Nekako s´proljeca
uvjek meni doluta
neka ceznja tamna
tiha mudrost davna.

Spustam ja stare kofere
na perone sudbine
to je miris zrelih godina
moj kaput,bas je tezak,najdrazi..

Nekako s´proljeca
ja se sjetim starih drugova,
probude se u meni
svi derneci pijani..

Tad nosim stare cipele
one znaju moje ulice
to je boja,crnoponocna
moji koraci,bas su teski najdrazi.

I opet taj osjecaj samoce,
kad nece nikog,mene krene i hoce..
I opet mrakom svoje pjesme bojim,
pijana od zelje..za usnama tvojim !
Sva sam ti od ludila,,nekako s´proljeca..

Nekako s´proljeca
sjeti mene nepravda
na pobjede,poraze
i sve lazne obzire.

Napravim,racun prastanja
popijem,pusta mastanja..
To je ukus,lijepog kajanja
moji kapci,bas su teski, n a j d r a z i

Nekako s´proljeca
noc mi oci otvara
nemam san da uhvatim
nema dana da ne izludim.

A hocu da te vodim ja
tragom sunca,jugom maslina,
da osjetim dodir tvoj,dodir tvojih bedara..
Moja duso,jos te volim,najdrazi !

I opet taj osjecaj samoce
kad nece nikog mene krene i hoce..

Sva sam ti od ludila
nekako s´proljeca,
sva sam ti od ludila
bez tebe s´proljeca !!

Nije kraj kad kazes.Kraj je kad
Srce odustane, a dusa preboli..