Knjizevnost na turskom,persijskom i arapskom jeziku..

Knjizenovst i ostalo ...
Avatar
basista
Zvijezda foruma
Zvijezda foruma
Postovi: 2094
Pridružen/a: 19 Avg 2009 00:17

Re: Knjizevnost na turskom,persijskom i arapskom jeziku..

Post Postao/la basista » 11 Okt 2009 20:06

HUSEJN LAMEKANIJA


(?. - 1625.)



Kad si Ti sve...

Kad si Ti sve, kad je sve zakon
Sta je ovaj svijet:
Suncokreta cvijet il' mjehurov let?
Tragao sam dugo i ucio mnogo

Al' ne nadjoh nista osim Tebe,
Sta je briga, sta li strah,
Dokle idem i sa oko ja nemir stvara?
Sve je prah, sve je dah,
Prolaznost sto svemir razara.
U varljivosti ovoj, pitam ja,

Covjeku gdje je mjesto?
"Bez Njega, bez zakona,
citam ja,
I, Covjek bi postojati prest'o".



S turskog: Salih Balic



Husejn Lamekanija (Bezmjesni)(?-1625.). Ne zna se gdje je rodjen. Prema nekima je rodjen u Pesti kao potomak Bosnjaka, a prema drugima, negdje u Bosni.

On je izrazito tesav-vufski pjesnik. Pripadao je derviskom redu bajramija i kao sejh bajramijske tekije boravio je u Istambulu duze vrijeme.

Sva njegova poezija prozeta je upitnoscu o nacinu spoznaje univerzuma, varijacijama o prolaznosti i nistavnosti ovozemaljskog zivota, te okrenutoscu jednoj Istini. U njegovom stihu primaran je misticko-simbolicki i alegorijski dozivljaj.

Ostavio je kompletan divan i jednu satiricnu pjesmu.

Avatar
basista
Zvijezda foruma
Zvijezda foruma
Postovi: 2094
Pridružen/a: 19 Avg 2009 00:17

Re: Knjizevnost na turskom,persijskom i arapskom jeziku..

Post Postao/la basista » 11 Okt 2009 20:11

MEHMED MEJLIJA KURANIJE (KURANI)


(1713. - 1781.)



Mehmed Mejli Guranija Kuranije-Kurani), rodjen je u Sarajevu 1713. godine, a umro u Travniku 1781. godine. Pokopan u Docu uz turbe Ibrahim Dede.

Slovio je kao odlican pjesnik i pisac hronograma. Bio je i dobar kaligraf. Pisao je i lirske, prigodne pjesme. Bio je iz ugledne porodice,ucen i obrazovan, odlican pjesnik tako da mu, u njegovo vrijeme, nije bilo ravnog u citavoj Bosni.

Bio je vaiz i baskitab seriatsko gsuda. Neki podaci govore da je bio sejh Mustafa-pasine tekije u Sarajevu.

Njegovo djelo, uglavnom, sadrzi veoma suptilno srocene stihove tariha, kojima obiljezava svaki znacajan dogadjaj svoga vremena. Medjutim, on je pjesnik lirsko-tesavvuvske poezije, kazane jezikom alegorije i simbola. Napisao je dosta pjesama i iza sebe ostavio medzmu u koju je sam ispisao mnogo stihova.


O ptico srca

O ptico srca, u onaj mjesec sjajni
je nemoguce gledati
Oci se pomute, u ono svijetlo lice
je nemoguce gledati
Tvoje lice nurom cijeli svijet ispuni
Sto to znaci da se u mjesec sjajni
ne moze gledati
U ljubav tesku zapadoh, planinu
tuge zavicajem ucinih
Njen soluf me u Medznuna pretvori,
u Lejlu se ne moze gledati
Pamet mi vradzbinom svojom pomuti
U plave oci sto srce grabe ne moze se gledati
Pred Tvojim pragom Mejlija je sluga
Darija u mocne ne ubraja - ko
Tebe sultana ugleda.

Avatar
beca
Velicanstvo Foruma
Velicanstvo Foruma
Postovi: 16187
Pridružen/a: 29 Dec 2009 08:38
Lokacija: Sarajevo

Re: Knjizevnost na turskom,persijskom i arapskom jeziku..

Post Postao/la beca » 12 Okt 2009 09:51

kod nas je na fakultetu izučavan pod imenom Mehmed Mejlija Guranija, a to Kuranije čujem prvi put

Avatar
basista
Zvijezda foruma
Zvijezda foruma
Postovi: 2094
Pridružen/a: 19 Avg 2009 00:17

Re: Knjizevnost na turskom,persijskom i arapskom jeziku..

Post Postao/la basista » 14 Okt 2009 23:04

Mevlana Dželaludin Rumi


U nas i u svijetu poznat kao Hazreti Mevlana, Dželaluddin Rumi rodio se u Belhu 1207. godine po Isau a.s. Zajedno sa svojim ocem, Behauddinom Veledom, poznatim kao Sultan evlija, napustio je Belh neposredno pred najezdu Mongola. Proputovali su cijeli Istok, od Bagdada, preko Mekke i Medine, Jerusalema, pa sve do Larendea i Konje, gdje je Behauddin Veled preselio na Drugi svijet, a Mevlana boravio do kraja svog života. Mevlana je studirao kod mnogih učitelja i dosegao savršenstvo u vanjskim granama islama. Bio je veoma voljen i poštovan u Konji. Prekretnica njegovog života povezuje se sa dolaskom Šemsuddina Šemsa Tabrizija, koji je uveliko doprinio da se Mevlana od učenjaka preobrazi u velikog sufiju, opijenog Božanskom Ljubavlju.
Mesnevija je najvažniji izvor Islama poslije Kur"ana i Hadisa. To je ujedno i najčitanije djelo islama na Zapadu, čiji je duhovni horizont presudno utjecao pri preobraćenju mnogih Zapadnjaka na Islam. Razumljiva i prihvatljiva kako maloj djeci, koja neke njene dijelove mogu čitati kao bajke, tako i odraslima koji, zavisno od stepena imana, uzimaju iz njenih priča pouke i upute koje se kreću od osnova islama pa do najviših vrhova, odnosno najvećih dubina. Povrh svega, Mesnevija je jedinstveno duhovno vrelo, knjiga bez primjera u povijesti ljudskog traganja za Istinom, na kojem se žedni spoznaja utažuju stoljećima nakon njenog nastanka. Istodobno, i književno remek-djelo i svevremena zbirka vječnih istina koje je Rumi uputio svim ljudima...


Jedna muha, u lokvi magarečije mokraće, na jednoj slamci,

zamišljala je sebe da je lađar pa je počela dizati glavu.

Govorila je: Ja sam čitala o moru i lađama,

i razmišljala sam puno o tome.

Eto, ovo je more, ovo lađa,

A ja kao kapetan, ovako iskusan i pametan.

Tako ova muha tjera ovaj svoj balvan po lokvi kao po moru,

Ta mala lokva, u njenim očima, izgleda beskrajno velika.

Ta lokva u poređenju sa muhom, bila je ogromna, bez granica

Gdje je oko, koje bi to moglo pravo vidjeti.

Njen svijet je toliki, dokle joj pogled dopire

Oko joj toliko obuhvata, i lokva je za nju more.

Onaj koji tumači krivo, on je kao muha, a taj njegov tevil,

Kao i njegov ćejf, to je magarečija mokraća i mutna slika.

Da je muha imala valjano rasuđivanje, ona bi bila sretna,

Postala bi Huma-ptica (Feniks)

Kad bi ova muha iz toga mogla pouku uzeti, ona se ne bi zvala muha

Njena duša ne bi boravila u mizernom vanjskom liku…

Ademovo oko, kad je sa čistim nurom progledalo,

Duša i druge tajne su mu se kroz njega ukazale.

Kad su meleki pronašli nur u Ademu,

Odmah su pali na zemlju i prijavili se da mu služe.

Kad bih hvalio Adema do Sudnjeg dana, opet je kratko,

Ne mogu se te pohvale iskazati.

Ali, sa tolikim znanjem, kad je došla sudbina,

Tumačenje jedne zabrane, skrenulo ga je.

Pitao se je Adem, da li je zabrana stvarni haram

Ili za nju ima kakav tevil (dozvoljeni izlaz).

Kad je u Ademovu srcu pretegao tevil,

Njegova je priroda bila zbunjena, i pošao je prema zabranjenoj voćki.

Kad se vrtlaru zabode trn u nogu,

Kradljivci iskoriste tu priliku i pokradu voće.

Dok baščovan izvadi trn i umine mu bol,

Tek onda vidi da su ga pokrali lopovi.

Zaviče: Ah-vah, mi smo pogriješili, pala je tama,

Pa smo izgubili orijentaciju na putu.

Božija presuda je zaključak. Ona bude oblak koji prekrije Sunce,

Lav i aždaha su pred sudbinom kao miši.

Ako ne vidim onu zamku, kad je već presuda donesena

Nisam samo ja neznalica u ovome presuđivanju.

O sretniče, ako hoćes da si sretan, radi dobra djela,

Ostavi nasilje!

Ako te sudbina poklopi kao noć svojom tminom,

Ta ista sudbina pružiće ti na koncu ruku i izvući te.

Sudbina hoće po sto puta da ti izvadi dušu,

Sto puta će ti opet pružiti ruku da te izbavi.

Ako ti se sudbina stotinu puta popriječi na putu,

Na koncu će ti razapeti šatore.

To nam je od Božije dobrote, što nam je naredio da Ga se bojimo

Da dođemo u predjele sreće.

Vjetrovi su naši prohtjevi i želje, i kad te vjetrove otjeramo

Onda će nam doći haber od Njega.

Takvo je stanje onoga koji sluša svoga neprijatelja

čorav je onaj koji bude slušao šta mu dušman govori.

Ako dušman prijateljski govori, ne daj se prevariti

varka je nekakva u tome.

Ako ti med daje, znaj da je u njemu otrov,

A ako ti čini nešto što ti godi, znaj da je to tegoba.

Šta je pijanstvo, da ne vidiš, zatvoriti oči da ne vide

da se ne razluči pravi kamen od krivog.

Da nas učiniš neraspoloženim, daćeš da se napijemo,

A iz onog što ne postoji dadeš da vidimo vrijedno.

Å ta je pijanstvo? Osjete promijeniti

kriv štap da vidiš kao sandalovo drvo.

Ja vidim i zamku koja mi je postavljena,

Ako sudbina na zastre oči mojoj pameti…

Avatar
beca
Velicanstvo Foruma
Velicanstvo Foruma
Postovi: 16187
Pridružen/a: 29 Dec 2009 08:38
Lokacija: Sarajevo

Re: Knjizevnost na turskom,persijskom i arapskom jeziku..

Post Postao/la beca » 15 Okt 2009 10:14

ÄŒudan zeman nastade

ÄŒudan zeman nastade,

sve zlikovac postade,

din-dušmanin ustade;

šta se hoće zaboga?


Već takata nestade,

zlo nam svako postade,

dobrih ljudi nestade;

šta se hoće zaboga?


Ne ugledaju u ćitab,

ne uzimaju hič-dževab,

niti misle na hesab;

šta se hoće zaboga?


Ovo trpit’ – teška muka,

a još više turska bruka,

munafika stoji huka;

šta se hoće zaboga?


Turčin nema amela,

krivda pravdu zamela,

pa se pravda omela;

šta se hoće zaboga?


Nasta čudna ulema,

jer ne čine amela,

od njih jedna proloma;

šta se hoće zaboga?


Ulemskoga sada hala,

zalud njima gdjegod hvala,

vrat slomiše porad mala;

šta se hoće zaboga?


Nije kader biti imam,

a kaže se potamam,

jordam čini k’o šeh-islam;

šta se hoće zaboga?


Svi veziri pravo sude,

pa i paši dobro bude,

al’ murtati krivo gude;

teška muka, zaboga.


I kod paša ima ljudi,

Ko je dobar vrlo hudi,

kad je više zlijeh ljudi;

niko ne zna do Boga!

Avatar
kajs
Zvijezda na usponu
Zvijezda na usponu
Postovi: 1575
Pridružen/a: 10 Dec 2007 02:00
Lokacija: Afghanistan

Re: Knjizevnost na turskom,persijskom i arapskom jeziku..

Post Postao/la kajs » 15 Okt 2009 10:19

Mashallah. Nesto sto odoljeva vjekovima vec, i sto je pouka za sve generacije, rijeci urezane u svakom vremenu i u svakom prostoru. Poput svjetla jasnog.



Ulemskoga sada hala,
zalud njima gdjegod hvala,
vrat slomiše porad mala;
šta se hoće zaboga?

a mi se eto znamo nacuditi danasnjim hodzama, zbog ove svoje pjesme, Istinitog svjedocenja, Abdul-Vehab Ilhamija, je ubijen od strane tadasnjeg vezira u Travniku, a bio je imam i hatib u dzamiji u Zepcu. Allah rahemetile.
"Jer su naša mjerila drugačija i naša osjećanja dublja i toplija, jer se ne bojimo ni drugih ni drugačijih..."
Musa Ćazim Ćatic ...

Avatar
basista
Zvijezda foruma
Zvijezda foruma
Postovi: 2094
Pridružen/a: 19 Avg 2009 00:17

Re: Knjizevnost na turskom,persijskom i arapskom jeziku..

Post Postao/la basista » 16 Okt 2009 23:51

HALIL DZUBRAN

O ROBOVANJU



Ljudi robuju zivotu, i zbog toga robovanja dani su im prepuni ponizenja i stradanja, a noci su im sve u krvi i suzama. Evo, minu sedam tisuca godina od moga prvoga rodjenja i do sada ne vidjeh nista osim potcinjenih, pozatvaranih i okovanih robova. Obidjoh Zemlju od istoka do zapada, spoznah i tamu i svjetlost zivota, gledah procesije naroda kako iz pecine hrle u palace, ali do sada ne vidjeh nista drugo do sije povijene pod bremenom, ruke u lance vezane i koljena savinuta pred idolima. Pratio sam covjeka od Babilona do Pariza, od Ninive do New Yorka i vidjeh samo tragove njegovih okova na pijesku uz otiske stopala, cuh samo kako doline i sume odjekuju vapajima generacija i stoljeca. Ulazio sam u dvorove, u hramove i bogomolje, stajao uz prijestolja, zrtvenike i govornice, ali vidjeh samo kako trudbenik robuje trgovcu, trgovac robuje vojniku, vojnik robuje guverneru, guverner robuje kralju, kralj robuje vjerskom poglavaru, vjerski poglavar robuje idolu, a idol je samo zemlja od koje su ga sotone sazdale te ga postavile na brdo lubanja. Ulazio sam u kuce mocnih bogatasa, u stracare nemocnih jadnika, u sobe ukrasene slonovom kosti i komadima zlata, u sklonista ogrezla u ocaj i zadah smrti, i vidjeh djecu kako se uz mlijeko zadajaju robovanjem, vidjeh mladice kako uz alfabet usvajaju pokornost, djevojke kako se odijevaju u poslusnost i potcinjenost, i zene kako lijezu na postelje pokornosti i podatnosti. Pratio sam generacije od obala Gangesa pa do Eufrata, do usca Nila i Sinaja, do atenskih trgova i rimskih crkava, do ulicica Konstantinopola i londonskih gradjevina, i vidjeh samo robovanje sto posvuda zrtvenike ostavlja iako ga bozanstvom nazivaju, vino i miomirise mu pred noge izlijevaju i kraljem ga nazivaju, tamjan pale pred njegovim bistama i prorokom ga nazivaju, nicice pred njim padaju i zakonom ga nazivaju, zbog njega medjusobno ratuju i rodoljubljem ga nazivaju, njegovoj se volji predaju i Bozjom sjenom na Zemlji ga nazivaju, po njegovoj zelji domove i zdanja pale u bratstvom i jednakoscu ga nazivaju, radi njega se pregalastvu predaju i bogatstvom i trgovinom ga nazivaju. Sve su to brojna imena za jednu istinu i sve je to mnostvo ispoljavanja jedne sustine. Ta je trajna, vjecna bolest sa svakojakim simptomima i raznovrsnim ranama; nasljedjuju ih sinovi od oceva kao sto dah zivota nasljedjuju; njeno sjemenje se stoljecima u tlo vremena zasijava, kao Å¡to jedno godisnje doba daje ono sto se u drugo doba zasije.
Najcudnija i najbezocnija vrsta robovanja na koju naidjoh jest ona sto sadasnjicu ljudsku neraskidivo veze za proslost predaka; sto im duse tjera na klanjanje tradicijama djedova; sto im u mladicka tijela uvodi drevne duse, kao u svjeze grobove kosti stare.
Vidjeh nemusto robovanje - trajno vezivanje muskarca za zenu koju potcjenjuje; tjelesnu vezanost zene za postelju supruga koga mrzi te im ni jednome nije stalo do života.
Vidjeh nijemo robovanje - kada su pojedinci prinudjeni slijediti svoju sredinu, krasiti se njenim bojama, njenim se ruhom odijevati, te se oglasavaju poput odjeka i tijela su im nalik sjenama.
Vidjeh nakazno robovanje - sije mocnika upregnute u jaram obmanjivaca, odlucnost jakih ljudi u sluzbi pohotnika Å¡to zude za slavom i znamenitoscu te se ponasaju poput marioneta sto se prstima pokrecu, zaustavljaju i razbijaju.
Vidjeh prastaro robovanje - kako duse djecje padaju sa prostranih nebesa u nesretne domove gdje nuzda i maloumnost druguju, gdje ponizenje i ocaj idu ruku pod ruku te djeca stasavaju nesretna, zive kao prijestupnici i umiru poročni.
Vidjeh odvratno robovanje - prodavanje predmeta u bescijenje i naopako imenovanje stvari:obmanjivanje se naziva ostroumnoscu, brbljanje umnoscu, slabost blagoscu, bojazljivost gordoscu.
Vidjeh surovo robovanje - kada se nejaki strahom tjeraju da govore, pa kazuju ono Å¡to ne osjecaju, predstavljaju se suprotno svome bicu te se nesreca s njima poigrava kao s krpama.
Vidjeh ogavno robovanje - kada jedan narod zivi po zakonima drugoga naroda.
Vidjeh nakazno robovanje - kada kraljevski sinovi krunisu kraljeve.
Vidjeh crno robovanje - kada prijestupnici svaljuju sram na neduzne.
Vidjeh robovanje samom robovanju, a to je inercija.

Kada sam se umorio prateci generacije i kada mi je dojadilo da gledam prohod naroda, sjedoh osamljen u dolini silueta, tamo gdje se skrivaju sjene minulih vremena i gdje pocivaju duhovi buducih stoljeća. Tamo vidjeh slabunjavu siluetu kako osamljena ide zureci u sunce te je zapitah:
- Tko si i kako ti je ime?
- Sloboda je moje ime.
- Gdje su ti potomci?
- Jedan je umro razapet, drugi je umro u ludilu, a treci se još ni rodio nije.
Potom mi se izgubi iz vida, u magli.

Avatar
beca
Velicanstvo Foruma
Velicanstvo Foruma
Postovi: 16187
Pridružen/a: 29 Dec 2009 08:38
Lokacija: Sarajevo

Re: Knjizevnost na turskom,persijskom i arapskom jeziku..

Post Postao/la beca » 17 Okt 2009 08:12

prvi put čujem za ovog Halila Dž.

Avatar
basista
Zvijezda foruma
Zvijezda foruma
Postovi: 2094
Pridružen/a: 19 Avg 2009 00:17

Re: Knjizevnost na turskom,persijskom i arapskom jeziku..

Post Postao/la basista » 17 Okt 2009 16:20

Halil Dzubran je sirijski pjesnik.. tretiraju ga kao intercivilizacijskog pjesnika..
Dakle,stvarao je i na arapskom ali i na engleskom jeziku.. Vrlo je poznat..u svijetu.
Ako nevjerujes,ukucaj to ime u google.. Ili naziv najpoznatije zbirke "Mirisni plodovi duse" .. Ova navedena pjesma,plijeni moju misao vec 18 godina.. pogotovo zadnjih nekoliko stihova.. [cool.gif]

Pozy..pozy.. Beca.. [Happy.gif]

Avatar
beca
Velicanstvo Foruma
Velicanstvo Foruma
Postovi: 16187
Pridružen/a: 29 Dec 2009 08:38
Lokacija: Sarajevo

Re: Knjizevnost na turskom,persijskom i arapskom jeziku..

Post Postao/la beca » 17 Okt 2009 16:23

basista je napisao/la:Halil Dzubran je sirijski pjesnik.. tretiraju ga kao intercivilizacijskog pjesnika..
Dakle,stvarao je i na arapskom ali i na engleskom jeziku.. Vrlo je poznat..u svijetu.
Ako nevjerujes,ukucaj to ime u google.. Ili naziv najpoznatije zbirke "Mirisni plodovi duse" .. Ova navedena pjesma,plijeni moju misao vec 18 godina.. pogotovo zadnjih nekoliko stihova.. [cool.gif]

Pozy..pozy.. Beca.. [Happy.gif]

ma daaaaaj...kako da ne vjerujem.....nisam tako mislila....pa smijem i ja da ne čujem za nekoga :lol:

a čudno mi je jer sam mislila da tema bude samo za bh. pisce koji su za vrijeme vladavine Osmanlija pisali na orijentalnim jezicima, ovako je naravno bolje jer je sveobuhvatno [thumbup.gif]

Avatar
basista
Zvijezda foruma
Zvijezda foruma
Postovi: 2094
Pridružen/a: 19 Avg 2009 00:17

Re: Knjizevnost na turskom,persijskom i arapskom jeziku..

Post Postao/la basista » 17 Okt 2009 16:28

Pa ni Rumi,nije bosanac.. nazalost..
Znas beca,ova tema je prilika,da u prvi plan,stavimo neke haos dobre pjesnike iz tog podneblja.. ovi Evropski dodijali! A i nisu nesto.. Naravno,ovo se ne odnosi na Eliota i Yeitsa.. Ne vjerujem da je Evrtopa imala jos nekog pjesnika Rumijevog formata.. jeste da je stosta od toga vjerska tematika.ali misao mu je briljantna..

Avatar
beca
Velicanstvo Foruma
Velicanstvo Foruma
Postovi: 16187
Pridružen/a: 29 Dec 2009 08:38
Lokacija: Sarajevo

Re: Knjizevnost na turskom,persijskom i arapskom jeziku..

Post Postao/la beca » 17 Okt 2009 16:48

basista je napisao/la:Pa ni Rumi,nije bosanac.. nazalost..
Znas beca,ova tema je prilika,da u prvi plan,stavimo neke haos dobre pjesnike iz tog podneblja.. ovi Evropski dodijali! A i nisu nesto.. Naravno,ovo se ne odnosi na Eliota i Yeitsa.. Ne vjerujem da je Evrtopa imala jos nekog pjesnika Rumijevog formata.. jeste da je stosta od toga vjerska tematika.ali misao mu je briljantna..

imamo vremena, sve ćemo ih spomenuti i "obraditi" ja sada odoh, vidimo se drugom prilikom

Avatar
basista
Zvijezda foruma
Zvijezda foruma
Postovi: 2094
Pridružen/a: 19 Avg 2009 00:17

Re: Knjizevnost na turskom,persijskom i arapskom jeziku..

Post Postao/la basista » 22 Okt 2009 19:35

Halil Dzubran je pjesnik za kojeg kazu da je zapravo.. Islamsko-krscanski pjesnik.. Dakle.. Jedna dusa sa dva svijeta.. Dva pogleda,dva nacina,dvije historije i mnogo razlicitih istina... a put je samo jedan.. i njime je Halil krocio.. Odabran ispred svih.. Nije li to impozantno??

Avatar
basista
Zvijezda foruma
Zvijezda foruma
Postovi: 2094
Pridružen/a: 19 Avg 2009 00:17

Re: Knjizevnost na turskom,persijskom i arapskom jeziku..

Post Postao/la basista » 23 Nov 2009 22:38

Hiljadu i jedna noć (perzijski: هزار و يك شب, fonol. Hezār-o Yek shab, arapski: الف ليلة وليلة, fonol. alf laila wa-laila) je zbirka dužih i kraćih priča koje su nastale u periodu od 9. do 14. vijeka. Najstariji dijelovi ove zbirke najvjerovatnije potiču iz Indije, a Arapima su došli preko Perzije, ali to je svakako zbirka arapskih priča, novela, bajki, stihova, pa čak i romana. Osnova cijela ova zbirka je priča o Šeherzadi.
"Hiljadu i jedna noć" je poput nekog nedoglednog okeana sakupila moćne bujice maštovitog pripovjedačkog umijeća čitavog Istoka. Istočnjački carevi i veziri, narodi i plemena – pozdravljaju nas osmijehom, prije nego što će se izgubiti u valovima koji se nad njima sklapaju. Na sreću, dok je Šeherzadina priče, nisu iščezli u nepovrat.
Okvirna priča ove knjige je priča o Šeherzadi i caru Šahrijahu. To je zatvorena i samostalna pripovjedna cjelina. U Šeherzadinom pričanju pojavljuju se ličnosti koje također pripovjedaju, ne samo svoju sudbinu, nego i ono što su čuli kao posebnu pripovjetku. Tako nastaju nove priče. I sama kompozicija "Hiljadu i jedne noć" je veoma složena. Najbolje bi se mogla predstaviti u koncentričnim krugovima, u kojima je najširi onaj o Šeherzadi i Šahrijahu, a sve druge priče pojavljuju se kao uži koncentrični krugovi.
Šeherzada svoje pripovijedanje pročinje pričom o Sindbadu nosaču i Sindbadu moreplovcu. Svoje priče ona priča caru Šahrijahu koji je zamrzio cijeli ženski rod i svaku noć u svojoj palači dovodio po jednu djevicu, koju je jutrom ubijao. Šahrijah je mrzio žene zbog prevare koju mu je nanijela njegova supruga sa robom. Šeherzada svoju priču počinje pričanjem o Sindbadu nosaču, mladom čovjeku, koji je bio razočaran svojim životom. Jedne prilike zapjevao je pjesmu o svojoj nesreći, te o tome kako ga je "sahvatila gorka i tamna sudba", kako mu je život bijedan i da to Bog vidi, ali ništa ne poduzima. Sindbad nosač starijeg čovjeka Sindbada moreplovca, koji priča priču o svojim putovanjima... Još kao mlad, živio je lagodnim životom, ali kada mu je sve to dosadilo krenuo je na svoje prvo putovanje. Na tom putovanju sve je bilo uredu dok kapetan broda nije poželio usidriti brod na nekom ostrvu. Putnici su se tu odmorili i teferičili, dok kapetan nije objavio da se nalaze na ležima uspavanog kita. Tada se već grdosija i počela kretati, mnogi su i poginuli dok se Sindbad moreplovac spasio, uz kako on to sam i kaže, Allahovu pomoć. Na tom ostrvu sreće čovjeka koji ga odvede do njihovog kralja Mihradžana. Kralj je zavolio Moreplovca, međutim Sindbadu sva ta pažnja kralja nije ugušila želju za rodnim gradom Bagdadom, niko nije ni znao ni čuo za Bagdad.


Hiljadu i jedna noć, Gustave Boulanger (1873)
Jednog dana je na ostrvo došao kapetan koji je bio prinuđen da ih nekolicinu ostavi na kitu, te ga Sindbad prepoznaje i odlazi s njim u Bagdad.
Nakon svake ispričane priče Sindbad moreplovac daje po sto zlatnika sindbadu nosaču i šalje ga kući uz napomenu da i sutra dođe da čuje još zanimljiviju priču, toliko zanimljiviju da će prethodnu priču i zaboraviti. Šeherzada koja je bnila mudra te slatkorječiva, svoje priče prekidala je uz jutro na najzanimljivijem mjestu, tako da bi svaki puit car odgodio njenu smrt da bi čuo kraj priče. To je trajalo hiljadu i jednu noć.
Sedam priča Sidnbada moreplovca, sedam njegovih putovanja, imaju svoje sličnosti, ali je svaka na svoj način i drugačija. U svakom putovanju mislio je da neće preživjeti, ali kada bi se uz pomoć Allaha spasio, zaklinjao se da više neće sudbinu izazivati, te da će se smiriti. Sindbadova želja za novim prostranstvima, širokim morima, nepoznatim zemljama i ljudima bila je jača i od svih moguićih opasnosti koje su mu se dešavale, veća je želja bila i od ogromne ptičurine čija su krila mogla da zaklone i samo sunce.
U svakoj Sindbadovoj priči, početak je isti: plovidba odlična, ali onda slijedi preokret. U drugoj priči, Sindbad zadrijema i lađa ode bez njega, u trećoj sam dospijeva na Majmunski otok, gdje doživljava da gleda kako majmuni jedu njegove drugove. Sa Majmunskog otoka spasili su se nakon što je mudri Sindbad napraivo plan kako da ubiju čudovište kada je zaspalo, te je dva užarena kobca uabio u njegove oči i oslijepio ga. Na ovom primjeru očituje se mdurost i snalažljivost Sindbada. Mnogo je još primjera koji nam odaju Sindbadovu mudrost. Na petom je putovanju Sindbad bio prevaren od strane starca koji mu se učinio jadnim i iscrpljenim, te ga ja Sindbad prihvatio ponijeti preko potoka. Međutim, starac se više nije htio maknuti. Ovdje se pokazuje Sindbadova dobrota. Starca je kasnije napio vinom kojeg je sam napravio te se tako još jednom spasio.
Sve Sindbadove priče protkane su nevjerovatnom vjerom, vjerom u Jednog i Jedinog Allaha dž.š. Nekada se okolnosti u kojima je Sindbad bio bile takve da je preostajala samo nada i vjerovanje u spas od Allaha. Kako su se putovanja nizala, Sindbadova vjera u Allaha je sve više rasla.
"Nema utočišta osim u Allahu. Allah se pobrinuo da ne skapam od gladi i žeđi"
Nakon ispričanih sedam priča i nakon datih ukupno 700 zlatnika svome imenjaku Sindbadu nosaču, shvaćamo da je Sindbad moreplovac običan čovjek koji je preživio mnogo, te ostaje pitanje koliko je samo priča morao da ispriča moreplovac na raznim dvorovima, u svakakvim prilikama i neprilikama, o svojoj zlosreći i čudima sudbine – dok ih najzad nije u sigurnosti i udobonsti svog raskošnog doma u cjelini ponovio nosaču. Sve ove priče Sindbad moreplovac je ponovio Sindbadu nosaču u želji da on bude zadovoljan svojom sudbinom, svojim mirnim i staloženim životom nosača.
"Istina je da si ostao siromah, a da sam ja stekao blago nebrojeno. Pa ipak, zar svaki od nas nije nagrađen po svome naporu?"
Sindbad nosač poslije ovih priča shvaća da treba biti zadovojlan svojom sudbinom, te kasnije moli Allaha da mu oprosti zbog njegovog nerazbora.
Još nekoliko priča Šeherzada priča Šahrijahu, a sve su priče nevjerovatne i u njima je sve moguće: iz najveće sreće dospjeti u biejdu, ali i obrnuto – iz strašne pogibije uspeti se na vrhunce slasti i vlasti. Igrom slijepog slučaja a sve i svakad može da se preokrene. Nikad se ništa ne dovršava, odlaže se kao u nekoj beskrajnoj igri, odlaganje treba da zavara protivnika, a takva igra odlaganja postaje stvarnija i od stvarnosti.
Hiljadu i jednu noć Šeherzada je odlagala svoju smrt, a kroz njenu priču saznajemo mnogo toga i o njoj: bila je to osjećajna žena, znala je lijepo pripovijedati, što ju je i ostavilo na životu, a nadasve, Šeherzada je bila mudra i lukava. Na kraju, car Šahrijah se divi Šeherzadi, učevnoj i riječitom, te želi da je načini svojom ženom. Pahrijahov brat Šahzaman je za svoju suprugu uzeo Šeherzadinu sestru Dariazadu, a njihov otac postaje car.
Što se tiče cara Šahrijaha, on naredi da se dovedu bez odlaganja pisari najvještiji iz svih zemalja muslimanskih, te taj niz čudesa i iznenađenja zapišu u knjizi priča o "hiljadu i jednoj noći".

Odgovorite