Pogledaj sa ljepse strane svoga prozora,
kisa pada da bi novu dugu rodila.
Kad ti se cini prekasno je, prekasno za nas
jos ima nade, u ljubavi je spas.
Niko ne zna dal se radja, il sa neba pada,
pojavi se uvijek kad se najmanje nadas.
Ona nema volje, ona nema nacije,
ne trazi ni od kog da za nju pogine.
-Ljubav je nebo, ljubav je more,
ljubav si ti kad budis se.
I kad je tesko ljudi se vole
samo u ljubav vjerujem.
-Ponekad se pitam otkud ljubavi za sve,
nas je tako mnogo, ona jedna je.
Iako oluja ide, ljubi me
i bar na svakom od nas nesto ostaje,
nesto ostaje.
-Ljubav je nebo, ljubav je more,
ljubav si ti kad budis se.
I kad je tesko ljudi se vole
samo u ljubav vjerujem.
-A kad se oluja stisa, ja ti ostajem,
zivjet cemo zajedno k'o prijeee
-Ljubav je nebo, ljubav je more,
ljubav si ti kad budis se.
I kad je tesko ljudi se vole
samo u ljubav vjerujem...
Poeziju će svi pisati...
-
Alma_sa
- Svakodnevni prolaznik
- Postovi: 350
- Pridružen/a: 01 Apr 2006 02:00
- Lokacija: Sarajevo
- Kontakt:
Kakva teska noc.
Ili snova uopce nema,
ili je to san, koji moze biti i ne mora
biti san sto sluti gubitak.
Proslu noc iskrcan sam,
bez rijeci na seoskoj cesti.
U jednoj je kuci, gore u brdima, gorjelo svjetlo
ne vece od zvijezde.
Ali bojao sam se poci tamo,
pa nastavih hodati.
A zatim budjenje uz kisu koja udara o staklo.
Cvijece u vazi blizu prozora.
Miris kave i ti koja dodirujes kosu,
kretnjom nekoga tko je bio odsutan godinama.
Medjutim, komadic kruha pod stolom,
pokraj tvojih stopala.
I red mravi
krece se naprijed - natrag do pukotine u podu.
Prestala si se smjesiti.
Ucini mi uslugu jutros.
Navuci zavjesu
i vrati se u krevet.
Zaboravi kavu. Pretvarat cemo se
da smo u stranoj zemlji, zaljubljeni...
:huhu1:
Ili snova uopce nema,
ili je to san, koji moze biti i ne mora
biti san sto sluti gubitak.
Proslu noc iskrcan sam,
bez rijeci na seoskoj cesti.
U jednoj je kuci, gore u brdima, gorjelo svjetlo
ne vece od zvijezde.
Ali bojao sam se poci tamo,
pa nastavih hodati.
A zatim budjenje uz kisu koja udara o staklo.
Cvijece u vazi blizu prozora.
Miris kave i ti koja dodirujes kosu,
kretnjom nekoga tko je bio odsutan godinama.
Medjutim, komadic kruha pod stolom,
pokraj tvojih stopala.
I red mravi
krece se naprijed - natrag do pukotine u podu.
Prestala si se smjesiti.
Ucini mi uslugu jutros.
Navuci zavjesu
i vrati se u krevet.
Zaboravi kavu. Pretvarat cemo se
da smo u stranoj zemlji, zaljubljeni...
:huhu1:
Kad bih imao jednu malu, malenu kucicu.
Kad bih u noj imao jedan mali tepih
I kad bi sve to bilo moje.
Stol, mastilo, polica
I na prozorima moje zavjese.
I na polici kad bih imao svoje knjige.
Kad bih imao jednu malu, malenu kucu
I u njoj zenu koja bi me bez para voljela…
I kad bi ta zena bila moja.
Ma gdje i u ma kom mjestu bilo,
Kad bih malu, malenu kucu nasao,
Dovoljan bi bio jedan mali tepih,
Dovoljan, pa cak i suvisan.
Ma gdje, u ma kom gradu bilo,
Bilo bi dovoljno da imam policu i svoje knjige,
Zenu koja me ne voli zbog para,
To bi bilo dosta, cak i suvise.
Kad bih u noj imao jedan mali tepih
I kad bi sve to bilo moje.
Stol, mastilo, polica
I na prozorima moje zavjese.
I na polici kad bih imao svoje knjige.
Kad bih imao jednu malu, malenu kucu
I u njoj zenu koja bi me bez para voljela…
I kad bi ta zena bila moja.
Ma gdje i u ma kom mjestu bilo,
Kad bih malu, malenu kucu nasao,
Dovoljan bi bio jedan mali tepih,
Dovoljan, pa cak i suvisan.
Ma gdje, u ma kom gradu bilo,
Bilo bi dovoljno da imam policu i svoje knjige,
Zenu koja me ne voli zbog para,
To bi bilo dosta, cak i suvise.
-
Alma_sa
- Svakodnevni prolaznik
- Postovi: 350
- Pridružen/a: 01 Apr 2006 02:00
- Lokacija: Sarajevo
- Kontakt:
Kad me ti gledas,
postajem sva lijepa,
kao trava koju umiva rosa,
i kad sidjem na rijeku,
visoke trske
nece prepoznati
moje slavno lice.
Stidim se svojih zalosnih usta,
svog razbita glasa,
svojih grubih koljena.
Sada kada si dosao
i kada si me vidio,
osjetih da sam jadna
i da sam posve gola.
Nijednu stijenu na putu nisi sreo,
tako golu pred jutarnjom svjetloscu,
k'o sto je ova zena koju si pogledao,
kada si zacuo njeno vedro pjevanje.
Usutjeti cu zbog ljudi sto prolaze,
a ne bi mozda
primjetili moju srecu,
po sjaju sto izbija
iz mog visokog cela
ili po nemirnom drhtanju mojih ruku.
Noc je i na travu se spusta rosa,
gledaj me otvoreno
i govori blago,
jer vec ujutro, silazec' na rijeku,
ona koju si ljubio
odnijet' ce ljepotu...
postajem sva lijepa,
kao trava koju umiva rosa,
i kad sidjem na rijeku,
visoke trske
nece prepoznati
moje slavno lice.
Stidim se svojih zalosnih usta,
svog razbita glasa,
svojih grubih koljena.
Sada kada si dosao
i kada si me vidio,
osjetih da sam jadna
i da sam posve gola.
Nijednu stijenu na putu nisi sreo,
tako golu pred jutarnjom svjetloscu,
k'o sto je ova zena koju si pogledao,
kada si zacuo njeno vedro pjevanje.
Usutjeti cu zbog ljudi sto prolaze,
a ne bi mozda
primjetili moju srecu,
po sjaju sto izbija
iz mog visokog cela
ili po nemirnom drhtanju mojih ruku.
Noc je i na travu se spusta rosa,
gledaj me otvoreno
i govori blago,
jer vec ujutro, silazec' na rijeku,
ona koju si ljubio
odnijet' ce ljepotu...
-
Alma_sa
- Svakodnevni prolaznik
- Postovi: 350
- Pridružen/a: 01 Apr 2006 02:00
- Lokacija: Sarajevo
- Kontakt:
Dan sto je potkopao nas rastanak...
Dan sjajan i blag i uzasan poput mracna andjela.
Dan, kada su nase usne zivjele u nagoj bliskosti poljubaca.
Neizbjezno vrijeme, prelilo se iznad uzaludnog zagrljaja.
Oboje smo rasipali strast, ne za nas, nego za blisku samocu.
Danja svetlost nas je odbacila, noc je zacas pala.
Posli smo do ograde pritisnuti mrakom, sto ga vec danica blazi.
Kao sto se covjek vraca iz zemlje maceva, ja se vratih iz tvojih suza.
Dan koji je zivo urezan, kao san, medju drugim danima.
Tek kasnije sam dohvatio i nadmasio noci i plovidbe.
Dan sjajan i blag i uzasan poput mracna andjela.
Dan, kada su nase usne zivjele u nagoj bliskosti poljubaca.
Neizbjezno vrijeme, prelilo se iznad uzaludnog zagrljaja.
Oboje smo rasipali strast, ne za nas, nego za blisku samocu.
Danja svetlost nas je odbacila, noc je zacas pala.
Posli smo do ograde pritisnuti mrakom, sto ga vec danica blazi.
Kao sto se covjek vraca iz zemlje maceva, ja se vratih iz tvojih suza.
Dan koji je zivo urezan, kao san, medju drugim danima.
Tek kasnije sam dohvatio i nadmasio noci i plovidbe.
-
Alma_sa
- Svakodnevni prolaznik
- Postovi: 350
- Pridružen/a: 01 Apr 2006 02:00
- Lokacija: Sarajevo
- Kontakt:
Popodnevna misao
Upucujem ovu lijenu popodnevnu misao,
njeznu i pohotnu,
u ono dvoriste u kojem sam Vas gledao,
draga susjedo.
Tisucu devetsto pedeset sedme godine,
kada je bila jesen slicna ovoj
i kada su jos u moj san udarali prozori
roditeljske kuce utopljene u sibenskoj jugovini,
u gradu koji je postajao moja bolnica,
a mojom napola razbudjenom glavom kolali prvi tramvaji
plavi i uspavani.
Adresiram tamo ovu misao i kazem: Steta!
Bili ste ljubavnica mog cimera, od osam do jedanaest
svakog jutra.
Kako ste se zvali? Ema, Selma, Alma, Adela?
Da li je sto izmijenilo Vase lice, oci i trbuh?
A kako sam Vam zavidio vracajuci se iz setnje
od osam do jedanest izjutra,
uz cetvrt kruha i mlijeko u jednom blijedom Pescenickom mljekarstvu.
Svim je bojama vec moj prvi studentski rujan dodavao
malo crnog i malo tamnozelenog.
I danas Vam iskreno kazem: Steta, steta...
Vise vjerojatno i niste za takva sta.
Ponovo ono dvoriste,
vrijeme je za nedjeljni ribolov i vas suprug odlazi,
Vi znaci danas dolazite jos ranije u moju sobu - oko pola sedam
A ja bas izlazim - Steta.
Jer moj je cimer mrzovoljan tako rano
i ja bih Vam vjerojatno pruzio vise,
ali ja idem u setnju.
I setao sam tako godinu i drugu,
i ne da Vam se hvalim - bilo je toga.
Kakve sve zemlje, pica, kakva mora, gdje sam sve bio,
gdje sam sve ljubio i kakve zene,
jer Vama otvoreno mogu reci
kuda sam sve setao po kisi ujutro.
Nekakav vlak je istruo u crnom proljecu u Poljskoj, blizu Rusije.
Kakvu sam tamo zenu ostavljao,
i kakva je mene ostavljala na sjeveru,
pijuci neko nerazgovjetno pice svog naroda,
daleko, daleko, kao u snovima.
Opet netko ovdje u Zagrebu u Jurijevskoj,
pa oci providne i dragocjene jedne Cehinje iz Brna
Vozderkove,
premjestene zauvijek u moju utrobu.
A takav snijeg i sve sto treba - bilo je, bilo,
ali ono dvoriste u kojem sam Vas vidjao
izmedju dva neodredjena stabla crna od vlage, one jeseni
Vas tako obicnu i raskalasnu domacicu i mirisi koje ste ostavljali
u sezonama 1957, 58 i sljedece...
Steta, nepovratno steta...
Niceg nema, niceg nema od tebe, od mene...
njeznu i pohotnu,
u ono dvoriste u kojem sam Vas gledao,
draga susjedo.
Tisucu devetsto pedeset sedme godine,
kada je bila jesen slicna ovoj
i kada su jos u moj san udarali prozori
roditeljske kuce utopljene u sibenskoj jugovini,
u gradu koji je postajao moja bolnica,
a mojom napola razbudjenom glavom kolali prvi tramvaji
plavi i uspavani.
Adresiram tamo ovu misao i kazem: Steta!
Bili ste ljubavnica mog cimera, od osam do jedanaest
svakog jutra.
Kako ste se zvali? Ema, Selma, Alma, Adela?
Da li je sto izmijenilo Vase lice, oci i trbuh?
A kako sam Vam zavidio vracajuci se iz setnje
od osam do jedanest izjutra,
uz cetvrt kruha i mlijeko u jednom blijedom Pescenickom mljekarstvu.
Svim je bojama vec moj prvi studentski rujan dodavao
malo crnog i malo tamnozelenog.
I danas Vam iskreno kazem: Steta, steta...
Vise vjerojatno i niste za takva sta.
Ponovo ono dvoriste,
vrijeme je za nedjeljni ribolov i vas suprug odlazi,
Vi znaci danas dolazite jos ranije u moju sobu - oko pola sedam
A ja bas izlazim - Steta.
Jer moj je cimer mrzovoljan tako rano
i ja bih Vam vjerojatno pruzio vise,
ali ja idem u setnju.
I setao sam tako godinu i drugu,
i ne da Vam se hvalim - bilo je toga.
Kakve sve zemlje, pica, kakva mora, gdje sam sve bio,
gdje sam sve ljubio i kakve zene,
jer Vama otvoreno mogu reci
kuda sam sve setao po kisi ujutro.
Nekakav vlak je istruo u crnom proljecu u Poljskoj, blizu Rusije.
Kakvu sam tamo zenu ostavljao,
i kakva je mene ostavljala na sjeveru,
pijuci neko nerazgovjetno pice svog naroda,
daleko, daleko, kao u snovima.
Opet netko ovdje u Zagrebu u Jurijevskoj,
pa oci providne i dragocjene jedne Cehinje iz Brna
Vozderkove,
premjestene zauvijek u moju utrobu.
A takav snijeg i sve sto treba - bilo je, bilo,
ali ono dvoriste u kojem sam Vas vidjao
izmedju dva neodredjena stabla crna od vlage, one jeseni
Vas tako obicnu i raskalasnu domacicu i mirisi koje ste ostavljali
u sezonama 1957, 58 i sljedece...
Steta, nepovratno steta...
Niceg nema, niceg nema od tebe, od mene...
...
AKO ZELIS...
AKO ZELIS- ja bicu duga i moje ce boje uljepsat ti san,
shvatices tad da slijepac si bio koji je ponovo vidio dan...
AKO ZELIS-ja bicu ptica i moj ce cvrkut jutrom da te budi,zivi svoj san,ne zivi zivot,jer njega cine okrutni ljudi.
AKO ZELIS-ja bicu svijetlost,i moj sjaj ce tebi da kaze,
ljudi mnogo luta u tami,
svi oni svijetlost u mraku traze...
:schlafen:
AKO ZELIS- ja bicu duga i moje ce boje uljepsat ti san,
shvatices tad da slijepac si bio koji je ponovo vidio dan...
AKO ZELIS-ja bicu ptica i moj ce cvrkut jutrom da te budi,zivi svoj san,ne zivi zivot,jer njega cine okrutni ljudi.
AKO ZELIS-ja bicu svijetlost,i moj sjaj ce tebi da kaze,
ljudi mnogo luta u tami,
svi oni svijetlost u mraku traze...
:schlafen:
-
Alma_sa
- Svakodnevni prolaznik
- Postovi: 350
- Pridružen/a: 01 Apr 2006 02:00
- Lokacija: Sarajevo
- Kontakt:
Izmedju mene i moje ljubavi treba podici,
tri stotine noci kao tri stotine zidova,
a more ce biti carolija medju nama.
Ostat ce mi tek uspomena.
Oh, veceri mukom zasluzene,
noci provedene s nadom da te ugledam,
polja mojega prolaska, nebeski svode
sto ga upravo promatram i gubim...
Konacna poput mramora,
tvoja ce odsutnost ispunjavati tugom
i druga kasna popodneva...
tri stotine noci kao tri stotine zidova,
a more ce biti carolija medju nama.
Ostat ce mi tek uspomena.
Oh, veceri mukom zasluzene,
noci provedene s nadom da te ugledam,
polja mojega prolaska, nebeski svode
sto ga upravo promatram i gubim...
Konacna poput mramora,
tvoja ce odsutnost ispunjavati tugom
i druga kasna popodneva...
-
Alma_sa
- Svakodnevni prolaznik
- Postovi: 350
- Pridružen/a: 01 Apr 2006 02:00
- Lokacija: Sarajevo
- Kontakt:
O ljubavi
O ljubavi, o luda munjo grimizne prijetnje,
posjecujes me i uzlazis svojim hladnim stubama,
dvorca koji je vrijeme okrunilo maglama,
blijedih zidova zatvorenog srca.
Nitko nece znati da je jedino njeznost
sagradila kristale tvrde poput gradova,
i da je krv otvarala tunele zlosretne,
a da ne srusi zima njeno kraljevstvo.
I zato ljubav, tvoja usta, koza i svjetlo i tvoje boli,
bijahu nasljedstvo zivota, sveti
darovi kise i prirode,
koja prima i uzdize trudnocu sjemenja,
tajnu oluju vina u podrumima,
bljesak zita u tlu...
posjecujes me i uzlazis svojim hladnim stubama,
dvorca koji je vrijeme okrunilo maglama,
blijedih zidova zatvorenog srca.
Nitko nece znati da je jedino njeznost
sagradila kristale tvrde poput gradova,
i da je krv otvarala tunele zlosretne,
a da ne srusi zima njeno kraljevstvo.
I zato ljubav, tvoja usta, koza i svjetlo i tvoje boli,
bijahu nasljedstvo zivota, sveti
darovi kise i prirode,
koja prima i uzdize trudnocu sjemenja,
tajnu oluju vina u podrumima,
bljesak zita u tlu...
-
Alma_sa
- Svakodnevni prolaznik
- Postovi: 350
- Pridružen/a: 01 Apr 2006 02:00
- Lokacija: Sarajevo
- Kontakt:
Nocas bih mogao napisati najtuznije stihove.
Napisati, na primjer: "Noc je posuta zvjezdama,
trepere modre zvjezde u daljini".
Nocas bih mogao i napisati najtuznije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.
U nocima kao ova, bila je u mom narucju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.
Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomicne oci?
Nocas bih mogao napisati najtuznije stihove.
Misliti da je nemam, osjecati da sam je izgubio.
Slusati noc beskrajnu, jos mnogo duzu bez nje.
I stih pada na dusu, kao rosa na pasnjak.
Nije vazno sto je ljubav moja ne sacuva.
Noc je posuta zvjezdama i ona nije uza me.
To je sve. U daljini neko pjeva. U daljini.
Dusa je moja nesretna sto ju je izgubila.
Kao da je zeli pribliziti, moj pogled je trazi.
Srce je moje trazi, a ona nije uza me.
Ista noc u bjelo odjeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo vise isti.
Vise je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio.
Moj glas je trazio vjetar da takne njeno uho.
Drugome. Pripast ce drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas i jasno tjelo. Njene beskrajne oci.
Vise je ne volim, zaista, no mozda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.
I jer sam je u nocima poput ove drzao u narucju,
dusa je moja nesretna sto ju je izgubila.
Iako je to posljednja bol koju mi zadaje,
i poslednji stihovi koje za nju pisem...
Napisati, na primjer: "Noc je posuta zvjezdama,
trepere modre zvjezde u daljini".
Nocas bih mogao i napisati najtuznije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.
U nocima kao ova, bila je u mom narucju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.
Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomicne oci?
Nocas bih mogao napisati najtuznije stihove.
Misliti da je nemam, osjecati da sam je izgubio.
Slusati noc beskrajnu, jos mnogo duzu bez nje.
I stih pada na dusu, kao rosa na pasnjak.
Nije vazno sto je ljubav moja ne sacuva.
Noc je posuta zvjezdama i ona nije uza me.
To je sve. U daljini neko pjeva. U daljini.
Dusa je moja nesretna sto ju je izgubila.
Kao da je zeli pribliziti, moj pogled je trazi.
Srce je moje trazi, a ona nije uza me.
Ista noc u bjelo odjeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo vise isti.
Vise je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio.
Moj glas je trazio vjetar da takne njeno uho.
Drugome. Pripast ce drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas i jasno tjelo. Njene beskrajne oci.
Vise je ne volim, zaista, no mozda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.
I jer sam je u nocima poput ove drzao u narucju,
dusa je moja nesretna sto ju je izgubila.
Iako je to posljednja bol koju mi zadaje,
i poslednji stihovi koje za nju pisem...
-
Alma_sa
- Svakodnevni prolaznik
- Postovi: 350
- Pridružen/a: 01 Apr 2006 02:00
- Lokacija: Sarajevo
- Kontakt:
Obletao je oko mene,
za vrijeme mnogih mjeseca, dana i èasova.
I stavio je najzad svoju ruku, na moje grudi,
nazivajuæi me svojim malim, malim srcem.
Istrgao mi je obeæanje,
kao ¹to se istr¾e cvijet iz zemlje,
i zadr¾ao ga u svom sijeæanju,
kao ¹to se èuva cvijet u zimskoj ba¹ti.
A ja,
zaboravila sam na svoje obeæanje
i cvijet je brzo svenuo,
oèi su mu se iskolaèile,
pogledao me poprijeko
i uvrijedio te¹ko.
A drugi je do¹ao i nije mi ni¹ta tra¾io,
ali me je cijelu obuhvatio pogledom.
U èasu, za njega, bila sam naga,
od glave do pete.
I kad me je svukao,
Dopustila sam mu da od mene èini ¹ta hoæe.
A nisam znala ni ko je on! :naughty:
za vrijeme mnogih mjeseca, dana i èasova.
I stavio je najzad svoju ruku, na moje grudi,
nazivajuæi me svojim malim, malim srcem.
Istrgao mi je obeæanje,
kao ¹to se istr¾e cvijet iz zemlje,
i zadr¾ao ga u svom sijeæanju,
kao ¹to se èuva cvijet u zimskoj ba¹ti.
A ja,
zaboravila sam na svoje obeæanje
i cvijet je brzo svenuo,
oèi su mu se iskolaèile,
pogledao me poprijeko
i uvrijedio te¹ko.
A drugi je do¹ao i nije mi ni¹ta tra¾io,
ali me je cijelu obuhvatio pogledom.
U èasu, za njega, bila sam naga,
od glave do pete.
I kad me je svukao,
Dopustila sam mu da od mene èini ¹ta hoæe.
A nisam znala ni ko je on! :naughty:
-
Alma_sa
- Svakodnevni prolaznik
- Postovi: 350
- Pridružen/a: 01 Apr 2006 02:00
- Lokacija: Sarajevo
- Kontakt:
Na mome sutonskom nebu ti si poput oblaka,
i tvoja boja i oblik su onakvi kakve ¾elim.
Moja, moja si, ¾eno usana slasnih,
moji beskrajni snovi u tebi ¾ive.
Svjetiljka du¹e moje rumenilom ti boji noge.
Moje vino, trpko najslaðe je na usnama tvojim,
oh, ¾etelice moje sutonske pjesme,
kako te moji samotni snovi osjeæaju mojom.
Moja si, moja, i ja klièem u popodnevnom
povjetarcu, a vjetar pronosi moj udovièki glas.
U dubini oèiju mojih ti lovi¹, tvoj noæni
pogled se zaustavlja, poput vode tvog otimanja.
Zatoèenica si u mre¾i moje muzike, ljubavi moja,
a mre¾e muzike moje, kao nebo su ¹iroke.
Na obali tvojih tu¾nih oèiju, du¹a mi se rada.
U tvojim tu¾nim oèima poèetak je zemlje snova.
i tvoja boja i oblik su onakvi kakve ¾elim.
Moja, moja si, ¾eno usana slasnih,
moji beskrajni snovi u tebi ¾ive.
Svjetiljka du¹e moje rumenilom ti boji noge.
Moje vino, trpko najslaðe je na usnama tvojim,
oh, ¾etelice moje sutonske pjesme,
kako te moji samotni snovi osjeæaju mojom.
Moja si, moja, i ja klièem u popodnevnom
povjetarcu, a vjetar pronosi moj udovièki glas.
U dubini oèiju mojih ti lovi¹, tvoj noæni
pogled se zaustavlja, poput vode tvog otimanja.
Zatoèenica si u mre¾i moje muzike, ljubavi moja,
a mre¾e muzike moje, kao nebo su ¹iroke.
Na obali tvojih tu¾nih oèiju, du¹a mi se rada.
U tvojim tu¾nim oèima poèetak je zemlje snova.
-
Alma_sa
- Svakodnevni prolaznik
- Postovi: 350
- Pridružen/a: 01 Apr 2006 02:00
- Lokacija: Sarajevo
- Kontakt:
Saèinjen od osmijeha,
stisnutim se ustima ¹titim od ki¹e.
U meni cvate nebo
i bezbroj malih sreæa èini me sobom.
Jedna ¾ena je roðena
i ¾ivi negdje u ovom gradu.
®elim ju naæi.
Znam, proæi æu kroz poneki oblak tuge,
bez lutanja i ¾urno,
jer ona èeka mene
negdje u ovom gradu.
Jedna je rijeka zastala da saèeka more.
Od mojih malih sreæa
sagradit æu najljep¹i osmijeh na njenom licu
i skrenut æu njen pogled
na istok gdje plamti nebo.
stisnutim se ustima ¹titim od ki¹e.
U meni cvate nebo
i bezbroj malih sreæa èini me sobom.
Jedna ¾ena je roðena
i ¾ivi negdje u ovom gradu.
®elim ju naæi.
Znam, proæi æu kroz poneki oblak tuge,
bez lutanja i ¾urno,
jer ona èeka mene
negdje u ovom gradu.
Jedna je rijeka zastala da saèeka more.
Od mojih malih sreæa
sagradit æu najljep¹i osmijeh na njenom licu
i skrenut æu njen pogled
na istok gdje plamti nebo.
S ceznjom ti pridjoh
da ponizan te molim
ali zanosu mom smejala si se
i moja ljubav za tebe
samo igra bese.
Sad umorna i zasicena
dok tuzne gledaju me
tvoje oci pune strepnje,
onu ljubav kojom davno
goreo sam,ti bi htela
Avaj,od nje samo pepeo
posta,zaiskriti nece
ona jednom tvoja bese
sad pusti je da pociva sama.
"Nije sreca biti voljen.Svako voli sebe,ali voleti drugog to je sreca!"
Herman Hese
---------------------------------------------------------------------
Na dan moje smrti, kada bude no¹en moj kovèeg,
ne misli da æu oseæati bol za ovim svetom.
Ne plaèi i ne govori: "©teta,¹teta".
Kad se mleko pokvari ,veæa je ¹teta.
Kad vidi¹ da me polo¾e u grob, ja neæu nestati,
Zar mesec i sunce nestanu kad zaðu?
Tebi se èini smrt, a to je raðanje.
Grob ti se èini tamnica, a du¹a je slobodna postala.
Koje to zrno ne nikne kad se stavi u zemlju?
Pa za¹to da sumnja¹ u zrno èovekovo?
Mevlan D¾elaludin
---------------------------------------------------------------
Kao hodaè na ¾ici, tek na pola puta stojim, gledam napred. Stopala mi ogrezla o krv sopstvenu, gustu, lepljivu...Jedva hodam. Pla¹im se pada u pro¹lost. Zovem,preklinjem, molim, kao dete ruke pru¾am, plaèem, bojim se ,boli me... Ako padnem, mo¾da me vetar obavije, mo¾da odnese na neko mesto daleko gde pad se u let pretvara pa ptica postanem ¹to oblak neèije du¹e kida bez izvinjenja du¾nog. A ako padnem, a vetra nema, poje¹æe me zveri moje pro¹losti, mrak moje sada¹njosti i buduæa smrt. Ljudi, seme Vam se....
"Pustite me da koraèam prema sebi kao prema svome cilju
Johnny 1994.god.
----------------------------------------------------------------------------------
Ceznem da ti kazem najdublje reci koje ti
imam reci; ali se ne usudjujem, strahujuci da bi mi
se mogla nasmejati.
Zato se smejem sam sebi i odajem tajnu svoju u sali.
Olako uzimam bol svoj, strahujuci da bi to mogla
ti uciniti.
Ceznem da ti kazem najvernije reci koje ti imam
reci; ali se ne usudjujem, strahujuci da bi mogla
posumnjati u njih.
Zato ih oblacim u neistinu, i govorim suprotno
onome sto mislim.
Ostavljam bol svoj da izgleda glup, strahujuci da
bi to mogla ti uciniti.
Ceznem da upotrebim najdragocenije reci sto
imam za te ; ali se ne usudjujem strahujuci da mi se
nece vratiti istom merom.
Zato ti dajem ruzna imena i hvalim se svojom
surovoscu.
Zadajem ti bol, bojeci se da neces nikada
saznati sta je bol.
Ceznem da sedim nemo pored tebe; ali se ne
usudjujem, jer bi mi inace srce iskocilo na usta.
Zato brbljam i caskam olako, i zatrpavam svoje
srce recima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujuci da bi to mogla
ti uciniti.
Ceznem da te ostavim zauvek; ali se ne usudjujem,
strahujuci da bi mogla otkriti moj kukavicluk.
Zato ponosito dizem glavu i dolazim veseo u
tvoje drustvo.
Neprekidne strele iz tvojih ociju cine da je moj
bol vecito svez.
Rabindranat Tagore
da ponizan te molim
ali zanosu mom smejala si se
i moja ljubav za tebe
samo igra bese.
Sad umorna i zasicena
dok tuzne gledaju me
tvoje oci pune strepnje,
onu ljubav kojom davno
goreo sam,ti bi htela
Avaj,od nje samo pepeo
posta,zaiskriti nece
ona jednom tvoja bese
sad pusti je da pociva sama.
"Nije sreca biti voljen.Svako voli sebe,ali voleti drugog to je sreca!"
Herman Hese
---------------------------------------------------------------------
Na dan moje smrti, kada bude no¹en moj kovèeg,
ne misli da æu oseæati bol za ovim svetom.
Ne plaèi i ne govori: "©teta,¹teta".
Kad se mleko pokvari ,veæa je ¹teta.
Kad vidi¹ da me polo¾e u grob, ja neæu nestati,
Zar mesec i sunce nestanu kad zaðu?
Tebi se èini smrt, a to je raðanje.
Grob ti se èini tamnica, a du¹a je slobodna postala.
Koje to zrno ne nikne kad se stavi u zemlju?
Pa za¹to da sumnja¹ u zrno èovekovo?
Mevlan D¾elaludin
---------------------------------------------------------------
Kao hodaè na ¾ici, tek na pola puta stojim, gledam napred. Stopala mi ogrezla o krv sopstvenu, gustu, lepljivu...Jedva hodam. Pla¹im se pada u pro¹lost. Zovem,preklinjem, molim, kao dete ruke pru¾am, plaèem, bojim se ,boli me... Ako padnem, mo¾da me vetar obavije, mo¾da odnese na neko mesto daleko gde pad se u let pretvara pa ptica postanem ¹to oblak neèije du¹e kida bez izvinjenja du¾nog. A ako padnem, a vetra nema, poje¹æe me zveri moje pro¹losti, mrak moje sada¹njosti i buduæa smrt. Ljudi, seme Vam se....
"Pustite me da koraèam prema sebi kao prema svome cilju
Johnny 1994.god.
----------------------------------------------------------------------------------
Ceznem da ti kazem najdublje reci koje ti
imam reci; ali se ne usudjujem, strahujuci da bi mi
se mogla nasmejati.
Zato se smejem sam sebi i odajem tajnu svoju u sali.
Olako uzimam bol svoj, strahujuci da bi to mogla
ti uciniti.
Ceznem da ti kazem najvernije reci koje ti imam
reci; ali se ne usudjujem, strahujuci da bi mogla
posumnjati u njih.
Zato ih oblacim u neistinu, i govorim suprotno
onome sto mislim.
Ostavljam bol svoj da izgleda glup, strahujuci da
bi to mogla ti uciniti.
Ceznem da upotrebim najdragocenije reci sto
imam za te ; ali se ne usudjujem strahujuci da mi se
nece vratiti istom merom.
Zato ti dajem ruzna imena i hvalim se svojom
surovoscu.
Zadajem ti bol, bojeci se da neces nikada
saznati sta je bol.
Ceznem da sedim nemo pored tebe; ali se ne
usudjujem, jer bi mi inace srce iskocilo na usta.
Zato brbljam i caskam olako, i zatrpavam svoje
srce recima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujuci da bi to mogla
ti uciniti.
Ceznem da te ostavim zauvek; ali se ne usudjujem,
strahujuci da bi mogla otkriti moj kukavicluk.
Zato ponosito dizem glavu i dolazim veseo u
tvoje drustvo.
Neprekidne strele iz tvojih ociju cine da je moj
bol vecito svez.
Rabindranat Tagore
"Ako se nekad osetiš malen, zapostavljen i depresivan... Uvek se seti da si nekad bio najbrži spermatozoid u svojoj grupi!"