Sjecas li se sta si rekao? Rekao si da ces se promjeniti,za mene,zbog mene... I da oprostila sam ti sve... Dugo si me molio da ti oprostim.... A sada, kad sam mislila da je sve kao prije, da neces vise praviti greske, ti si poceo ponovo po starom...
Sada,molim te ne gledaj me vise,ja sam sa sobom sve rijesila i ne zelim se vracati vise na staro ne zelim se vise upustati u to sve.... Umrla je i ona mala djevojcica koja je u srcu nosila svog princa onog s ocima zelene boje sto grijeh i nevjerstvo nose najljepsim a najmrzim ocima.....
Osjecam se kao umorni putnik koji vise nema ni snage ni volje da se okrene iza sebe da bar vidi ostatke svoga srca,svoga zivota,koji vise nema snage da pokupi i ponese bar krhotine uspomena....
Najvise bih voljela da idem, samo da idem i da taj put nema nigdje kraja......
Ti znas, ti si znao da si moj zid prema svemu sto je ruzno, moja hamjlija koja me stitila i koju sam nosila u srcu kao nesto najvrijednije, ali uz to morao si mi reci da je zivot period tmurnog, sivog vremena s iznenadnim suncanim trenutcima.......
Pravis se da me razumijes, ali ne shvatas da si mi uzeo ono najvaznije-ljubav, polomio moju nadu, razbio moje srce u komadice kao nepotrebno ogledalo.... S tobom sam prosla sve i svasta, davala sam ti podrsku za sve... Sjecas li se kad si pao na dno?? Ko je bio tu da ti pruzi nadu i ljubav?? Ko je bio tu da ti kaze da postoji sutra?? Da,sada se sjecas... Ja sam bila tu.... samo ja i nijedna druga.....
Ali ti jos uvijek nisi svjestan koliko si me povrijedio....,ali ja ti oprastam,.... ne shvatas da te ne mrzim....,ne ja sam samo ogorcena....
Ali zivot sve vraca, oko za oko, zub za zub... kajat ces se ti ponovo, ali ova bol ce biti prejaka da suzama joj vratis dug, ova prevara me kostala zivota a tvoje suze ce biti samo jedna velika sramota jer bit ces kriv sto cu pripadati njemu ali zauvijek cu biti prokleto sama...
Tesko je zivjeti ponovo sa uspomenama, ne znam ko me tjerao da se vratim na staro....
Ali kada se ponovo pojavis sa prepuklim srcem da me molis za ljubav, stajat cu ispred tebe visoko, hladnog srca, dok bude puhao hladan vjetar... Pustit cu te da mi ponovo kazes kako ne mozes bez mene, kako te proslost proganja i kako je tesko bez mene.... Vidjet cu da tesko dises, da ti ruke drhte i da ti je lice ogorceno.... A onda cu ti samo reci jednu kratku recenicu, bez obzira koliko cu te voljeti i za tobom ceznuti.... recu ti samo: Sve tvoje je proslo najbolje bi bilo da se vise nikad i nesretnemo!!!
Otici cu od tebe mokrog lica i prigusenih jecaja, ali svoj ponos necu zamjeniti za ponovne lazi... I opet ce me buditi tvoji koraci, otvarat cu oci na svaki sum, trznut cu se na svaki zvuk poruke....ali ipak cu se zahvaliti Bogu sto je sve proslo, sto sam docekala da vidim suze u tvojim ocima, sto sam docekala da stojim kao gospodarica ispred tebe i tvog srca... Jedna jedina koju si ikad u zivotu volio, ali jedna i jedina koja ti vratila svu bol i koja vise nikada nece biti tvoja!!!!
Ostala je tuga koja sve vise boli povecala je moje brige i nastalaa su strahovanja, samo te molim pusti mi ruku!!!!
Pokusavam da zaspim, nemoguce... Molim te Boze samo da svane... Bit ce lakse, hoce sigurno... Jutro je....LAZ!!!!! Tesko je,lose je,bolno je.... Ali uprkos tome,hodam ulicama dignute glave,jer nemam se cega stidjeti,dala sam ti svoje srce ponovo ti vjerovala.a ti si sve to pogazio... Stidi se!!!
Zadovoljna-i nisam bas, uspjesna-na tom putu sam, nasmijana-uvijek, sretna-jednom bila, voljena-nekad bila, prevarena-bog zna koliko puta..... Ali ponosna-zauvijek!!!