Knjizevnost na turskom,persijskom i arapskom jeziku..

Knjizenovst i ostalo ...
Avatar
basista
Zvijezda foruma
Zvijezda foruma
Postovi: 2094
Pridružen/a: 19 Avg 2009 00:17

Knjizevnost na turskom,persijskom i arapskom jeziku..

Post Postao/la basista » 30 Sep 2009 20:54

Svi,bas svi mozemo nesto ovdje napisati.. Rijec je o tri velika svjetska jezika i rijec je o tri velike svjetske kulture koje su u proslosti,vise puta predvodile civilizaciju u osvajanjima novih i boljih standarda. Nama su ovi jezici i kulture veomas bliski zbog Islama i vjerujem da svi nesto znamo o tome. Posebno su nam bliski zbog toga,sto je u doba osmanskog carstva,veliki broj Bosnjaka,pisao poeziju upravo na tim jezicima.. posebno oblikovanu.. Dakle,rijec zamisljena na bosanskom jeziku,prevodjena je na jedan od ta tri jezika po principu koji vazi na ovim prostorima.. jedan glas-jedan znak.. Takva poezija,nosi naziv "alhamijado poezija".
U ovoj temi,mozete pisati i stihove (pa i ostala knjizevna djela) domacih stvaralaca i stihove orijentalnih stvaralaca.. od kojih su neki,zaista divovi knjizevne misli.. Licno mislim da je Rumijeva poezija savrsena.. Jos b ih na pocetku pomenuo Ikbala,Halila Dzubrana..itd.. Vidim da se svugdje na netu,pisu stihovi od nekih pjesnika koji nisu ni blizu Rumijevih..na primjer.. pa otuda i ova ideja.. Kvalite je nesto sto je svima potrebno..pa i nama..


Dušo da ne stremim Vječnosti ne bih čuo
melodiju koju samo Vrijeme pjeva
Već bih život prekratio i od tijela načinio
tajnu koju groblje skriva.
Kad se ne bih dušo kupao suzama
i bolom ukrašavao oči
Živio bih slijep, sa noktima u očima
i gledao samo u lik tami.
Što je život dušo nego noć u pohodu
a ipak je smjenjuje zora koja traje
Tako mene žeđ u srcu upućuje rajskom vrelu
i gutljaju smrti milosrdne.
Ako dušo neznalica kaže da i duša i tijelo nestaju
da se ne vraća ono što nestane
Reci mu da cvijet nestaje ali ima sjemenku
koja ostaje i tajnu vječnosti krije.
Dušo da ne stremim Vječnosti ne bih čuo
melodiju koju samo Vrijeme pjeva
Već bih život prekratio i od tijela načinio
tajnu koju groblje skriva.

Kad se ne bih dušo kupao suzama
i bolom ukrašavao oči
Živio bih slijep, sa noktima u očima
i gledao samo u lik tami.

Što je život dušo nego noć u pohodu
a ipak je smjenjuje zora koja traje
Tako mene žeđ u srcu upućuje rajskom vrelu
i gutljaju smrti milosrdne.

Ako dušo neznalica kaže da i duša i tijelo nestaju
da se ne vraća ono što nestane
Reci mu da cvijet nestaje ali ima sjemenku
koja ostaje i tajnu vječnosti krije.

Halil Džubran

Avatar
beca
Velicanstvo Foruma
Velicanstvo Foruma
Postovi: 16187
Pridružen/a: 29 Dec 2009 08:38
Lokacija: Sarajevo

Re: Knjizevnost na turskom,persijskom i arapskom jeziku..

Post Postao/la beca » 30 Sep 2009 22:21

HABIBA STOCEVIC-RIZVANBEGOVIC


(1845. - 1890.)


Kad od tvoga ostrog pogleda

Kad od tvoga ostrog pogleda
Ima rana nasred dzigarica,
Ne strijeljaj! Vec je dosta, dragi,
I treptanja gustih trepavica.

Moj dragane, kad ti pogled pjani

Oko drugih djevojaka bludi;
Ko sablja je tvoj otkaz ljubavi
Nanovo mi obranio grudi.

Nerazumnoj, neznanoj, nesjetnoj
Protivnici ti si drug postao,
A meni si otkazao ljubav;
Gdje je rijec sto si je zadao?

Nevjernice, zalud je od tebe
Ocekivat djela milostiva;

Od iskona ne imades vjere,
Nevjernikom svijet te naziva.

O, Habiba, spasiti se tesko
Od ljubavnih - neprebolnih jada;
Kao i ti, mnoga nesrecnica,
Pustoj sreci nikad se ne nada.


S turskog: Safvet-beg Basagic



Habiba Stocevic - Rizvanbegovic


Habiba Stocevic Rizvanbegovic (Stolac 1845. - Istanbul 1890.).
Ona je jedina pjesnikinja iz Bosne koja je pjevala na turskom jeziku.

Nakon pogibije njenog oca Ali-pase Stocevica, otisla je u progonstvo, najprije u Sarajevo a zatim u Istanbul, gdje je zavrsila skolovanje. Pisala je, uglavnom, ljubavnu poeziju po uzoru na svoje savremenike u orijentalnim knjizevnostima. Prema nekim istarazivanjima ostavila je cjelovit Divan.


Rodjena je u Stocu 1845. Umrla u Carigradu 1890. Medju ono malo pjesnikinja mi imademo odlicnu zastupnicu u Habibi kceri Ali-pase Rizvanbegovica Stocevica...

Iza pogibije Ali-pasine, s cijelom obitelji otisla je u progonstvo put Male Azije. S pocetka su bili u Sarajevu, a kasnije su otisli u Carigrad. Tu je pocela i svrsila nauke. Kao djevojka pocela je pisati, pa je nastavila pjesnikovanje i kad se udala za jednog viseg cinovnika u Visokoj Porti.

A. Muhtar tvrdi da joj je poslo za rukom sastaviti cijeli divan i tako medju miljenicima turskih muza zauzeti odlicno mjesto."

Avatar
beca
Velicanstvo Foruma
Velicanstvo Foruma
Postovi: 16187
Pridružen/a: 29 Dec 2009 08:38
Lokacija: Sarajevo

Re: Knjizevnost na turskom,persijskom i arapskom jeziku..

Post Postao/la beca » 30 Sep 2009 22:33

vidovita_dzemila je napisao/la:Habiba, moja stočanka [thumbup.gif]

da, jedina pjesnikinja koja je pisala divane na turskom jeziku

Avatar
basista
Zvijezda foruma
Zvijezda foruma
Postovi: 2094
Pridružen/a: 19 Avg 2009 00:17

Re: Knjizevnost na turskom,persijskom i arapskom jeziku..

Post Postao/la basista » 30 Sep 2009 22:35

Pa i Mak je stocanin.. da je bio moj sugradjanin,ja ne bih znao kud cu sa sobom od miline i dragosti.. [thumbup.gif]

Avatar
beca
Velicanstvo Foruma
Velicanstvo Foruma
Postovi: 16187
Pridružen/a: 29 Dec 2009 08:38
Lokacija: Sarajevo

Re: Knjizevnost na turskom,persijskom i arapskom jeziku..

Post Postao/la beca » 30 Sep 2009 22:46

O PERO

O pero,
iako si nemoćno i naoko nijemo,
bez jezika,
kad prođeš u ruke učitelju,
od tebe načini slavuja;
istoga časa počneš izvijati pjesme,
u svakome napjevu otkrivaš hiljadu tajna,
hodi sada,
otpočni pjesmu
i složi glas sa slavujem moje naravi!

* * *

Kad mi riječ sa jezika pođe,
Ko plamen se iz usta pojavi.
Zaljubljen sam, stog je moja pjesma
Živi izraz goruće ljubavi.

Bojim se da zaljubljeni neće
Ni u raju naći mira živa,
Ako rajske hurije nauče
Sve manire stambulskih odiva.


U POHVALU LIJEPOG GRADA SARAJEVA

Na moju dušu je djelovala tuga što se rastajem sa Sarajevom - ljutu mi je ranu načinio rastanak sa sarajevskim prijateljima.
U njemu čovjeku izgleda da poživjeti može dugo - na hiljadu mjesta u Sarajevu teku česme, vode života.

U zimskim danima studen steže grad, ali se ipak ozbiljni starci i mladići sastaju u halvatima na mehabet.
Ali kad stigne doba proljeća i behara, u dženet se pretvore bašte ružičnjaka sarajevskih.

Do neba se uzdiže žamor ljubitelja vina, a cijeli svijet napuni vrisak sarajevskih bekrija.

U sjenice vrtova povlače se s napitkom, u društvu miljenika svojih.

U prikrajku iz očiju lije suze plačući i uzdišući svaki sarajevski zaljubljenik.

Ja ne znam kako izgledaju hurije, dženetske ljepotice - trebalo bi ih vidjeti - ali na ovom svijetu su primljene Sarajke kao ljepotice.

Pobožnjacima ćemo pokloniti dženet i hurije - zar zaljubljenim nisu dosta sarajevske djevojke?

Kako da im srce odoli, ako boga znaš, kad me na prolazu iz busije streljaju sarajevske crne oči.

Ljepotice kao mjesec ponekad razvesele dušu tužnome, a ljubavnice sarajevske nekad u plač tjeraju čovjeka.

Ja sam i narcis svjetske livade i tužni slavuj lijepih melodija sarajevskih.

Možeš nekad jecati, možeš se ponekad kao ružica smiješiti, tužni Nerkesijo, ovako ti stoje stvari u Sarajevu.


JADI ZALJUBLJENIH
(uvod)

Dnevnik brige, Å¡to predgovor resi;
Lice brige, Å¡to nakit otvara;
Uvod knjige, Å¡to slika bijede -
I verige udara od čara.
Izraz slike u mejhani misli,

Å to uzorak jasnim prikazuje;
Svira? društva, gdje se zulum čini;
Pjevač, što bol glasom izrazuje.
Izmučeni Nerkesi i tužni,
Koji trpi od Medžnuna više,
O ljubavi i o mukama njenim -
Evo kako počima kad piše.


NERKESI

Avatar
basista
Zvijezda foruma
Zvijezda foruma
Postovi: 2094
Pridružen/a: 19 Avg 2009 00:17

Re: Knjizevnost na turskom,persijskom i arapskom jeziku..

Post Postao/la basista » 01 Okt 2009 19:09

ABDULVEHAB ILHAMIJA


(1773. - 1821.)



"Kasida"

Cudan zeman nastade,
Sve zlikovac postade,
Din-dusmaninu stade;
Sta se hoce zaboga?
Vec takata nestade,
Zlo nam svako postade
Dobrih ljudi nestade;
Sta se hoce zaboga?
Ne ugledaju u citab
Ne uzimaju hic dzevab,
Niti misle na hesab;
Sta se hoce zaboga?
Ovo trpit-teska muka,
A jos visa turska bruka,
Munafika stoji huka;
Sta se hoce zaboga?
Turcin nema amela,
Krivda pravdu zamela,
Pa se pravda umela;
Sta se hoce zaboga?
Nasta cudna ulema,
Jer ne cine amela
Od njih jedna proloma;
Sta se hoce zaboga?
Ulemskoga sada hala,
Zalud njima gdjekod hvala
Vrat slomise porad mala;
Sta se hoce zaboga?
Nije kader bit imam,
A kaze se potaman,
Jordam
Cini ko seh-ismam;
Sta se hoce zaboga?
Svi veziri pravo sude,
Pa i pase dobro bude,
Al' murtati krivo gude;
Teska muka, zaboga!
I kod pasha ima ljudi,
Ko je dobar vrlo hudi,
Kad je vise zlijeh ljudi;
Niko ne zna do Boga!





Abdulvehab Ilhamija (Zepce 1773. - Travnik 1821.)

Ovaj pjesnik, mnogo je poznatiji po svojoj poeziji ispjevanoj na bosanskom jeziku. Napisao je dvadesetak takvih pjesama, poboznog i didaktickog sadrzaja, a najpoznatija je vrlo kriticki usmjerena prema savremenim prilikama "cudan zeman nastade".

Ilhamija, sejh, svojom poboznoscu i ispravnim zivotom, bio je uzor u svom vremenu. Kada se stihom pobunio protiv svakojakog zla, pozvanje, kako legenda veli, pred Dzelaludin-pasu u Travnik, sa zahtjevom da se odrekne svoje protestne poezije, koja je vec uveliko bila usla u narod. Ilhamija je odbio i tako se nasao u plejadi mislilaca koji su zivotom platili svoju knjizevnu rijec. Udavljen je u travnickoj tvrdjavi, a njegovi postovaoci podigli su mu turbe koje i danas postoji.

Ilhamija nije odlazio na skolovanje izvan BiH, to je nadoknadio samostalnim obrazovanjem kod dvojice vrlo ucenih sejhova Abdurahmana Sirije i Huseina Zukica. To je vidljivo iz njegove poezije na arapskom i turskom jeziku. Ilhamija je na turskom napisao preko stotinu pjesama i cetiri na arapskom. Rijec je o meditacijskoj poeziji sejha, predanog u ljubavi prema Bogu, razmisljanju o smislu zivota. Stil mu je jednostavniji i razumljiviji nego u divanskoj poeziji. Napisao je i dva prirucnika na turskom jeziku..
A sto se tice Dzelaludin pashe,u narodu ostade prica..da mu je Ilhamija na taj dan,kad ce biti zadavljen,rekao "ni ti pasha,neces sastaviti vise od deset dana" Drugi dan,nakon Ilhamijinog pogubljenja,Dzelaludin pasha se ratbolio.. Sjetio se Ilhamijinog prorocanstva i toliko se uplasio da je izgledao jos bolesmije.. U narednih n ekoliko dana,nivalo mu je sve gore i gore.. U silnom strahu,da ce umrijeti za koji dan..on bjezi iz Bosne ne obavjestivsi o tome cak ni Portu.. Tu mu se gubi svaki trag.. Kazu da se vratio u Istambul izgledajuci ko avet.Vise nikada nije dobio neku drzavnu funkciju a poslije nekog vremena,umro je..

Avatar
basista
Zvijezda foruma
Zvijezda foruma
Postovi: 2094
Pridružen/a: 19 Avg 2009 00:17

Re: Knjizevnost na turskom,persijskom i arapskom jeziku..

Post Postao/la basista » 07 Okt 2009 22:07

AHMED-AGA ARSINOVIC ZIRAI
Porodica Arsinovica (Ziraizade) ubraja se medju najstarije muslimanske porodice u Mostaru. U sidzilu mostarskog kadije iz 1651. godine (5) spominje se Zirai Ahmed-agina mahala nastala u prvoj polovini 17. stoljeca na prostoru oko mesdzida Ahmeda Arsinovica koji je sagradjen prije 1651. godine na lokalitetu Donje mahale nedaleko od mosta Mujage Komadine i desne obale Neretve (6). Iz ove porodice potjece i pjesnik Zirai koji je zivio u 17. stoljecu i pjevao na turskom i bosanskom jeziku, ciji prvi spomen nalazimo u Kudsijinoj poslanici iz 1737. godine gdje Kudsija osim Ziraije spominje jos nekoliko mostarskih pjesnika iz tog perioda. (7) U jednoj medzmui Arhiva Hercegovine u Mostaru, br. R-667, inv.br. 31, list 78. i 79. orijentalista Hivzija Hasandedic je pronasao i prvi put objavio njegovu cuvenu pjesmu "A ja podjoh i povedoh konja na vodu", (8) napominjuci da on ne zna ko je njen autor ni kada je napisana. Muhamed Hadzijahic misli da joj je s obzirom na mjesto i vrijeme nastanka autor poznati mostarski stariji pjesnik Zirai Arsinovic koji je pjevao na bosanskom jeziku (9). Isto misli i dr. Safvet-beg Basagic i tvrdi da je Zirai jedini pjesnik Mostara koji je pjevao na turskom i maternjem jeziku u prvoj polovini 12. vijeka po Hidzri, i kako nema nikakvih tragova da je jos neko drugi pjevao u tom periodu proizilazi da bi njen autor mogao stvarno biti mostarski legator Ahmed-aga Arsinovic, cije je pjesnicko ime bilo Zirai. (10)


Pjesma "A ja podjoh i povedoh konja na vodu" spada u red najstarijih alhamijado ljubavnih pjesama u kojoj se posebno istice slobodan ljubavni izliv njeznosti jezickim izrazom koji nije bio rasiren u vrijeme nastanka pjesme i odudarao je od islamske duhovnosti. Primjetno je da u pjesmi nema velikog broja turcizama, da je napisana ikavicom i ista bila podlozna utjecajima truba- durske poezije kao i narodne lirike. Pjesmu donosimo u cjelosti:

A ja podjoh i povedoh konja na vodu,
a na vodi lipa gospa lisce umiva.
Zagrlim je, poljubim je, meni se moli:
"Nemoj, nemoj, ah bre nemoj, tako ti Boga!"
Ja potrgah seftelije kano jabuke.
"Bogme cu te sad baslijom, pri sebi ruke!
Sva sam se oznojila od velike muke.
Nemoj, nemoj, ah bre nemoj, tako ti vire!"
"Ja se tebi vrlo molim, moje janjesce.
Nit' te pusujem niti velim objesenice.
Jere jeste crne oci i lipse lisce."
"Nemoj, nemoj, ah bre nemoj, tako ti Boga!"
"Ah, divojko lipotice, lipa ti si boja!
Ja se milom Bogu molim, hoces biti moja".
"Pusti mene, mlad junace, biti cu tvoja.
Nemoj, nemoj, ah bre nemoj, tako ti vire,
Ja sam jedna sirotica u mile majke.
Ostavi se, mlad junace, mene divojke!
Bog te ubio, jer mi krsis bile ruke!
Nemoj, nemoj, ah bre nemoj, tako ti Boga!
Ja sam tice jarebice, a ti si soko,
kad me hoces ufatiti, ne let' visoko!"
"Ah, da mi je poljubiti u crno oko!"
"Nemoj, nemoj, ah bre nemoj, tako, ti vire!
U mene je ljuta majka, karat ce mene.
Ako mene vidi bratac, ubit ce mene,
u mene moj dragi ima, ljubit ce mene.
Nemoj, nemoj, ah bre nemoj, tako ti Boga!
Kose su mi ruzice, ne trgaj mene!
Lice mi je ljubicica, ne ljubi mene!
Ja sam jedna grlicica, ne grli mene!
Nemoj, nemoj, ah bre nemoj, tako ti vire!
Ako sam ja udovica, ne cini misli,
ah i mi smo bir-zeman (d)e bile divojke.
Pusti mene, mlad junace, tako ti Boga!
Nemoj, nemoj, ah bre nemoj, tako ti vire!"

Avatar
beca
Velicanstvo Foruma
Velicanstvo Foruma
Postovi: 16187
Pridružen/a: 29 Dec 2009 08:38
Lokacija: Sarajevo

Re: Knjizevnost na turskom,persijskom i arapskom jeziku..

Post Postao/la beca » 08 Okt 2009 08:08

Bosna i Hercegovina je jedna od rijetkih zemalja koje su egzistirale na veoma malom geografskom prostoru, a istovremeno stvarale primjetno kvalitetnu književnost na pet ili više jezika. Tako su Bosanci i Hercegovci u zadnji pet vijekova iza sebe ostavljali vrijedna djela na svom maternjem jeziku kroz Alhamijado književnost, ali i na arapskom, turskom i perzijskom jeziku, te na jezicima kojima se koristilo crkveno sveštventsvo. Neosporna je činjenica da ta multilingvalna književnost treba biti detaljnije istražena i adekvatno predstavljena, te ćemo stoga, u nastavku ovog serijala ukazati i na ulogu mevlevija, odnosno sljedbenika Mevlanine misli, u širenju perzijske književnosti u Bosni i Hercegovini koja je ostavila dobokog traga i na sveukupnom književnom izrazu na području naše domovine.
Perzijska književnost je u BiH, prema mišljenju većine bosanskohercegovačkih znanstvenika i naučno-istraživačkih radnika, stigla istovremeno sa dolaskom turske osmanske vlasti na ova područja; mada je već odavno primjetno i mišljenje da su neka remek djela te, kao i arapske književnosti i nauke na područje Bosne i Hercegovine stigla nešto ranije. Međutim, sam dolazak najpoznatijih djela te književnosti i nebi bio toliko bitan da njeno širenje među stanovnicima Bosne i Hercegovine nisu uslovili faktori iz unutrašnjosti tog društva. Glavnu ulogu u tom procesu su odigrali derviši i simpatizeri ezoterične tesavufske misli i posebno mevlevijskog derviškog tarikata utemeljenog na mislima i djelu Mevlane Dželaludina Rumija zasnovanom na međusobnoj ljubavi, bratstvu, poštovanju i ljudskoj jednakosti. Takve misli su privukle iskrene simpatije većine stanovnika Bosne i Hercegovine koji su u dolasku turske osmanske vlasti, prije svega, vidjeli spas od novih krstaških pohoda vatikanskih papa i mađarskih kraljeva na njihovu domovinu i na njihovo poimanje religije, svijeta i čovjeka.
S obzirom da je pristup ondašnjih stanovnika Bosne i Hercegovine vjerskim pitanjima, usljed uslovljenosti društvenih kretanja tog perioda, umnogome imao karakter ezoteričnog shvatanja svijeta i čovjeka, Bosanci i Hercegovci u prihvatanju islama i praktikovanju njegovih osnovnih načela u okviru tesavufskog i posebno mevlevijskog panteističkog usula ne samo da nisu vidjeli nikakav problem ili poteškoću, nego su, čak šta više, taj proces doživljavali kao nastavak vlastite tradicije i unapređenje relgijskih misli koje su se među njima razvijale tokom prethodnih stoljeća. S obzirom na prirodu svoga učenja i oslanjanje na najpoznatije Mevlanino djelo Mesneviju, pripadnici ovoga derviškog bratstva su na sebe preuzeli i veoma odgovornu ulogu širenja perzijske misticke književnosti među stanovnicima Bosne i Hercegovine.
Mevlevizam je u BiH raširen posebno preko kapitalnog Rumijevog djela Mesnevija. Od kada je u Sarajevu 1462. godine izgradjena musafirhana Isa-bega Ishakovića u okviru koje je djelovala i mevlevijska zavija, u glavnom gradu BiH se do danas održala tradicija održavanja medžlisa na kojima se čita, prevodi i tumači Mesnevija Mevlane Dželaludina Rumija.
Da bi razumjeli i shvatili ideje svoga učitelja, osnivača reda mevlevija, Mevlane Dželaludina Rumija, koji je svoja djela stvarao na perzijskom jeziku, i pripadnici ovoga reda morali su poznavati ovaj jezik. Zbog toga je red Mevlevija odigrao značajnu ulogu kod nas u njegovanju i širenju perzijskog jezika i književnosti. Rešid efendija u svojoj pjesmi o katastrofi Sarajeva do koje je došlo usljed napada Eugena Savojskog 1697. godine, o mevlevijskoj tekiji pjeva kao o najvećem mjestu za riznicu znanosti u kojoj veoma učeni šejh "roni po moru Mesnevije i prosipa pred slušaocima bisere njenih mudrosti", što masa slušalaca sa oduševljenjem sluša. Koliko je bila poznata mevlevijska tekija u Sarajevu, dovoljno govori podatak da su u tu zgradu dolazili svi oni koji su se željeli usavršiti na Allahovu putu i ovdje se upoznavala i širila klasična perzijska kultura. Zahvaljujući činjenici što su imali svoje pristalice među vladajućim slojem, mevlevijske tekije su vršile ulogu i kulturnih središta u gradovima. Poznavaoci ovog velikog spjeva su priređivali u određene dane u sedmici kružoke na kojima su tumačena pojedina njegova poglavlja, a onda se razvijao razgovor.

U prethodnom izdanju našeg redovnog godišnjeg serijala kojeg emitiramo pod naslovom "Mevlana u svijetu", imali ste priliku čuti drugi dio jedne vrlo poučne i zanimljive priče iz Mesnevije o dervišu putniku koji odluči da zanoći u jednoj tekiji u kojoj doživi, po mnogima neprijateno, iskustvo. Naime, njegova magarca tekijski derviši odluče prodati i od novca dobijenog od prodaje načiniti gozbu kakva dolikuje njihovome gostu. Nakon što derviš putnik, vidjevši kakva je gozba u njegovu čast priređena, odluči da aktivno sudjeluje u gošćenju i čašćenju, derviši počnu pjevati "magarac ode, magarac ode", što i on s njima ponavljaše. Međutim, kada se ujutro probudio i otišao u štalu u namjeri da uzjaše na svog magarca i nastavi putovanje, dolazi do saznanja da je njegov magarac prodat i da je upravo on glavni lik iz pjesme "magarac ode". Ne mogavši da vjeruje da njegovog magarca nema, upitao je derviša zaduženog za stajske poslove šta se desilo, a ovaj mu je kratko odgovorio: "Magarac ode."
"Ali, ja sam magarca predao tebi na čuvanje, ti si bio moj povjerenik i od tebe očekujem da mi vratiš magarca. Pošto nema nikoga drugog u tekiji, ja tebe smatram odgovornim i tebe ću prijaviti seoskome kadiji", reče derviš putnik.

Reče: Ja magarca tebi predadoh,
Tebe sam za čuvanje magarca ovlastio,

Objasni šta bijaše i dokaz navedi,
Ono Å¡to ti predadoh, meni dovedi,

Od tebe hoću ono što tebi dadoh,
Vrati ono Å¡to tebi posladoh,
A ako nisi zadovoljan time,
Ostajemo ti, ja i kadija s time.

Derviš mu na to odgovori da su ostali derviši nagrnuli na staju, uzeli magarca i prodali.
"Šta sam ja mogao učiniti i kako sam gomilu derviša mogao odvratiti od prodaje tvoga magarca?"- upita derviš.

Ti privezao si džigeru među mačke,
Bacio među njih i sad tražiš je,

Među stotinu gladnih si ušao,
Kao mačka međ' sto pasa si prošao?

"Ti si trebao sačuvati amanet i meni javiti šta oni smjeraju pa da ih spriječim u namjeri da prodaju magarca", reče derviš putnik.

Ti ne dođe i nereče meni,
Magarca ti hoće prodat, ucviljeni,

Koga ja da hvatam i kadiji vodim?
Ovo mi se zbog tebe sve dogodi.

Zbog toga što ne dođe i ne reče mi,
Dogodi se meni ovaj zulum golemi!

"Nekoliko puta sam došao da te izvjestim, ali sam vidio da si ti glasnije i radosnije od drugih uzvikivao 'Magarac ode, magarac ode'. Vidjevši te kako radosno uzvikuješ magarac ode, pomislio sam da si ti lično dozvolio prodaju magarca i da si time zadovoljan", odgovori mu derviš.
Reče: Boga mi, dolazih nekoliko puta,
Da te upoznam sa namjerom puta,
Al' ti si samo govorio "magarac ode, sine",
Od svih glasnije, radosnije i od miline,

Vraćah se misleći da o svemu znaš ti,
Da si zadovoljan time, i da arif si.

Derviš putnik mu na to reče: "Ali ja sam samo oponašao prisutne koji su to govorili. Ah, sve naše nedaće nam dolaze od slijepog oponašanja!"
Reče: To svi radosno govoriše,
I mene radost za tim obuzeše,

Mene oponašanje njih vjetru dade,
Nek je dvjesta puta prokletstvo te navade.

Avatar
basista
Zvijezda foruma
Zvijezda foruma
Postovi: 2094
Pridružen/a: 19 Avg 2009 00:17

Re: Knjizevnost na turskom,persijskom i arapskom jeziku..

Post Postao/la basista » 08 Okt 2009 20:35

Od pocetka XIII pa sve do pocetka XIX stoljeca,knjizevni stvaraoci Bosne i Hercegovine,stvarali su knjizevnost na vise jezika i vise pisama.. Kao takvi,upisuju se u historiju Evrope,kao jedini i najsvestraniji. Osnovni motivi bosanske knjizevnosti na bilo kojem od ovih jezika,bili su ljubav,BiH i vjera.
zaista je tesko pronaci u knjizevnoj historiji evrope djela kroz koja neki narod,izrazava toliko privrzenosti ovim pocelima..
Ne mogu a da ne citiram rijeci akademika Muhameda Filipovica a koji je rekao "Bosna je zemlja,koja se od samog pocetka,razvijala na valstitim pretpostavkama" ..
Mislim da je ovom recenicom,obuhvaceno puno toga.. Narod je vec prije nekoliko stoljeca,shvatio da treba slijediti one najosnovnije ideale koji ljude cine ljudima : Ljubav,vjera i domovina.. Kao da su znali,da ce iduci tim putem,izboriti vlastitu duhovnu zasebnost u odnosu na narode u okruzenju..i izborili su je,,
Bosanski fenomen,poznat je cijelom svijetu.
Danas u BiH,dolaze mnogi pisci,glumci,reditelji i ostali umjetnici u potrazi za inspiracijom i novim idejama..
Dakle ovdje,na bosanskoj slobodnoj zemlji..gdje se nicija nikada nije pikala..izuzev one nase stare..domace.. opcepopznate ideje o slobodi covjeka,o slobodi vjere,o slobodi ljubavi i sve to u slobodnoj Bosni i Hercegovini..

Avatar
basista
Zvijezda foruma
Zvijezda foruma
Postovi: 2094
Pridružen/a: 19 Avg 2009 00:17

Re: Knjizevnost na turskom,persijskom i arapskom jeziku..

Post Postao/la basista » 08 Okt 2009 20:42

Mehmed Mejli Guranija



Mehmed Mejli Guranija Kuranije-Kurani), rodjen je u Sarajevu 1713. godine, a umro u Travniku 1781. godine. Pokopan u Docu uz turbe Ibrahim Dede.

Slovio je kao odlican pjesnik i pisac hronograma. Bio je i dobar kaligraf. Pisao je i lirske, prigodne pjesme. Bio je iz ugledne porodice,ucen i obrazovan, odlican pjesnik tako da mu, u njegovo vrijeme, nije bilo ravnog u citavoj Bosni.

Bio je vaiz i baskitab seriatsko gsuda. Neki podaci govore da je bio sejh Mustafa-pasine tekije u Sarajevu.

Njegovo djelo, uglavnom, sadrzi veoma suptilno srocene stihove tariha, kojima obiljezava svaki znacajan dogadjaj svoga vremena. Medjutim, on je pjesnik lirsko-tesavvuvske poezije, kazane jezikom alegorije i simbola. Napisao je dosta pjesama i iza sebe ostavio medzmu u koju je sam ispisao mnogo stihova.



"Gazel"

Ne vezi srce za svasta, makar mjesecinu lilo
Oprezan budi od tih zraka, makar blistavo bilo

Ne zanosi se tom ljepotom, kloni se nje
Okreni glavu, makar k'o cempres povijala se!

Ako kaze da si slavuj u vrtu, pa sta?!
Ne idi za njom premda ruza bila prekrasna!

Ko zbog ugleda s dusmaninom tvojim zeli biti
Makar i car bio - nece ti dobro donijeti.

Ko svoje lice, kao ogledalo, svakom pokazuje
Ne vjeruj e, makar dragulj bio, varljivo je.

Sto je necije sve to pravo, makar ti se i svidjelo
Za tim ne zedjaj, ako ti se i kao pice dopalo.

Onome ko ne priznaje vrijednost sufijsku
Mejlija, nagledaj u lice kao u ljepotu rajsku.

Avatar
beca
Velicanstvo Foruma
Velicanstvo Foruma
Postovi: 16187
Pridružen/a: 29 Dec 2009 08:38
Lokacija: Sarajevo

Re: Knjizevnost na turskom,persijskom i arapskom jeziku..

Post Postao/la beca » 08 Okt 2009 20:43

Mehmed Mejlija Guranija

Rođenje
1713.
Smrt
1780.

* "Ko zbog ugleda s` dušmanima želi biti

Makar i car bio neće ti dobro donijeti "

* "Ko svoje lice kao ogledalo svakom pokazuje

Ne vjeruj makar dragulj bio, varljivo je."

Avatar
basista
Zvijezda foruma
Zvijezda foruma
Postovi: 2094
Pridružen/a: 19 Avg 2009 00:17

Re: Knjizevnost na turskom,persijskom i arapskom jeziku..

Post Postao/la basista » 08 Okt 2009 20:50

Da,daa..Beca.. mozemo se siti nacitati savremene poezije a necemo naci takve poucne stihove.. [thumbup.gif]

Avatar
beca
Velicanstvo Foruma
Velicanstvo Foruma
Postovi: 16187
Pridružen/a: 29 Dec 2009 08:38
Lokacija: Sarajevo

Re: Knjizevnost na turskom,persijskom i arapskom jeziku..

Post Postao/la beca » 08 Okt 2009 20:52

basista je napisao/la:Da,daa..Beca.. mozemo se siti nacitati savremene poezije a necemo naci takve poucne stihove.. [thumbup.gif]

slažem se [evojele9.gif]

Odgovorite