O cemu da pricam, o svemu a da ne kazem nista..gdje poceti a gdje stati kad osjetis potrebu da ne stajes. Pocinjem da okrecem olovku naopacke I trudim se da ne ne napisem nista sto nece shvatiti mnogo drugih koje su bile poput tebe I svaki put od svega zavrsim sa jednim ne poslanim pismom u kojem umrijet ce jos jedna nada za sve ono sto trebalo je da se kaze I umrijet ce jos jedno sutra, jedno novo jutro u kojem zajedno sa mnom nestat ce I misli na tebe..svi ti zguzvani listovi razbacani oko stola kriju po jedan osjecaj,neki tuzan,neki malo tuzniji a neki malo I sretan ali ne dorecen. Svakim danom je sve hladnije I cekam da pokuca snijeg na ova vrata na koja vec odavno ne ulazi mir I razum vec, plasim se, neko ludilo od kada ne vidjam te tu tik ispred sebe onako promrzlu sa bijelim pahuljama koje ti ukrase kosu I malim kapljicama istopljenog snijega na tvom ,od hladnoce, crvenom nosicu. Tjeram od sebe neki nemir I zelim da zavrsim sa ovim rijecima ali ipak nastavim jos po koju I jos po koju I zguzvam I bacim ponovo,odbacim sve sto volio sam kod tebe I znam da zguzvam ali ipak zadzim u sebi jer kako da zguzvam ove misli umorne I vec zguzvane od bezizlaznog puta kojim idu ne pronalazeci ni trunku samoce da opet shvate da nema te I opet zguzvam ponovo,po ko zna koji put papir bacim mnogo dalje..uzimam drugi okrecem novu stranu I opet pocinjem da ti pisem, tvoje ime negdje u vrhu onako kao podsjetnik ostavim da ne skrenem od onoga sto pisem askrenuo sam vec odavno,odavno vec nisam svoj dok pokusavam d ate opravdam kod sebe a znam da I sam kriv sam toliko koliko I ti mozda u pola manje. Pokusavam ti napisati kako sam dobro I dobro sam u stvari dok pisem,guzvam I bacam sve sto me podsjeca na tebe..trazim neki novi list I kao neprikladan je ponovo bacim I uzimam novi ovaj bez tvog imena I trudim se da ti ne spomenem kako sam tuzan I kako me nema na onim mjestima gdje nema vise ni tebe. Trudim se pisati svasta drugog bez I jedne rijeci da napisem kako mi je,ne zelim pisati ono sto zelis citati jer zelim poceti nesto bez tebe utome,bez onog sto ti zelis…napisao sam da nisam tu vise I shvatim da ne ide tako dalje,umornim rukama opet guzvam jedan dio proslosti I ovaj putam samo gurnem list po strain…pokusavam na novom da kazem kako cu zavrsiti sve davno zapoceto I odmah shvatam da to ne zelis da citas jer ionako je za tebe vec odavno sve zavrseno…zguzvani papir ponovo je na podu. Pokusavam da se smirim da pozovem neke realne misli u pomoc ali smiraj nije tako blizu..onaj djecak jos uvjek je tu, nekako daleko ali ipak blizu kao nekad sto bio je nije vise, znas da je porastao, nema tatu vec odavno,poginuo je..mozda I znas za to,navratim nekad onako u prolazu kod tvojih, bacim partiju saha sa tvojim starim znas da je uvjek mislio da pobjedjuje, mam ti je jos uvjek onako ni dobro ni lose ma znas nju uvjek je bila onako bolesljiva ali jos uvjek pravi one kisele paprika kao niko, bas sam ti video sestru tu ispred skole, uci I dalje onako dobro kao I prije,ima decka mozda I znas..ma zasto ti ovo pisem pa naravno da znas….prokleti papir I opet zguzvam …zguzvam svaki dio sebe sa svakim listom papira jer pokusavam da krenem, da podjem da budem ti blizu ali ipak..sudbina je htjela da sve ovo ostane jos jedno neposlano pismo..ipak daleko si…a zasto si tako daleko…pokusaj mi reci u nekom novom pismu a ja cu pokusati opet da ti pisem po ko zna koji put neko neposlano pismo…..