** Stihovi & Price **

[Bebana_de]

Ljubav se zove imenom mojim

Znas ponekad se pitam....
jel je bas moralo toliko dugo bez tebe.....
probaj zamisliti kako je tesko voziti se nocu kroz pusti grad......
u drustvu gospode samoce.....
i zbog toga se nemoj dosadivat kad pretjerujem s njeznostima
jer za tebe ljubavi moja njeznost je jedina istina.....
na licu ti vidim da si u snovim sretna,
a ja vise ni sam neznam imali razloga spavati....
jer suvise mi lijep moze biti san.....
jer.....
Ljubav se zove imenom Tvojim....
Da ti si ta samo meni potrebna,
Tvoje lice njezno je moja istina....
Tvoje tijelo osjecam, gubi me tvoj dah
....uh......
Ja Volim Te....
Jer ova noc je iskrena.....
Samo Ti.....
Sve tajne znas o meni moja ljubavi......
Sve ono sto sam ja.....
Samo Ti......
Ti jedina si sreca mojoj istini......
Moja ljubavi.....
.....................................................
Nikad nisam kao tebe nikog' volio.....
Cak sam radi drugih zena sebe lagao....
Vjerovao nisam nikad da sreca postoji....
Tek sad vidim sto je prava snaga ljubavi......
........................................................
.....Sreco moja hvala ti za sve.....

..........................................................
ovu pricu znam napamet,,,nekih osamdesetih u dackim klupama sam je prepisivala
ah,kako je bilo lepo .

[andro]

Oliver Mandic
Vreme za ljubav istice

Vreme, samo vreme i bicemo isti
u mrznji i ljubavi, ja i ti
zato bez suza polazim
bar jednom imaj milosti
ne otezavaj mi stvari

Vreme za ljubav istice
nas dvoje vise nikada
ni novi, a ni stari

Ako pozelis da mi se vratis
gledaj da to ne bude skoro
vremena daj mi da te prebolim
dodji kad prestanem da te volim

[nella26]

Ma što da želim
sve je tako daleko
i sad mi žao sve bih opet ponovo
najljepšu pjesmu tebi bih pjevao
eh kamo sreće da sam pjevat mogao

[andro]

Kako ja vidim smisao

Ovo je zid i zid jeste

Zato Å¡to jeste zid jesu i vrata

Ovo je ključ i ključ jeste

Jer jesu vrata i jeste zid

Kroz vrata možeš proći zato i jeste zid




Ponekad ne možeš proći

Jer postoji ključ

Zid nije radi zida

Vrata nisu radi vrata

Ključ nije radi ključa

Ali ako ti tu nisi

Ima li ikakvog smisla?

[nella26]

Zvao si me "djevojčice"
rekao si da sam mlada
da sam tako neiskusna
da za ljubav nisam sada

Zvao si me "djevojčice,
djevojčice moja mala"
zvao si me "ljubičice,
pahuljo lepršava"

Na rastanku rekao si "zbogom,
zbogom moja mila
sudbina je tebe bila
samo meni poklonila"

Sad mi mnogo nedostaju
tvoji poljupci, tvoje lice
sad mi mnogo nedostaje
ona riječ DJEVOJČICE

[ra-ja]

Zlatan poljubac nosim ja na srcu
To je ono sto imam od tebe,
I od nasih sastanka u luci
to je ono sto vratit se nece...

Srce place srce bolno pati
pita sada ,da li su to samo sni,
Zar moj dragi nece da se vrati,
Oh zar bez suza nema ljubavi......

Jedne noci kad je jasmin cvao
i pticice pjevale su male,
ti si dosao poljubac mi dao
dve zvjezde sa neba su pale..

Srce place srce bolno pati
pita sada da li su to samo sni
moj dragi nece da se vrati...
i sni su sa njim utihnuli....

[Bebana_de]

Hvala ti,
Tebi poslije kojeg dugo nisam znala kako disati,
Hvala ti, tebi koji nikada nisi bio moj a bolio si jace od svih koji su se mojim zvali.
Hvala ti sto si unistio svaki moj osjecaj,svaku pa i onu najmanju emociju.
Hvala ti sto si bolio tako jako i tako dugo,
Sto si me polomio u najsitnije djelice i bacio u narucje ocaju..
Hvala ti jeR da sve to nisi ucinio ja bi i dalje patila za nekim da imam cime patiti i to opet dugujem tebi..
I danas bi me vjerovatno neke stvari boljele da imaju sta boljeti,i to opet dugujem tebi.
I danas bi bila slomljena da se ima sta polomiti ali sve je vec odavno slomljeno,sto opet dugujem tebi..
I zato hvala ti jeR si od mene napravio nesto sto je nemoguce ubiti jeR sam vec jednom okusila smrt...tek sada shvatam koliko ti dugujem...
Svoju vjecnost,snagu pa i ljubav na kraju krajeva...tebi dugujem vjecno hvala
Tebi koji si me ubio da bi me naucio kako da zivim...

[ra-ja]

Vec odavno saznadoh da je mjesto zauzeto
i ko drzi konce tvoje srece..
A sad stotinu razloga bez razloga..
zadovoljiti te nece..

Sta je bio cilj svega ovog... :?:Suti samo suti...netreba mi odgovor...
Izvini sto sam mislila da te poznajem...Nisi trebao niti dolaziti...

[andro]

U životu ne postoji nikakva dužnost
osim dužnosti: biti srećan.
Samo smo zato na svijetu,
a sa svim dužnostima,
svim moralom
i svim zapovijedima
rijetko činimo jedno drugoga srećnim,
jer i sebe time ne činimo srećnima.
Ako čovjek može biti dobar,
može to samo onda
kada je srećan,
kada u sebi ima sklada,
dakle kada voli.
To je bilo učenje,
jedino učenje na svijetu.
To je rekao Isus,
To je rekao Buda,
To je rekao Hegel.
Za svakoga je na ovome svijetu
jedino važno
njegovo vlastito najunutarnjije,
njegova duša,
njegova sposobnost da voli.
Ako je ona u redu,
onda je svejedno
jede li se proso ili kolači,
nose li se dragulji ili rite;
onda svijet zvuči zajedno s dušom,
onda je dobro.

Herman Hese

[becanka]

Nosim te uvijek negdje u sebi,
uvijek si tamo gdje svoje snove kao u zivo snivam,
uvijek si tamo gdje svoje najdublje osjecaje skrivam.
I nedam ti iz mene izaci
jer tako toplu i dragu dusu
ja nikad vise necu naci...

[becanka]

Sudbina


Sjedila je sama u sobi.
Citala je stara pisma i pjesme sto joj je slao.
Koliko ga je samo voljela
on to nikada nije znao.

Nakon toliko godina
bio je ponovo tu, na zeljeznickoj stanici.
Tako je zeljela da ga vidi, ali se ipak bojala.
Jer davno je bila sreca...

Sjecala se dana kad je otisao drugoj
i nije se vratio.
Njeno srce od tada samo
kucalo je tiho u noci.

Htjela je jos jednom da vidi
njegove oci, njegov osmjeh.
Da jos jednom osjeti
na svom licu njegov dah
Da bude sretna kao nekad
Jos samo jednom...

Prije polaska pred ogledalo je stala
da dotjera kosu i malo kragnu.
Da obrise suze.
danas je htjela da bude sretna
a sutra sta bude.

Duboko je uzdahnula i posla,
korakom hitrim bez dvoumljenja.
Pitala se
Kakva je to zelja sto je od ponosa jaca?
Zbog cega gazi obecanje sto je davno sebi dala?
Hodala je sve brze, ali odgovor nije znala.

Na stanici ga nije bilo.
Bili su ljudi i vozovi, bilo je kao nekad.
Zatvorila je oci i zaplovila
u vrijeme kad je bila sretna.
Sjecala se suncanog jutra
na ovoj istoj stanici.
Radosno ga je cekala i u zagrljaj mu trcala.

Proslost postade stvarnost.
Vidjela ga je.
Oci zablistase, suze potekose.
Pode mu u susret, polako i sa osmjehom.
Sve je bilo kao prije.
Sve nekako nestvarno.
U ruci mu kofer, na licu sreca,
u ocima sunce sto samo za nju grije

Mislila je "Boze, zar me je poznao,
zar mi se stvarno raduje...?"
Hodala je brze, zeljela sve jace
da ga zagrli k'o nekad.
Da bude njegova i da nista vise ne postoji.
Kao nekad...

Odjednom joj osmjeh nestade s lica,
a gorke suze zamaglise vid.
Ona obori pogled i zaplaka bolno.
Druga je zena bila u njegovom zagrljaju
Tada je shvatila da nje vise nema
i da je odavno zaboravljena.

Sjela je na klupu nemocna
Bol joj je razdirao srce, ali on to nije znao
Zeljela je jos samo jednom
dadodirne njegovo lice
da odmah zatim umre, ne bi joj bilo zao

A onda je podigla glavu. Odlucno.
Oci su joj gledale daleko. Nepomicno.
Na licu studen.
Ustala je i potrcala.
Zurila je da ne zakasni na svoj posljednji voz

Tockovi zaskripase.
Njeno krhko tijelo zgazeno kao cvijet
Ugasle oci jos uvijek su gledale
Srce je cutalo

Narod je gledao u tisini. Dijete je plakalo.
A gledao je i on. Sjetio se i prisao joj.

Njena ruka jos uvijek topla
lezala je na njegovom dlanu.
Njene oci bezivotne gledale su u njegove
molile ga
Da je kao nekad miluje po kosi
Da je ne zaboravi...

"Oprosti mi" rece, a suza kanu
niz lice i na njen dlan.
Cijelog zivota sa bolom u srcu
pamtice njene oci
pamtice taj dan...

[venecija]

Zensko srce se ne mijenja tijekom vremena, niti se preobrazava s godisnjim dobima; zensko srce dugo krvolipti, ali ne umire; zensko srce je nalik na stepu koju covjek uzima kao prostor za svoje ratovanje i klanje – po njoj cupa drvece i spaljuje travu, stijenje joj boji krvlju, zemlju ispunjava kostima i lubanjama, ali ona ostaje mirna i spokojna, ostaje sigurna, proljece u njoj ostaje proljece, a jesen je i dalje jesen, sve do kraja vremena. Dakle, sudbina je donijela odluku sto da cinimo? Reci sto da radimo? Kako cemo se rastati i kada cemo se sresti? Mozemo li svoju ljubav smatrati gostom iz tudjine koga nam vecer dovede, a jutro odvede? Mozemo li ove osjecaje smatrati snom koji nam je blago snivanje donijelo, a java skrila? Mozemo li ovaj tjedan smatrati opijenoscu koja se brzo zavrsila otreznjenjem i budnoscu? Podigni glavu da ti oci vidim ljubavi! Otvori usne da ti glas cujem. Progovori i kazi mi nesto. Hoces li me pamtiti i kad oluja potopi moju ladju? Hoces li cuti leprsanje krila u nocnome miru? Hoces li cuti kako se moje disanje talasa oko tvoga lica i vrata? Hoces li osluskivati moje uzdahe sto mi se bolno otimaju, priguseni jecajima? Hoces li vidjeti moju himeru kako te pohodi s nocnim himerama, a iscezava s jutarnjim izmaglicama? reci mi, ljubavi. Kazi sto cu za te predstavljati posto si ti meni bio svjetlost za oci, pjesma za usi i krila mojoj dusi. Kakav ces biti?
(SLOMLJENA KRILA)

[Sanguine]

„Ja sam siromašna uljana svjetiljka, što mutno i neprimjetno tinja u noći. Ti si bogato jutarnje rumuenilo, što se sjajno i raskošno radja na horizontu. Pred tobom gasne moje malo svjetlo.“ Hafiz