O velicini sreci i ljubavi

Ljubav je nedorečena, uvijek drugačija i nedefinisana.
Ako bi neko uspiješno definisao ljubav, pronašao neku opštu formulu i podijelio je sa nama, pitanje je koliko bi onda život uopšte imao smisla.
Mnoge knjige, pjesme i umetnička dijela su nastali iz ljubavi.
Plašim se da će pisci, ukoliko neko sutra objavi definiciju ljubavi, ostati bez posla, jer koja je svrha pisati o njoj ako svi znaju šta je.

Treba biti stvarno pametan da zaključiš da si budala.

Nekad nismo srećni, nismo ni tužni. Ravnodušni smo.
Igramo se na klackalici tuge i sreće. Onda tuga prevagne, a mi, depresivni, sanjamo o sreći kao spasenju.
Posle, kad tuga nestane, zaista postajemo srećniji, ne razmišljajući da je to samo zato sto vise nismo tužni. A zar na početku nismo bili u boljoj poziciji?

Duboko vjerujem da se veličina jednog čoveka ne ogleda u tome koliko umije, zna i može- već koliko je spreman da podijeli sa onima koji to isto nemaju, ne znaju i ne mogu.