Protekle su godine stazama od slutnji
Poneke u radosti, a poneke u ljutnji
Jer covjek je ptica sto k vjecnosti leti..
Ponekad uz pjesmu,ponekad u sjeti

No,staza ne ceka nikog,putuje u sutra
Kroz magle i svijetlost,kroz noci i jutra..
Sve putnike sudbe uvjek naprijed nosi
Ponekad tiho,ponekad s vjetrom u kosi..

Mozda se sretnemo jednom,na putu
Stvorimo zauvjek,koje trajat ce minutu
Stazi to ne smeta,ona kroti vrijeme
Ne brinu je srece,ne skrecu dileme..

Zato,drug mi budi,saputnik i nada
Nek´staza odmice,zaustavimo sada.
Jednom,kad lutanja napokon nas spoje,
Ljepse je k´vjecnosti krenuti u dvoje..