Kada se probudiš u tišini jutra i sunce prospe
svoje dijamante po s nijegu, znaj, ja ću biti onaj
nježni i tihi zvuk leta ptica i njihova pjeva što se
glasa, ja ću biti jedan od onih dijamanata što se
u snijegu sjaji, bit ću nježno pero iz tvoga jastuka
što ti je ostalo na glavi, pahulja bijela što ti se pod
noge smela, kap kiše prvi u proljeće što će doći,
bit ću val u moru koji obale zapljuskuje, bit ću jedan
od tisuću vjetrova i vjetar svaki, što krene preko žute
njive pa se u šumi zagubi, grane i lišće nježno ljubi,
bit ću rosa koja umiva livadu zelenu, u rujnu večer ću
ti svratit, u jutru plavom misli tužne odvratit, bit ću
ispod svakog kamena, grma, cvijeta, dio sokolova leta,
u oku tvome ću se sjajit dok izvor bistri gledaš kako
protječe, bit ću tvoje jutro, dan i večer, u tvojim
mislima će se lijepe slike nizat, a ti, ti nećeš moći
stizat sve vidjeti koliko toga ima, proći će proljeće,
ljeto, jesen i zima, i stotinu puta tako, a ti ćeš tvoriti
tajanstvenu sagu ljubavi jedne koja iz srca tvoga stiže,
koja lijepe slike niže, i tada će se moja duša umirit,
nestat će svake brige dok te spokojnu budem gledao
i Bogu se budem predao..
VOLIM TE ALDIJANA :((