Zadužili su svijet....
Re: zadužili su svijet....
idi amin dada
-
- Hronicar foruma
- Postovi: 913
- Pridružen/a: 28 Jul 2009 10:10
- Lokacija: Pandora
Re: zadužili su svijet....
======[ BESPLATNI KLIKOVI ZA DONACIJU]=========
POMOC GLADNIMA:
http://children.care2.com - Feed Children!
http://www.bhook.com/ - Feed People!
http://www.feedsa.co.za - Feed People!
http://www.freerice.com - Feed Rice!
http://www.hungerfighters.com - Feed People!
http://www.hungrychildren.com - Feed Children!
http://www.OneClickOneMeal.com
http://www.porloschicos.com/PorLosChico ... nglish.htm - Feed!
http://www.thehungersite.com - Feed People!
http://www.youthnoise.com/page.php?page_id=2335 - Feed People!
http://www.okruszek.org.pl/ - Feed a Homeless person!
http://www.chintai.net/contribution/index.html - Donate to MSF!
http://www.kct-uk.org/click/ - Donate Cups of Tea!
http://www.worldhunger.org/contributefood.htm - Help Feed!
http://www.spendu.org/beta/index.php - More free Rice to give!
http://www.greinermaltz.com/ Feed homeless people!
======[ BESPLATNI KLIKOVI ZA DONACIJU]=========
Donacije za obrazovanje:
http://www.buildaschool.org - Help build a School!
http://www.theliteracysite.com - Free Books to the poor!
http://www.ripple.org/give.php?p=education - Help Educate!
======[ BESPLATNI KLIKOVI ZA DONACIJU]=========
Sprecite siromastva:
http://www.ripple.org/give.php?p=food - Start a Crop!
http://www.ripple.org/give.php?p=money - Help Finance the Poor!
http://www.povertyfighters.com - Help Raise Money!
http://www.solvepoverty.com - Help Jobs!
http://dsmith11.tripod.com - Help Health and Poverty!
http://www.accse.net/rasa/donacion-rasa.html - Help Agriculture!
Molimo vas pozovite sve vase prijatelje i povecajte broj besplatnih donacija za ugrozene.
======HVALA!======
Re: Zadužili su svijet....
STO GODINA OD ROÄÂENJA MAJKE TEREZIJE
Žena koje je molila da ljubi siromahe
Danas se svijet sjeća žive svetice, Majke Terezije iz Kalkute, jer se obilježava stota obljetnica njezina rođenja. Njezin grob je i dalje mjesto molitve i susreta religija. Pravilo reda njezinih sestara zasnovano je na jednostavnom geslu: 'Služiti siromašnima da bi se služilo životu'
5. rujna 1998. godine svijetom je odjeknuo glas: umrla je živa svetica. Tako bi se mogao sažeti životni put dug 87 godina, nesebiÄÂno poslanje i sjajna karizma Majke Terezije, koja je gotovo cijeli svoj život provela pomažući drugima. I to ne pukim pomaganjem, nego strastvenom samilošću u najmuÄÂnijim dijelovima svijeta kakav je, na primjer, Kalkuta, gdje je sa svojim sestrama misionarkama ljubavi s ulica podigla na desetke tisuća gubavih, bolesnih i odbaÄÂenih ljudi.
RoÄ‘ena je 26. kolovoza 1910. u Skopju, u albanskoj obitelji Bojaxhiu kao posljednje od troje djece. Kad je imala tek dan, krÅ¡tena je kao Agneze Gonxha. JoÅ¡ je kao uÄÂenica odluÄÂila posvetiti se Bogu i otići kao misionarka u Indiju. U Irskoj 1928. godine ulazi u red sestara od Loreta, a 1929. putuje u Indiju, radeći ondje 20 godina kao uÄÂiteljica.
U svakodnevnom dodiru s indijskom stvarnošću procijenila je da samostanski angažman nije dovoljan, da je bijeda u Indiji tako beskrajna, a sirotinja toliko prepuÅ¡tena sebi, poglavito u bolesti i smrti, pa je 1948. zahtijevala da izaÄ‘e iz samostana na ulice. Dopustili su joj da sama kao redovnica poÄ‘e medu najsiromaÅ¡nije u Kalkuti, Å¡to je i uÄÂinila odjenuvÅ¡i se u obiÄÂan sari i samo ÄÂetiri rupije uza se. Uskoro je dobila odobrenje nadležnog biskupa da zapoÄÂne s novom družbom Misionarki ljubavi koja je poÄÂela s radom 1950. godine.
Majka Terezija i njezine sestre posvetile su se prvo zapuÅ¡tenoj djeci te umirućima i drugim teÅ¡kim bolesnicima, poÄÂevÅ¡i od gubavaca. Pravilo reda zasnovano je na jednostavnom geslu: 'Služiti siromaÅ¡nima da bi se služilo životu.' Majka Terezija živjela je iz dana u dan živu kršćansku vjeru koja je u konkretnim sluÄÂajevima pozivala na ljubav, mir i oprost, a osuÄ‘ivala mržnju, osvetu i zlo. Indija ju je prisvojila kao idealnu kćerku, a Nobelova zaklada iz Osla dodijelila joj je 1979. godine Nobelovu nagradu za mir.
Ta je sićuÅ¡na pognuta starica cijeli svoj život bila živi znak Božje ljubavi meÄ‘u ljudima, osobito prema najsiromaÅ¡nijima i odbaÄÂenima. Već je samom svojom pojavom predstavljala protest potlaÄÂenih i odbaÄÂenih protiv svijeta koji je svojim velikim dijelom oznaÄÂen materijalistiÄÂkim shvaćanjem i težnjom za novim užicima i zabavama.
U svijetu tržiÅ¡ta, u svijetu u kojem se sve mjeri gospodarskim pokazateljima Majka Terezija se predstavljala kao siromaÅ¡na žena, žena koja izabire život služenja najsiromaÅ¡nijima meÄ‘u siromaÅ¡nima, onima koje nitko ne želi. Taj izbor bio je u potpunoj suprotnosti sa suvremenom kulturom. Suvremena kultura se osjetila ranjenom i na neki naÄÂin izazvanom od Majke Terezije te su se srca tolikih ljudi otvorila svjedoÄÂenju te žene. Majka Terezija predstavljala je EvanÄ‘elje i pokazala da i u dvadesetom stoljeću EvanÄ‘elje djeluje, EvanÄ‘elje pogaÄ‘a, EvanÄ‘elje daje smisao životu.
Perez de Cuellar na zasjedanju Ujedinjenih naroda predstavio je Majku Tereziju ovim rijeÄÂima: 'Predstavljam vam najmoćniju ženu na svijetu. Ona uistinu predstavlja Ujedinjene narode jer je u njezinom srcu trpljenje tolikih ljudi.' Majka Terezija sluÅ¡ala je te rijeÄÂi u tiÅ¡ini, a onda podigla ruku i pokazala u njoj krunicu koju je uvijek nosila sa sobom i rekla: 'Ja sam samo siromaÅ¡na žena koja moli. Kroz molitvu, Gospodin mi stavlja u srce ljubav kako bih mogla ljubiti siromaÅ¡ne.'
Potom, kao Å¡to je ÄÂesto ÄÂinila, upravila je svoj pogled prema nazoÄÂnim predstavnicima naroda i rekla odluÄÂnim glasom: 'Molite i vi i vaÅ¡e će se srce ispuniti ljubavlju kako biste mogli ljubiti siromaÅ¡ne oko sebe.' To je Majka Terezija, to je svjedoÄÂanstvo koje nam je Majka Terezija ostavila. Od njezine smrti Misionarke ljubavi bilježe nagli porast zvanja i kuća diljem svijeta. Utemeljena 1950, Kongregacija danas broji viÅ¡e od 4.500 redovnica i oko 800 redovnika nesvećenika kojima pomaže viÅ¡e od 90.000 laika u 630 ustanova, od sirotiÅ¡ta do bolnica za bolesnike na samrti, diljem svijeta.
U meÄ‘uvremenu u Kalkuti ne jenjava priliv hodoÄÂasnika na grob Majke Terezije: njezina baÅ¡tina nastavlja privlaÄÂiti vjernike i ostalih religija, dragovoljce iz cijeloga svijeta i nova zvanja Misionarki ljubavi. Njezin lik, koji cijene i poÅ¡tuju i predstavnici ostalih religija, predstavlja sredstvo ujedinjenja u razdoblju napetosti izmeÄ‘u kršćana i hinduistiÄÂkih fundamentalista. Premda ÄÂlanovi hinduistiÄÂkih ekstremistiÄÂkih pokreta napadaju Majku Tereziju i njezine redovnice optužujući ih za prisilna obraćenja, većina hinduistiÄÂkih stanovnika divi se Majci Tereziji i voli je, tako da su ÄÂak i najtradicionalistiÄÂkije hinduistiÄÂke skupine kritizirale stavove ekstremista.
ÄŒesto je grob Majke Terezije mjesto na kojem se predstavnici razliÄÂitih religija okupljaju na zajedniÄÂku molitvu: bez ikakve prethodne organizacije ÄÂlanovi razliÄÂitih religija susreću se i poÄÂinju zajedniÄÂki moliti. Majka Terezija iz Kalkute svojim životom je potvrdila da je mogla imati otvorene ruke za siromahe i patnike jer ih je prije imala sklopljene pred Bogom, a služiti ÄÂovjeku za nju je znaÄÂilo uÄÂiniti neÅ¡to lijepo za Boga.
Govorila je: 'Radost je molitva, radost je snaga, radost je ljubav, radost je mreža ljubavi kojom možete doći do duÅ¡a. Bog ljubi onoga tko radosno daruje. ViÅ¡e daje koji s radošću daje. Najbolji naÄÂin da oÄÂitujemo svoju zahvalnost Bogu i ljudima jest radosno prihvaćanje svih stvari. Ne dopustite da iÅ¡ta žalosno uÄ‘e u vas Å¡to bi moglo biti razlog da zaboravite radost Krista Uskrsloga.'
Smisao ljudskog života je u davanju. Davanjem utjelovljujemo temeljnu ljudsku vrijednost - ljubav. Majka Terezija svojim postupcima definirala je pojam ljubavi. Prepoznavši ljude u nevolji, u njezinoj duši, kako sama kaže, javila se silna želja, ne da tuguje nad njihovom sudbinom, ne da ih sažalijeva... Željela im je, bez obzira na opasnosti po vlastiti život, pomagati. U njezinoj duši razbuktala se vatra ljubavi koja se, srećom, prenijela na druge i tako postala prepoznatljiva u cijelom svijetu.
Svijet nikada ne bi smio zaboraviti ženu ÄÂije je svjetlo svetosti svoje zrake iz Kalkute proÅ¡irilo cijelim svijetom i postalo znak nade.
Majka Terezija
Majka Terezija (Skoplje, 26. kolovoza 1910. - Kalkuta, 5. rujna 1997., ÄÂasna sestra albanskog i vlaÅ¡kog podrijetla te indijskog državljanstva. RoÄ‘ena je pod imenom Agnes Gonxha Bojaxhiu. Osnovala je katoliÄÂku redovniÄÂku zajednicu Misionarke ljubavi u indijskoj Kalkuti 1950. godine. Preko 45 godina služila je siromaÅ¡nima, bolesnima, siroÄÂadi i umirućima. Misionarke ljubavi od poÄÂetne male zajednice s vremenom su prerasle u zajednicu koja broji 5 000 redovnica u oko 600 misija, Å¡kola i skloniÅ¡ta u 120 država svijeta. Papa Ivan Pavao II. proglasio je Majku Tereziju blaženom 19. listopada 2003. godine.
Od 1970. godine, meÄ‘unarodno je prepoznata kao humanitarka i pomoćnica siromaÅ¡nih i nemoćnih. Dobitnica je Nobelove nagrade za mir 1979., te mnogih drugih meÄ‘unarodnih nagrada, meÄ‘u kojima se istiÄÂu najviÅ¡e indijsko civilno odliÄÂje "Bharat ratna" iz 1980. za njen humanitarni rad, poÄÂasno državljanstvo SAD-a, Nagrada Albert Schweitzer itd. Misionarke ljubavi nastavljaju pomagati siromaÅ¡nima i potrebnima Å¡irom svijeta pa tako djeluju i u Hrvatskoj. Majka Terezija viÅ¡e puta boravila je u Hrvatskoj, prvi put joÅ¡ 1928. godine. Župnik njene župe u rodnom Skopju bio je hrvatski svećenik Franjo Jambreković, koji je utjecao na nju, a u Indiji je suraÄ‘ivala s hrvatskim svećenikom Antom Gabrićem. SkupÅ¡tina grada Zagreba 19. srpnja 1990. proglasila ju je poÄÂasnom graÄ‘ankom grada Zagreba.
Rani život
Majka Terezija, pravim imenom Agnes Gonxha Bojaxhiu, roÄ‘ena je u Skoplju u albanskoj katoliÄÂkoj obitelji. Njezino srednje ime "Gonxha" potjeÄÂe od albanske rijeÄÂi "gonxhe" Å¡to znaÄÂi "pupoljak". Iako je roÄ‘ena 26. kolovoza, osobno je smatrala 27. kolovoz svojim roÄ‘endanom, jer je na taj dan krÅ¡tena. Bila je najmlaÄ‘e dijete u obitelji Nikollë (*1878. - †1919.) i Drane Bojaxhiu (djevojaÄÂki Bernaj) (*1889. - †1972.) Njen otac ima vlaÅ¡ko (aromunsko) porijeklo i potjeÄÂe iz Skadra, a majka iz ÄÂakovice. Oboje su bili vrlo pobožni. U obitelji je bilo joÅ¡ dvoje djece: Lazar (*1907. - †1981.) i Agata (*1904. - †1973). Lazar se Å¡kolovao na Vojnoj akademiji u Grazu, a zbog politiÄÂkih razloga kasnije je emigrirao u Italiju. Njezin otac radio je kao pomoćnik u ljekarni, a bavio se i politikom, zalagao se za prava Albanaca. Umro je 1919. (nakon Å¡to mu je pozlilo nakon obroka), kada je Terezija imala osam godina.
Kada se rodila 1910., Skopje je bilo u Osmanskom Carstvu. U Balkanskim ratovima 1912., zauzima ga srpska vojska te postaje dio Kraljevine Srbije. Od 1918. godine, Skopje je u sastavu Države SHS pa Kraljevine SHS. IÅ¡la je u osnovnu Å¡kolu u kojoj se poduÄÂavalo na albanskom jeziku, a zatim je pohaÄ‘ala gimnaziju, gdje se poduÄÂavalo na srpskom jeziku. Prvu priÄÂest primila je s pet godina, a uskoro i svetu potvrdu. U ranim godinama bila je oduÅ¡evljena priÄÂama o životu misionara, a do 12 godina bila je uvjerena da se treba posvetiti vjerskom životu. Župnik njene župe Presvetog Srca Isusova u Skopju, bio je hrvatski isusovac Franjo Jambreković, s kojim se kasnije dopisivala iz Indije. S 18 godina odluÄÂila je posvetiti život "službi Bogu" i uÅ¡la u katoliÄÂki red irskih sestara, specijaliziran za misije u Bengalu u Indiji. Do kraja života viÅ¡e nije vidjela majku i sestru.
Putovala je iz Skopja preko Zagreba do Irske, u rujnu 1928. OtiÅ¡la je u samostan ÄÂasnih sestara lorentinki u Rathfarnhamu u Irskoj, kako bi nauÄÂila engleski jezik, jer se njime poduÄÂava Å¡kolsku djecu u Indiji.
Stigla je u Indiju 1929., i zapoÄÂela novincijat u gradu Darjeelingu, u blizini Himalaje. Položila je svoje prve redovniÄÂke zavjete 24. svibnja 1931. U to vrijemem, uzima redovniÄÂko ime Terezija, po sv. Tereziji iz Lisieuxa (Mala Terezija), zaÅ¡titnici misionara. SveÄÂane redovniÄÂke zavjete položila je 14. svibnja 1937., dok je radila kao nastavnica u Å¡koli samostana Loreto u istoÄÂnoj Kalkuti.
Voljela je raditi u školi i sve više je razmišljala kako pomoći siromašnima u Kalkuti. Grad je pogodila teška glad 1943., te oružani sukob između hinduista i muslimana 1946. godine.
Nekoliko godina pouÄÂavala je u jednoj Å¡koli u Kalkuti, a 1946. primila je "poziv unutar poziva", kako ga je sama nazvala, napustila Å¡kolu i poÄÂela djelovanje meÄ‘u siromaÅ¡nima, bolesnima, umirućima.
Misionarski rad
PoÄÂela je misionarski rad sa siromaÅ¡nima 1948. godine, zamijenivÅ¡i svoju tradicionalnu redovniÄÂku haljinu s jednostavnim bijelim pamuÄÂnim sarijem ukraÅ¡enim plavim obrubom. Dobila je indijsko državljanstvo i otputovala izvan Kalkute u predgraÄ‘e i brinule za ljude u potrebi. Njezino djelovanje ubrzo su primijetili i indijski dužnosnici, ukljuÄÂujući i premijera, koji je izrazio zahvalnost.
Terezija je napisala u svoj dnevnik, da joj je prva godina bila ispunjena teÅ¡koćama. Nije imala prihoda, prosila je za hranu i potrepÅ¡tine. Prvih nekoliko mjeseci, suoÄÂila se sa samoćom i napasti, da se vrati u udobnost samostana.
Dobila je dozvolu iz Vatikana 7. listopada 1950., za osnivanje redovniÄÂke zajednice na podruÄÂju biskupije, Å¡to je bio poÄÂetak kasnije redovniÄÂke zajednice Misionarki ljubavi. Misija je prema njenim vlastitim rijeÄÂima bila briga za: "gladne, gole, beskućnike, osakaćene, slijepe, gubavce, sve one ljude koji se osjećaju neželjenima, nevoljenima, zanemarenima od druÅ¡tva i koji su postali teret druÅ¡tvu". RedovniÄÂka zajednica poÄÂela je rad s 13 redovnica u Kalkuti, a danas ima viÅ¡e od 4 000 redovnica i dobrotvorne centre Å¡irom svijeta. Brinu se za izbjeglice, slijepe, oboljele od side, invalide, alkoholiÄÂare, siromaÅ¡ne, beskućnike, ali i žrtve poplava, epidemija i gladi.
Majka Terezija otvorila je prvi Dom za umiruće 1952. godine u prostoru dobivenom od grada Kalkute. Uz pomoć indijskih dužnosnika napuÅ¡teni hinduistiÄÂki hram, pretvoren je u besplatni hospicij za siromaÅ¡ne. Ona ga je nazvala Dom ÄÂista srca ("Nirmal Hriday"). U tom hospiciju bili su neizljeÄÂivi bolesnici, kojima je pružena medicinska skrb i prilika, da preminu dostojanstveno, a ne napuÅ¡teni na ulici. Prije smrti prema ritualima njihove vjere, muslimanima su se ÄÂitali odlomci Kurana, hindusi su dobivali svetu vodu iz Gangesa, a katolici sakrament bolesniÄÂkog pomazanja. Uskoro je Majka Terezija otvorila dom "Shanti Nagar" (Grad mira) za one koji pate od gubavosti. Misionarke ljubavi uspostavile su niz domova u Kalkuti, gdje su dijelile lijekove, zavoje i hranu. Godine 1955., otvoren je dom "Nirmala Shishu Bhavan" (DjeÄÂji dom BezgrjeÅ¡nog Srca), kao utoÄÂiÅ¡te za siroÄÂad i mlade beskućnike.
Otvorili su se domovi i izvan Kalkute u drugim indijskom gradovima. Prva kuća izvan Indije otvorena je u Venecueli 1965. godine s pet redovnica. Slijedile su kuće u Rimu, Tanzaniji i Austriji 1968. godine, a tijekom 1970.-ih i u desecima drugih država u Aziji, Africi, Europi i SAD-u. U Zagrebu djeluju od 1979. godine. S njom je surađivao u Indiji hrvatski misionar Ante Gabrić.
Njezin humanitarni rad ponekad se suoÄÂavao s kritikama. Kritizirana je kvaliteta njege, jer su koriÅ¡tene zastarjele metode lijeÄÂenja poput hladne kupke i koriÅ¡tenja potkožne igle te nije pružena sva potrebna medicinska pomoć, jer nije bilo dovoljno lijeÄÂnika. Ponekad se bolesnici sa zaraznim i prenosivim bolestima nisu odvajali u karantene, jer redovnice koje su brinule za njih, nisu bile svijesne da je to potrebno, jer nisu bile dovoljno medicinski obrazovane.
MuÅ¡ki ogranak redovniÄÂke zajednice osnovan je 1963., a kontemplativni ogranak redovnica 1976. godine. Pridružili su se i brojni vjernici laici. Na zahtjev brojnih svećenika, Majka Terezija osnovala je 1981., Pokret za svećenike "Corpus Christi" (hrv. Tijelo Kristovo), a 1984. godine osnovala je s franjevcem Josipom Langfordom redovniÄÂku zajednicu za svećenike (eng. "Missionaries of Charity Fathers"). Do 2007. godine, redovniÄÂka zajednica imala je oko 450 redovnika i 5 000 redovnica, oko 600 misija, Å¡kola i skloniÅ¡ta u 120 država svijeta.
Humanitarni rad u svijetu
Godine 1982., u jeku opsade Bejruta, Majka Terezija sudjelovala je u spašavanju 37 djece zarobljene u bolnici na prvoj crti bojišta. Dogoveren je privremeni prekid vatre između izraelske vojske i palestinskih gerilaca. U pratnji djelatnika Crvenog križa, putovala je kroz ratnu zonu u devastiranu bolnicu, kako bi se odveli na sigurno pacijente.
Nakon Å¡to su se dogodile promjene u IstoÄÂnoj Europi krajem 1980.-ih, pokrenula je niz projekata, Å¡to prije nije bilo moguće, jer vlasti nisu dopuÅ¡tale. Imala je ÄÂvrsti stav protiv pobaÄÂaja i razvoda, zbog ÄÂega su je kritizirali. Putovala je u posjet i pomoć gladnima u Etiopiji, žrtava zraÄÂenja u ÄŒernobilu te žrtvama potresa u Armeniji. Godine 1991., Majka Terezija doÅ¡la je u Tiranu i uspostavila novu kuću svoje redovniÄÂke zajednice. To je bio susret s njenim sunarodnjacima.
Do 1996. godine, bila je u 517 radnih misija u više od 100 država. Više puta posjetila je i Hrvatsku.
Christopher Hitchens i njemaÄÂki magazin Stern kritizirali su je, da nije dovoljno koristila donirani novac za smanjenje siromaÅ¡tva i poboljÅ¡anje uvjeta u hospicijima, a da je puno ulagala u misionarski rad i otvaranje novih samostana. Kritizirana je i Å¡to je primila donacije od autokratske i korumpirane obitelji Duvalier s Haitija i od kontroverznog poslovnog ÄÂovjeka Charlesa Keatinga, kojem su sudili zbog prijevare i korupcije.
Zdravstvene tegobe i smrt
Doživjela je srÄÂani udar u Rimu 1983., dok je bila u posjetu papi Ivanu Pavlu II. Drugi srÄÂani udar imala je 1989. godine, kada su joj je ugraÄ‘ena srÄÂana premosnica.
Godine 1991., nakon upale pluća, dok je bila u Meksiku, doživjela je dodatne srÄÂane tegobe. Ponudila je ostavku na svoju poziciju na ÄÂelu Misionarki ljubavi, no redovnice su tajnim glasovanjem, odluÄÂile da ostane. Majka Tereza je pristala na tu njihovu odluku.
U travnju 1996., pala je i slomila kljuÄÂnu kost. U kolovozu 1996., bolovala je od malarije i ponovno imala tegobe sa srcem. Operirala je srce, ali bilo je jasno da je njeno zdravlje naruÅ¡eno. LijeÄÂila se u SAD-u. Odstupila je s ÄÂelnog mjesta Misionarki ljubavi 13. ožujka 1997.
Umrla je u Kalkuti, 5. rujna 1997. godine. Pokopana je uz državne poÄÂasti odobrene od indijske Vlade u znak zahvalnosti za njenu pomoć siromaÅ¡nima svih religija u Indiji.
Njezina je smrt primljena s tugom u svjetovnim i vjerskim krugovima. Nawaz Sharif, tadašnji premijer Pakistana, rekao je tom prilikom, da je bila jedna od rijetkih i jedinstvenih osoba koje žive za više ciljeve te da je njezino zauzimanje za siromašne i bolesne jedan od najljepših primjera služenja društvu. Za života i nakon njezine smrti, Majka Terezija bila je prema anketama Gallupa vrlo cijenjena u SAD-u, a 1999. godine bila je rangirana kao "najcijenjenija osoba 20. stoljeća" po anketi u SAD-u.
U spomen na Majku Tereziju otvoreno je nekoliko muzeja. TakoÄ‘er je nekoliko crkvi i župa nazvano po njoj, poput crkve bl. Majke Terezije u Koprivnici posvećene 22. veljaÄÂe 2009. godine. Po Majci Tereziji imenovane su ceste, a Indijske željeznice uvode novi vlak "Majka Express", nazvan po Majci Tereziji, koji poÄÂinje voziti 26. kolovoza 2010. u povodu 100. obljetnice njezina roÄ‘enja.
Odjek u Indiji
Majka Terezija dobila je nagradu indijske vlade "Padma Shri" 1962., Å¡to je bila prva njena nagrada u Indiji. Dobivala je nagrade i u sljedećim desetljećima, ukljuÄÂujući Nagradu "Jawaharlal Nehru" za meÄ‘unarodno razumijevanje 1972., a 1980. godine dobila je najviÅ¡e indijsko civilno priznanje "Bharat ratna".
Njenu službenu biografiju napisao je indijski državni službenik Navin Chawla 1992. godine.
Bilo je i kritiÄÂara njenog rada u Indiji. Aroup Chatterjee, koji je roÄ‘en i odrastao u Kalkuti, ali je živio u Londonu, kritizirao je Majku Tereziju, da promiÄÂe negativnu sliku o Kalkuti. Bilo je i kritika, Å¡to je pokopana uz indijske državne poÄÂasti.
Odjek u svijetu
Godine 1962., Majka Tereza dobila je nagradu "Ramon Magsaysay" za mir, meÄ‘unarodno razumijevanje i za rad u Južnoj i IstoÄÂnoj Aziji. Ta nagrada ÄÂesto se naziva i "azijskom Nobelovom nagradom".
Do ranih 1970.-tih, Majka Terezija postala je međunarodno poznata. Njezina popularnost u to vrijeme u velikoj se mjeri pripisuje dokumentarnom filmu "Nešto lijepo za Boga" iz 1969., koji je snimio Malcolm Muggeridge.
Papa Pavao VI. dodijelio joj je nagradu za mir 1971., nazvanu po papi Ivanu XXIII., pohvalivÅ¡i njen rad sa siromaÅ¡nima, kršćansku ljubav i nastojanja za mir. Kasnije je dobila crkvenu nagradu "Pacem in Terris" 1976. Dana, 19. listopada 2003., papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom. To se dogodilo dosta brže, nego Å¡to je sluÄÂaj kod drugih beatifikacija.
Majka Tereza dobila je nagrade brojnih vlada i civilnih udruga. Imenovana je poÄÂasnom ÄÂlanicom "Reda Australije" 1982., "za služenje zajednici u Australiji i humanost u cjelini". Dobila je nagrade Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih AmeriÄÂkih Država, a takoÄ‘er i poÄÂasno državljanstvo Sjedinjenih AmeriÄÂkih Država.
Dobila je i albansku nagradu "Zlatni ponos nacije" 1994., te haićansku državnu nagradu. Njezino prihvaćanje te dvije nagrade, naišlo je na kritike, jer su albanska i haićanska vlast u to vrijeme bile na lošem glasu.
SveuÄÂiliÅ¡ta sa Zapada i iz Indije dodijelili su joj poÄÂasne doktorate. MeÄ‘u ostalim nagradama dobila je i civilnu nagradu "Balzan" za promoviranje humanosti, mira i bratstva meÄ‘u narodima 1978., i MeÄ‘unarodnu nagradu Albert Schweitzer 1975. godine.
Godine 1979., Majka Terezija dobila je Nobelovu nagradu za mir, "za rad koji poduzima u borbi za prevladavanje siromaÅ¡tva i patnje, Å¡to takoÄ‘er predstavlja prijetnju miru." Odbila je sudjelovati na sveÄÂanom banketu za laureate i zamolila je, da se nagrada od 192 000 dolara preda siromasima u Indiji, dodajući da zemaljske nagrade imaju važnost samo zbog toga Å¡to pomažu njezinom nastojanju za pomoć potrebitima u svijetu.
Kada je Majka Terezija dobila nagradu, bila je upitana: "Ã…Â to možemo uÄÂiniti za promicanje mira u svijetu?" Ona jeodgovorila: "Idite kući i volite svoju obitelj." U govoru povodom dobivanja nagrade meÄ‘u ostalim je rekla: "Zahvalna sam i sretna Å¡to ovu nagradu mogu primiti u ime gladnih, golih, onih bez domovine, bogalja, slijepih i bolesnih od gube. U ime svih onih koji se osjećaju nepoželjnima, nevoljenima, nezbrinutima, u ime onih koji su iskljuÄÂeni iz naÅ¡eg druÅ¡tva. Ja nagradu primam u njihovo ime i sigurna sam da će ova nagrada donijeti novu ljubav izmeÄ‘u siromaÅ¡nih i bogatih. Na ovome je inzistirao i Isus i zbog toga je i doÅ¡ao na ovaj svijet, da bi siromaÅ¡nima donio ovu radosnu vijest". TakoÄ‘er je istaknula, svoj glas protiv pobaÄÂaja: "U novinama ÄÂitamo ovo ili ono, ali nitko ne govori o milijunima malih koji su prihvaćeni s jednakom ljubavlju kao vi i ja, s Božjom ljubavlju. A mi niÅ¡ta ne kažemo, ostajemo nijemi. Za mene su nacije koje su legalizirale pobaÄÂaj najsiromaÅ¡nije zemlje. Oni se plaÅ¡e malih, oni se plaÅ¡e neroÄ‘enih. I dijete mora umrijeti jer ga oni viÅ¡e ne žele - ne žele viÅ¡e ni jedno djete - i dijete mora umrijeti."
Duhovni život
Analizirajući njezina djela i dostignuća, papa Ivan Pavao II. pitao je: "Gdje je Majka Terezija pronašla snagu i upornost, da se osobno potpuno preda na službu drugima? Snagu je pronalazila u molitvi i kontemplaciji Isusu Kristu, njegovom Svetom Licu i Presvetom Srcu."
Njezin postulator (službena osoba koja vodi postupak beatifikacije i kanonizacije) Brian Kolodiejchuk izjavio je, da je Majka Terezija proživljavala duhovne dvojbe i borbe oko vjerskih uvjerenja velik dio svoga života. Zabilježeno je, da su i mnogi drugi katoliÄÂki duhovni velikani proživljavali sliÄÂne duhovne kuÅ¡nje poput njene imenjakinje sv. Terezije iz Lisieuxa ili sv. Faustine Kowalske i dr. KatoliÄÂki mistik sv. Ivan od Križa, skovao je izraz "tamna noć duÅ¡e" za tu fazu u duhovnom rastu i razvoju.
U svojoj prvoj enciklici "Deus caritas est", papa Benedikt XVI. spomenuo je Majku Tereziju tri puta, a koristio je i njen život kako bi objasnio jednu od glavnih toÄÂaka enciklike. "U primjeru blažene Terezije iz Kalkute imamo jasnu ilustraciju ÄÂinjenice, da vrijeme posvećeno Bogu u molitvi ne samo, da ne umanjuje snagu i služenje iz ljubavi naÅ¡im bližnjima, nego je u stvari neiscrpan izvor toga."
Iako ne postoji izravna veza izmeÄ‘u Majke Terezije i franjevaÄÂkog reda, jako je cijenila i poÅ¡tivala sv. Franju AsiÅ¡kog. U njenom životu mogu se naći utjecaji franjevaca i poveznice sa životom sv. Franje. Znala je napamet neke njegove molitve, a jednu od njih izgovorila je i prilikom govora povodom dobivanja Nobelove nagrade za mir 1979. godine. Redovnice njenog reda svaki dan mole tu molitvu sv. Franje, koji je promicao siromaÅ¡tvo, ÄÂistoću, posluÅ¡nost i pokornost Kristu. On je takoÄ‘er svoje vrijeme posvetio služenju siromasima, osobito gubavcima u podruÄÂju gdje je živio.
Beatifikacija
Nakon smrti Majke Terezije 1997. godine, Sveta Stolica zapoÄÂela je proces beatifikacije, korak prema mogućoj kanonizaciji. Ovaj proces zahtijeva dokumentaciju o životu i radu Majke Terezije te dokumentaciju o ÄÂudu po zagovoru Majke Terezije.
Sveta Stolica je kao ÄÂudo prepoznala iscjeljenje tumora u abdomenu Indijke Monice Besre 2002., nakon Å¡to je kraj sebe imala medaljon sa slikom Majke Terezije. Besra je izjavila, da je snop svjetlosti doÅ¡ao sa slike nakon ÄÂega je ozdravila od tumora. Bilo je kritiÄÂara, koji su tvrdili, da je moguće da je ozdravila i zbog lijekova koje je uzimala, no komisija Svete Stolice potvrdila je ÄÂudo kao autentiÄÂno.
Papa Ivan Pavao II. proglasio je Majku Tereziju blaženom 19. listopada 2003. godine. Vodi se postupak, da se proglasi svetom, za Å¡to je potrebno joÅ¡ jedno ÄÂudo.
Filmovi i knjige
Život Majke Terezije tema je dokumentarnog filma "Nešto lijepo za Boga" iz 1969. godine, redatelja Malcolma Muggeridgea. Na temelju filma, isti autor objavio je i knjigu.
Kevin Connor redatelj je filma o životu Majke Terezije: "U ime Božjih siromaha" iz 1997. Glavnu ulogu glumi Geraldine Chaplin, kćer Charlie Chaplina. Film je osvojio nagradu na "Art film festivalu" 1998. godine.
O životu Majke Terezije napravljena je i talijanska televizijska serija "Majka Terezija" iz 2003. godine. Glavnu ulogu glumi Olivia Hussey. Miniserija je kasnije preraÄ‘ena u televizijski film "Majka Terezija iz Kalkute", koji je dobio ameriÄÂku nagradu CAMIE 2007. godine.
O Majci Tereziji napisano je jako puno životopisa na velikom broju jezika.
Žena koje je molila da ljubi siromahe
Danas se svijet sjeća žive svetice, Majke Terezije iz Kalkute, jer se obilježava stota obljetnica njezina rođenja. Njezin grob je i dalje mjesto molitve i susreta religija. Pravilo reda njezinih sestara zasnovano je na jednostavnom geslu: 'Služiti siromašnima da bi se služilo životu'
5. rujna 1998. godine svijetom je odjeknuo glas: umrla je živa svetica. Tako bi se mogao sažeti životni put dug 87 godina, nesebiÄÂno poslanje i sjajna karizma Majke Terezije, koja je gotovo cijeli svoj život provela pomažući drugima. I to ne pukim pomaganjem, nego strastvenom samilošću u najmuÄÂnijim dijelovima svijeta kakav je, na primjer, Kalkuta, gdje je sa svojim sestrama misionarkama ljubavi s ulica podigla na desetke tisuća gubavih, bolesnih i odbaÄÂenih ljudi.
RoÄ‘ena je 26. kolovoza 1910. u Skopju, u albanskoj obitelji Bojaxhiu kao posljednje od troje djece. Kad je imala tek dan, krÅ¡tena je kao Agneze Gonxha. JoÅ¡ je kao uÄÂenica odluÄÂila posvetiti se Bogu i otići kao misionarka u Indiju. U Irskoj 1928. godine ulazi u red sestara od Loreta, a 1929. putuje u Indiju, radeći ondje 20 godina kao uÄÂiteljica.
U svakodnevnom dodiru s indijskom stvarnošću procijenila je da samostanski angažman nije dovoljan, da je bijeda u Indiji tako beskrajna, a sirotinja toliko prepuÅ¡tena sebi, poglavito u bolesti i smrti, pa je 1948. zahtijevala da izaÄ‘e iz samostana na ulice. Dopustili su joj da sama kao redovnica poÄ‘e medu najsiromaÅ¡nije u Kalkuti, Å¡to je i uÄÂinila odjenuvÅ¡i se u obiÄÂan sari i samo ÄÂetiri rupije uza se. Uskoro je dobila odobrenje nadležnog biskupa da zapoÄÂne s novom družbom Misionarki ljubavi koja je poÄÂela s radom 1950. godine.
Majka Terezija i njezine sestre posvetile su se prvo zapuÅ¡tenoj djeci te umirućima i drugim teÅ¡kim bolesnicima, poÄÂevÅ¡i od gubavaca. Pravilo reda zasnovano je na jednostavnom geslu: 'Služiti siromaÅ¡nima da bi se služilo životu.' Majka Terezija živjela je iz dana u dan živu kršćansku vjeru koja je u konkretnim sluÄÂajevima pozivala na ljubav, mir i oprost, a osuÄ‘ivala mržnju, osvetu i zlo. Indija ju je prisvojila kao idealnu kćerku, a Nobelova zaklada iz Osla dodijelila joj je 1979. godine Nobelovu nagradu za mir.
Ta je sićuÅ¡na pognuta starica cijeli svoj život bila živi znak Božje ljubavi meÄ‘u ljudima, osobito prema najsiromaÅ¡nijima i odbaÄÂenima. Već je samom svojom pojavom predstavljala protest potlaÄÂenih i odbaÄÂenih protiv svijeta koji je svojim velikim dijelom oznaÄÂen materijalistiÄÂkim shvaćanjem i težnjom za novim užicima i zabavama.
U svijetu tržiÅ¡ta, u svijetu u kojem se sve mjeri gospodarskim pokazateljima Majka Terezija se predstavljala kao siromaÅ¡na žena, žena koja izabire život služenja najsiromaÅ¡nijima meÄ‘u siromaÅ¡nima, onima koje nitko ne želi. Taj izbor bio je u potpunoj suprotnosti sa suvremenom kulturom. Suvremena kultura se osjetila ranjenom i na neki naÄÂin izazvanom od Majke Terezije te su se srca tolikih ljudi otvorila svjedoÄÂenju te žene. Majka Terezija predstavljala je EvanÄ‘elje i pokazala da i u dvadesetom stoljeću EvanÄ‘elje djeluje, EvanÄ‘elje pogaÄ‘a, EvanÄ‘elje daje smisao životu.
Perez de Cuellar na zasjedanju Ujedinjenih naroda predstavio je Majku Tereziju ovim rijeÄÂima: 'Predstavljam vam najmoćniju ženu na svijetu. Ona uistinu predstavlja Ujedinjene narode jer je u njezinom srcu trpljenje tolikih ljudi.' Majka Terezija sluÅ¡ala je te rijeÄÂi u tiÅ¡ini, a onda podigla ruku i pokazala u njoj krunicu koju je uvijek nosila sa sobom i rekla: 'Ja sam samo siromaÅ¡na žena koja moli. Kroz molitvu, Gospodin mi stavlja u srce ljubav kako bih mogla ljubiti siromaÅ¡ne.'
Potom, kao Å¡to je ÄÂesto ÄÂinila, upravila je svoj pogled prema nazoÄÂnim predstavnicima naroda i rekla odluÄÂnim glasom: 'Molite i vi i vaÅ¡e će se srce ispuniti ljubavlju kako biste mogli ljubiti siromaÅ¡ne oko sebe.' To je Majka Terezija, to je svjedoÄÂanstvo koje nam je Majka Terezija ostavila. Od njezine smrti Misionarke ljubavi bilježe nagli porast zvanja i kuća diljem svijeta. Utemeljena 1950, Kongregacija danas broji viÅ¡e od 4.500 redovnica i oko 800 redovnika nesvećenika kojima pomaže viÅ¡e od 90.000 laika u 630 ustanova, od sirotiÅ¡ta do bolnica za bolesnike na samrti, diljem svijeta.
U meÄ‘uvremenu u Kalkuti ne jenjava priliv hodoÄÂasnika na grob Majke Terezije: njezina baÅ¡tina nastavlja privlaÄÂiti vjernike i ostalih religija, dragovoljce iz cijeloga svijeta i nova zvanja Misionarki ljubavi. Njezin lik, koji cijene i poÅ¡tuju i predstavnici ostalih religija, predstavlja sredstvo ujedinjenja u razdoblju napetosti izmeÄ‘u kršćana i hinduistiÄÂkih fundamentalista. Premda ÄÂlanovi hinduistiÄÂkih ekstremistiÄÂkih pokreta napadaju Majku Tereziju i njezine redovnice optužujući ih za prisilna obraćenja, većina hinduistiÄÂkih stanovnika divi se Majci Tereziji i voli je, tako da su ÄÂak i najtradicionalistiÄÂkije hinduistiÄÂke skupine kritizirale stavove ekstremista.
ÄŒesto je grob Majke Terezije mjesto na kojem se predstavnici razliÄÂitih religija okupljaju na zajedniÄÂku molitvu: bez ikakve prethodne organizacije ÄÂlanovi razliÄÂitih religija susreću se i poÄÂinju zajedniÄÂki moliti. Majka Terezija iz Kalkute svojim životom je potvrdila da je mogla imati otvorene ruke za siromahe i patnike jer ih je prije imala sklopljene pred Bogom, a služiti ÄÂovjeku za nju je znaÄÂilo uÄÂiniti neÅ¡to lijepo za Boga.
Govorila je: 'Radost je molitva, radost je snaga, radost je ljubav, radost je mreža ljubavi kojom možete doći do duÅ¡a. Bog ljubi onoga tko radosno daruje. ViÅ¡e daje koji s radošću daje. Najbolji naÄÂin da oÄÂitujemo svoju zahvalnost Bogu i ljudima jest radosno prihvaćanje svih stvari. Ne dopustite da iÅ¡ta žalosno uÄ‘e u vas Å¡to bi moglo biti razlog da zaboravite radost Krista Uskrsloga.'
Smisao ljudskog života je u davanju. Davanjem utjelovljujemo temeljnu ljudsku vrijednost - ljubav. Majka Terezija svojim postupcima definirala je pojam ljubavi. Prepoznavši ljude u nevolji, u njezinoj duši, kako sama kaže, javila se silna želja, ne da tuguje nad njihovom sudbinom, ne da ih sažalijeva... Željela im je, bez obzira na opasnosti po vlastiti život, pomagati. U njezinoj duši razbuktala se vatra ljubavi koja se, srećom, prenijela na druge i tako postala prepoznatljiva u cijelom svijetu.
Svijet nikada ne bi smio zaboraviti ženu ÄÂije je svjetlo svetosti svoje zrake iz Kalkute proÅ¡irilo cijelim svijetom i postalo znak nade.
Majka Terezija
Majka Terezija (Skoplje, 26. kolovoza 1910. - Kalkuta, 5. rujna 1997., ÄÂasna sestra albanskog i vlaÅ¡kog podrijetla te indijskog državljanstva. RoÄ‘ena je pod imenom Agnes Gonxha Bojaxhiu. Osnovala je katoliÄÂku redovniÄÂku zajednicu Misionarke ljubavi u indijskoj Kalkuti 1950. godine. Preko 45 godina služila je siromaÅ¡nima, bolesnima, siroÄÂadi i umirućima. Misionarke ljubavi od poÄÂetne male zajednice s vremenom su prerasle u zajednicu koja broji 5 000 redovnica u oko 600 misija, Å¡kola i skloniÅ¡ta u 120 država svijeta. Papa Ivan Pavao II. proglasio je Majku Tereziju blaženom 19. listopada 2003. godine.
Od 1970. godine, meÄ‘unarodno je prepoznata kao humanitarka i pomoćnica siromaÅ¡nih i nemoćnih. Dobitnica je Nobelove nagrade za mir 1979., te mnogih drugih meÄ‘unarodnih nagrada, meÄ‘u kojima se istiÄÂu najviÅ¡e indijsko civilno odliÄÂje "Bharat ratna" iz 1980. za njen humanitarni rad, poÄÂasno državljanstvo SAD-a, Nagrada Albert Schweitzer itd. Misionarke ljubavi nastavljaju pomagati siromaÅ¡nima i potrebnima Å¡irom svijeta pa tako djeluju i u Hrvatskoj. Majka Terezija viÅ¡e puta boravila je u Hrvatskoj, prvi put joÅ¡ 1928. godine. Župnik njene župe u rodnom Skopju bio je hrvatski svećenik Franjo Jambreković, koji je utjecao na nju, a u Indiji je suraÄ‘ivala s hrvatskim svećenikom Antom Gabrićem. SkupÅ¡tina grada Zagreba 19. srpnja 1990. proglasila ju je poÄÂasnom graÄ‘ankom grada Zagreba.
Rani život
Majka Terezija, pravim imenom Agnes Gonxha Bojaxhiu, roÄ‘ena je u Skoplju u albanskoj katoliÄÂkoj obitelji. Njezino srednje ime "Gonxha" potjeÄÂe od albanske rijeÄÂi "gonxhe" Å¡to znaÄÂi "pupoljak". Iako je roÄ‘ena 26. kolovoza, osobno je smatrala 27. kolovoz svojim roÄ‘endanom, jer je na taj dan krÅ¡tena. Bila je najmlaÄ‘e dijete u obitelji Nikollë (*1878. - †1919.) i Drane Bojaxhiu (djevojaÄÂki Bernaj) (*1889. - †1972.) Njen otac ima vlaÅ¡ko (aromunsko) porijeklo i potjeÄÂe iz Skadra, a majka iz ÄÂakovice. Oboje su bili vrlo pobožni. U obitelji je bilo joÅ¡ dvoje djece: Lazar (*1907. - †1981.) i Agata (*1904. - †1973). Lazar se Å¡kolovao na Vojnoj akademiji u Grazu, a zbog politiÄÂkih razloga kasnije je emigrirao u Italiju. Njezin otac radio je kao pomoćnik u ljekarni, a bavio se i politikom, zalagao se za prava Albanaca. Umro je 1919. (nakon Å¡to mu je pozlilo nakon obroka), kada je Terezija imala osam godina.
Kada se rodila 1910., Skopje je bilo u Osmanskom Carstvu. U Balkanskim ratovima 1912., zauzima ga srpska vojska te postaje dio Kraljevine Srbije. Od 1918. godine, Skopje je u sastavu Države SHS pa Kraljevine SHS. IÅ¡la je u osnovnu Å¡kolu u kojoj se poduÄÂavalo na albanskom jeziku, a zatim je pohaÄ‘ala gimnaziju, gdje se poduÄÂavalo na srpskom jeziku. Prvu priÄÂest primila je s pet godina, a uskoro i svetu potvrdu. U ranim godinama bila je oduÅ¡evljena priÄÂama o životu misionara, a do 12 godina bila je uvjerena da se treba posvetiti vjerskom životu. Župnik njene župe Presvetog Srca Isusova u Skopju, bio je hrvatski isusovac Franjo Jambreković, s kojim se kasnije dopisivala iz Indije. S 18 godina odluÄÂila je posvetiti život "službi Bogu" i uÅ¡la u katoliÄÂki red irskih sestara, specijaliziran za misije u Bengalu u Indiji. Do kraja života viÅ¡e nije vidjela majku i sestru.
Putovala je iz Skopja preko Zagreba do Irske, u rujnu 1928. OtiÅ¡la je u samostan ÄÂasnih sestara lorentinki u Rathfarnhamu u Irskoj, kako bi nauÄÂila engleski jezik, jer se njime poduÄÂava Å¡kolsku djecu u Indiji.
Stigla je u Indiju 1929., i zapoÄÂela novincijat u gradu Darjeelingu, u blizini Himalaje. Položila je svoje prve redovniÄÂke zavjete 24. svibnja 1931. U to vrijemem, uzima redovniÄÂko ime Terezija, po sv. Tereziji iz Lisieuxa (Mala Terezija), zaÅ¡titnici misionara. SveÄÂane redovniÄÂke zavjete položila je 14. svibnja 1937., dok je radila kao nastavnica u Å¡koli samostana Loreto u istoÄÂnoj Kalkuti.
Voljela je raditi u školi i sve više je razmišljala kako pomoći siromašnima u Kalkuti. Grad je pogodila teška glad 1943., te oružani sukob između hinduista i muslimana 1946. godine.
Nekoliko godina pouÄÂavala je u jednoj Å¡koli u Kalkuti, a 1946. primila je "poziv unutar poziva", kako ga je sama nazvala, napustila Å¡kolu i poÄÂela djelovanje meÄ‘u siromaÅ¡nima, bolesnima, umirućima.
Misionarski rad
PoÄÂela je misionarski rad sa siromaÅ¡nima 1948. godine, zamijenivÅ¡i svoju tradicionalnu redovniÄÂku haljinu s jednostavnim bijelim pamuÄÂnim sarijem ukraÅ¡enim plavim obrubom. Dobila je indijsko državljanstvo i otputovala izvan Kalkute u predgraÄ‘e i brinule za ljude u potrebi. Njezino djelovanje ubrzo su primijetili i indijski dužnosnici, ukljuÄÂujući i premijera, koji je izrazio zahvalnost.
Terezija je napisala u svoj dnevnik, da joj je prva godina bila ispunjena teÅ¡koćama. Nije imala prihoda, prosila je za hranu i potrepÅ¡tine. Prvih nekoliko mjeseci, suoÄÂila se sa samoćom i napasti, da se vrati u udobnost samostana.
Dobila je dozvolu iz Vatikana 7. listopada 1950., za osnivanje redovniÄÂke zajednice na podruÄÂju biskupije, Å¡to je bio poÄÂetak kasnije redovniÄÂke zajednice Misionarki ljubavi. Misija je prema njenim vlastitim rijeÄÂima bila briga za: "gladne, gole, beskućnike, osakaćene, slijepe, gubavce, sve one ljude koji se osjećaju neželjenima, nevoljenima, zanemarenima od druÅ¡tva i koji su postali teret druÅ¡tvu". RedovniÄÂka zajednica poÄÂela je rad s 13 redovnica u Kalkuti, a danas ima viÅ¡e od 4 000 redovnica i dobrotvorne centre Å¡irom svijeta. Brinu se za izbjeglice, slijepe, oboljele od side, invalide, alkoholiÄÂare, siromaÅ¡ne, beskućnike, ali i žrtve poplava, epidemija i gladi.
Majka Terezija otvorila je prvi Dom za umiruće 1952. godine u prostoru dobivenom od grada Kalkute. Uz pomoć indijskih dužnosnika napuÅ¡teni hinduistiÄÂki hram, pretvoren je u besplatni hospicij za siromaÅ¡ne. Ona ga je nazvala Dom ÄÂista srca ("Nirmal Hriday"). U tom hospiciju bili su neizljeÄÂivi bolesnici, kojima je pružena medicinska skrb i prilika, da preminu dostojanstveno, a ne napuÅ¡teni na ulici. Prije smrti prema ritualima njihove vjere, muslimanima su se ÄÂitali odlomci Kurana, hindusi su dobivali svetu vodu iz Gangesa, a katolici sakrament bolesniÄÂkog pomazanja. Uskoro je Majka Terezija otvorila dom "Shanti Nagar" (Grad mira) za one koji pate od gubavosti. Misionarke ljubavi uspostavile su niz domova u Kalkuti, gdje su dijelile lijekove, zavoje i hranu. Godine 1955., otvoren je dom "Nirmala Shishu Bhavan" (DjeÄÂji dom BezgrjeÅ¡nog Srca), kao utoÄÂiÅ¡te za siroÄÂad i mlade beskućnike.
Otvorili su se domovi i izvan Kalkute u drugim indijskom gradovima. Prva kuća izvan Indije otvorena je u Venecueli 1965. godine s pet redovnica. Slijedile su kuće u Rimu, Tanzaniji i Austriji 1968. godine, a tijekom 1970.-ih i u desecima drugih država u Aziji, Africi, Europi i SAD-u. U Zagrebu djeluju od 1979. godine. S njom je surađivao u Indiji hrvatski misionar Ante Gabrić.
Njezin humanitarni rad ponekad se suoÄÂavao s kritikama. Kritizirana je kvaliteta njege, jer su koriÅ¡tene zastarjele metode lijeÄÂenja poput hladne kupke i koriÅ¡tenja potkožne igle te nije pružena sva potrebna medicinska pomoć, jer nije bilo dovoljno lijeÄÂnika. Ponekad se bolesnici sa zaraznim i prenosivim bolestima nisu odvajali u karantene, jer redovnice koje su brinule za njih, nisu bile svijesne da je to potrebno, jer nisu bile dovoljno medicinski obrazovane.
MuÅ¡ki ogranak redovniÄÂke zajednice osnovan je 1963., a kontemplativni ogranak redovnica 1976. godine. Pridružili su se i brojni vjernici laici. Na zahtjev brojnih svećenika, Majka Terezija osnovala je 1981., Pokret za svećenike "Corpus Christi" (hrv. Tijelo Kristovo), a 1984. godine osnovala je s franjevcem Josipom Langfordom redovniÄÂku zajednicu za svećenike (eng. "Missionaries of Charity Fathers"). Do 2007. godine, redovniÄÂka zajednica imala je oko 450 redovnika i 5 000 redovnica, oko 600 misija, Å¡kola i skloniÅ¡ta u 120 država svijeta.
Humanitarni rad u svijetu
Godine 1982., u jeku opsade Bejruta, Majka Terezija sudjelovala je u spašavanju 37 djece zarobljene u bolnici na prvoj crti bojišta. Dogoveren je privremeni prekid vatre između izraelske vojske i palestinskih gerilaca. U pratnji djelatnika Crvenog križa, putovala je kroz ratnu zonu u devastiranu bolnicu, kako bi se odveli na sigurno pacijente.
Nakon Å¡to su se dogodile promjene u IstoÄÂnoj Europi krajem 1980.-ih, pokrenula je niz projekata, Å¡to prije nije bilo moguće, jer vlasti nisu dopuÅ¡tale. Imala je ÄÂvrsti stav protiv pobaÄÂaja i razvoda, zbog ÄÂega su je kritizirali. Putovala je u posjet i pomoć gladnima u Etiopiji, žrtava zraÄÂenja u ÄŒernobilu te žrtvama potresa u Armeniji. Godine 1991., Majka Terezija doÅ¡la je u Tiranu i uspostavila novu kuću svoje redovniÄÂke zajednice. To je bio susret s njenim sunarodnjacima.
Do 1996. godine, bila je u 517 radnih misija u više od 100 država. Više puta posjetila je i Hrvatsku.
Christopher Hitchens i njemaÄÂki magazin Stern kritizirali su je, da nije dovoljno koristila donirani novac za smanjenje siromaÅ¡tva i poboljÅ¡anje uvjeta u hospicijima, a da je puno ulagala u misionarski rad i otvaranje novih samostana. Kritizirana je i Å¡to je primila donacije od autokratske i korumpirane obitelji Duvalier s Haitija i od kontroverznog poslovnog ÄÂovjeka Charlesa Keatinga, kojem su sudili zbog prijevare i korupcije.
Zdravstvene tegobe i smrt
Doživjela je srÄÂani udar u Rimu 1983., dok je bila u posjetu papi Ivanu Pavlu II. Drugi srÄÂani udar imala je 1989. godine, kada su joj je ugraÄ‘ena srÄÂana premosnica.
Godine 1991., nakon upale pluća, dok je bila u Meksiku, doživjela je dodatne srÄÂane tegobe. Ponudila je ostavku na svoju poziciju na ÄÂelu Misionarki ljubavi, no redovnice su tajnim glasovanjem, odluÄÂile da ostane. Majka Tereza je pristala na tu njihovu odluku.
U travnju 1996., pala je i slomila kljuÄÂnu kost. U kolovozu 1996., bolovala je od malarije i ponovno imala tegobe sa srcem. Operirala je srce, ali bilo je jasno da je njeno zdravlje naruÅ¡eno. LijeÄÂila se u SAD-u. Odstupila je s ÄÂelnog mjesta Misionarki ljubavi 13. ožujka 1997.
Umrla je u Kalkuti, 5. rujna 1997. godine. Pokopana je uz državne poÄÂasti odobrene od indijske Vlade u znak zahvalnosti za njenu pomoć siromaÅ¡nima svih religija u Indiji.
Njezina je smrt primljena s tugom u svjetovnim i vjerskim krugovima. Nawaz Sharif, tadašnji premijer Pakistana, rekao je tom prilikom, da je bila jedna od rijetkih i jedinstvenih osoba koje žive za više ciljeve te da je njezino zauzimanje za siromašne i bolesne jedan od najljepših primjera služenja društvu. Za života i nakon njezine smrti, Majka Terezija bila je prema anketama Gallupa vrlo cijenjena u SAD-u, a 1999. godine bila je rangirana kao "najcijenjenija osoba 20. stoljeća" po anketi u SAD-u.
U spomen na Majku Tereziju otvoreno je nekoliko muzeja. TakoÄ‘er je nekoliko crkvi i župa nazvano po njoj, poput crkve bl. Majke Terezije u Koprivnici posvećene 22. veljaÄÂe 2009. godine. Po Majci Tereziji imenovane su ceste, a Indijske željeznice uvode novi vlak "Majka Express", nazvan po Majci Tereziji, koji poÄÂinje voziti 26. kolovoza 2010. u povodu 100. obljetnice njezina roÄ‘enja.
Odjek u Indiji
Majka Terezija dobila je nagradu indijske vlade "Padma Shri" 1962., Å¡to je bila prva njena nagrada u Indiji. Dobivala je nagrade i u sljedećim desetljećima, ukljuÄÂujući Nagradu "Jawaharlal Nehru" za meÄ‘unarodno razumijevanje 1972., a 1980. godine dobila je najviÅ¡e indijsko civilno priznanje "Bharat ratna".
Njenu službenu biografiju napisao je indijski državni službenik Navin Chawla 1992. godine.
Bilo je i kritiÄÂara njenog rada u Indiji. Aroup Chatterjee, koji je roÄ‘en i odrastao u Kalkuti, ali je živio u Londonu, kritizirao je Majku Tereziju, da promiÄÂe negativnu sliku o Kalkuti. Bilo je i kritika, Å¡to je pokopana uz indijske državne poÄÂasti.
Odjek u svijetu
Godine 1962., Majka Tereza dobila je nagradu "Ramon Magsaysay" za mir, meÄ‘unarodno razumijevanje i za rad u Južnoj i IstoÄÂnoj Aziji. Ta nagrada ÄÂesto se naziva i "azijskom Nobelovom nagradom".
Do ranih 1970.-tih, Majka Terezija postala je međunarodno poznata. Njezina popularnost u to vrijeme u velikoj se mjeri pripisuje dokumentarnom filmu "Nešto lijepo za Boga" iz 1969., koji je snimio Malcolm Muggeridge.
Papa Pavao VI. dodijelio joj je nagradu za mir 1971., nazvanu po papi Ivanu XXIII., pohvalivÅ¡i njen rad sa siromaÅ¡nima, kršćansku ljubav i nastojanja za mir. Kasnije je dobila crkvenu nagradu "Pacem in Terris" 1976. Dana, 19. listopada 2003., papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom. To se dogodilo dosta brže, nego Å¡to je sluÄÂaj kod drugih beatifikacija.
Majka Tereza dobila je nagrade brojnih vlada i civilnih udruga. Imenovana je poÄÂasnom ÄÂlanicom "Reda Australije" 1982., "za služenje zajednici u Australiji i humanost u cjelini". Dobila je nagrade Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih AmeriÄÂkih Država, a takoÄ‘er i poÄÂasno državljanstvo Sjedinjenih AmeriÄÂkih Država.
Dobila je i albansku nagradu "Zlatni ponos nacije" 1994., te haićansku državnu nagradu. Njezino prihvaćanje te dvije nagrade, naišlo je na kritike, jer su albanska i haićanska vlast u to vrijeme bile na lošem glasu.
SveuÄÂiliÅ¡ta sa Zapada i iz Indije dodijelili su joj poÄÂasne doktorate. MeÄ‘u ostalim nagradama dobila je i civilnu nagradu "Balzan" za promoviranje humanosti, mira i bratstva meÄ‘u narodima 1978., i MeÄ‘unarodnu nagradu Albert Schweitzer 1975. godine.
Godine 1979., Majka Terezija dobila je Nobelovu nagradu za mir, "za rad koji poduzima u borbi za prevladavanje siromaÅ¡tva i patnje, Å¡to takoÄ‘er predstavlja prijetnju miru." Odbila je sudjelovati na sveÄÂanom banketu za laureate i zamolila je, da se nagrada od 192 000 dolara preda siromasima u Indiji, dodajući da zemaljske nagrade imaju važnost samo zbog toga Å¡to pomažu njezinom nastojanju za pomoć potrebitima u svijetu.
Kada je Majka Terezija dobila nagradu, bila je upitana: "Ã…Â to možemo uÄÂiniti za promicanje mira u svijetu?" Ona jeodgovorila: "Idite kući i volite svoju obitelj." U govoru povodom dobivanja nagrade meÄ‘u ostalim je rekla: "Zahvalna sam i sretna Å¡to ovu nagradu mogu primiti u ime gladnih, golih, onih bez domovine, bogalja, slijepih i bolesnih od gube. U ime svih onih koji se osjećaju nepoželjnima, nevoljenima, nezbrinutima, u ime onih koji su iskljuÄÂeni iz naÅ¡eg druÅ¡tva. Ja nagradu primam u njihovo ime i sigurna sam da će ova nagrada donijeti novu ljubav izmeÄ‘u siromaÅ¡nih i bogatih. Na ovome je inzistirao i Isus i zbog toga je i doÅ¡ao na ovaj svijet, da bi siromaÅ¡nima donio ovu radosnu vijest". TakoÄ‘er je istaknula, svoj glas protiv pobaÄÂaja: "U novinama ÄÂitamo ovo ili ono, ali nitko ne govori o milijunima malih koji su prihvaćeni s jednakom ljubavlju kao vi i ja, s Božjom ljubavlju. A mi niÅ¡ta ne kažemo, ostajemo nijemi. Za mene su nacije koje su legalizirale pobaÄÂaj najsiromaÅ¡nije zemlje. Oni se plaÅ¡e malih, oni se plaÅ¡e neroÄ‘enih. I dijete mora umrijeti jer ga oni viÅ¡e ne žele - ne žele viÅ¡e ni jedno djete - i dijete mora umrijeti."
Duhovni život
Analizirajući njezina djela i dostignuća, papa Ivan Pavao II. pitao je: "Gdje je Majka Terezija pronašla snagu i upornost, da se osobno potpuno preda na službu drugima? Snagu je pronalazila u molitvi i kontemplaciji Isusu Kristu, njegovom Svetom Licu i Presvetom Srcu."
Njezin postulator (službena osoba koja vodi postupak beatifikacije i kanonizacije) Brian Kolodiejchuk izjavio je, da je Majka Terezija proživljavala duhovne dvojbe i borbe oko vjerskih uvjerenja velik dio svoga života. Zabilježeno je, da su i mnogi drugi katoliÄÂki duhovni velikani proživljavali sliÄÂne duhovne kuÅ¡nje poput njene imenjakinje sv. Terezije iz Lisieuxa ili sv. Faustine Kowalske i dr. KatoliÄÂki mistik sv. Ivan od Križa, skovao je izraz "tamna noć duÅ¡e" za tu fazu u duhovnom rastu i razvoju.
U svojoj prvoj enciklici "Deus caritas est", papa Benedikt XVI. spomenuo je Majku Tereziju tri puta, a koristio je i njen život kako bi objasnio jednu od glavnih toÄÂaka enciklike. "U primjeru blažene Terezije iz Kalkute imamo jasnu ilustraciju ÄÂinjenice, da vrijeme posvećeno Bogu u molitvi ne samo, da ne umanjuje snagu i služenje iz ljubavi naÅ¡im bližnjima, nego je u stvari neiscrpan izvor toga."
Iako ne postoji izravna veza izmeÄ‘u Majke Terezije i franjevaÄÂkog reda, jako je cijenila i poÅ¡tivala sv. Franju AsiÅ¡kog. U njenom životu mogu se naći utjecaji franjevaca i poveznice sa životom sv. Franje. Znala je napamet neke njegove molitve, a jednu od njih izgovorila je i prilikom govora povodom dobivanja Nobelove nagrade za mir 1979. godine. Redovnice njenog reda svaki dan mole tu molitvu sv. Franje, koji je promicao siromaÅ¡tvo, ÄÂistoću, posluÅ¡nost i pokornost Kristu. On je takoÄ‘er svoje vrijeme posvetio služenju siromasima, osobito gubavcima u podruÄÂju gdje je živio.
Beatifikacija
Nakon smrti Majke Terezije 1997. godine, Sveta Stolica zapoÄÂela je proces beatifikacije, korak prema mogućoj kanonizaciji. Ovaj proces zahtijeva dokumentaciju o životu i radu Majke Terezije te dokumentaciju o ÄÂudu po zagovoru Majke Terezije.
Sveta Stolica je kao ÄÂudo prepoznala iscjeljenje tumora u abdomenu Indijke Monice Besre 2002., nakon Å¡to je kraj sebe imala medaljon sa slikom Majke Terezije. Besra je izjavila, da je snop svjetlosti doÅ¡ao sa slike nakon ÄÂega je ozdravila od tumora. Bilo je kritiÄÂara, koji su tvrdili, da je moguće da je ozdravila i zbog lijekova koje je uzimala, no komisija Svete Stolice potvrdila je ÄÂudo kao autentiÄÂno.
Papa Ivan Pavao II. proglasio je Majku Tereziju blaženom 19. listopada 2003. godine. Vodi se postupak, da se proglasi svetom, za Å¡to je potrebno joÅ¡ jedno ÄÂudo.
Filmovi i knjige
Život Majke Terezije tema je dokumentarnog filma "Nešto lijepo za Boga" iz 1969. godine, redatelja Malcolma Muggeridgea. Na temelju filma, isti autor objavio je i knjigu.
Kevin Connor redatelj je filma o životu Majke Terezije: "U ime Božjih siromaha" iz 1997. Glavnu ulogu glumi Geraldine Chaplin, kćer Charlie Chaplina. Film je osvojio nagradu na "Art film festivalu" 1998. godine.
O životu Majke Terezije napravljena je i talijanska televizijska serija "Majka Terezija" iz 2003. godine. Glavnu ulogu glumi Olivia Hussey. Miniserija je kasnije preraÄ‘ena u televizijski film "Majka Terezija iz Kalkute", koji je dobio ameriÄÂku nagradu CAMIE 2007. godine.
O Majci Tereziji napisano je jako puno životopisa na velikom broju jezika.
Re: Zadužili su svijet....
Bill Gates: Novac neću ostaviti djeci, to bi bilo loše i za njih i za društvo
24SI - OsnivaĠsoftverskog giganta Microsofta i jedan od najbogatijih ljudi današnjice Bill Gates pomalo je šokirao izjavom kako svojoj djeci neće ostaviti svoje golemo bogatstvo.
Ipak, objasnio je Gates, neće ih baš ostaviti praznih ruku, a većinu će novca uložiti u borbu protiv globalnog siromaštva.
"Svojoj ću djeci, naravno, dati neÅ¡to novca. Ali to neće biti neki veći postotak", kazao je Gates u intervjuu za britanski Sun, dodavÅ¡i kako na taj naÄÂin želi nauÄÂiti svoju djecu da moraju raditi. "Odluka da sav taj novac ostavim u svojoj porodici ne bi bila dobra ni za moju djecu ni za druÅ¡tvo", smatra Gates koji sa suprugom Melindom ima troje djece, 14-godiÅ¡nju Jennifer, 11-godiÅ¡njeg Roryja i 8-godiÅ¡nju Phoebe.
Gatesovo se bogatstvo procjenjuje na oko 40 milijardi eura od kojih će većinu uložiti u privatnu fondaciju "Bill i Melinda Gates" ÄÂiji je glavni cilj borba protiv siromaÅ¡tva i zalaganje za bolju zdravstvenu zaÅ¡titu. Do sada je putem spomenute organizacije donirao preko 28 milijardi dolara za finansiranje programa vakcinisanja protiv tuberkuloze i djeÄÂje paralize, a velik je iznos uložio i u istraživanje te pronalazak lijekova protiv side i malarije.
Osim toga, Gates podržava Milenijsku deklaraciju UN-a potpisanu 2000. godine te 8 ciljeva koji se moraju postići do 2015. među kojima su borba protiv neadekvatnih prihoda, gladi u svijetu, nejednakosti spolova, propadanja okoliša, manjka obrazovanja te borba za poboljšanje sistema zdravstvene kontrole.
24SI - OsnivaĠsoftverskog giganta Microsofta i jedan od najbogatijih ljudi današnjice Bill Gates pomalo je šokirao izjavom kako svojoj djeci neće ostaviti svoje golemo bogatstvo.
Ipak, objasnio je Gates, neće ih baš ostaviti praznih ruku, a većinu će novca uložiti u borbu protiv globalnog siromaštva.
"Svojoj ću djeci, naravno, dati neÅ¡to novca. Ali to neće biti neki veći postotak", kazao je Gates u intervjuu za britanski Sun, dodavÅ¡i kako na taj naÄÂin želi nauÄÂiti svoju djecu da moraju raditi. "Odluka da sav taj novac ostavim u svojoj porodici ne bi bila dobra ni za moju djecu ni za druÅ¡tvo", smatra Gates koji sa suprugom Melindom ima troje djece, 14-godiÅ¡nju Jennifer, 11-godiÅ¡njeg Roryja i 8-godiÅ¡nju Phoebe.
Gatesovo se bogatstvo procjenjuje na oko 40 milijardi eura od kojih će većinu uložiti u privatnu fondaciju "Bill i Melinda Gates" ÄÂiji je glavni cilj borba protiv siromaÅ¡tva i zalaganje za bolju zdravstvenu zaÅ¡titu. Do sada je putem spomenute organizacije donirao preko 28 milijardi dolara za finansiranje programa vakcinisanja protiv tuberkuloze i djeÄÂje paralize, a velik je iznos uložio i u istraživanje te pronalazak lijekova protiv side i malarije.
Osim toga, Gates podržava Milenijsku deklaraciju UN-a potpisanu 2000. godine te 8 ciljeva koji se moraju postići do 2015. među kojima su borba protiv neadekvatnih prihoda, gladi u svijetu, nejednakosti spolova, propadanja okoliša, manjka obrazovanja te borba za poboljšanje sistema zdravstvene kontrole.
Ti si kao najudaljenija zvijezda do koje je najteže doći, ali baš zbog toga je najudaljenija zvijezda najljepša i najsjajnija!