Ko je to radio na štetu naroda pa i same BiH ??

Pisite o istoriskim zbivanjima bitkama vladarima

Odgovorite
Avatar
mrki62
Specijalni status V.I.P
Specijalni status V.I.P
Postovi: 6413
Pridružen/a: 02 Apr 2006 02:00
Lokacija: sLOVEnija

Ko je to radio na štetu naroda pa i same BiH ??

Post Postao/la mrki62 » 09 Jan 2013 00:07

HARIS SILAJDŽIĆ: "PROKLELI SU NAS! JEDNA ŽENA MI JE REKLA DA BOG DA VAM SE STOPE SVIMA ZATRLE!"

HARIS SILAJDŽIĆ: „PROKLELI SU NAS. JEDNA ŽENA MI JE REKLA DA BOG DA VAM SE STOPE ZATRLE SVIMA! BILO JE I DRUGIH PSOVKI I KLETVI POJEDINAČNO ALI OVA JE BILA SVIMA NAMA!“

ALIJA IZETBEGOVIĆ: „MUHANAT SI TI MALO HARISE. RADI SE O OSOBINAMA KOJE OVDJE STVARAJU TEŠKOĆE.“

Premijer Vlade RBiH Haris Silajdžić podnio je svoju prvu ostavku 3.8.1995.g. što će u njegovoj političkoj karijeri postati praksa jer se, Silajdžić, u narednih nekoliko godina više puta povlačio iz politike da bi se uvijek, „na nagovor drugih“, vraćao na staro radno mjesto sa zadovoljenom sujetom. Silajdžićeva ostavka došla je u teško vrijeme za RBiH jer su Srebrenica i Žepa netom prije pale u četničke ruke, narod je preživio genocid, Bihać se nalazio u odsudnoj odbrani dok je pompezno najavljivana deblokada Sarajeva, nad čijom se se maketom u programu TVBiH klatili Izetbegović i nekolicina promašnih oficira, doživjela fijasko.

Dana 10.8.1995.g. s početkom u 12 sati otpočela je maratonska sjednica Predsjedništva RBiH na kojoj je osnovna tema bila Silajdžićeva ostavka koja će, međutim, pokrenuti čitav niz pitanja koja su tinjala u vrhu države. Taj dan će se, također, sudariti i dvije sujete, ona Izetbegovićeva i Silajdžićeva, po pitanju količine vlasti u njihovim rukama. Treba kazati da Silajdžićeva ostavka nije bila nikakvog principijelnog karaktera po pitanju neslaganja sa suštinom politike SDA kojom je Izetbegović rukovodio, već je Silajdžićeva nervoza izazvana frustracijom da je de iure premijer a de facto mu vladom upravlja Izetbegović. Sve je puklo u trenutku kada je Silajdžiću zabranjen istup na TVBiH što je u djelo sprovela SDA direktor TVBiH Amila Omersoftić - još jedna iz plejade kadrova za koju bi bilo bolje da je nikada nismo imali "čast" upoznati. To Silajdžićeva sujeta nije mogla podnijeti. Na početku sjednice otpočeo je sa žestokim optužbama rezimirajući princip Izetbegovićeve vladavine.

Silajdžić: ...Za svo vrijeme mandata, po vojnim pitanjima, posebno planiranjima i izvođenju vojnih operacija nisam znao ništa od pažljivijeg čitaoca novina. Činjenica je da je Vlada unatoč svemu postigla značajne uspijehe. Povodom ostavke dobio sam brojne poruke građana, organizacija, udruženja kao i stranih državnika, političara i prijatelja Bosne. Osnovni problem je da li će se otkloniti neustavna praksa i stvoriti uvijeti da Vlada odgovorno vrši svoje ustavne nadležnosti ili neće... Svi znaju da Vlada ne vlada. Cijela zemlja je imala priliku da vidi kako postoji moć koja uslovljava predsjdeniku Vlade nastup na državnoj televiziji... Imate mirnodopski dnevni red, a imamo na nekoliko desetina kilometara od nas 5.000 ljudi pod šatorima iz Srebrenice. Oni koji su bili vidjeli su. Prokleli su nas! Jedna žena mi je rekla: “Da Bog da vam se stope zatrle svima!” Bilo je i drugih psovki i kletvi i pojedinačno, ali ova je svima nama. Ne znaju oni ko šta radi, ko je odgovoran ali... Druga stvar ne može se desiti da ja ne znam gdje je ministar. Može, ali ja to onda smatram neustavnim! Pitanje je ovo, hoće li se stanje popraviti ili neće. To je osnovno.

Izetbegović: ...Napravljen je čitav niz koraka koji su napravili dramu u društvu. Mislim da ti je ta drama trebala Harise, zato da osvojiš što više vlasti u njemu. Ti kažeš da si postigao rezultate, pa kako si ih postigao ako kažeš da nisi imao vlasti. Kako to? Kažeš Vlada ne može da radi, bila je prikraćena. U čemu si ti to bio prikraćen? Predsjedništvo ima funkciju u tri domena i to odbrana, bezbjednost i vanjski poslovi. Ne možeš ti zahtjevati da imaš isključivo pravo u ogledu tih nadležnosti. To što narod nije gladan više ne treba da zahvalimo Vladi Harise nego UNHCR-u i orgomnoj humanitarnoj pomoći koju dobijamo... Ambasadori su u direktnoj nadležnsti ovoga tijela ovdje i ne možeš ti postavljati ambasadore i sve ljude u službi i sve direktore preduzeća... Na kraju ispada da ja, koji sam izabran na izborima, treba da budem praktički engleska kraljica, a ti koji si imenovan sa naše strane ti trebaš da vladaš. Onda je bolje da se povučem! Ti si imao dovoljno vlasti, čak i preko Ustava, a ako ti smatraš da ja ne mogu kontaktirati direktno sa ministrom unutrašnjih poslova, inostranih i sa komandantom, onda se ti varaš i to će biti tako i ubuduće...Mi smo imali situaciju u vojsci, ponekad bi čovjek zamijenio nekoga oficira na vrhu, ali se odmah postavlja pitanje koga staviti, gdje su ti ljudi, jako mnogo dobrih kadrova je otišlo! Mi smo kasnije, kada je riječ o ovome vojnom dijelu, na neki način uspijeli da i njega sačuvamo i nije se dogodila tragedija Sreberenice! A šta je vlada učinila za Srebrenicu, osim apela? Ono što smo mi preduzeli možda je moglo spasiti Srebrenicu, da je bilo više saradnje od strane srebreničkih organa nad kojima nismo imali velikog uticaja... Kukaju za ljekarima, mi nađemo, dvojicu mobilišemo jedan se javi dobrovoljno i svi pooginu u onom helikopteru u onoj nesreći. Ima puno reklamerskog u radu Vlade i ubuduće se toga klonite...Vidite, logistika vojske počiva na niz nepoznatih ljudi koji su po prirodi posla moraju ostati takvi. Mi smo u zadnjih 15 dana dovukli 26 aviona oružja. Čovjek koji je došao, bio u Njemačkoj, onaj ranjeni Ćatić zna Armiju 1992.godine i sad se vratio i kaže ovo je prava Armija, dobro naoružana, obučena. Sve smo to ipak mi uradili nije Vlada...

Silajdžić: Izvinjavam se, ali moram se ne složiti sa 90% ovoga što je rečeno. Od toga da treba ovo Predsjedništvo okrenuti protiv mene tako što će se reći da je ono engleska kraljica. Ja to gospodo nisam rekao!

Izetbegović: Onda je Šaćirbegović slagao!

Silajdžić:...Dakle o Srebrenici je riječ, šta je to Vlada uradila, osim priče. Ne znam šta je uopšte iko učinio, ali mogu vam reći da su antitenkvoski projektili koje tamo imamo nabavljeni na inicijativu Vlade. Ako je i to priča onda je sve drugo priča...Nudio sam se da idem helikopterom UN-a tamo...Smatrao sam da vojska treba prvo da ide u Srebrenicu i da bude sa ljudima tamo, ali dobro...Pa se ovdje spominju 26 aviona oružja, a ako kažem šta je sa 10.000 RPG raketa, 10.000 raketa za VBR i 800 avio bombi!?

Izetbegović: To još nije stiglo.

Silajdžić: Kad sam govorio četiri leta su već bila otišla, to znači da je stizalo, a to je nabavila moja sestra ambasador koja je dala ostavku u Pakistanu, a ja sam se za pare pobrinuo i plaćeno je preko Brunej – Malezije...Kaže se nije Vlada...

Izetbegović: Odnos je 90%:10%...

Silajdžić: Ako je takav odnos onda to znači da je stigla milijarda i pol ili dvije oružija. Onda ja to ne znam...Jer kada si mi ti zamjerao što će ti to oružije kada je prebačeno u Tursku, to je bilo između 70 i 80 miliona dolara. E ako je to 1 ili 2%,onda se ja pitam kako Vlada može 2%, a neko drugi 100%? Moć je u rukama tih koji imaju 98%, a tvrdim da nije toliko jer bi se radilo o milijardama. A ako govoriš o zadnjih 26 aviona, ti kažeš mi smo to uradili, pa ko smo to mi?

Izetbegović: Ja i moja ekipa...U čitavom modernom svijetu uz Vladu, 90% stvari se završava privatnim linijama...

Silajdžić: Nije tačno!

Izetbegović: Privatne inicijative, lične...

Silajdžić: Sam si rekao da 90% novaca ide izvan Vlade, e onda je tu i 90% moći.

Izetbegović: Ja sam rekao da kontrolišem fond za odbranu, a ostalo je u rukama Vlade... Silajdžić: Zašto fond ne bi bio u Ministarstvu odbrane?

Izetbegović: Ti znaš razloge zbog čega. Vladu vode Pelivan i Akmadžić, taman sam njima trebao dati...

Silajdžić:...Što se tiče Bihaća, šta je za Bihać urađeno i ko je radio i šta je mogao učiniti, uradio je. Vlada je slala koliko je mogla slati. Koliko sam ja vidio zbir dobili su puno više novaca nego Goražde. Trebali smo ići helikopterima. Rahmetli Ljubijankić je otišao i poginuo i ako znaš predsjedniče da sam ja trebao sjesti u taj helikopter. I ti si rekao da to ne treba da radim...

Izetbegović: Ne mislim da si trebao ići u onaj naš helikopter...

Silajdžić: Ja sam predlagao da idem tim helikopterom. Ti si rekao ne trebaš da ideš time, nego prijavi da ideš sa UN-om, jer je isuviše opasno. U čemu sam prikraćen? Prikraćen sam u vlasti, Vlada nema vlasti. Od tunela, do visočkog aerodroma, do toga šta se uopšte dešava u zemlji! Ja nisam imao Alija ništa protiv da većina vlasti bude u tvojim rukama, ja sam to tebi i rekao. Ona i jeste 90% u tvojoj ruci. Ali dozvolite jedno, ja ne mogu raditi ako ne znam gdje mi je ministar!

Izetbegović: Koji ministar?

Silajdžić: Evo Šaćirbegović!

Izetbegović: Šta će ti on?

Silajdžić: Ja sam predsjednik Vlade!

Izetbegović: Dobro, eto trebaš da znaš gdje je, a što je baš tu problem?

Silajdžić: Ne samo da trebam da znam gdje je nego i da sam obavješten o njegovom poslu. Molim te, ja imam pismene naloge gdje ti naređuješ mome ministarstvu šta da plati, isplati itd...

Izetbegović: Bio si odsutan.

Silajdžić: Alija dozvoli da kažem, nemoj da se nadvikujemo. Ja ne raspolažem većinom para nego ti...I ne prihvatam da ne znam gdje mi je ministar vanjskih poslova!

Izetbegović: Šta tražiš?

Silajdžić: Ono što piše u Ustavu...Vjerujte mi taj Šaćirbegović ni prije ni poslije kada sam poslao pismo predsjedniku Izetbegoviću, nije me ni nazvao i danas me blati na sva usta, jer je izgleda dobio takvu instrukciju...

Izetbegović: Kaže da si ti rekao: Ovaj čovjek neće biti ministar dok sam ja premijer itd.

Silajdžić: On je izgleda dobio nalog...Jeste li i neki dan dali nalog mome ministru da radi ovo ili ono? Jeste! Prema tome, ako je ovo predsjednički sistem, molim vas da to odmah usvojimo i ja ću glasati za to, vjerujte...Ali ako ima predsjednik Vlade ne može Predsjedništvo dati nalog i to se ponavlja stalno...

Izetbegović: Muhanat si ti malo Harise...Radi se o osobinama koje ovdje stvaraju teškoće.

Silajdžić: Ja Alija, kad već tražiš, pojma nemam o vojsci, pojma nemam zadnjih mjeseci šta se radi u vanjskim poslovima. Zoveš Smailbegovića bez mene, zoveš Lemeša bez mene. Nema koga ne zoveš i dalje daješ instrukcije! Ja nikakve vlasti ovdje nemam i to cijela Bosna zna. 90% vlasti je u tvojim rukama e onda snosi i toliko odgovornosti.

Izetbegović: Pa i snosim, ali ne sa toliko vlasti!

Pejanović: Hoćete li omogućiti nama nešto da kažemo?

Izetbegović: Vi budite neka vrsta porote. Problem je između mene i Harisa.

Silajdžić: I zadnje pitanje je, kad sam ja to rekao da Vlada treba da određuje ambasadore? Jesam li ikada ikome rekao? Ti hoćeš da određuješ ambasadore i službenike u ministarstvima.

Izetbegović: Tako je napisano u zakonu koji si ti redigovao, mislim ovaj novi.

Silajdžić: Nisam ga ja redigovao! Nikad ni jednog ambasadora i službenika MIP-a ja nisam postavio, niti sam se miješao u to.

Izetbegović: Hadžimusića si ti postavio, pa Bijedića pa Sadžidu...Nemam ništa protiv, to su svedobri ljudi.

Silajdžić: Nisam ih ja postavio, nego su bili tamo. Nismo imali nikog drugog, nisu Harisovi kadrovi...

Međutim, kada je između Izetbegovića i Silajdžića počela rasprava oko ARBiH i njenih neuspjeha u razgovor se upleo Delić koji je odbraniti svoju nesposobnost oličenu u manjku teritorije i hiperprodukciji kancelarijskih "generala" od izdajnika Muslimovića, preko špijuna Jašarevića, salonskog brke Muniba Bisića, ekonoma mlina iz Ustikoline Halida Čengića, predratnog kerovođe u MUP-u Fikreta Prevljaka, budale Suleta Vranja, vojnog dezertera Hasana Efendića i, zašto ne kazati, čitave plejade vojnih diletanata koji su u poslušničko-izdajničkom sistemu podjele RBiH mogli postati ono što nisu - generali. Optužen da je kriv za pad Srebrenice, Žepe, stanje Bihaća te fijasko deblokade Sarajeva, Delić, prethodno uvrijeđen od strane Silajdžića nekoliko dana ranije u Zenici, odmah reaguje. Ali da je ARBiH, misleći na ovaj komandantski kadar, postala neka vrsta JNA govori i smiješna Delićeva tvrdnja da se on „lično“ nalazi na 100 – 200 metara od prve borbene linije i da tog presedana nema u historiji. Stvar koja je potpuno normalna, koju su Sefer, Divjak, „Talijan“, Karavelić, Bilajac, Karić i ostali radili potpuno redovno – išli na prvu liniju fronta i čak učestvovali u borbama na nekoliko kritičnih tačaka, Deliću je „historijski presedan“ kada je njegova koža bila u pitanju. Svoju odbranu je počeo optužujući druge što je inače bio Delićev manir.

Delić:...Tamo u Srebrenici je postojala neka unutrašnja destrukcija gdje se nije moglo uticati da funkcioniše. Ti komandanti su dovođeni na slobodnu teritoriju, izdate su im instrukcije i da su postupili kako im je naređeno ne samo da Srebrenica ne bi pala nego bi se mi spojili sa njima...Ja bih molio da se starješine ne napadaju. 700 oficira mi je poginulo od prošle godine, i ne govori li to dovoljno da meni ljudi vode. Meni je komandant korpusa na prednjem kraju. Komandant korpusa, to nema nigdje u istoriji! Ja sam na 100 – 200 metara od mjesta gdje se neposredno vodi borba.

Toga presedana nema nigdje.

Međutim zašto je Delić ovako reagovao? Nekoliko dana ranije, na sastanku u Zenici, Silajdžić je gledajući karte ARBiH iz 1992.g. i iz tada aktuelne 1995.g. rekao da se radi o katastrofi koliko je terotorije izgubljeno i da Sefera, pod hitno, treba vratiti na čelo ARBiH. To je, Delića, pogodilo najteže. Čitav rat je, između ostalog, proveo pokušavajući uništiti Seferove zasluge i njegovu harizmu među borcima. Ali to nije bilo sve.

Delić je Seferu pokušao svaliti na leđa i ratni zločin podvaljujući sopstvene i laži svojih saradnika. Posebno se Delić "istakao" istjerujući iz stana staricu Zemu Rondić, majku troje djece koji su ubijeni tokom agresije na RBiH od koje su dvojica sinova bili pripadnici ARBiH. Delić je za njenu deložaciju poslao dvojicu vojnih policajaca a sve to da bi: naudio emotivno Seferu Haliloviću jer se radilo o majci Seferove ubijene rahmetli supruge, i da bi uselio Ekrema Durića, jugogenerala koji je dezertirao iz RBiH za vrijeme agresije.

U vezi sa Silajdžićevim optužbama, Delić će na sjednici od 20.8.1995.g. izjaviti:

Delić:...Ja sam se neki dan osjećao neprijatno, kada mi je prva stvar bila kada mi je premijer izašao sa kartom i rekao ovo je 1992. a ovo 1995. E, sada izvolite objasniti poslanicima šta je bilo 1992. godine, to je kada je rat počeo. A 1995. godinu je Armiju bez HVO-a. I onda je premijer rekao: e ovo je rezultat Armije u odnosu na TO i...

Izetbegović: Jeste ona karta je...

Silajdžić: To su vaše karte nisu moje...

Delić: Ali čekajte, Vi ste rekli ovo je stanje 1992., a ovo je 1995. godine. Evo gdje su rezultati rekli ste!

Izetbegović: Karte Harise jesu njihove, ali je obrazloženje tvoje...

Delić: Ja završavam. Ovo sam morao reći, jer je riječ o mnogim pitanjima. A vi procjenite kao Predsjedništvo, ukoliko se niste, vratite se unazad dvije tri godine. Kakav je odnos prema vama bio tada, a kakav je sada, kakva je vojska bila tada a kakva je sada. Ako treba ocijeniti moj rad, rezultate vojske, ja sam spreman. Treba vidjeti koje su mogućnosti. Evo da vidimo koliko sam dobio kamiona i sanitetskih vozila od 1993. godine?

Silajdžić: Koliko god ti je trebalo Rasime. Nemoj nam pričati priče. Koliko vam je trebalo uzeli ste. Do toga da ovaj Vranj otima ljudima šlepere. Koliko ti je trebalo uzeo si!

Delić: Nije analizirajte...Ako je riječ o Vranju to nije tako. Molim vas samo argumenti.

Silajdžić: Događa li se da uzmu kamione pa švercuju sa njima? Događa li se to?

Delić: Molim vas, dajte mi argumente!

Kljuić: Mislim da se nalazimo na jednoj historijskoj prekretnici i kamo sreće da do ovoga nije ni došlo...Narod je vrlo iscrpljen za razliku od nekih ljudi ovdje. Ja primam svakodnevno građane i možda sam tako kompezirao svoju djelatnost, jer sam bačen u aut od zvanične državne politike. Pravo da vam kažem ja dobijem kompleks kad vi pričate šta je ko uradio. Ja nisam ništa. Ja sam smjestio 50 ljudi u bolnicu, odnio dvadesetorici ručak, jer ja nikakve pare nisam dobio, a niti znam gdje su pare!? Ja vidim u ovom jednopartijskom sistemu i diktaturi SDA da su sve pare kod vas, ali te pare nisu došle vama nego na osnovu muke BiH i njenih žitelja...

Duraković:...U onome zeničkome izlaganju tvome, Alija, koje je uglavnom protumačeno za sve one koji znaju politički misliti kao nepovjerenje ostatku Predsjedništva i tu se otvara niz teških i ključnih pitanja...Jer niko ne optužuje Armiju i Delića osobno, ali doista je paradoks da pada Srebrenica, pada Žepa, zaustavlja se ili propada ofanziva deblokade Sarajeva. Povijesno dramatična situacija, egzodus desetina hiljada ljudi, veliko nezadovoljstvo, pad morala i među narodom i borcima, a da mi sve to pojedinačno saznajemo iz novina. To nije tvoj problem nego problem predsjednika...Pa i do ovih običnih stvari i različitog tretmana pojedinih članova Predsjedništva, koje već idu do granice neukusa. Ako pođe Tanja u Zenicu, ne da joj se ni auto, nego je vozi jedan privatnik u jednom rashodovanom golfu i ne dočeka ju se. I ako joj se u Zenici govori – Idi u Banja Luku, mislim da si ti predsjedniče prvi trebao reagirati i zaštitii njen integritet. Idemo li mi stvarno u jednu vrstu ektremizma i primitivizma?

Izetbegović: A idemo li stvarno?

Duraković: Idemo! Dođe reis u Tuzlu i poziva na džihad. Ambasadori kažu, to je duhovni vođa. On preuzima politiku u ovoj državi. Tvoje je Alija da mu kažeš.

Izetbegović: Ja sam njemu do sada što – šta rekao.

Silajdžić: Alija, dozvoli molim te. Ljudi govore o drugom računu koji postoji. I ako treba neka postoji. Ali ako sredstva idu tamo ne može se onda Vlada kriviti što ih nema...Ako se dogovorimo da to ne bude Vlada, ti kažeš Hasan Čengić! Molim te...

Izetbegović: Ne raspolaže Hasan Čengić, nego odbor jedan.

Naravno da je problem dotoka novca u RBiH bio i ostao rak rana bh.društva jer su ogromne količine novca date za RBiH, njenu odbranu i obnovu a do tog novca građani naše zemlje nikada nisu došli. Da li taj novac, danas, dolazi u BiH u vidu misterioznih "stranih" kompanija koje prave tržne centre, veleljepne zgrade i hotele, otvaraju banke i sl.odgovoriće neke istrage ako ikada BiH bude bila makar 50% poštena državamkoja je u stanju da odgovori na ova pitanja. Imam u svom posjedu priznanice iz kojih se vidi da su Hasan Čengić, Fatih El Hasanein, "Šaja" i slični proturili, skupa, kroz ruke milione maraka. Gdje je taj novac završio - država BiH ne zna.

Za sam kraj sjednice Predsjedništva RBiH, čiji stenogram iznosi 150 kucanih stranica, ostavljeno je ubjeđivanje Silajdžića da povuče ostavku i traženje modela da svi kz ove rasprave izađu neokrznuti. Nakon što je Silajdžić rekao da ne želi sam sebi da skakati u usta, Izetbegović i Silajdžić su se nastavili nadmudrivati oko raspodjele vlasti i modaliteta po kojem bi se Silajdžić pristao vratiti na funkciju s koje još nije ni otišao.

Izetbegović: I bilo bi dobro da sam ga ja pozvao i on rekao da. On je mlađi čovjek, ja sam predsjednik. On bi trebao da se odazove na to kada kažem: Harise!

Silajdžić: Kamo sreće Alija da je to tako. Ja sam se prema tebi do sada postavljao stotinu puta. Problem je u tome što ispod tebe ima 50 brojeva praznih. Što mene ne samo svaki ministar, nego svaki predsjednik opštine zaobilazi zato što ti sa njim kontaktiraš. Sa svakim ambasadorom kontaktiraš. Više nemam šta kome reći. Nemam!

Izetbegović: Harise, ostaje ti veliko polje rada, vjeruj mi...Ako hoćeš mi se možemo dogovoriti oko opština...

Silajdžić:...Stotinu puta sam ti rekao da neću ništa uraditi bez tebe. Ja znam šta je stariji. Zašto za Bihać nisam imao informaciju, zašto za Srebrenicu nisam imao informaciju. Kad je u pitanju stariji i mlađi ja znam svoje mjesto. Neću da budem predsjednik Vlade koja se bavi špediterstvom i komunalijama...Imam li ja mandant za rekonstrukciju Vlade?

Izetbegović: Imaš uvijek!

Kao što sam uvodno napisao, Silajdžićeva ostavka nije bila principijelne prirode, već lično - sujetne, pa iz čitave ove rasprave nije proizašao nikakvo poboljšanje za RBiH već samo lično za Silajdžića. Nakon čitavog seta međusobnih uvreda i optužbi Izetbegović i Silajdžić će nastaviti sarađivati te će, skupa, otputovati u Dejton gdje će potpisati unutrašnju etničku podjelu RBiH, ukidanje Republike, Armije, i uspostavljanje mehanizma za dugotrajnu nestabilnost BiH. Sve do 2010.g. Silajdžić i(li) njegova Stranka za BiH, prositekla iz gladnih sdaovaca, činiće vlast u BiH kada će, napokon, biti kažnjeni zbog licemjerne, neiskrene i kriminalizirane politike. Te, 2010.g., Silajdžić će otići na političku deponiju bez mogućnosti reciklaže.

Međutim da narod u BiH uopšte nije politički sazreo govori činjenica da su kaznivši Silajdžića na oktobarskim izborima zapravo kaznili sami sebe jer su svoje glasove darovali gorem od Silajdžića - labaratorijskom mišu SDA vlasti, Radončić Fahrudinu. Također, do danas, narod nikada nije kaznio politiku koju je vodio i personificirao Izetbegović jer je narodsko političko znanje na nižem nivou od intelekta koji im, svaki dan, na ulici prodaju "mozgovi" "Avaza" i "Oslobođenja" za jednu marku.

Umjesto da shvate sopstvenu realnost i prihvate je kao motiv za borbu ovdašnji narod uporno, mimo propisa islamske vjere, gradi nešto što liči na kult ličnosti Izetbegović Alije - ličnosti koja ih je odvela na liticu historijskog beznađa.


Preuzeto odavdje
Ti si kao najudaljenija zvijezda do koje je najteže doći, ali baš zbog toga je najudaljenija zvijezda najljepša i najsjajnija!

slika

slika

Avatar
mrki62
Specijalni status V.I.P
Specijalni status V.I.P
Postovi: 6413
Pridružen/a: 02 Apr 2006 02:00
Lokacija: sLOVEnija

Re: Ko je to radio na štetu naroda pa i same BiH ??

Post Postao/la mrki62 » 05 Feb 2013 12:03

slika
Ti si kao najudaljenija zvijezda do koje je najteže doći, ali baš zbog toga je najudaljenija zvijezda najljepša i najsjajnija!

slika

slika

Avatar
mrki62
Specijalni status V.I.P
Specijalni status V.I.P
Postovi: 6413
Pridružen/a: 02 Apr 2006 02:00
Lokacija: sLOVEnija

Re: Ko je to radio na štetu naroda pa i same BiH ??

Post Postao/la mrki62 » 18 Feb 2013 23:35

Kako je opljačkano Sarajevo

Izvor: http://sarajevo.co.ba/kako-je-opljackano-sarajevo/


Radovana Karadžića (čija nova optužnica dosta pažnje posvećuje Sarajevu) spomenuta knjiga ne promatra samo kao glavnog arhitektu opsade nego i kao pljačkaškog mafijaškog bossa, koji je zarađivao na nesreći stanovništva, prikupljajući naplate od preuzete humanitarne pomoći. UN, bez čije se dozvole nije moglo izaći i ući u grad, i glavne zapadne sile su sudjelovale u ovom iznuđivačkom poduhvatu, u velikoj mjeri tolerirajući opsadu koju su istovremeno osuđivale




slika

Peter Andreas, stručnjak za međunarodnu politiku, inače bosanski zet, autor je knjige “Plave kacige i crna tržišta: biznis opstanka u opsadi Sarajeva”, koja govori o najdužoj vojnoj opsadi u skorijoj povijesti. Knjiga se bavi fenomenom opsade u svim njenim oblicima i posljedicama, ona pokazuje kako je, osim teških ratnih zločina, opsada Sarajeva dovela do organiziranog kriminalnog poduzetništva, gdje su pasivno, ali i aktivno sudjelovali UN i zapadne sile. Radovana Karadžića (čija nova optužnica dosta pažnje posvećuje Sarajevu) spomenuta knjiga ne promatra samo kao glavnog arhitektu opsade nego i kao pljačkaškog mafijaškog bossa, koji je zarađivao na nesreći stanovništva, prikupljajući naplate od preuzete humanitarne pomoći. UN, bez čije se dozvole nije moglo izaći i ući u grad, i glavne zapadne sile su sudjelovale u ovom iznuđivačkom poduhvatu, u velikoj mjeri tolerirajući opsadu koju su istovremeno osuđivale. Prenosimo nekoliko odlomaka iz četvrtog dijela knjige koja govori o situaciji u Sarajevu tokom opsade grada.

Danas se niko ne bi borio za Sarajevo




Opsada Sarajeva bila je u stvari dvostruka opsada: jedna vanjska, druga unutarnja. Unutarnja opsada je bila moguća zahvaljujući vanjskoj i pomaže da se objasni kako je poslužila interesima nekih od sudionika unutar grada iako je većina stanovništva zbog nje patila. Opsada je omogućila otvorenu i zakulisnu zloupotrebu moći, i iracionalnu podlogu da se takve zloupotrebe toleriraju. Ona je kreirala pogodno okruženje za SDA stranačke vođe da rašire i konsolidiraju svoju političku moć, i marginaliziraju svoje oponente i druge političke sudionike. To je kreiralo ogromne ekonomske mogućnosti za lopovluk, ratno profiterstvo i preraspodjelu bogatstva dok se većina ljudi u gradu borila da preživi. I kao što se jedan bosanski vladin zvaničnik jada: “Da su ljudi u to vrijeme znali u koju vrstu kriminalnih radnji i profiterstva su uključeni tokom opsade ne bi odlučili da se bore.” Fokusirajući se na vanjsku stranu opsade, UN, vodeća humanitarna misija u Sarajevu, opsežno je nadgledala onu manje vidljivu, unutrašnju stranu. Strani mediji, također bojažljivi prema takvim istraživanjima, većinu vremena su preferirali da se drže jednostavnijih i za ispričati na udarnim stanama ugodnijih tema o vanjskom agresoru nasuprot unutarnjim braniteljima. Rieff je opisao ovo kao “grijeh izostavljanja”. “Oni od nas (stranih novinara) koji su bili posvećeni ispravnosti bosanskog pitanja su nastojali da gurnu pod tepih korupciju bosanskih političkih elita koje su se u ratu čak i u Sarajevu obogatile od sukoba praveći privatne dealove sa Srbima i namještajući članovima svojih porodica, prijateljima, ljubavnicama… lagodne poslove u inostranstvu. Predsjednik Izetbegović je poslao članove svoje porodice u Hrvatsku i Tursku, a novodno je i jedan dio njegove porodice čak uspio da ostane na okupiranoj Grbavici, a da pri tome nisu bili zlostavljani. Lokalnoj štampi je bilo zabranjeno da se suviše fokusira na pitanja opsade, npr. Oslobođenje je jednom prilikom prekinulo planove da objavi na dvije strane priču o zločinima i javnoj sigurnosti. Stoga dok su otpor vanjskoj opsadi i dramatične prizori pojačali globalnu sliku Sarajeva kao žrtve (što je grad zaista i bio), na udarnoj strani, manje je naglašavano da je grad također bio žrtva i iskorištavan iz unutrašnjosti od nekih svojih zaštitnika i vođa. Ovo se dešavalo na više načina i na više nivoa a često mimo očiju javnosti.”

Kriminalci protiv zločinaca “Ne postoji bosanska vojska nego samo bande koje krijumčare”


Gradski zločinci, koji su na početku bili slavljeni kao patrioti i heroji, u sve većoj mjeri su krali i terorizirali one koje su trebali braniti.Kao dodatak odbrani grada, Juka Prazina i njegovi momci su pljačkali, iznuđivali, zloupotrebljavali i silovali civile te pljačkali skladišta i prodavnice. Kriminalci kao što je Juka su koristili akreditacije koje su dobijali od svoje vlade kako bi pljačkali skladišta i radnje. Kada bi policija pokušala da ih zaustavi, oni bi jednostavno pokazali svoje akreditacije i tvrdili da uzimaju zalihe za potrebe vojske. Kako se situacija pogoršavala, general Stjepan Šiber žalio se Juki pokazujući mu debeo fajl u kojem je dokumentiran kriminal njegovih “junaka” i govoreći mu da je to loše za imidž Armije BiH. Još jedan viši vladin službenik je rekao Juki da su francuski oficiri UNPROFOR-a rekli kako ne postoji bosanska vojska nego samo bande koje krijumčare. Čini se da su takve žalbe djelovale barem u jednom slučaju bivši ministar se sukobio sa Jukom oko krađe benzina posramljujući da i optužujući ga da pomaže neprijatelju, i pozivao se na njegov patriotizam tražeći od njega da pomogne zaštiti i da umjereno troši zalihe. Službene špekulacije su bile da se Juka povinovao zato što optužbe i žalbe nisu dolazile od vojnog oficira budući da Juka nije priznavao nikakav vojni autoritet osim samog sebe. Juka je posebno gledao na bosanskog generala Sefera Halilovića kao rivala i jednom prilikom je prekinuo press konferenciju koju je držao Halilović i drugi najviši oficiri derući se iz sale: “Vi, gadovi, zašto i mene niste pozvali?!” Halilović je najzad izdao naređenje da se Juka uhapsi u oktobru 1992. godine nakon čega su Juka i mnogi od njegovih ljudi izašli iz Sarajeva kako bi zauzeli pozicije na obližnjoj planini Igman gdje je mogao kontrolirati najvažniji putni pristup u i izvan grada. Juka je uspostavio nove kontrolne tačke što mu je omogućilo da uzme veliki dio pomoći i drugih sredstava namijenenih gradu. Prkosno sjedeći na Igmanu okružen svojim najlojalnijim borcima i dobermanima, Juka obećava da će ući na bijelom konju u grad, probiti opsadu i osloboditi ga. Sarajevske kriminalne armijske vođe nisu samo ignorirale lanac komande nego su često šepurili i nadmeno ponašali jedan vojnik naprimjer je ispričao kako je, nakon što je general Jovan Divjak izdao papire za njegov transfer iz jedinice pod komandom Muje Zulića, nakon što je dobio naredbu za transfer, Zulić jednostavno iskoristio taj papir koji je potpisao Divjak kao toalet papir. Formalni lanac komande bio je samo fikcija, posebno nakon prvih godinu i po opsade, npr. komandant Prvog korpusa imao je samo formalni autoritet nad jedinicom Mušana Topalovića Cace. Vođa lokalnog voda je jednom prilikom tražio od njega da zapovijedi Caci da oslobodi jednog starca Hrvata, izbjeglicu, od kopanja rovova. Komandant je jednostavno odgovorio da je to nemoguć zahtjev budući da on nema stvarni uticaj ili kontrolu nad Cacom. Vođa voda se zatim okrenuo neformalnim kanalima tražeći kontakte u sarajevskom podzemlju kako bi se ipak dogovorio sa Cacom.

Caco i Ćelo, odbrana i teror Tenzije između sarajevskih kriminalnih vojnih vođa i vladinih funkcionera su eskalirale u ljeto 1993



Cacini vojnici su rutinski nasilno odvodili ljude sa ulica i vodili ih na linije fronta kako bi kopali rovove. Odvodio je i članove porodica viših vladinih zvaničnika i armijskih generala. Jedne večeri krajem 1992. godine vojnik iz Cacine jedinice je bio upućen da čuva “zatvorenike” u podrum smješten nedaleko od linije fronta, ali potom je shvatio je da su oni koji su bili zarobljeni zapravo lokalni stanovnici koji su bili prisiljeni kopati rovove. Neki od njih se nisu nikada vratili, navodno zbog toga što su Cacini ljudi željeli useliti u njihove stanove. Njihova tijela navodno su u Kazanima među stotinama drugih žrtava Cacinih ljudi, mnogi od njih su bili građani srpske nacionalnosti. Vojnici Ramiza Delalića Ćele također su prijetili kopanjem rovova koristeći to kao sredstvo iznuđivanja novca od ciljanih bogatih pojedinaca. Vojnici su rutinski prikupljali “donacije” od građana, obično između 2.000 i 5.000 maraka. Oni koji su odbijali ili nisu mogli platiti bili bi poslani na kopanje rovova. Sve krhkije i teže veze vlasti sa braniteljima grada sa kriminalnom pozadinom bile su također testirane kasnog septembra 1993.godine kada je Ismet Bajramović Ćelo pogođen malokalibarskim metkom u jednom od lokalnih kafića. Metak je završio u srčanom zalisku. Sarajevska vlast, očajna što Ćelo nije umro u lokalnoj bolnici, zbog prijetnje osvetom njegovih ljudi (koji su preuzeli jedan bolnički odjel i preobrazili ga u naoružani objekat), molila je UNHCR da pregovara sa Srbima da omoguće Ćeli da bude evakuiran radi hitne operacije na srcu u Italiju. Radovan Karadžić je, navodno, potpisao pismo kojim je dozvolio Ćelinu evakuaciju (nakon što se oporavio u bolnici u Anconi, Ćelo je navodno pokušao da se vrati avionom, ali UN zvaničnici su primijetili njegovo ime na listi putnika u zadnjem trenutku i obavijestili su vlasti da ga ne puste u avion. Ipak, on se sam vratio u Sarajevo kasnije). Ramiz Delalić Ćelo Ramiz Delalić Ćelo Tenzije između sarajevskih kriminalnih vojnih vođa i vladinih funkcionera su eskalirale u ljeto 1993. Jednom prilikom su uzeli stotine talaca i okružili zgradu Predsjedništva BiH kako bi tako protestovali protiv hapšenja Senada Pecara, jednog od Cacinih poručnika. Među taocima je bio i sin gerenala Rasima Delića. Kada je on pokušao da pobjegne, Caci su ga vratili vojnici egipatskog UNPROFOR-a koji su očigledno mislili da je on jedan od srpskih zatvorenika u bijegu. Sarajevska vlada se najzad pokrenula kako bi razbila jednu od najpoznatijih sarajevskih bandi krajem 1993.godine… Slamanje bandi sada je bilo ograničenije i selektivnije nego što se to na početku činilo, većina uhapšenih vojnika ubrzo bi bila oslobođena,a mnogi od njih koji su ostali u pritvoru su imali “optužnice” koje su bile promijenjene od onih za vojni puč samo na nepokoravanje. Cacin poručnik Senad Pecar koji je uhapšen, promoviran je u brigadnog komandira nakon Cacine smrti, a jedan od Cacinih ličnih oficira Timur Numić je čak postao prvi operativac Centrale vladajuće SDA stranke.

Izetbegovićevi sentimenti prema “podobnim” mafijašima Odbrana grada je bila trajni prioritet dok su oni funkcioneri koji su koristili ovaj izgovor bili najčešće oni koji su nagomilavali vozila, kompanije, restorane, radnje, kafiće




Unutarnja opsada se nije dešavala u otpadničkim vojnim jedinicama nego je čak i dublje proširena unutar državnog aparata. Munir Alibabić tvrdi da je Sarajevo tokom većeg dijela opsade pljačkala njegova vlastita vlast zaklanjajući se iza patriotizma. Alibabić i ostali tvrde kako je Caco eliminiran ne zato što je bio odmetnuti komandant nego zato što je postao politička odgovornost za predsjednika Izetbegovića i njegov unutarnji krug: Caco je isuviše znao i mogao je prozvati političke vođe kao saučesnike u svom prljavom poslu. Dok je sitna riba pometena u antikriminalnoj akciji, veći zločini nikada nisu bili do kraja istraženi ili riješeni. Prema Alibabiću, standardni izgovor za nedostatak istraga je uvijek bio isti: Odbrana grada je bila trajni prioritet dok su oni funkcioneri koji su koristili ovaj izgovor bili najčešće oni koji su nagomilavali vozila, kompanije, restorane, radnje, kafiće… Alibabić navodi da je postojala mala grupa profitera kojima je upravljala SDA i viši funkcioneri koji su sve više djelovali kao biznismeni nego policajci. Posebno je čuven slučaj bio, navodno, Bakir Alispahić, koji nije bio samo lojalni saveznik Izetbegovića i član Izvršnog odbora SDA nego je također koristio svoju službenu funkciju da zaštiti i započne širok spektar mutnih poslovnih radnji, a neke od njih su bile dobro poznate vlastima i prije nego što su ga imenovali za ministra unutarnjih poslova u junu 1993. godine. Prema jednoj tvrdnji, to navodno uključuje i pokušaj da se prokrijumčari roba u vrijednosti od 550 hiljada njemačkih maraka u kamionima ofarbanim u bijelo sa UN oznakama i uz policijsku pratnju tokom njihovog ulaska u grad. U drugom incidentu i sam Alispahić je navodno uhapšen sa zalihama alkohola, ali je ubrzo oslobođen nakon intervencije “odozgo”. Istrage i optužbe protiv članova SDA su navodno obeshrabrivane zbog njihove pripadnosti stranci. Npr. istrage o Cacinom kriminalnom ponašanju, uključujući i ubistva mnogih srpskih civila, u gradu su zaustavljene uz izgovor da bi stranka mogla biti kompromitirana. U tom pogledu političko vodstvo je ostalo nijemo i toleriralo je Cacino kriminalno ponašanje i ponašanje mnogih drugih sve dok oni nisu zastarjeli. Na ranije optužbe i upozorenja o zločinima i zloupotrebama uključujući i pismo od četiri strane generala Divjaka Izetbegoviću u maju 1993. godine, niko, navodno, nije reagirao. Zapravo, ubrzo nakon što je Alibabić poslao predsjedniku Izetbegoviću izvještaj od osam strana u kojem je obrazložio nezakonite aktivnosti unutar Ministarstva unutarnjiih poslova, uključujući i Alispahićeve poslove, Alibabić je bio optušten iz službe bez obrazloženja, degradiran i prebačen u drugi odjel sa malom odgovornošću.

Pobuna Sefera Halilovića Komandant Armije BiH je ovisio o dobroj volji logističara Hasana Čengića



Bivši bosanski general Sefer Halilović, kao i drugi, navodi da je naročito širok spektar organiziranog lopovluka bila sistematska zloupotreba finansijskih donacija iz inostranstva koja su bila namijenjena odbrani. Stotinama miliona dolara međunarodne pomoći od bosanske dijaspore i prijateljskih islamskih zemalja, kao što su Iran i Saudijska Arabija, raspolagala je mala grupa lojalnih vladi Alije Izetbegovića, što im je dalo nevjerovatnu finansijsku moć bez kontrole ili odgovornosti. Halilović tvrdi da je većina stranih donacija ostala na privatnim rečunima i da nikada nisu iskorištena za njihovu stvarnu namjenu, što je bila odbrana. Oni koji su održavali tajnim izvore vanjskih donacija kao što je bivši zamjenik ministra odbrane Hasan Čengić (koga je Izetbegović imenovao za šefa zaduženog za strane donacije i kupovinu oružja) uživali su neprikosnoveni privilegirani status.

Izetbegovićeve simpatije za poslušne kriminalce Šahinpašić, Delimustafić, Nuhanović… bili su dio vladajuće bošnjačke elite



U nešto širem kontekstu, uvjeti pod opsadom omogućili su novoj eliti povezanoj sa SDA da izbije na površinu njihova moć i da se konsolidira elita izgrađena oko Izetbegovićeve porodice i njenog unutarnjeg kruga ljudi lojalnih stranci. Prema Sudeticu, ovo se odnosi na Senada Šahinpašića (koji je pomogao Aliji Izetbegoviću da oformi SDA i imao je bliske odnose sa predsjednikovim sinom Bakirom Izetbegovićem), zatim na porodicu Alije Delimustafića (bivšeg bosanskog ministra unutarnjih poslova) i Alemka Nuhanovića (prodavača mesa iz Višegrada). U februaru 1994. godine na sastanku SDA Izetbegović je pojasnio da će lojalnost i poslušnost SDA-u imati prednost u odnosu na stručnost i obrazovanje. Nestranački članovi u ministarstvima i državnim kompanijama su sve više bili potisnuti i zamijenjeni omiljenim SDA članovima. Kao što je jedan viši bosanski vladin zvaničnik objasnio: »Otarasili su se svakoga ko nije bio poslušan. Umjesto da organiziraju narod, oni su se samo nadali pomoći iz inostranstva».

Izvor: http://sarajevo.co.ba/kako-je-opljackano-sarajevo/
Ti si kao najudaljenija zvijezda do koje je najteže doći, ali baš zbog toga je najudaljenija zvijezda najljepša i najsjajnija!

slika

slika

Avatar
mrki62
Specijalni status V.I.P
Specijalni status V.I.P
Postovi: 6413
Pridružen/a: 02 Apr 2006 02:00
Lokacija: sLOVEnija

Re: Ko je to radio na štetu naroda pa i same BiH ??

Post Postao/la mrki62 » 20 Feb 2013 21:53

IBRAN MUSTAFIĆ, ČLAN SDA I BIVŠI BORAC ARMIJE BIH: Alija Izetbegović je imao spisak 'nepodobnih Bošnjaka', a stotine njih su ubili sunarodnici u Srebrenici


Najmanje između 500 i 1.000 Bošnjaka iz Srebrenice ubijeno je od sunarodnika tokom proboja ka Tuzli u julu 1995. godine, zato što su postojali spiskovi onih koji "ni po koju cijenu ne smiju živi da se dokopaju slobode", izjavio je jedan od osnivača SDA iz Srebrenice Ibran Mustafić, javila je SRNA


slika

On je rekao da je o spiskovima "nepodobnih Bošnjaka" znalo muslimansko rukovodstvo sa Alijom Izetbegovićem na čelu, a da mu je postojanje ovakvog spiska potvrdilo više desetina ljudi.

"Najmanje 10 puta sam to čuo i od nekadašnjeg načelnika policije Hakije Meholjića. Međutim, ne bi me iznenadilo da slaže da to nije rekao", naveo je za "Vesti" Mustafić, koji je dugogodišnji član organizacionog odbora za obilježavanje događaja u Srebrenici.

Prema njegovim riječima, spisak je pravila srebrenička mafija, usko vojno i političko rukovodstvo u Srebrenici, koje je od 1993. godine bilo "gospodar života i smrti".

"Da sam mogao da sudim Naseru Oriću u Hagu, ja bih mu za zločine nad Srbima presudio najmanje 20 godina zatvora. Ali, za zločine nad sunarodnicima presudio bih mu najmanje 200.000 godina. On je najodgovorniji što je Srebrenica postala najveća mrlja u istoriji čovječanstva. On je i 1993. godine, kada je ova enklava umalo osvojena, pobjegao iz Srebrenice. Pobjegao je i 1995. godine", rekao je Mustafić.

On je napomenuo da su zločin u Srebrenici dogovorili Izetbegović i tadašnji predsjednik SAD Bil Klinton.

"Srebrenica je apsolutno dogovorni genocid između međunarodne zajednice i Alije Izetbegovića, odnosno između Izetbegovića i tadašnjeg predsjednika SAD Bila Klintona. Zato je za mene mnogo veći zločin od onog počinjenog jula 1995. godine bio trenutak kada je u Memorijalni centar zakoračio Bil Klinton. To je bio trenutak kada se zločinac vratio na mjesto zločina", rekao je Mustafić.

On je istakao i da postoje velike manipulacije imenima žrtava u Srebrenici. "Znam da je na tom spisku otac koji je izgubio sina, s tim što sina uopšte nema među ubijenim ili nestalima. Slično je i sa čovjekom koji je umro u Holandiji, a vodi se u grupi nestalih. Mnogi su se na to odlučivali zato što nisu imali sredstava za život ili uopšte nisu imali radni staž. Drugo, Srebrenica je od 1993. do 1995. godine bila demilitarizovana zona. Pa, otkuda onda toliko boraca invalida", zapitao je Mustafić.

On smatra da se veoma teško može utvrditi tačan broj ubijenih i nestalih u Srebrenici.

"Veoma teško, zato što je Srebrenica odavno predmet manipulacija, a glavni manipulator je Amor Mašović koji je planirao da na žrtvama Srebrenice živi narednih 500 godina. Međutim, tu su i mnogi drugi iz Izetbegovićevog okruženja koji su još od ljeta 1992. godine krenuli u provođenje projekta po kome je jedino bitno da se prikaže što više bošnjačkih žrtava", naglsio je Mustafić.
Ti si kao najudaljenija zvijezda do koje je najteže doći, ali baš zbog toga je najudaljenija zvijezda najljepša i najsjajnija!

slika

slika

JOBAH
Pocetnik
Postovi: 6
Pridružen/a: 16 Feb 2013 14:38

Re: Ko je to radio na štetu naroda pa i same BiH ??

Post Postao/la JOBAH » 21 Feb 2013 17:29

Cenim to sto se nasao neko od postenih Bosnjaka da progovori o istini u Srebrenici.

Avatar
mrki62
Specijalni status V.I.P
Specijalni status V.I.P
Postovi: 6413
Pridružen/a: 02 Apr 2006 02:00
Lokacija: sLOVEnija

Re: Ko je to radio na štetu naroda pa i same BiH ??

Post Postao/la mrki62 » 21 Feb 2013 22:20

Nemojmo se zavaravati da Srbi nisu tamo ništa uradili, kao ni to da se ne zna ko si.
Ti si kao najudaljenija zvijezda do koje je najteže doći, ali baš zbog toga je najudaljenija zvijezda najljepša i najsjajnija!

slika

slika

Avatar
selma24
Moderator
Moderator
Postovi: 16863
Pridružen/a: 09 Mar 2008 02:00
Lokacija: Holandija

Re: Ko je to radio na štetu naroda pa i same BiH ??

Post Postao/la selma24 » 22 Feb 2013 00:20

Mrki62 je napisao/la:Nemojmo se zavaravati da Srbi nisu tamo ništa uradili, kao ni to da se ne zna ko si.
Eto ja neznam ko je on haha :lol: mrkice [icon_peace.gif]
slika

JOBAH
Pocetnik
Postovi: 6
Pridružen/a: 16 Feb 2013 14:38

Re: Ko je to radio na štetu naroda pa i same BiH ??

Post Postao/la JOBAH » 22 Feb 2013 20:08

Edit by mod selma 24, drzi se teme! Okani se svog lupetanja..hvala

JOBAH
Pocetnik
Postovi: 6
Pridružen/a: 16 Feb 2013 14:38

Re: Ko je to radio na štetu naroda pa i same BiH ??

Post Postao/la JOBAH » 22 Feb 2013 20:15

Edit by mod selma 24, dosta je bilo tebe i tvoje kopije te uvelicavanja!

Avatar
vihor
Svakodnevni prolaznik
Svakodnevni prolaznik
Postovi: 322
Pridružen/a: 20 Jan 2011 16:59
Lokacija: Germany
Kontakt:

Re: Ko je to radio na štetu naroda pa i same BiH ??

Post Postao/la vihor » 23 Feb 2013 01:36

Jovane -ovane, ti si peceni cetnik i .......

Edit by mod selma 24... post izmjenjen zbog ..znas i sam... ako je on .. nismo mi [icon_flower.gif]

Odgovorite