Madam Bovary-Gustave Flaubert

Knjizenovst i ostalo ...
Odgovorite
Avatar
belly_dancer
Zvijezda foruma
Zvijezda foruma
Postovi: 3472
Pridružen/a: 18 Dec 2007 02:00

Madam Bovary-Gustave Flaubert

Post Postao/la belly_dancer » 02 Mar 2008 13:16

..ovako dragi moji..
Ovo je meni bila jedna lektira za razmisljanje..pa da vidim sta cete vi rec.. :wave:

Kratak sadrzaj:

GUSTAVE FLAUBERT

GOSPOÐA BOVARY

Roman Madame Bovary ogledalo je i slika ¾ivota jednog senzibilnog i osjeæajnog biæa koje cijeli svoj ¾ivot i postojanje podreðuje svojoj ma¹ti, tra¾enju i u¾ivanju u uzbudljivim i strasnim ljubavima. Emma sanjari o dalekim zemljama, divnim dvorcima i pristaje na brak uvjerena da æe ¾ivjeti ¾ivotom iz trivijalnih ljubavnih romana koje je sa velikim zanosom èitala za vrijeme boravka u samostanu. Charl Bovary èinio joj se kao ostvarenje njenog sna. On je bio tu, u trenutku kada je ¾eljela pobjeæi od “dosadnog sela , tupoglavih malograðana i osrednjosti ¾ivota” koji su je okru¾ivali. No ubrzo, iluzija stvorena o idealnom braènom ¾ivotu poèela se je gasiti spoznajom da je njezin mu¾ samo prosjeèan èovjek , ogranièena duha. Ona ga je smatrala vrijednim prezira i sa¾aljenja te ga je s vremenom poèela mrziti. Izgledao joj je “kukavan, slab, ni¹tavan, ukratko bijednik u svakom pogledu”. Tuga je ispunjavala njezino prazno srce, a “buduænost je bila jedan mraèan hodnik s dobro zakljuèanim vratima”. Svi dani bili su joj isti, ali “ipak u dnu du¹e ona je oèekivala neki dogaðaj. Kao mornari u nevolji, ona je oèajnim pogledom prelazila po pusto¹i svog ¾ivota tra¾eæi u daljini kakvo bijelo jedro u gustoj maglina horizontu. Nije znala kakav je to bio sluèaj, vjetar koji bi je dotjerao do nje, kojoj obali æe je odvesti i da li je to barka ili brod s tri palube, natovaren sumnjama ili pun bla¾enstva do prozorèièa na boku. Ali svako jutro kad bi se probudila, ona se tome nadala tog dana i oslu¹kivala svaki ¹um, naglo ustajala i èudila se ¹to ga jo¹ nema; a zatim, pri zalasku sunca sve ¾alosnija, ¾eljela je da bude veæ sutra¹nji dan. ” Uvijek je zami¹ljala ljubav kao “uzdahe na mjeseèini, strasne zagrljaje, suze koje teku na ruke pri rastanku, sve groznice puti i nje¾ne ljubavne èe¾nje, sve to je bilo neodvojivo od balkona velikih dvoraca koji su puni dokolice, od budoara sa svilenim zastorima i vrlo debelim sagom, od sanduèiæa punih cvijeæa, od postelje na podiju i od svetlucanja dragog kamenja i ¹irita na livrejama. ”
Charl je doslovce obo¾avao svoju ¾enu (“On se nije mogao savladati da neprestano ne dira njen èe¹alj, njeno prstenje, njenu maramu; ponekad bi je ljubio u lice punim ustima ili su to bili sitni poljupci u nizu po goloj ruci od vrha prstiju do ramena; a ona bi ga odgurnula napola nasmije¹ena, a napola zlovoljno kao ¹to radimo s djetetom koje nam se objesi oko vrata. ”). Ipak njegovi “izljevi ljubavi javljali su se u redovno vrijeme; on ju je ljubio samo u odreðenim satima. Bila je to jo¹ jedna navika meðu ostalima kao kakva unaprijed predviðena poslastica poslije monotonog ruèka. ” Bio je dobar èovjek, èak dobrodu¹an i pa¾ljiv mu¾i otac, ali sve to nije bilo dovoljno da zadovolji neobuzdani Emmin duh.
Jednog dana ona zapoène ¾ivjeti svoj san. Njen dom postao je dvorcem, a ona sama postala e preljubnica. Poku¹avala je biti dobra majka, dobra ¾ena, ali taj osjeæaj joj jednostavno nije bio dovoljan. Leona je prvog zavoljela, no on je ubrzo oti¹ao. Nedugo zatim ona je srela Rodolpha kojemu se i prvom podala. Voljela ga je jer je bio sve ¹to je ona oduvijek ¾eljela, smion, grub, provokativan i energièan i kao nijedan prije on ju je èinio sretnom. Iako mu je zbog svoje koketnosti i elegancije te svoje dra¾esne ljepote prirasla srcu, ona je za njega bila samo jo¹ jedna ljubavnica koju je na kraju napustio. Primiv¹i pismo cijeli njezin svijet se je sru¹io, sva ma¹tanja, sve zamislio bijegu i uzbudljivom ¾ivotu razbile su se, a trenuci provedeni u Rodolphovom zagrljaju postali su samo uspomena.
Charl ju je njegovao, brinuo se o njoj i ona se probudi kao nova ¾ena. Postala je poslu¹na, bila dobra mati, a jo¹ bolja supruga. Èitala je pouène knjiga, i¹la u crkvu. Prilikom posjeta teatru sreli su Leona. Njihova ljubav nije bila zaboravljena i oni ubrzo zapoènu novu ljubavnu vezu. Emma je opet mrzila mu¾a, zapustila dijete i tro¹ila novac koji je malo po malo nestajao. Zapav¹i u dugove Emma moli za pomoæ i Leona i Rodolpha. Oba su je iznevjerila i njoj se “njezin polo¾aj ukaza kao kakva provalija. ” ( “Stajala je kao obamrla, znajuæi za se samo po kucanju svojih arterija, koje joj se uèini kao zaglu¹na muzika koja izlazi iz nje i ¹iri se po cijelom polju. Zemlja pod njenim nogama bila je mek¹a od vode, a brazde su joj se uèinile kao ogromni crni valovi koji se razbijaju o obalu. Sve uspomene, sve misli koje je imala u glavi iziðo¹e joj najedanput u isti mah pred oèi kao tisuæu iskri kakvog vatrometa. Ona vidje svog oca, Lereov kabinet, njihovu sobu tamo dolje, neki drugi predio. Stade je hvatati ludilo, ona se upla¹i i uspije se pribrati, dodu¹e nekako nejasno; jer nikako nije mogla da se sjeti uzroka svog u¾asnog stanja, to jest pitanja novca. Ona je patila samo zbog svoje ljubavi osjeæala je kako je du¹a ostavlja kroz tu uspomenu, kao ¹to ranjenici, u samrtnom hropcu, osjeæaju kako im ¾ivot odlazi kroz ranu koja krvari. ”) Umrla je s Bo¾jim blagoslovom ne mrzeæi vi¹e nikoga.
Charl poslije njezine smrti ostaje nesretan i pora¾en skromno ¾ivjeti sa svojom malom kæerkom Bertom. Nije imao nikoga s kom bi podijelio svoju tugu i ni¹a u èemu bi prona¹ao utjehu. Umro je kako je i ¾ivio, neprimjetno i neèujno, ostaviv¹i djevojèicu samu...


Roman je protkan elementima romantizma, realizma i naturalizma koji savr¹eno slikaju postupke, ma¹tanja, ali i sveukupni ¾ivot jedne ¾ene, malograðanskog srednjeg obrazovanja, ne ba¹ dobrog ukusa i povr¹nog talenta koja je samo htjela pobjeæi od dosade koje je se je toliko bojala. Njezina razmi¹ljanja romantièna su, njezini susreti s ljubavnicima puni strasti, ali zato sredina u kojoj ¾ivi okrutna je realnost od koje ona tako oèajno ¾eli pobjeæi. Sam Charl utjelovljenje je svega protiv èega se je ona borila. Svaki njegov korak k njoj za nju je predstavljao sve bezumniji bijeg.
S naturalistièkog gledi¹ta ona je bila bludnica, ¾ena koja je te¾ila uvijek veæim uzbuðenjima i strastima, koja je bila gotovo oèajna da ih do¾ivi. Njezino samoubojstvo mo¾da je romantièno, ali njezina smrt u¾asava i samog èitatelja (“Emma se di¾e kao kakav vje¹taèki o¾ivljen le¹, raspletene kose, ukoèena pogleda, zaèuðena. Stade se smijati u¾asnim, mahnitim, oèajnim smijehom, misleæi da vidi grozno lice onog bijednika koje se dizalo u vjeènoj tami kao neko stra¹ilo. ”).
Emma Bovary ¾rtva je svojih snova. Ona nije sebe mogla zamisliti kao gubitnicu, kao obiènu domaæicu koja pluta po dosadnoj svakodnevnici uz svog tako prosjeènog mu¾a. Njezin svijet kojeg je tako pa¾ljivo slo¾ila od detalja svoje ma¹te sru¹io se je i nestao. I zato, ispijanje otrova maestralan je zavr¹etak sasvim u stilu Emme Bovary.
Flaubert je ovim romanom odao priznanje svima koji su dovoljno hrabri i ustrajni da barem poku¹aju ostvariti svoj san. Ako i ne uspiju oni su pobjednici.
Pi¹èeva izjava: “Emma Bovary to sam ja!” , èesto je slu¾ila kao polazna toèka u tumaèenju tog djela. Ono je shvaæeno kao neka vrsta intimne biografije autora, koji kroz lik Emme ispovijeda i slika jedan dio svog biæa; svoje mladenaèke iluzije, neostvarive èe¾nje, sukob izmeðu apstraktnih, romantièarskih te¾nja i prozaiène svakida¹njice.
On je osobe i njihovu okolinu redovno ocrtavao zajedno, stvarao je jedinstvenu sliku kao ¹to mi u stvarnosti vidimo lica i zajedno s njima, u odnosu na njih, predmete, koji ih okru¾uju.
I tako je Emma Bovary, jedna sanjarska du¹a zamijenila srednjovjekovnog Don Quijota koji se je isto tako borio za ostvarenje svojih ideala i koji je umro zaslugom svoje ma¹te i okrutne stvarnosti.

Sadr¾aj :

U Emmu Rouault, kæer seoskog imuænog gospodara, nakon povratka iz samostana ur¹ulinki, gdje ju je otac bio smjestio, zagleda se seoski lijeènik iz obli¾njeg mjesta, udovac Charles Bovary, koji je do¹ao da izlijeèi nogu njena oca. Bovary je èesto posjeæuje i jednog dana odluèi da zaprosi njenu ruku. Otac njen na to pristade. Emma, koja se u selu dosaðivala i koja je o braku sanjarila zami¹ljajuæi da je èeka sreæa, smirenje, ljubav i bla¾enstvo, o èemu je toliko èitala u romanima u samostanu, takoðer pristade. Ona je mislila da ga ljubi, ali se ubrzo stade dosaðivati, pitajuæi se: “Bo¾e, za¹to sam se udala?” Charles, nepokretan, nespretan, dobroæudan, iskreno je voli i misli da i ona njega voli. Meðutim, ona sanjari o putovanjima, pustolovinama, otmicama i sve se vi¹e i vi¹e otuðuje od mu¾a i nezadr¾ljivo èezne za drugim, sretnijim ¾ivotom, Stade zanemarivati i kuæu i njega i zaljubi se najprije u mlada ljepotana Leona, pisara, s kojim odr¾ava platonsku vezu. Leon kasnije odlazi u Pariz, a Emma uskoro nalazi drugog ljubavnika, Rodolpha, s kojim do¾ivljava svoj prvi pad. Ona se tako zaljubi u Rodolpha da mu predla¾e da je otme i da pobjegnu. On joj obeæa, ali kasnije joj pi¹e pismo u kojem odustaje od bijega, i to porazno djeluje na Emmu tako da do¾ivljava slom ¾ivaca. Buduæi da se dosaðivala, mu¾ je radi razonode odvede u kazali¹te u Ruen, i tamo ona susretne ponovo Leona. Emma se potajno sastaje s Leonom u hotelu i u meðuvremenu ona upada u sve nove dugove, tako da u njih uvlaèi i svoga mu¾a (pi¹e pacijentima pisma u kojima moli da joj vrate novac koji duguju ¹to hitnije). Zatim napu¹ta Leona i vraæa se ponovo Rodolphu, od kojeg tra¾i da je spasi od duga. Kad on odbija, ona èak okrade svog ljubavnika, ali ni¹ta ne poma¾e jer su je povjeritelji stali plijeniti. Napokon, ne na¹av¹i izlaz iz toga, ona ispija otrov i tako umire kao preljubnica, ta provincijalka, koja je èeznula za nedosti¾nim ¾ivotom, tra¾eæi sreæu i zadovoljstvo.



Likovi:

Emma Bovary – Emma je odrasla u samostanu, a svijetu snova i ma¹te, potaknuta mnogobrojnim jeftinim romanima prepunih ljubavnika i ljubavnica, progonjenih gospoða ¹to se onesvije¹uju u samotnim paviljonima i sliènih romantiènih sudbina, i ona je sanjala o jednoj takvoj. Iza¹av¹i iz samostana i vrativ¹i se na selo gdje joj je bilo dosadno, s nestrpljenjem je èekala da ¾ivot poène, da se ma¹tanja obistine.
“ Emma je, naprotiv ¾eljela da se vjenèa u ponoæ, uz buktinje;. . ”
Kada je Charles zaprosi, ona pristaje misleæi da ga voli, ali ona je nakon udaje sve prije nego sretna; Charles je za nju tako obièan i ljubav kojom je zasiplje vi¹e je gu¹i, nego bilo ¹to ostalo, tu nema ni trunke romantike iz romana, sve je obièno i rijeèi koje joj izgovara.
“Njen je pak ¾ivot bio hladan kao tavan kojemu je prozor okrenut prema sjeveru i dosada je kao nijema pauèina plela potajno svoju mre¾u po svima kutovima njena srca. ”
Kad je zahvati depresija oni se èak sele u Jonvil-l’ Abei. Ondje Emma raða, ali curica joj uopæe ne mijenja raspolo¾enje iako je voli. Meðutim mladi pisar Leon odmah joj se svidio. Ona s njim do¾ivljava platonsku vezu, buduæi da je on plah. Kad on odlazi u Pariz ona si nalazi novog ljubavnika Rodolphea. No on ju uopæe na shvaæa, ona je njemu jo¹ samo jedna u nizu, obièna snovima zanesena provincijalka, malograðanka. I, naravno da je on napu¹ta kad ona predlo¾i da pobjegnu – to je potpuno slama i ponizuje. Meðutim ubrzo obnavlja vezu s Leonom, ali ona se poèinje gubiti, ¾ivi u snovima, zadu¾uje se kod mnogih koji vide njenu zanesenost i kada uvidi da je potpuno propala, da joj dolaze zaplijeniti kuæu, a Rodolphe joj ne ¾eli posuditi novac, otruje se. Ali ona i dalje vjeruje u ljubav, samo ¾ali ¹to joj nije bila suðena.
Buduæi da je dosta neuravnote¾ena, ona se zanosi svakakvima mislima;
jednom se trudi da bude ¹to bolja domaæica i majka – sve onako kako stoji u romanima, a ponekad je veseli i zaokuplja misao da pripada kolu ljubavnica kojima su dozvoljene zabranjene slasti, no sve to ipak joj ne donosi ¾eljenu sreæu jer ona misli da “ljubav dolazi iznenada, s burom i munjama, kao nebeski uragan koji se spu¹ta na ¾ivot, otresa ga, èupa volu kao li¹æe i cijelo srce nosi u ponor... ” a ne zna da su prave ljubavi tu¾ne i da se vrlo rijetko dogaðaju.
“©arl je bio iznenaðen bjelinom njenih nokata. Oni su bili sjajni, o¹tri pri vrhu, èistiji od dijepske bjelokosti i podrezani u obliku badema. Ali joj ruka nije bila lijepa, nije, mo¾da, bila sudovoljno bijela, dok je u èlancima bila malko suha; bila je i suvi¹e dugaèka bez blagih pregiba na oblinama. Ono ¹to je na njoj bilo lijepo bile su oèi; iako su bile smeðe, izgledale su crne zbog trepavica, i njen pogled padao je na èovjeka slobodno, s nekom prostodu¹nom smjelo¹æu.
”Njen vrat se dizao iz bijela, posuvraæenog okovratnika. Dvije crne pole njene kose, koje su izgledale kao da je svaka od jednog komada, toliko su bile glatke, bile su po sredini glave razdvojene tankim razdjeljkom, koji se lako spu¹tao po krivini lubanje; i ostavljajuæi jedva vidljive u¹ne rese, one su se, s valovitim povijanjem prema sljepooènicama, sastavljale pozadi u veliku punðu, ¹to je na¹ seoski ljekar opazio prvi put u svom ¾ivotu. Jagodice su joj bile rumene. Nosila je kao mu¹karac ko¹tani lornjon, provuèen izmeðu dva dugmeta na bluzi. ”

Charles Bovary – veoma dobar èovjek, prostodu¹an, ne prevelikih ambicija, slijepo obo¾ava Emmu i kad na kraju sve saznaje o svojoj ¾eni za koju je smatrao da je savr¹ena to ga ubija i on umire nesretan jer je nije usreæio i jer mu ona nije uzvratila ljubav, a nije ni prona¹la sreæu.

Emma i Charles bili su kontrasti.
U kazali¹tu on je pita gledajuæi jednu scenu:
“ – A za¹to je – upita Bovary – taj gospodin progoni?
Ali je on ne progoni – odgovori ona – to je njen ljubavnik. ”


Pejsa¾:
“Mjesec, sav okrugao i grimizne boje, dizao se iznad same zemlje u dnu livada. On se brzo dizao iznad grana topola koje su ga tu i tamo skrivale kao kakav crn, prodrt zastor. Zatim se ona pojavi, blistajuæi od bjeline, na èistom nebu koje je osvjetljavao; i onda uspravljajuæi se, on spusti na rijeku jednu veliku mrlju na kojoj se pojavi bezbroj zvijezda, i ta srebrena svjetlost kao da se savijala u vodi sve do dna kao zmija bez glave, pokrivena blistavim ljuskama. To je bilo nalik i na neki ogromni svijeænjak na kojem su se cijelom du¾inom blistale kapljice rastaljena dijamanta. Tiha noæ se ¹rila oko njih , gusti mrak je zastirao li¹æe. Emma je, s upola zatvorenim oèima, duboko udisala svje¾ vjetar koji je pirio. Nisu ni¹ta govorili jer su bili i suvi¹e utonuli u svoje sanjarenje. Ljubav minulih dana ponovo je ispunjavala njihova srca, bujna i nijema kao rijeka koja je tu tekla, s tavom èudnom milinom kakvu donosi i miris jorgovana, i bacala u njihove uspomene mnogo veæe i mnogo sjetnije sjene nego ¹to su sjene onih nepokretnih vrba koje su se pru¾ale po travi. Èesto bi kakva noæna ¾ivotinja, je¾ ili lasica, polazeæi u lov, pomicala li¹æe, ili bi se, pak, na mahove èula koja zrela breskva kako sama od sebe padne s grane na osmanluku.
“Ah divne li noæ!” reèe Rodolphe. ==> ujedno i
“Imat æemo ih jo¹!” odgovori Emma. ==>lirski moment
..dobro je kad u životu nekoga voliš,neko te voli..

Avatar
sabinax
Velicanstvo Foruma
Velicanstvo Foruma
Postovi: 16414
Pridružen/a: 31 Jan 2008 02:00
Lokacija: Croatia

Post Postao/la sabinax » 02 Mar 2008 14:42

I sta mi sada tu moramo....da ti ispravimo lektiru, ja mogu samo reci da mi se svida roman Madame Bovary, da je jedna tuzna ¾enska prièa i o tome kako si èovjek sam sebi moze unistiti teznjom za neèim sta ne moze ostvariti ili svojom ta¹tinom...
Kad ti zivot donese limune, uzmi tekilu i sol i nazovi me
slika Make my day!

Avatar
belly_dancer
Zvijezda foruma
Zvijezda foruma
Postovi: 3472
Pridružen/a: 18 Dec 2007 02:00

Post Postao/la belly_dancer » 02 Mar 2008 16:14

ne da mi ispravite..davno sam ja to imala..samo mi je ta prica impresivna..zabranjene ljubavi..balovi..bludnica a u drugom djelu domacica..

jednostavno se puno ljudi moze s ovom pricom poistovjetiti jer ipak-svi tezimo necem puno vecem kao i Emma Bovary.. :baa:
..dobro je kad u životu nekoga voliš,neko te voli..

Avatar
sabinax
Velicanstvo Foruma
Velicanstvo Foruma
Postovi: 16414
Pridružen/a: 31 Jan 2008 02:00
Lokacija: Croatia

Post Postao/la sabinax » 02 Mar 2008 16:57

Ali teznja necem nemogucem te moze skupo stajati...po meni je to pouka
Sto manje oèekujes od zivota manje je moguènosti za razoèaranje i frustraciju
Kad ti zivot donese limune, uzmi tekilu i sol i nazovi me
slika Make my day!

Avatar
belly_dancer
Zvijezda foruma
Zvijezda foruma
Postovi: 3472
Pridružen/a: 18 Dec 2007 02:00

Post Postao/la belly_dancer » 02 Mar 2008 16:58

istina,al opet se recimo potajno nadamo da cemo dobit neku povisicu ali da ce nam djete ic dobrim smjerom..ili su i to samo fantazije..? :-k
..dobro je kad u životu nekoga voliš,neko te voli..

Avatar
vornevljev
Zvijezda foruma
Zvijezda foruma
Postovi: 2338
Pridružen/a: 04 Jun 2008 02:00
Lokacija: ukraina

Post Postao/la vornevljev » 10 Jun 2008 15:10

sabinaX je napisao/la:Ali teznja necem nemogucem te moze skupo stajati...po meni je to pouka
Sto manje oèekujes od zivota manje je moguènosti za razoèaranje i frustraciju
Ustvari je Emma samo htjela ljubav sa èovjekom koji bi zadovoljio njene emocionalne potrebe tj. nekoga ko bi je fascinirao svojom kreativnom i sanjalaèkom lièno¹æu u smislu hedonistièkog poimanja ¾ivota,nekoga ko je slièan njoj samoj.Takvog jednog slobodoumnog mu¹karca na¹la je u Rodolpheu,dendiju kojemu je ona samo prolazna stanica dok je on njoj ljubav ¾ivota.Ali sve 'velike' ljubavi zavr¹avaju nesretno,a ¾ivote provodimo sa onima koje volimo,ali ipak ne onako kako smo voljeli nekoga koga vi¹e nema.Ako se neko ne sla¾e sa ovom mojom reèenicom,nije ni va¾no,ali preispitajte malo osjeæaje,pa æete vidjeti da smo svi mi jedna Emma Bovary,i da bismo svi htjeli biti sa nekom svojom ljubavi ¾ivota,od koje smo bili ostavljeni,ili æemo biti.

Avatar
vornevljev
Zvijezda foruma
Zvijezda foruma
Postovi: 2338
Pridružen/a: 04 Jun 2008 02:00
Lokacija: ukraina

Re: Madam Bovary-Gustave Flaubert

Post Postao/la vornevljev » 15 Jan 2009 16:12

Good_girl_gone_bad je napisao/la:Ema Bovari je bila žrtva trivijalne književnosti i francuskog društva u njeno doba.
Jednostavno nije imala izbora,i nikog nije imala da joj kaze da cini pogreske;ne ema nije uredu varati, ema ne mozes da trosis novac koji nemas..
Ovdje uocavamo ulogu majke koliko je ona bitna,a mnogi od nas kazu:joj ta stara mi ide na zivce!
pokret Bovarizam nakon ove knjige je ustvari to sto je svako u Francuskoj zelio da ima ovu knjigu,sjajan roman.

Veliš gore trivijalna književnost,a na kraju dole da je sjajan roman,nisi li ti malo kontradiktorna?

Ako je Gustave Flaubert pisao trivijalnu književnost,šta je za tebe onda dobra književnost,možda književnost "sjajne književnice"?
U SLUŽBI DOBRA I ZLA

Avatar
beca
Velicanstvo Foruma
Velicanstvo Foruma
Postovi: 16187
Pridružen/a: 29 Dec 2009 08:38
Lokacija: Sarajevo

Re: Madam Bovary-Gustave Flaubert

Post Postao/la beca » 09 Mar 2009 01:02

nidje veze

Odgovorite