Poucne price

Diskusije oko religija u svijetu ...
Avatar
Abu_haqq
Svakodnevni prolaznik
Svakodnevni prolaznik
Postovi: 542
Pridružen/a: 31 Mar 2000 02:00
Lokacija: Afghanistan

Poucne price

Post Postao/la Abu_haqq » 31 Jul 2007 16:52

LJUDSKI ZABORAV


Bio jednom jedan èovjek koji je usnio da ga goni neki lav. Èovjek dotrèa do drveta, pope se na njega i sjede na jednu granu. Onda pogleda prema dolje i vidje da je lav jo¹ uvijek tu, da ga èeka. Èovjek se onda okrenu i pogleda na stranu, na mjesto gdje se grana na kojoj je sjedio spaja sa stablom i ugleda dva pacova kako se kreæu kru¾eæi i kako gloðu granu.

Jedan mi¹ je bio crn, a drugi bijel. Grana æe ubrzo pasti na zemlju. U¾asnuti èovjek potom opet pogleda prema dolje i shvati da se pojavila i velika crna zmija i smjestila se taman ispod njega. Zmija otvori svoja usta taèno ispod èovjeka, tako da bi taman u njih mogao pasti. Onda se èovjek osvrnu oko sebe da potra¾i ne¹to za ¹ta bi se mogao uhvatiti. Tad ugleda drugu granu i na njoj pèelinju saæu. S nje su cijedile kapi meda.

Èovjek po¾eli da okusi jednu kap. On isplazi jezik i njime ugrabi jednu kap meda koja je upravo padala. Med je bio predivnog ukusa! Zato èovjek po¾eli da okusi jo¹ jednu kap. I kad to uèini, sav se izgubi u slatkoæi meda. U meðuvremenu je zaboravio na dva pacova koji su gloðali granu na kojoj je sjedio, zaboravio je i na lava i zmiju koji su vrebali taèno ispod njega. Nakon nekog vremena èovjek se probudi.

Kako bi saznao znaèenje sna, èovjek se uputi pobo¾nom islamskom uèenjaku da ga upita za tumaèenje.

Uèenjak reèe: "Lav kojeg si vidio, tvoja je smrt. Uvijek te goni i ide za tobom gdje god da krene¹. Dva pacova, crni i bijeli, predstavljaju noæ i dan. Crni je noæ, a bijeli je dan. Oni kru¾e okolo, jedan za drugim, jedu tvoje vrijeme i pribli¾avaju te tvojoj smrti. Velika crna zmija tamnih usta predstavlja tvoj grob.

On je tu, samo èeka da padne¹ u njega. Medno saæe je ovaj svijet, a slatki med udobnosti ovog svijeta. Mi volimo da okusimo kapi udobnosti ovog svijeta, ali one su veoma slatke. Onda èeznem za jo¹ jednom kapi, pa onda za jo¹ jednom... U meðuvremenu se izgubimo u tom nastojanju i èe¾nji i zaboravimo na na¹e vrijeme, zaboravimo na¹u smrt i na¹ grob."

Avatar
Abu_haqq
Svakodnevni prolaznik
Svakodnevni prolaznik
Postovi: 542
Pridružen/a: 31 Mar 2000 02:00
Lokacija: Afghanistan

©amar kao odgovor

Post Postao/la Abu_haqq » 31 Jul 2007 19:05

©amar kao odgovor

Jedan mladiæ vrativ¹i se sa studija iz inostranstva, zatra¾io je od svojih roditelja da mu naðu uèenjaka koji bi mogao odgovoriti na njegova 3 pitanja.

Nakon nekog vremena oni su na¹li jednog Islamskog alima voljnog da se sastane sa momkom, da ga saslu¹a i poku¹a da mu odgovori na postavljena pitanja.

Njihov susret je protekao otprilike ovako:

Mladiæ : Hoæe¹ li mi reæi ko si? Upitao je mladiæ.
Uèenjak : Ja sam èovjek kao i ti, jedno od Bo¾ijih stvorenja i jedan od Allahovih d¾.¹. poniznih robova.
Mladiæ: Volio bih da ti postavim tri pitanja, ali sumnjam da æes moæi na njih da odgovori¹.

Uèenjak: In¹aAllah, ako bude Bo¾ija volja, mislim da æu bit i u moguænosti da odgovorim na tvoja pitanja.

Mladiæ : Jesi li siguran? Mnogi mi nisu mogli dati zadovoljavajuæi odgovor.

Uèenjak : Dat æu sve od sebe, pa ¹ta bude.


Mladiæ : U redu, pitanja su :


1. Da li Bog postoji? Ako da, poka¾i mi Njegov lik.

2. ©to je takdir (sudbina) ?

3. Ako je ©ejtan (sotona) stvoren od vatre, i na kraju æe biti baèen u pakao koje je isto tako od vatre, hoæe li mu i mo¾e li mu paklena vatra na¹koditi?


Uèenjak stade, zamisli se malo, priðe i sna¾no o¹amari mladiæa.

Mladiæ: Hej! Za¹to si se naljutio i za¹to me ovako jako udari? Samo sam postavio svoja pitanja. Ako zna¹ odgovor treba da mi odgovori¹, a ako ne ni¹ta. Tra¾it æu ko zna. Ne treba da me ¹amara¹.

Uèenjak : Polako. Smiri se. Nisam se naljutio, nemam razloga. Ovaj ¹amar je samo jednostavan odgovor na tvoja pitanja.

Mladiæ : Kako, za¹to? Ne razumijem.

Uèenjak : Polahko, razmujet æe¹. Smiri se. Kako se sada osjeæa¹ nakon ovog ¹amara ?

Mladiæ : Lo¹e! Boli me! ©ta oèekuje¹ da ti ka¾em?

Uèenjak : Znaèi, vjeruje¹ da bol postoji?

Mladiæ : Naravno!

Uèenjak : Poka¾i mi njen lik

Mladiæ : Zastav¹i, mucajuæi mladiæ progovori: " e to ne mogu uèiniti".

Uèenjak : U redu. To ti je odgovor na tvoje prvo pitanje. Svi mi osjeæamo postojanje Svemoguæeg Allaha d¾.¹. bez da vidimo Njegov lik.

Uèenjak : Sinoæ, jesi li sanjao da æu te o¹amariti ?

Mladiæ : Ne

Uèenjak : Jesi li uopæe razmi¹ljao o tome da æu te o¹amariti?

Mladiæ : Ne.

Uèenjak : Jesi li ikada mislio da æe¹ dobiti ¹amar od mene zbog ovih pitanja?

Mladiæ : Nisam.

Uèenjak : E, to ti je takdir dragi prijatelju. To je tvoja sudbina i odgovor na drugo pitanje.

Uèenjak : Da nastavimo. Moja ruka kojom sam te o¹amario, od èega je?

Mladiæ : Od mesa, kostiju, ko¾e, naravno.

Uèenjak : A tvoje lice, od èega je ono ?
Mladiæ : Pa isto od toga

Uæenjak : I ¹to osjeæa¹ nakon ¹to sam te o¹amario?

Mladiæ : Bol, rekao sam.

Uèenjak : E, vidi¹. Bez obzira ¹to su i ©ejtan (sotona) i pakao od vatre, Bo¾ijom voljom pakao æe biti veoma bolno mjesto za njega. Sad sam ti odgovorio i na tvoje treæe pitanje.

Uèenjak: I jesi li zadovoljan odgovorima?

Mladiæ: Jesam. Veliko vam hvala. Da Vas uzviseni Gospodar nagradi, da vas jo¹ dugo po¾ivi i da mi jo¹ puno toga od Vas nauèimo.

Uèenjak: Amin

Avatar
Alyssa_
Zvijezda na usponu
Zvijezda na usponu
Postovi: 1199
Pridružen/a: 30 Nov 2000 02:00
Lokacija: ** U svom svijetu tame,ususkana u kolevci samoce i neostvarenih zelja,izgubljena u sopstvenom zivotu

Post Postao/la Alyssa_ » 31 Jul 2007 19:12

aferim!! bash divne price, svaka ti cast =D>

Avatar
Abu_haqq
Svakodnevni prolaznik
Svakodnevni prolaznik
Postovi: 542
Pridružen/a: 31 Mar 2000 02:00
Lokacija: Afghanistan

Gorki zavr¹etak

Post Postao/la Abu_haqq » 31 Jul 2007 19:32

Gorki zavr¹etak

Radio sam kao mu'allim u jednoj od d¾amijskih halki za uèenje Kur'ana napamet. Viðao sam ga svaku noæ nakon ak¹am-namaza. Imao je petnaest godina. Uvjek bi u rukama dr¾ao svoj mali Kur'an iz kojega bi uèio... Ne! Ustvari, on ga nije uèio, samo se pravio kao da ga uèi!!!

S vremena na vrijeme bi sa nevjericom pru¾ao svoj pogled prema nama prislu¹kujuæi na¹ govor. Kao da je ¾elio da zna ¹ta je to o èemu mi govorimo dok smo u na¹oj d¾amijskoj halki Èasnoga Kur'ana. Kada bih god pogledao u njega, brzo bi obarao svoj pogled prema Kur'anu uèeæi ga. Tako bi svaku noæ srame¾ljivo sjedio i neobièno nas posmatrao.

Jedne noæi, nakon ¹to smo klanjali jaciju namaz, odluèio sam da mu priðem, da se upoznamo.

Pribli¾io sam mu se i kazao: Ja sam Selman, radim kao muallim u halci Kur'ana koja se odr¾ava ovdje u d¾amiji.

Reèe: Moje ime je Halid! – brzo odgovoriv¹i, kao da je spremao ovaj svoj odgovor mjesecima, i kao da je oèekivao veæ odavno da æe ovo pitanje biti upitan.

Nastavio sam razgovor pitajuæi ga: Koji si razred Halide?

„Treæi razred srednje ¹kole!“ – odgovorio je on. „I, mnogo volim Kur'an!!!“

Moje èuðenje je se jo¹ vi¹e poveæalo nakon njegovog odgovora. Zbog èega je izgovorio ovu posljednju reèenicu?

Zatim sam ga podstaknuo rijeèima: Halide, pa da li ima¹ slobodnog vremena nakon ak¹am-namaza da se dru¾imo kroz na¹u halku Kur'ana, bili bi radosni kada bi nam se pridru¾io?

Odgovorio mi je zamuckivajuæi: Oh!!! Kur'an... Halka.. Da! Da! Sa punim zadovoljstvom! Ako Allah da, sutra æu vam se pridru¾iti, a tako i svaki dan nakon ak¹ama!

Obasula me je radost pa sam po¾urio da mu ka¾em: Dakle, sutra æemo se naæi, in¹a'allah!

Tu noæ sam proveo razmi¹ljajuæi o tom neobiènom djeèaku. San mi nikako na oèi nije dolazio. Poku¹avao sam da naðem odgovor na sve ¹to sam èuo i vidio, ali nikako nisam uspjevao. Na kraju sam rekao sebi: Vrijeme æe ti otkriti ono ¹to nisi znao, i tada æe¹ èuti vijesti koje si tra¾io!

Okrenuo sam se na desnu stranu. Noæ me je umotala u svoj pla¹t a san me je uzeo u svoje naruèje. Zaspao sam govoreæi: Allahu moj, svoje lice Tebi prepu¹tam....i sav svoj sluèaj Tebi prepu¹tam....itd.

2.

Dani su prolazili... Halid se konstantno dru¾io sa nama u halci Kur'ana. Bio je aktivan u uèenju napamet i pri ponavljanju nauèenog. Sve nas je zavolio i svi smo ga zavolili! Nije se odvajao od Kur'ana, niti je napu¹tao prvi d¾amijski saff.

Ni¹ta lo¹e pri njemu nisam mogao da primjetim, osim jedne stvari - veliku zami¹ljenost. Osjeæali smo da je nekada samo tjelom sa nama u d¾amiji, meðutim, njegova du¹a je plovila nekim, tamo drugim, prostranstvima... Ponekad bih mu iznenada postavljao neka pitanja, i ispostavljalo se da je bivao daleko od onoga o èemu prièamo, zauzet rami¹ljanjem o neèemu drugom. Ne bi mu preostajalo ni¹ta drugo do da pobjegne od trenutne odsutnosti i da se opravdava nekim nebitnim isprikama, iako je znao da mu nevjerujem. Osjeæao sam da u sebi krije veliku tajnu koju vje¹to skriva, jer je, mo¾da, opasna. Odluèio sam da tu zakopanu tajnu otkrijem kako bi se osposobio za razgovor s njim, onako kako to dolikuje. Jednog dana sam dogovorio s njim sastanak na obali mora, nebi li se velika tajna upoznala i predstavila velikom moru, i kako bi svoju du¹u rasteretio od svih briga i bolova koje je nosio.

©etali smo obalom... Bila je noæ a puni mjesec je lijepo sijao. Neobièni prizor u kojem su se sastali mraènina neba i mora. Mjesec je meðu njima bio kao zbunjen, ba¹ kao i ja ¹to sam bio pred Halidom. Ti¹ina, sve je ¹utilo! Odjedanput, ovu ti¹inu je pomeo glas ¾estokog plaèa i jecanja... Bio je to glas Halida koji je plakao. Nisam htjeo da prekinem slatkoæu njegovog plaèa i okus suza nebi li ga to rasteretilo i odagnalo njegove brige. Nakon trenutka Halid je progovorio:

Ja vas zaista volim, volim Kur'an i one koji ga vole! Volim one koji dobra djela èine, koji su lijepi, èisti, koji se pridr¾avaju propisa vjere... Meðutim, moj otac... Moj otac!!!

Pitao sam ga: ©ta se desilo sa tvojim ocem?

Odgovarao mi je dok ga je gorko iskustvo gu¹ilo: Otac mi stalno prijeti da se dru¾im sa vama!!! On vas se boji! On vas ne voli! Èesto mi vas je lo¹im predstavljao i to dokazivao izmi¹ljenim prièama i legendama. Meðutim, kada sam vas ja gledao u halci kako uèite Kur'an, vidio sam na va¹im licima, i na va¹oj odjeæi, i u va¹em govoru, svjetlost! Èak i pri va¹oj ¹utnji sam viðao svjetlost! Zato sam posumnjao u sav govor moga oca i zbog toga sam stalno sjedio u d¾amiji nakon ak¹ama, gledajuæi u vas i zami¹ljajuæi sebe meðu vama kako se od vas okori¹tavam i oplemenjujem.

Jedan trenutak je za¹utio, a zatim je nastavio govoreæi:

Sjeæa¹ li se uèitelju Selmane kada ste mi pri¹li nakon jacije namaza i kada ste me pozvali da se pridru¾im vama u halku Kur'ana? Ja sam tu priliku odavno oèekivao; da prihvatite moju du¹u i uèinite je da bude dio va¹ih du¹a; u svijetu upute i istrajnosti na njoj; u svijetu sreæe i spasa! Te va¹e, tada, izgovorene rijeèi su na mene djelovale poput svjetiljke koja mi je osvijetlila put moje upute. Tada sam bio ohrabren i prihvatio sam da prisustvujem halkama. Postao sam marljiv. Nisam noæu spavao. Noæ bi provodio u uèenju Kur'ana i u suzama, u plaèu i skru¹enosti. I zaista, kada sam se poèeo sa vama dru¾iti osjetio sam okus sreæe i ljepote ¾ivljenja! Osjeæao sam, dok bih bio sa vama, istinsku sreæu koju nikada do tada u svom ¾ivotu nisam osjeæao. Kur'an mi je postao najbolji prijatelj prema kome nikada nisam osjeæao ikakav prezir.

Malo je za¹utio, a zatim je nastavio svoju ¾alovitu prièu govoreæi:

Moj otac je primjetio velike promjene na meni, i nekako je saznao da sam se pridru¾io va¹oj halci za uèenje Kur'ana. Saznao je da se dru¾im sa «bradonjama». Dani su prolazili sve dok nije do¹la ta noæ koju nikada, sve dok sam ¾iv, neæu zaboraviti! Bio sam u kuæi zajedno sa mojom majkom i braæom èekajuæi ga da se vrati iz kafane, kao ¹to mu je to bio svakodnevni obièaj, kako bismo zajedno veèerali. Kada je u¹ao u kuæu, na licu sam mu primjetio tamu i srd¾bu. Sjeli smo za sto da jedemo, svi ¹uteæi kao po obièaju jer smo izbjegavali da prièamo u njegovom prisustvu. Iznenada, otac je svojom galamom prekinuo na¹u ti¹inu govoreæi:

- Èuo sam da se dru¾i¹ sa onim bradonjama!!!

Njegov govor me je iznenadio, jezik mi se svezao, rijeèi su mi se izmje¹ale u ustima!!! Nije èekao da èuje moj odgovor, nego je uzeo ibrik sa èajem koji je bio postavljen na stolu, i sna¾no ga bacio na moje lice! Èitav dunjaluk mi se pomje¹ao u glavi i boje u oèima. Pao sam na pod. Moja mila majka mi je pri¹la da me podigne. Kada sam do¹ao sebi, èuo sam oca kako se na nju dere: Ostavi ga, ili æe¹ i ti dobiti isto kao i on! Izvukao sam se iz njenog naruèja i krenuo put moje sobe. Njegove psovke su neprestano izlazile iz usta, meni upuæene, odzvanjajuæi u mojim u¹ima... Nakon ovoga dogaðaja svaki dan me je udarao i psovao mi. Gaðao me je sa èim je stigao, negledajuæi jesam li ikakav grijeh uèinio. Tjelo mi je postalo ¹arena vreæa za udaranje na kojoj su se nalazile razlièite boje, ali i otvorene rane.

Tada je Halid ¾estoko zaplakao! Poku¹ao sam da ga utje¹im i u¹utim. Nakon nekog trenutka sti¹ao je i nastavio svoj govor:

Vjerujte mi uèitelju Selmane, zamrzio sam svoga oca i ne volim ga nimalo. Moje srce je ispunjeno mr¾njom prema njemu. Jednog dana, dok smo sjedili za stolom jeduæi, rekao mi je taj nepravedni otac: Ustaj, neæe¹ sa nama jesti! I, prije nego ¹to sam se digao, ustao je i udario me je nogom u leða tako da mi je tanjir ispao iz ruku! Dunjaluk mi je sav crn postao u mojim oèima. Krv u venama mi se usirila. Vi¹e ni o èemu drugom ne razmi¹ljam do o osveti mom nepravednom i osorom ocu! Uobrazio sam se i zagalamio njemu u lice, govoreæi: Osvetiæu ti se! Udarat æu te kao ¹to si ti mene udarao! ©amarat æu te kao ti mene ¹to si! Narast æu ja i postati jak, a ti æe¹ ostariti i biti nejak, tada æe¹ znati, postupat æu prema tebi kao ti danas prema meni ¹to postupa¹! Tad æe¹ goru nagradu dobiti od ove koju ja od tebe dobijam!!! Zatim sam pobjegao iza¹av¹i iz kuæe i traèao sam neznajuæi kamo da idem, bez ikakvog cilja, sve dok me noge nisu donjele do ovog mora. Zatim sam uzeo Kur'an i uèio iz njega plaèuæi i jecajuæi! Od silnoga plaèa nisam mogao da nastavim uèenje!!!

Kada je Halid dostigao ovu granicu svoga govora, prepustio se silnome plaèu i jecanju. Ostavio sam ga da plaèe...zbog toga ¹to plaè u èestim situacijama bude smiraj. Nisam ni jedne rijeèi progovarao. Èuðenje je blokiralo moj jezik... Nisam znao kome da se vi¹e èudim, da li ovom zlonamjernom ocu èije srce je ispra¾njeno od bilo kakvog osjeæaja milosti i oèinstva, jer sam osjetio u njegovom srcu sve vrste tvrdoæe i srd¾be, ili da se èudim ovom sinu kojem je Allah d¾.¹. ¾elio uputu i ustrajnost, pa ga je zbog toga k tomu inspirisao, uprkos svim pritiscima, a koji je saburao na velikim isku¹enjima sa kojim se suoèavao. Ili, da se obadvojici odjednom èudim zbog njihove meðusobne veze, otac i djete, koja je dostigla vrhunac sukoba, nakon koje je neminovnost raskid i odvojenost! Ta èuðenja mi prekinu glas Halidov koji me doziva¹e:

Uèitelju Selmane!!!

Uzeo sam ga za ruku i pomilovao po glavi. Zaista je lièio na jetima, mo¾da èak i gore! Obrisao sam mu suze i privukao sebi u naruèje nebi li osjetio barem ne¹to od osjeæaja ljubavi i bri¾nje koju nije osjetio kroz svoj ¾ivot. Molio sam Allaha za njega i nasavjetovao ga da bude poslu¹an svome ocu, da se strpi na svim neugodnostima pa makar ¹ta god da se desilo, makar ¹ta god da uèinio. Obeæao sam mu da æu pronaæi njegova oca i poprièati sa njim i zamoliti ga da dopusti Halidu da se vrati u na¹u halku za uèenje Kur'ana. Nakon toga smo se razi¹li...

3.

Kako su dani prolazili, razmi¹ljao sam o naèinu na koji æu se obratiti Halidovom ocu po pitanju njegovog sina. Kako æu ga oraspolo¾iti i uvjeriti...I na kraju, nakon ¹to sam skupio snagu i sabrao sve svoje ideje, odluèio sam da na¹ sastanak bude danas u pet sati, nakon ikindije. U odluèeno vrijeme sam se i uputio ka kuæi Halidova oca. Mnoge misli su mi se vrtile po glavi, kao i mnogobrojna pitanja. Pokucao sam na vrata stana...Vrata se otvori¹e. Na njima se pojavi ono namr¹teno lice iz koga su izbijali znakovi srd¾be. Prije nego ¹to sam i¹ta progovorio zgrabio me je za okovratnik moje ko¹ulje, privukao sebi i rekao:

Znaèi ti si taj bradonja koji uèi Halida u d¾amiji!!?

Odgovorih: Da.

Sa svim zlom koje mu izbija¹e iz tih njegovih oèiju reèe:

Tako mi Allaha, ako te jo¹ samo jednom vidim sa Halidom, noge æu ti polomiti!

Zatim je sabrao pljuvaèku iz usta i pljunuo me u lice, a onda zatvorio vrata, zalupiv¹i ih svom snagom. Obrisao sam ono sa èim me je Allah poèastio da zadobijem na Njegovom putu. Okrenio sam se i oti¹ao obveseljavajuæi svoju du¹u i ¹apuèuæi joj: Sa Allahovim Poslanikom s.a.w.s. de¹avali su se jo¹ te¾i dogaðaji: njegov narod ga je u la¾ ugonio, grdili su ga, gaðali kamenjem i okrvarili mu nogu, slomili mu zub, stavili neèistoæu na njega, istjerali ga iz njegova kraja...

Dani i mjeseci su se smjenjivali jedan za drugim a mi nismo viðali Halida. Otac mu je zabranio da izlazi, èak i radi obavljanja namaza. Bilo nam je svima uskraæeno da ga vidimo i zijaretimo. Mnogo smo dovili za njega da ga Allah nadahne strpljivo¹æu pred ovim isku¹enjem.

4.

Nakon odreðenog vremena, Halidova porodica se preselila u susjednu èetvrt, tako da su se sve informacije o Halidu presjekle. Kako su godine prolazile zauzetost ovim svijetom je preplavila na¹e sjeæanje na Halida, zaboravili smo ga! Jedne noæi, nakon ¹to smo klanjali jaciju u d¾amiji, neka krupna ruka me je dohvatila sa leða za rame. Oh! To je ona ista ruka koja me je nekoæ zgrabila za okovratnik. Kada sam se okrenuo, dragi moj Allahu, to je bilo ono isto lice, iste bore na njemu, ista usta koja su me poèastila iako nisam tada bio toga dostojan, to je bio Halidov otac. Meðutim, mnogo se promjenio!!! Ono njegovo namr¹teno lice postalo je izmoreno, bore sa lica su sada predstavljale smirenost i poni¾enje, tjelo je bilo izmoreno od bolova i briga, oslabljeno tugom i zabrinuto¹æu. Prvi sam zapoèeo razgovor:

Dobrodo¹ao amid¾a!

Zatim sam poljubio njegovo èelo iskazav¹i mu srdaènu dobrodo¹licu, i oti¹li smo u jedan od uglova mesd¾ida. Nismo uspjeli ni sjesti a Halidov otac je poèeo plakati i jecati. Zapanjio me je bolni prizor, subhanallah! Mislio sam da to, nekada namrgoðeno lice, i to tvrdo srce, nikada neæe moæi pustiti suze zbog bola. Saèekao sam ga trenutak da se uti¹a plaè i da popusti jecanje, zatim ga upitao:


Reci amid¾a.? Izbaci to ¹to te ti¹ti u grudima! Kako je Halid? ©ta je sa njim?

Kao da sam sa ovim rijeèima pogodio kao no¾em u grudi! Duboko je uzdahnuo, a onda rekao:

Halid... Moj mladiæu, Halid vi¹e nije ona osoba koju ste poznavali. Od kako vas je napustio, vas, va¹u halku za uèenje Kur'ana, i od kako se udaljio od va¹eg dru¹tva, upoznao se sa lo¹im momcima. Sam po prirodi je dru¾eljubiv, a bio je u godinama u kojim se volio provoditi. Poèeo je pu¹iti... Grdio sam ga i tukao, meðutim, bezkorisno. Njegovo tjelo se bilo naviklo na udarce a u¹i na korenje i psovku. Brzo je narastao... Noæima bi bdio sa svojom lo¹om dru¾inom a kuæi bi dolazio sa svitanjem zore. Izbaèen je iz ¹kole. Nakon toga bi nam samo po neku noæ dolazio, ali, njegov govor nije vi¹e bio kao ¹to smo navikli od njega. Lice mu se promjenilo. Jezik mu je izgovarao ne¹to nerazumljivo. Ruke su mu drhtale! Promjenilo se i njegovo, nekada bujno, punaèko tjelo, smireno i skru¹eno... Postalo je slaba¹no! Nekada¹nje bijelo lice, poput èistoæe istoka, postalo je crno. Na njemu je bila pra¹ina grijeha i propasti. Upustio se u konzumiranje alkohola i droge. Nestao je onaj njegov odgoj i stid. Zamjenile su ga agresivnost i neodgoj. Ono lijepo dobroèudno srce postalo je tvrdo poput stijene, ili jo¹ gore.

Za¹utio je jedan trenutak otac Halidov, i nakon ¹to je obrisao suze koje su nakvasile njegovo lice, nastavi govoreæi:

Vjeruj mi, uèitelju Selmane, skoro da ni jedan dan vi¹e ne proðe a da Halid ne zagalami na mene, ili me udari... Zamisli momèe moj, ja sam ipak njegov otac koji ga je poduèio i odhranio – da mene udara i da mi psuje!!? Vratio se Halidov otac svome plaèu, samo, sada ¾e¹æe i jo¹ tu¾nije. Jedan trenutak sam se èudio, gotovo nevjerujuæi u sve reèeno ¹to èuh dok me nije Halidov otac koji je bri¹uæi suze upitao: Molim te, momèe, uèitelju Selmane, zijareti Halida! Povedi ga sa sobom, dozvolit æu vam. Moja kuæa je za vas u svako vrijeme otvorena. Èesto nam navraæajte! Nemojte ga prepu¹tati lo¹em dru¹tvu! On vas voli! Upi¹ite ga u halku Èasnoga Kur'ana! Idite sa njim na izlete, ja vam neæu braniti! Naprotiv bilo bi mi drago da noæi kod vas u stanu. Ako ¾elite bilo kakvu svotu novaca, ja sam spreman da je uruèim! ®elim samo da se Halid vrati u prija¹nje stanje. Molim te! Poljubit æu vam ruku i noge. Molim te! Ne ostavljajte Halida! Nemojte ga izbjegavati!

Uronio je u plaè i gorki jecaj, a nakon ¹to se u¹utio, i prestao govoriti, rekoh mu pouèen iskustvom:

Moj amid¾a, po¾njeo si ono ¹to si posijao! Zbog tvog prezira i mr¾nje prema onima koji èine dobra djela, koji se dr¾e propisa vjere, po¾njeo si zlo i belaj! Zaista njih ¹titi Gospodar svih svjetova... Meðutim, uprkos tome, poku¹at æu! Mo¾da uspijem sa Halidom i to bi bila Allahova blagodat i uspjeh, a mo¾da i neæu, a zbog toga onda nemoj nikog drugog kriviti do sebe. Sam si svoga sina upropastio. Ti si ubica i ubijeni! Onaj koji je èinio drugome nepravdu i kome se ona sada èini!

5.

Zapoèeo sam svoje poku¹aje da Halida vratim na put upute sa koga je skrenuo pod ¾estokim pritiskom kojeg je na njega èinio njegov osori i zlonamjerni otac, kao i uticajem njegovog lo¹eg dru¹tva. Poku¹avao sam da se na razne naèine sretnemo, meðutim, on je na sve raspolo¾ive naèine izbjegavao taj susret. Slao sam mu pisma i cedulje. Tra¾io ga po kafanama i okupljali¹tima, ali nisam uspio da ga sretnem, ili navedem na razgovor. Jedne prilike, dok sam i¹ao jednom ulicom, ispred mene se pojavio Halid. Odmah sam ga prepoznao uprkos mno¹tvu njegovih oèitih promjena. I on je mene prepoznao, ali je poku¹ao da me izbjegne. Sna¾no sam ga uhvatio za rame i privukao sebi u naruèje, prigrliv¹i ga svojim srcem! Bio je to bolan dogaðaj... Nije se mogao oduprijeti ovom velikom izazovu pa je posegnuo za plaèem. I ja sam bio na ivici plaèa pa se nisam mogao suzdr¾ati da ne zaplaèem. U takvom stanju smo bili par minuta, a zatim sam ga poveo sa sobom u moj stan. Tu smo dugo ostali sjedeæi i u prièi, i kada mi je Halid sve isprièao ¹ta je pro¹ao od njegovog prisilnog napu¹tanja halke Kur'ana. Njegovo stanje se promjenilo nakon na¹eg rastanka. Obavjestio sam Halida da je sada, upravo njegov otac ¾elio, da mu doðem, da ga pozovem da se vrati halci Kur'ana u d¾amiji. Takoðer, obavjestio sam ga da je njegov otac zavolio vjernike. Pozvao sam ga da uèini iskreno pokajanje i otvorio mu nadu u Allahovu milost. Bodrio sam ga da nam se vrati u mesd¾id, Kur'anu i dru¹tvu dobrih ljudi. Uporno sam tra¾io od njega da se vrati Putu upute i pridr¾avanja za vjeru. Kada sam uèestio te molbe, poèeo je plakati, govoreæi:

Vjerujte mi, uèitelju Selmane, ja bih volio da vam se vratim, vama, d¾amiji i Putu upute, meðutim, ja to ne mogu. Ne mogu! Moj otac je sa svojom tvrdoæom i nepravdom, i mr¾njom prema vjernicima, u meni uni¹tio sve ¹to je lijepo u ovom ¾ivotu. Poèeo sam da ¾ivim bez ikakvog plemenitog cilja, ili ¾ivotne ¾elje, koju bi htjeo da u svom ¾ivotu ostvarim. Vi¹e nikako ne mogu da se strpim bez opojnih piæa, filma, ¾ena, pijanstva... Nemam vi¹e vremena, uèitelju Selmane, sve se okrenulo? Zato me ostavi da budem i dalje zarobljenik ovog mraènog tunela, sve dok ne doðem do kraja, a Allah najbolje zna kakav æe kraj biti...

I, prije nego ¹to me je napustio, Halid je nje¾nim i blagim pogledom pogledao u mene, i rekao:

Uèitelju Selmane, zamoli Allaha da mi oprosti grijehe i moja zvijerstva! Moli Allaha i za moga nepravednog oca koji me je doveo do ove provalije!

Zatim je oti¹ao, a suze su potekle sa njegovih obraza, jezik izgovarao:

Ovo je ono ¹to je moj otac privrijedio, a ne ¹to sam ja sam sebi...

6.

Nakon ovog dogaðaja prekinule su se sve informacije o Halidu. Saznao sam od njegova oca da je se njegova tvrdoæa i ¾estina i bjes u odnosu sa njim poveæali. Poveæala se i njegova stramputica, inat, i ¾udnja za grijesima. Stalno sam molio Allaha da ga uputi i da ga popravi. Jedne tamne, crne noæi, malo prije sabaha, iza¹ao sam iz kuæe da kupim neke lijekove za svoje dijete iz obli¾nje apoteke. Moj put je prolazio pokraj Halidove kuæe. Pa¾nju mi skreni¹e policijska auta koja su bila pored njegovih vrata. Brzo sam oti¹ao na lice mjesta da ispitam ¹ta se desilo. Na vratima sam na¹ao jednog od Halidove braæe. Suze su mu lile iz oèiju. Upitah ga ¹ta se desilo pa me obavjesti da se desila velika nesreæa, stra¹no isku¹enje. Halid se pred sabah pijan vratio kuæi. Grubo je lupao na vrata. Mati mu je poku¹ala da otvori, ali otac joj je zabranio. Meðutim, Halid nije prestajao sna¾no i grubo kucati. Otac je iza¹ao da ga otjera i tu su se poèeli svaðati i psovati. Halid mu je psovao i poku¹ao da digne ruku na njega, bezsvjesno, bez ikakvog osjeæaja. Otac se branio, i jednim debelim drvetom je udario Halida po glavi. Tada je Halid pobjesnio, izvadio no¾ iz d¾epa i njim potegao prema starom ocu. Ubo ga je sa nekoliko uzastopnih uboda. Otac je krvav pao na zemlju, a ¹to se tièe Halida, on je pobjegao. Ubrzo su do¹la kola hitne pomoæi i odvezla oca, ni mrtvog ni ¾ivog, u bolnicu.

U jutro sam saznao da je Halidov otac u bolnici izdahnuo dejstvom uboda koji su izbu¹ili njegovo tijelo. Halida su uhapsili i sproveli u zatvor gdje æe èekati izvr¹enje presude ¹erijatskog suda - smrt!

Oti¹ao sam na d¾enazu Halidovom ocu. Svi prisutni su plakali, svi pogoðeni tragedijom. Nakon ¹to smo ga spustili u kabur i ukopali, i nakon ¹to se narod razi¹ao, stao sam pored kabura i zamolio Allaha da ga uèvrsti. Zatim sam mu rekao:

O Halidov oèe dali me èuje¹!?

O oèe Halidov, po¾njeo si ono ¹to si posadio, zato sada okusi gorèinu onoga ¹to ruke tvoje privrijedi¹e!

O kako je ru¾na ta tvoja ¾etva, i, kako je okrutan ovaj krvavi i gorki zavr¹etak!

Pitam se, da li su majke i oèevi dobro razumjeli ovo predavanje prije nego ¹to za to bude kasno!??


Prijevod: Smail L. Hand¾iè, prof.

Avatar
Abu_haqq
Svakodnevni prolaznik
Svakodnevni prolaznik
Postovi: 542
Pridružen/a: 31 Mar 2000 02:00
Lokacija: Afghanistan

Pouka

Post Postao/la Abu_haqq » 01 Avg 2007 19:44

slika

Poznati halifa iz dinastije Emevija Omer ibn Abdul-Aziz govorio je jedne prilike o smrti i, izmedju ostalog, rekao: ”Zaista se stanovnici kabura u svojim grobovima kaju zbog onoga sto su propustili od dobrih djela dok su bili zivi, i zaista stanovnici dunjaluka cekaju…

…smrt i nemilice upropastavaju ono zbog cega se umrli kaju. Niti se mrtvi mogu vratiti na dunjaluk da nadoknade ono sto su propustili, niti zivi uzimaju pouku od onih koji su kabure nastanili iako ih ista sudbina ceka.”

* * *

U jednoj predaji stoji da je poslanik Isa a.s. sreo nakindjurenu i izazovnu zenu, pa je stavio ruke na oci da je ne vidi. Onda mu je ona prisla i rekla: ”Allahov poslanice, ja nisam zena, ja sam dunjaluk prerusen u zenu.” Tada ju je Isa a.s. upitao: ”Imas li muza?” Ona je odgovorila: ”Imala sam mnogo muzeva”. Isa a.s. je ponovo upita: ”A sta si uradila sa njima, jesi li razvela od njih ili si ih poubijala?”

Zena je odgovorila: ”Sve sam ih ubila”. Nakon toga Isa a.s. je upitao: ”Je li ti ih zao?” Odgovorila je: ”Pored svega sto sam im ucinila, ne zalim za njima, vec oni za mnom.”

Priredio Abdussamed Busatlic (SAFF)

Avatar
Abu_haqq
Svakodnevni prolaznik
Svakodnevni prolaznik
Postovi: 542
Pridružen/a: 31 Mar 2000 02:00
Lokacija: Afghanistan

INTERVJU S TELEVIZOROM

Post Postao/la Abu_haqq » 02 Avg 2007 17:36

INTERVJU S TELEVIZOROM

Pitanje: “Vi ste poznati pod imenom buljilo, bezdusna kutija, TV a i po mnogim drugim imenima. Ali kako glasi vase puno ime?”
Odgovor: “Televizor Ibn Iblis”

Pitanje:
“Karijeru ste zapoceli pocetkom 20-og vijeka, mozete li mi nesto o vasoj familiji reci?”
Odgovor: “Moj otac je jako poznat. On je Iblis kojeg je Allah iz Dzenneta istjerao zato sto je odbio da se pokloni pred prvim covjekom zemlje, Ademom, alejhi-s-selam.
Od toda dobio se obavezao da vasu rasu (narod) zavodi, odvraca od islama. Mogu reci da je jako uspjesan bio i da sam ponosan da njegov zadatak mogu ja nastaviti.”

Pitanje: “Sta je tacno vas posao?”
Odgovor: “Da narod zavodim! Omogucavam im da se opuste i da postignu stanje zombija. U takvim momentima otvoreni su za sve, znaci dosta nasilja prikazujem i onda glumim kao da je to normalno i putem toga imam uticaj na njihovo ponasanje. Uistinu sam ja jedan od najuspjesnijih “ispiraca-mozgova” na ovom svijetu.
Moj najveci izazov i na sta sam najvise ponosan je da mogu paznju ljudi od njihovog Stovoritelja, Allaha, dzele sanuhu, da odvratim. On je bio taj koji je mog oca iz Dzenneta istjerao. Pa recite mi u cemu bi imao vece zadovoljstvo od odvracanja Njegovih robova od Njega?”

Pitanje: “Mislite li da ste uspjesni?”
Odgovor: “Molim? Kako me smijete to pitati? Zar nisam u svaki cosak ovoga svijeta dospjeo? Pogledajte samo ponasanje ljudi, posebno djece. Pogledajte na zajednicu, mnoge lose stvari prihvacaju.
Ponosan sam da mogu reci da sam i ja ucesce u to imao, zato sto sam neke od tih losih stvari reklamirao. Mogu se potruditi da lici da se o dobrim stvarima radi. Pogledajte kako samo stvari mogu lijepim da napravim, kao naprimer: nasilje, ubistvo i zinaluk.
I razmislite, u kojem domacinstvu me nema? Neki su me tako lijepo prihvatili da se nalazim u vise prostorija: kao dnevnom boravku, kuhinji (tu jako mali), spavacim sobama a sto mi se najvise svidja i sto me najvise zabavlja je da se i u djecijim sobama nalazim.
Danas nema nijednog casopisa ili novina u kojim moje programe nemozete naci. Tako je to kad ste popularni.
Narod me dan i noc gleda. Za neke sam postao odaja. Ko moze dan danas bez mene? Mnoge moje ideje se prate, kao nasilje, psovanje, kradja, laz, neprilagodna odjeca i mnoge druge stvari.
Ustvari dostigao sam u svaki ugao trzista. Ja sam najuspjesnija stvarcica koja je ikad’ izmisljena.”

Pitanje: “Mislite li da ste bar malo neposteni zato sto narod prisiljavate da vjeruju sta govorite dok zivimo u svijetu u kojem je svako slobodan da radi sta zeli i kada zeli?”
Odgovor: “Prisiljavam? Ja nikoga ne prisiljavam ni na sta. Narod bira da me gleda pa cak i svaku glupost koja se na meni prikazuje. Svi oni sami biraju da me posjeduju. Imam dugme putem kojeg me mogu PALITI i GASITI, koje naravno uvjek mogu koristiti, ali sami biraju da me ne gase. Jasno je da im dajem sta zele.”

Pitanje: “Kako vidite buducnost?”
Odgovor: “Ooh … Boze! Jos uvjek napredujem. Prije sam bio crno-bijeli a sada sam u boji. Moje mogucnosti se jos uvjek razvijaju. Bio sam (a u nekim domacinstvima i danas) velika, crna, teska kutija za koju je dosta mjesta trebalo. A sada me mozete nabaviti u raznim bojama i nisam vise glomazan vec lahak i ugledan i nije uvijek potrebno da me na neku stalazicu il komodicu stavite, sad me bez problema i na zid mozete okaciti. U svemu tome jako me moji prijatelji pomazu.”

Pitanje: “Ko su vasi prijatelji?”
Odgovor: “Imam mnogo prijatelja, jedan od mojih najboljih prijatelja je Bioskop, Video – u modernoj verziji naravno DVD, Kablovska i da nezaboravimo Satelitsku mrezu.”

Pitanje: “Znaci vi ste se pravo razvili, imate li neku novu ideju ili plan koja ce uskoro na trziste izaci?”
Odgovor: “Naravno, ali o tome nebi sad da razgovaram. O tome cu vas na vrijeme obavijestiti. Zadnje sta je na trziste izaslo je noseci DVD. To vam omogucava da me SVUGDJE gledate: dok ste na dugom putu (u autu, vozu), kada se nalazite negdje na osamljenom mjestu (planini…). Nadam se da ce imati uspjeha kao i ostali moji produkti.»

Pitanje: “U vasoj branzi naisli ste na nekoliko neprijatelja. Ko su vasi najveci neprijatelji?”
Odgovor: “Oh, naravno oni koji jako vjerovanje u svog Stvoritelja imaju. Oni su ti koji cesto na Njega misle i koji Ga velicaju. Oni su ti koji nevjeruju u sve sto prikazujem. Ustvari su to oni koji u Kur’an i Sunnet iskreno vjeruju. Pokusavam da ih zavedem, ali nedaju mi se.”

Pitanje: “Vec kada ste tako mnogo postigli, sta bi vam najveca bila zelja?”
Odgovor: “Da sto bolje posao svog oca Iblisa nastavim. Njegova je obaveza da svakoga zavodi i od Pravog puta odvraca da bi svog Stvoritelja Allaha dzelle se'nuhu zaboravili.”

Cijenjeni citatelji i citateljice, ovo je bio exklusivni intervju sa „gospodinom“ televizorom. Istina je osvijetljena. Razmislite, da li ste u ovu zamku i vi upali?
Koliko cesto zaboravite Allaha dzelle se'nuhu dok gledate u bezdusnu kutiju?
Iskreno molim Uzvisenog Allaha, dzelle se'nuhu, da nam podari snagu u odupiranju Iblisovom sinu i prijatelju.

Avatar
Abu_haqq
Svakodnevni prolaznik
Svakodnevni prolaznik
Postovi: 542
Pridružen/a: 31 Mar 2000 02:00
Lokacija: Afghanistan

Stvaranje Adema (a.s.)

Post Postao/la Abu_haqq » 03 Avg 2007 06:29

Bismillahirrahmanirrahim!
Elhamdulillahi rabbil ´alemin!
Wessalatu wesselamu ´ala sejjidina Muhammedin we ´ala alihi we sahbihi edzme´in!


U hadisima se spominju detalji udahnuc duse u Adema, (a.s.). Kad je udahnuta dusa dosla u glavu, Adem kihnu a meleki mu rekose:

-Reci elhamdulillah

On to izgovori a Allah mu rece:

-Rahimeke Rabbuk -tvoj Gospodar ti se smilovao.

Pogledaj, prije nego je u potpunosti udahnuo dusu, Gospodar se smilovao covjeku.

Kad dusa dode u oci Ademove, poce promatrati dzennetske plodove, a kad dode u trbuh zazeli Adem te plodove. Prije nego je dusa dosla u noge, pohiti Adem plodovima Dzenneta, da ih proba, da jede. Na to se odnose rijeci Uzvisenog: -covjek je brzopletim stvoren.

Uvijek hica, zurba. Prije nego je dusa stigla u noge, pozurio je da okusi plodove.


Kad ga je Allah stvorio potra ga po ledima, te iz njegovih leda izadose potomci Ademovi, koji ce doci do Sudnjeg dana. Ovaj dogadaj poznat kao misak se spominje u brojnim ajetima i hadisima.
Biljezi se od Musilm ibn Jesara, (r.a.), da je Omer, (r.a.), upitan o znacenju ajeta:


I kad je Gospodar tvoj iz kicmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatrazio od njih da posvjedoce protiv sebe: "Zar Ja nisam Gospodar vas?" – oni su odgovarali: "Jesi, mi svjedocimo" – i to zato da na sudnjem danu ne reknete: "Mi o ovome nista nismo znali",

Ili da ne reknete: "Naci preci su prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar ces nas kazniti za ono sto su lazljivci cinili?" (Al-'Araf, 172, 173.)


Pa Omer, (r.a.), rece:

-Cuo sam Poslanika, (sws), da je rekao: "Doista je Allah stvorio Adema pa ga Svojom desnicom potrao po ledima i iz njih izvadio sve potomstvo Ademovo do Sudnjeg dana. Potom mu rece: 'Ove sam stvorio za Dzennet i raditce djela stanovnika Dzenneta, a ove sam stvorio za vatru i raditce djela stanovnika vatre.'''Jedan covjek upita: "Allahov Poslanice, -cemu onda sav nas trud, kad je sve odredeno?" Rece: "Zaista Allah, aze ve dzel,, ako je roba stvorio za Dzenet uputi ga na djela stanovnika Dzenneta sve dok ne umre radeci djela Dzennetlija i uvede ga u Dzenet. A ako je stvorio roba za Dzehennem uputi ga na djela Dzehenemlija sve dok ne umre radeci djela stanovnika Dzehenema."


-svakom je olaksano ono zbog cega je stvoren.

Avatar
Alyssa_
Zvijezda na usponu
Zvijezda na usponu
Postovi: 1199
Pridružen/a: 30 Nov 2000 02:00
Lokacija: ** U svom svijetu tame,ususkana u kolevci samoce i neostvarenih zelja,izgubljena u sopstvenom zivotu

Post Postao/la Alyssa_ » 03 Avg 2007 21:54

:huh: :huh: =D> =D> svaka ti cast @ekranka :)

Avatar
Abu_haqq
Svakodnevni prolaznik
Svakodnevni prolaznik
Postovi: 542
Pridružen/a: 31 Mar 2000 02:00
Lokacija: Afghanistan

Post Postao/la Abu_haqq » 04 Avg 2007 05:57

Super je. Ima jedna slicna toj ali cu je morati potraziti.

Avatar
Abu_haqq
Svakodnevni prolaznik
Svakodnevni prolaznik
Postovi: 542
Pridružen/a: 31 Mar 2000 02:00
Lokacija: Afghanistan

Post Postao/la Abu_haqq » 04 Avg 2007 22:45

"Nakon sto je sejtan proklet,upitao je:'Gospodaru, prokleo si me,pa sta mi je posao?'Allah dz.s. odgovorio mu je:'Sihr (magije i vradzbine).'Zatim je upitao:'Sta je moj kur'an?Odgovoreno mu je:'Pjesme.'Sta je moje pismo?'Allah dz.s. mu je odgovorio:'Tetoviranje.'Sejtan je ponovo upitao:'Sta mi je hrana?'Dobio je odgovor:'Ono sto je krepalo i ono sto je zaklano bez spominjanja Allahovog imena.'Sta cu piti?',ponovo je upitao.Allah mu je odgovorio:'Sve sto opija.' 'Gdje cu stanovati?'Allah mu je odgovorio:'Po carsijama.'Potom je upitao:'Sta je moj glas?'Dobio je odgovor:'Svirale'Na kraju je upitao:'Koje su moje zamke?'Allah mu je odgovorio:'Zene.' "

Odgovorite