe, vrati joj kamen nazad i reče:

“Razmišljao sam. Znam koliko je ovaj kamen vrijedan,
ali ti ga vraćam u nadi da ću od tebe dobiti nešto što je
mnogo, mnogo vrijednije. Ako možeš, daj mi to što imaš u sebi,
a što ti je omogućilo da se s takvom lakoćom odrekneš ovog
skupocjenog kamena”