Moja samoća postaje mi opasno dragocjena. Svaki izlet u svijet završava se tom sviješću.
Svaki pokušaj da zaplovim medju ljude,vraća me na moju obalu.
Ovde je pustoš,ali mir.
Svaka plovidba, svaki let je izazov koji remeti ravnotežu. Gubim sigurnost,gubim oslonac.
Prisjećam se ljepote i počinjem da truhnem.
Svaki let prepun je straha od pada.
Svaki početak ranjava me,pri pomisli na kraj.
Svaka vatra podsjeća me na pepeo.
Moja samoca postaje mi zato opasno dragocjena.
Lišen uzleta spašavam se pada.
Bez početka za mene nema ni kraja.
Odsustvo vatre onemogućava pepeo.
Mir Nikoga i Nicega donosi nepomičnost koja me spasava.
Vrijedi li još jedan pokušaj još jednog razočarenja? Neću odustati....