Kako znam urodjena mane su...
Ako se dijete rodi sa nekim vidnim nedostatkom na tijelu/ kao po viskom prstiju na ruci ,ili jednom kracom nogom,ili bilo kakvom deformacijom na tijelu/...to se zove urodjena mana...
Pa ako se dijete rodi sa genima da bude biseksualac ili homoseksualac.... kao i ovo...
TO SE ZOVE URODJENA MANA ...i to nije uopste smijesno... reagiram pojedincima
---------------------------------------------------------------
Znam citala sam da jedno pleme u Africi ..djeca se radjaju s naslednjim triperom
Znam zenu ovdje koja ima tako veliki seces da i pored inekcija koje prima ,vrlo cesto pada u kome,,secer je nasledila od svoje bake,djeca nemaju secer , ali kako kazu doktorui po toj liniji , unuci ce sigurno imati secernu bolest..... nasledno
U nekom starom lijecniku citala zena sa vidnom grbom rodila je dijete isto tako....nasledno
Homosexualnost uroÄ‘ena ili privuÄena?
Re: Homosexualnost uroÄ‘ena ili privuÄÂena?
da odgovorim @dadooo
Vjerovatno da sam pobrkala termin nasledno i urodjeno...Vi mislite da je to isto..a ja mislim da su to dva razlicita pojma...pa neka bude po vasem...
Sve na djetetu kakvo se rodi skojim genima nasledno ili rodjeno..i od koga je nasledio takvu osobinu ...Na to se nemoze poslije rodjenja uticati...i to niukom slucaju nije smijesno....
Znam iz svog komsiluka viseclanu porodicu ,,,gdje je najstarije dijete imalo potpunu deformaciju tijela...nije nasljedno...
Drugo dijete zensko je u pubertetu dobilo je muski prodoran glas i bas se ponasala kao muskarac...
Treca djevojcica rodjena sasvim ok.ali je rodila drugu kcerku koja isto govori kao musko...znaci naslijedilo od tetke...
Cuda se desavaju svuda oko nas ..pa tako i prilikom oplodnje i radjanja djeteta...
Samo molite boga da Vam se to nedesi...
Vjerovatno da sam pobrkala termin nasledno i urodjeno...Vi mislite da je to isto..a ja mislim da su to dva razlicita pojma...pa neka bude po vasem...
Sve na djetetu kakvo se rodi skojim genima nasledno ili rodjeno..i od koga je nasledio takvu osobinu ...Na to se nemoze poslije rodjenja uticati...i to niukom slucaju nije smijesno....
Znam iz svog komsiluka viseclanu porodicu ,,,gdje je najstarije dijete imalo potpunu deformaciju tijela...nije nasljedno...
Drugo dijete zensko je u pubertetu dobilo je muski prodoran glas i bas se ponasala kao muskarac...
Treca djevojcica rodjena sasvim ok.ali je rodila drugu kcerku koja isto govori kao musko...znaci naslijedilo od tetke...
Cuda se desavaju svuda oko nas ..pa tako i prilikom oplodnje i radjanja djeteta...
Samo molite boga da Vam se to nedesi...
- Bausstelac
- Svakodnevni prolaznik
- Postovi: 403
- Pridružen/a: 01 Apr 2010 01:38
Re: Homosexualnost uroÄ‘ena ili privuÄÂena?
Odgojem privucena 100% !!!
"Smrt je jedna,pa zato neka bude na Allahovom putu"
Re: Homosexualnost uroÄ‘ena ili privuÄÂena?
Sva svoja iskustva sam napisala ..zaista neznam i nije uopste bitno za moj pojam ...
Treba biti zahvalan bogu ..da nam se nedese nikakve takve naslednje ili nenaslednje stvari...
Treba biti zahvalan bogu ..da nam se nedese nikakve takve naslednje ili nenaslednje stvari...
- Bausstelac
- Svakodnevni prolaznik
- Postovi: 403
- Pridružen/a: 01 Apr 2010 01:38
Re: Homosexualnost uroÄ‘ena ili privuÄÂena?
Piše: Dr. Zalihić Adem
Duhovna patologija moralno dekadentnog Zapada
Homoseksualnost je spolna privlaÄÂnost prema osobama istog spola, suprotno od heteroseksualnost, a osoba koja je sklona spolnom odnosu sa istim spolom je homoseksualac, bilo muÅ¡ki (kulambara, kekez) ili ženski (lezbejka).
Ako pogledate knjige psihijatrije ili medicinske psihologije, naći ćete da se nagoni obraðuju u poglavlju mentalnih (psihiÄÂkih) funkcija. Ã…Â TA JE TO NAGON? Brojne su definicije, ali se uglavnom sve svode da je to unutarnji poriv, ''instinkt, stremljenje karakteristiÄÂno za datu vrstu (“memorija vrsteâ€Â). ÄÂovjek se izmeðu ostalog razlikuje od životinja po tome Å¡to kod ÄÂovjeka preovladavaju intelektualni postupci, a kod životinja uglavnom nagonski. Kod ÄÂovjeka postoje dvije vrste nagona:
1. SOCIJALNI,
2. VITALNI – u koje spada:
a) nagon za samoodržanjem (nagon za ishranom),
b) nagon za produženjem vrste (seksualni nagon).
Poremećaji nagona mogu biti po tipu kvaliteta (kvalitativni) i po tipu kvantiteta (kvantitativni). Homoseksualnost je poremećaj seksualnog nagona po tipu kvaliteta, tj. kvalitativni poremećaj nagona.
Neophodno je kada se govori o poremećaju seksualnog nagona nešto reći i o njegovom razvoju. Prva seksualna interesovanja kod djeteta su oko pete godine, kada ono se interesuje kako je došlo na ovaj svijet i tu su roditelji dužni da u skadu sa intelektualnim mogućnostima toga uzrasta djetetu daju adekvatan odgovor.
Poslije toga u predpubertetskom dobu dijete prolazi kroz tzv. autoerotsku fazu kada se zanima za promjene koje se deÅ¡avaju sa njegovim tijelom (11. – 12. godine.). Nakon toga slijedi tzv. homoseksualna faza (13. – 14. godine) kada su interesovanja usmjerena ka osobama istog spola zbog zajedniÄÂkih zanimanja (oblaÄÂe se na isti naÄÂin, ÄÂeÅ¡ljaju se po istoj modi itd.).
I konaÄÂno dolazi se u treću, zavrÅ¡nu, heteroseksualnu fazu, kada su naÅ¡a interesovanja usmjerena prema osobama suprotnog spola, i to je definitivna faza seksualnog razvoja zrelog ÄÂovjeka.
Da bi se ovaj konaÄÂni razvoj seksualnog nagona i ostvario, dijete mora imati adekvatan odgoj i normalno djetinjstvo (harmonija u porodici, posebno meðu roditeljima, njihov odnos prema djetetu itd.), jer razni Å¡tetni utjecaji u pojedinim fazama razvoja mogu dovesti do abnormalnosti i devijacija seksualnog nagona (posebno su opasne psihiÄÂke traume iz seksualne sfere, utjecaj sredine, moda, mediji itd.). Ako se taj utjecaj Å¡tetnih faktora javi u drugoj fazi razvoja (13. – 14. god.), onda se javljaju oblici homoseksualizma kao perverznosti, Å¡to se oÄÂituje u sklonosti prema osobama istog spola i istovremeno odvratnosti prema osobama suprotnog spola.
Dakle, jasan je utjecaj perioda djetinjstva i porodice na seksualni razvoj ÄÂovjeka, te se kod svakog pojedinog oblika poremećaja seksualnog nagona treba i tražiti uzrok analizom njegovog razvoja, tj. u analizi djetinjstva, odnosa u porodici, stjecanju prijateljstava iz tog perioda i sl.
Pored niza bolesti koje se vežu, jaÄÂe ili slabije, za homoseksualnost, posebno muÅ¡ku, su spolno prenosive bolesti (sifilis, gonoreja, infekcije sa citomegalovirusom, humanim papiloma virusom, Epstein-bar-ovim virusom), a ja bih posebno izdvojio AIDS.
Zaista je medicinski gledano nemoguće poÄÂeti diskutirati o AIDS-u a ne spomenuti homoseksualce, prije svega Å¡to su oni riziÄÂna grupa broj jedan kod AIDS-a.
Na poÄÂetku bih naveo stavove poznatog muslimanskog psihologa Malika Badrija koji u svojoj knjizi o AIDS-u objaÅ¡njava da se homoseksualizam razvija, tj. da je to nauÄÂeno ponaÅ¡anje te da mnogi odustanu od tog naÄÂina spolnog općenja ako ih sredina osudi. Suprotno, ako se prihvate u druÅ¡tvu, javljaju se novi sluÄÂajevi. Jevrej Root Bernstein joÅ¡ osamdesetih godina tvrdio je da je HIV bio bezazlen (ubikvitaran) virus te da je mutirao u homoseksualnom crijevu (“sindrom homoseksualnog crijevaâ€Â).
Homoseksualci ÄÂine oko 70-74% od ukupnog broja oboljelih od side u Americi i Evropi. Vilijem Fog, direktor Centra za praćenje bolesti u Atlanti u SAD-u, govoreći o ovoj kategoriji ljudi koju u Britaniji zovu harolds, a u Americi gays (raskalaÅ¡eni), kako prenosi magazin Time (4. 7. 1984.), kaže: ''Ovi ljudi se ne zadovoljavaju spolnim općenjem sa ograniÄÂenom grupom svojih prijatelja, nego to pokuÅ¡avaju uraditi sa svakim koga sretnu. Zato prosjek onih sa kojima spolno opće u jednoj godini iznosi oko 60 osoba. â€ÂTime†u svom osvrtu na njegove rijeÄÂi kaže: â€ÂKod ovih ljudi seks je pozdrav pa tek onda slijedi uobiÄÂajeni pozdrav i razgovor.â€Â
Internet i ostala sredstva informisanja su prije nekoliko dana prenijeli informaciju da su u New Yorku kod nekoliko homoseksualaca otkriveni novi podtipovi HIV-a koji su rezistentni na 3 od 4 poznata antiviralna lijeka.
Da bih bio upeÄÂatljiviji za one koji vole “ameriÄÂke†dokaze, navest ću nekoliko podataka iz “HARISSONAâ€Â, jedne od najrespektabilnijih knjiga interne medicine na svijetu, te neÅ¡to i iz “ROBINSA†(hrvatski prijevod 1995. petog ameriÄÂkog izdanja), nezaobilaznog udžbenika patologije na medicinskim fakultetima “modernog†svijeta.
U â€ÂHarissonu†na str. 1372 na samom poÄÂetku teksta o sidi kaže se da je prvi put bolest otkrivena u SAD-u u ljeto1981. kod pet do tada zdravih homoseksualaca koji su oboljeli od upale pluća, i 26 do tada zdravih homoseksualaca koji su oboljeli od malignog tumora krvnih sudova. Ubrzo je otkrivena i kod Haićana koji su nepravedno optuženi kao riziÄÂna grupa, da bi se kasnije ustanovilo da je posljedica homoseksualnog prijenosa, kao i heteroseksualnog. Na str. 1374, gdje se govori o prijenosu virusa side, stoji:
â€ÂPostoji snažna povezanost prijenosa HIV-a sa receptivnim analnim odnosom, vjerovatno zato Å¡to samo tanka i fragilna sluznica rektuma odvaja deponiranu spermu od potencijalno osjetljivih ćelija u i ispod sluznice, kao i zbog ÄÂinjenice da uz analni spolni odnos lahko može doći do traume. Trauma povezana sa analnim tuÅ¡iranjem i insercijom skvrÄÂene Å¡ake u rektum (“fistingâ€Â), takoðer povećava vjerovatnost infekcije za vrijeme pasivnog analnog odnosa.â€Â
Na str. 1376 o epidemiologiji bolesti stoji:
â€ÂOd pojave AIDS-a pa do 1. lipnja 1993. u SAD-u je ukupno prijavljeno 302.000 odraslih bolesnika i adolescenata sa AIDS-om. Do sada ih je umrlo približno 60%. Većina bolesnika (56%) su muÅ¡karci homoseksualci u kojih će se AIDS pojavljivati i u buduće u velikom broju.â€Â
Na str. 1378 kaže se:
â€ÂU homoseksualaca koji su dolazili u ambulante za SPB (spolno prenosive bolesti) u San Francisku 1982. i 1983. godine bilo je 19% novih sluÄÂajeva na godinu.
Kada se govori o rasprostranjenosti u svijetu, na str. 1379: †U poÄÂetku epidemije na Haitiju bolest su primarno Å¡irili muÅ¡karci odnosom sa drugim muÅ¡karcima, koji su meðutim bili biseksualci. Ovi su inficirani muÅ¡karci biseksualci poÄÂeli inficirati svoje heteroseksualne partnere, i sredinom 1980-ih heteroseksualno Å¡irenje postaje glavni put prijenosa, uz sve veći broj inficiranih žena. Usporedo sa ovakvim kretanjem povećavala se i inficiranost dojenÄÂadi.â€Â
U “Robinsovoj patologijiâ€Â, poglavlje o poremećaju imunog sistema, na str. 157 kaže se:
â€ÂEpidemioloÅ¡ke studije u SAD-u prepoznale su pet riziÄÂnih skupina odraslih osoba koje mogu oboljeti od AIDS-a. Homoseksualci i biseksualni muÅ¡karci ÄÂine najveću grupu, oko 70% opisanih i registriranih sluÄÂajeva.
Seksualni put je sigurno najÄÂešći put. U SAD-u najveći broj bolesnika ÄÂine homoseksualci i biseksualni muÅ¡karci, najveći broj infekcija seksualnim putem dogaða se izmeðu homoseksualaca.â€Â
Na str. 164 stoji:
â€ÂU SAD-u tipiÄÂni odrasli bolesnik s AIDS-om je mladi homoseksualac ili ovisnik o drogi. Kod oko 20% bolesnika razvije se Kaposijev sarkom, tumor krvnih žila, koji je inaÄÂe rijedak u SAD-u. Kod bolesnika s AIDS-om pokazuje ÄÂudnovatu sliku. NajÄÂešći je unutar populacije homoseksualaca...â€Â
Ovdje je potrebno pojasniti da su Haićani bili nepravedno optuženi kao riziko grupa za AIDS u medicinskoj literaturi, dok se nije otkrilo da su homoseksualnost meðu njima, koja je kod njih bila tabu-tema, raširili bogati homoseksualci sa Zapada, gdje su za sitne pare mogli doći do upražnjavanja svoje nastranosti.
Pored AIDS-a, dugaÄÂak je niz opasnih bolesti koje se povezuju sa homoseksualnošću (razni maligni tumori, infekcije itd.) ÄÂija bi obrada zahtijevala prostor ÄÂitavog ÄÂasopisa.
I nećete naći medicinske knjige da se homoseksualnost ne opisuje kao poremećaj ili uzrok odreðenih bolesti, ali posluÅ¡ajte sada apsurd: U desetoj reviziji Meðunarodne klasifikacije bolesti, povreda i uzroka smrti, raðenoj od 1983. do 1992. od strane Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) homoseksualnost nije viÅ¡e poremećaj. U prethodnoj devetoj reviziji, joÅ¡ uvijek je bio poremećaj, u petom poglavlju te revizije pod Å¡ifrom 302 “seksualne nastranosti i poremećajiâ€Â. Pitanje za sve ljude glasi: ZaÅ¡to je homoseksualnost izbaÄÂena iz meðunarodne klasifikacije bolesti?! Pa ako malo razmislimo, doći ćemo do zakljuÄÂka da svi oni koji su za homoseksualizam automatski gube zakonsku osnovu za svoju izopaÄÂenost, ako je to u medicini poremećaj. Takoðer na legalan naÄÂin ovim se putem dolazi do “mladog mesaâ€Â, jer iz te naopake veze nema potomstva pa moraju usvajati djecu, koju zasigurno neće uÄÂiti ÄÂednosti, stidu, već ih na vrijeme â€Âseksualno odgojitiâ€Â. Pedofilija je neminovni pratilac homoseksualnog odnosa meðu odraslim muÅ¡karcima. Brisanjem iz meðunarodne klasifikacije bolesti, ovi odrodi od ljudske vrste su u mogućnosti da se bore da se ozakone njihovi brakovi i da nameću ljudima svoju nastranost, ÄÂega smo svjedoci i kod nas u Bosni. Ko stoji iza generalne politike WHO-a, kome odgovara da se olakÅ¡a Å¡irenje ovog nastranog spolnog općenja, a time i pojava miliona oboljelih od, prije svega AIDS-a, ali i sifilisa, gonoreje, mnogih malignih tumora, kakvi su ciljevi iza takvih odluka, možemo samo nagaðati. Spomenut ćemo samo da je jedan od prvih oboljelih od AIDS-a bio poznati glumac, homoseksualac Rock Hadson, prisni prijatelj tadaÅ¡njeg ameriÄÂkog predsjednika i kolege iz Hollywooda Ronalda Regana, te pjevaÄ Queena, jedne od najpopularnijih grupa na svijetu, kao i to da je danas u svijetu filma i muzike gotovo pravilo da poznate i utjecajne liÄÂnosti nisu ÄÂiste od ove izopaÄÂenosti.
U svakom sluÄÂaju, to je zloÄÂin protiv ÄÂovjeÄÂanstva, kao Å¡to je i sasvim jasno da muslimani danas u svijetu imaju malo utjecaja na svjetsku politiku.
Meðutim, to ne skida obavezu sa muslimanskih daija i medicinskih struÄÂnjaka da se dignu protiv ovog zla i da svojim utjecajem u druÅ¡tvu doprinesu ispravnom odgoju muslimana, prije svega omladine, kako se to zlo ne bi raÅ¡irilo meðu njima. To Å¡to se na demografskoj slici jasno vidi da AIDS “kulturno†zaobilazi podruÄÂja gdje su muslimani, ne mora znaÄÂiti da će tako i ostati ako se druÅ¡tvo ne bude pravilno odgajalo.
Jer, vjerovatno i u Lutovom narodu nisu svi preko noći postali homoseksualci, već tek kada su nastrani preuzeli inicijativu u društvu, a muslimanima je vjerska obaveza da nareðuju dobro, a zabranjuju zlo.
Svima onima koji se bore da homoseksualnost izjednaÄÂe sa normalnim spolnim općenjem postavlja se pitanje: Ako je to dvoje jednako, Å¡ta bi bilo sa ljudskom vrstom kada bi svi ljudi bili homoseksualci, i ÄÂiji su oni plod – homoseksualnog ili heteroseksualnog odnosa. Istina su Allahove rijeÄÂi da ima i onih koji pored oÄÂiju ne vide, i da su pojedini ljudi poput stoke, pa ÄÂak i gori.
Allah niÅ¡ta nije stvorio bez cilja, a medicina to, baveći se ljudskim tijelom, stalno potvrðuje. Izmeðu ostalog, otkrila je i funkciju spermatozoida, njihov afinitet prema jajnoj stanici, specifiÄÂnost uvjeta u kojima preživljavaju (pH sredine itd.), pa kako onda neko može tvrditi da je normalno homoseksualno spolno općenje kada spermatozoidi pri takvom spolnom odnosu mogu sresti samo feces u rektumu, a nikakvu jajnu stanicu zbog koje su i stvoreni.
To Å¡to su se pojavile desetine miliona homoseksualaca u Americi i Evropi nije nimalo zaÄÂuðujuće ako se analizira odgoj djece na Zapadu i uporedi sa normalnim razvojem spolnog nagon, Å¡to smo objasnili na poÄÂetku. Svakako da ih ne odgaja majka, već televizija, video, internet, ÄÂasopisi, ulica itd. Pa majka mora da radi, da
se emancipira, da se dokaže da nije manje vrijedna od muškaraca, a dijete će odrasti. Usput, možda seksualno nastrano, ali bitno je da majka nije u kući, jer
tamo je za nju tamnica, tamo je ona jednostavno manje vrijedna.
Duhovna patologija moralno dekadentnog Zapada
Homoseksualnost je spolna privlaÄÂnost prema osobama istog spola, suprotno od heteroseksualnost, a osoba koja je sklona spolnom odnosu sa istim spolom je homoseksualac, bilo muÅ¡ki (kulambara, kekez) ili ženski (lezbejka).
Ako pogledate knjige psihijatrije ili medicinske psihologije, naći ćete da se nagoni obraðuju u poglavlju mentalnih (psihiÄÂkih) funkcija. Ã…Â TA JE TO NAGON? Brojne su definicije, ali se uglavnom sve svode da je to unutarnji poriv, ''instinkt, stremljenje karakteristiÄÂno za datu vrstu (“memorija vrsteâ€Â). ÄÂovjek se izmeðu ostalog razlikuje od životinja po tome Å¡to kod ÄÂovjeka preovladavaju intelektualni postupci, a kod životinja uglavnom nagonski. Kod ÄÂovjeka postoje dvije vrste nagona:
1. SOCIJALNI,
2. VITALNI – u koje spada:
a) nagon za samoodržanjem (nagon za ishranom),
b) nagon za produženjem vrste (seksualni nagon).
Poremećaji nagona mogu biti po tipu kvaliteta (kvalitativni) i po tipu kvantiteta (kvantitativni). Homoseksualnost je poremećaj seksualnog nagona po tipu kvaliteta, tj. kvalitativni poremećaj nagona.
Neophodno je kada se govori o poremećaju seksualnog nagona nešto reći i o njegovom razvoju. Prva seksualna interesovanja kod djeteta su oko pete godine, kada ono se interesuje kako je došlo na ovaj svijet i tu su roditelji dužni da u skadu sa intelektualnim mogućnostima toga uzrasta djetetu daju adekvatan odgovor.
Poslije toga u predpubertetskom dobu dijete prolazi kroz tzv. autoerotsku fazu kada se zanima za promjene koje se deÅ¡avaju sa njegovim tijelom (11. – 12. godine.). Nakon toga slijedi tzv. homoseksualna faza (13. – 14. godine) kada su interesovanja usmjerena ka osobama istog spola zbog zajedniÄÂkih zanimanja (oblaÄÂe se na isti naÄÂin, ÄÂeÅ¡ljaju se po istoj modi itd.).
I konaÄÂno dolazi se u treću, zavrÅ¡nu, heteroseksualnu fazu, kada su naÅ¡a interesovanja usmjerena prema osobama suprotnog spola, i to je definitivna faza seksualnog razvoja zrelog ÄÂovjeka.
Da bi se ovaj konaÄÂni razvoj seksualnog nagona i ostvario, dijete mora imati adekvatan odgoj i normalno djetinjstvo (harmonija u porodici, posebno meðu roditeljima, njihov odnos prema djetetu itd.), jer razni Å¡tetni utjecaji u pojedinim fazama razvoja mogu dovesti do abnormalnosti i devijacija seksualnog nagona (posebno su opasne psihiÄÂke traume iz seksualne sfere, utjecaj sredine, moda, mediji itd.). Ako se taj utjecaj Å¡tetnih faktora javi u drugoj fazi razvoja (13. – 14. god.), onda se javljaju oblici homoseksualizma kao perverznosti, Å¡to se oÄÂituje u sklonosti prema osobama istog spola i istovremeno odvratnosti prema osobama suprotnog spola.
Dakle, jasan je utjecaj perioda djetinjstva i porodice na seksualni razvoj ÄÂovjeka, te se kod svakog pojedinog oblika poremećaja seksualnog nagona treba i tražiti uzrok analizom njegovog razvoja, tj. u analizi djetinjstva, odnosa u porodici, stjecanju prijateljstava iz tog perioda i sl.
Pored niza bolesti koje se vežu, jaÄÂe ili slabije, za homoseksualnost, posebno muÅ¡ku, su spolno prenosive bolesti (sifilis, gonoreja, infekcije sa citomegalovirusom, humanim papiloma virusom, Epstein-bar-ovim virusom), a ja bih posebno izdvojio AIDS.
Zaista je medicinski gledano nemoguće poÄÂeti diskutirati o AIDS-u a ne spomenuti homoseksualce, prije svega Å¡to su oni riziÄÂna grupa broj jedan kod AIDS-a.
Na poÄÂetku bih naveo stavove poznatog muslimanskog psihologa Malika Badrija koji u svojoj knjizi o AIDS-u objaÅ¡njava da se homoseksualizam razvija, tj. da je to nauÄÂeno ponaÅ¡anje te da mnogi odustanu od tog naÄÂina spolnog općenja ako ih sredina osudi. Suprotno, ako se prihvate u druÅ¡tvu, javljaju se novi sluÄÂajevi. Jevrej Root Bernstein joÅ¡ osamdesetih godina tvrdio je da je HIV bio bezazlen (ubikvitaran) virus te da je mutirao u homoseksualnom crijevu (“sindrom homoseksualnog crijevaâ€Â).
Homoseksualci ÄÂine oko 70-74% od ukupnog broja oboljelih od side u Americi i Evropi. Vilijem Fog, direktor Centra za praćenje bolesti u Atlanti u SAD-u, govoreći o ovoj kategoriji ljudi koju u Britaniji zovu harolds, a u Americi gays (raskalaÅ¡eni), kako prenosi magazin Time (4. 7. 1984.), kaže: ''Ovi ljudi se ne zadovoljavaju spolnim općenjem sa ograniÄÂenom grupom svojih prijatelja, nego to pokuÅ¡avaju uraditi sa svakim koga sretnu. Zato prosjek onih sa kojima spolno opće u jednoj godini iznosi oko 60 osoba. â€ÂTime†u svom osvrtu na njegove rijeÄÂi kaže: â€ÂKod ovih ljudi seks je pozdrav pa tek onda slijedi uobiÄÂajeni pozdrav i razgovor.â€Â
Internet i ostala sredstva informisanja su prije nekoliko dana prenijeli informaciju da su u New Yorku kod nekoliko homoseksualaca otkriveni novi podtipovi HIV-a koji su rezistentni na 3 od 4 poznata antiviralna lijeka.
Da bih bio upeÄÂatljiviji za one koji vole “ameriÄÂke†dokaze, navest ću nekoliko podataka iz “HARISSONAâ€Â, jedne od najrespektabilnijih knjiga interne medicine na svijetu, te neÅ¡to i iz “ROBINSA†(hrvatski prijevod 1995. petog ameriÄÂkog izdanja), nezaobilaznog udžbenika patologije na medicinskim fakultetima “modernog†svijeta.
U â€ÂHarissonu†na str. 1372 na samom poÄÂetku teksta o sidi kaže se da je prvi put bolest otkrivena u SAD-u u ljeto1981. kod pet do tada zdravih homoseksualaca koji su oboljeli od upale pluća, i 26 do tada zdravih homoseksualaca koji su oboljeli od malignog tumora krvnih sudova. Ubrzo je otkrivena i kod Haićana koji su nepravedno optuženi kao riziÄÂna grupa, da bi se kasnije ustanovilo da je posljedica homoseksualnog prijenosa, kao i heteroseksualnog. Na str. 1374, gdje se govori o prijenosu virusa side, stoji:
â€ÂPostoji snažna povezanost prijenosa HIV-a sa receptivnim analnim odnosom, vjerovatno zato Å¡to samo tanka i fragilna sluznica rektuma odvaja deponiranu spermu od potencijalno osjetljivih ćelija u i ispod sluznice, kao i zbog ÄÂinjenice da uz analni spolni odnos lahko može doći do traume. Trauma povezana sa analnim tuÅ¡iranjem i insercijom skvrÄÂene Å¡ake u rektum (“fistingâ€Â), takoðer povećava vjerovatnost infekcije za vrijeme pasivnog analnog odnosa.â€Â
Na str. 1376 o epidemiologiji bolesti stoji:
â€ÂOd pojave AIDS-a pa do 1. lipnja 1993. u SAD-u je ukupno prijavljeno 302.000 odraslih bolesnika i adolescenata sa AIDS-om. Do sada ih je umrlo približno 60%. Većina bolesnika (56%) su muÅ¡karci homoseksualci u kojih će se AIDS pojavljivati i u buduće u velikom broju.â€Â
Na str. 1378 kaže se:
â€ÂU homoseksualaca koji su dolazili u ambulante za SPB (spolno prenosive bolesti) u San Francisku 1982. i 1983. godine bilo je 19% novih sluÄÂajeva na godinu.
Kada se govori o rasprostranjenosti u svijetu, na str. 1379: †U poÄÂetku epidemije na Haitiju bolest su primarno Å¡irili muÅ¡karci odnosom sa drugim muÅ¡karcima, koji su meðutim bili biseksualci. Ovi su inficirani muÅ¡karci biseksualci poÄÂeli inficirati svoje heteroseksualne partnere, i sredinom 1980-ih heteroseksualno Å¡irenje postaje glavni put prijenosa, uz sve veći broj inficiranih žena. Usporedo sa ovakvim kretanjem povećavala se i inficiranost dojenÄÂadi.â€Â
U “Robinsovoj patologijiâ€Â, poglavlje o poremećaju imunog sistema, na str. 157 kaže se:
â€ÂEpidemioloÅ¡ke studije u SAD-u prepoznale su pet riziÄÂnih skupina odraslih osoba koje mogu oboljeti od AIDS-a. Homoseksualci i biseksualni muÅ¡karci ÄÂine najveću grupu, oko 70% opisanih i registriranih sluÄÂajeva.
Seksualni put je sigurno najÄÂešći put. U SAD-u najveći broj bolesnika ÄÂine homoseksualci i biseksualni muÅ¡karci, najveći broj infekcija seksualnim putem dogaða se izmeðu homoseksualaca.â€Â
Na str. 164 stoji:
â€ÂU SAD-u tipiÄÂni odrasli bolesnik s AIDS-om je mladi homoseksualac ili ovisnik o drogi. Kod oko 20% bolesnika razvije se Kaposijev sarkom, tumor krvnih žila, koji je inaÄÂe rijedak u SAD-u. Kod bolesnika s AIDS-om pokazuje ÄÂudnovatu sliku. NajÄÂešći je unutar populacije homoseksualaca...â€Â
Ovdje je potrebno pojasniti da su Haićani bili nepravedno optuženi kao riziko grupa za AIDS u medicinskoj literaturi, dok se nije otkrilo da su homoseksualnost meðu njima, koja je kod njih bila tabu-tema, raširili bogati homoseksualci sa Zapada, gdje su za sitne pare mogli doći do upražnjavanja svoje nastranosti.
Pored AIDS-a, dugaÄÂak je niz opasnih bolesti koje se povezuju sa homoseksualnošću (razni maligni tumori, infekcije itd.) ÄÂija bi obrada zahtijevala prostor ÄÂitavog ÄÂasopisa.
I nećete naći medicinske knjige da se homoseksualnost ne opisuje kao poremećaj ili uzrok odreðenih bolesti, ali posluÅ¡ajte sada apsurd: U desetoj reviziji Meðunarodne klasifikacije bolesti, povreda i uzroka smrti, raðenoj od 1983. do 1992. od strane Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) homoseksualnost nije viÅ¡e poremećaj. U prethodnoj devetoj reviziji, joÅ¡ uvijek je bio poremećaj, u petom poglavlju te revizije pod Å¡ifrom 302 “seksualne nastranosti i poremećajiâ€Â. Pitanje za sve ljude glasi: ZaÅ¡to je homoseksualnost izbaÄÂena iz meðunarodne klasifikacije bolesti?! Pa ako malo razmislimo, doći ćemo do zakljuÄÂka da svi oni koji su za homoseksualizam automatski gube zakonsku osnovu za svoju izopaÄÂenost, ako je to u medicini poremećaj. Takoðer na legalan naÄÂin ovim se putem dolazi do “mladog mesaâ€Â, jer iz te naopake veze nema potomstva pa moraju usvajati djecu, koju zasigurno neće uÄÂiti ÄÂednosti, stidu, već ih na vrijeme â€Âseksualno odgojitiâ€Â. Pedofilija je neminovni pratilac homoseksualnog odnosa meðu odraslim muÅ¡karcima. Brisanjem iz meðunarodne klasifikacije bolesti, ovi odrodi od ljudske vrste su u mogućnosti da se bore da se ozakone njihovi brakovi i da nameću ljudima svoju nastranost, ÄÂega smo svjedoci i kod nas u Bosni. Ko stoji iza generalne politike WHO-a, kome odgovara da se olakÅ¡a Å¡irenje ovog nastranog spolnog općenja, a time i pojava miliona oboljelih od, prije svega AIDS-a, ali i sifilisa, gonoreje, mnogih malignih tumora, kakvi su ciljevi iza takvih odluka, možemo samo nagaðati. Spomenut ćemo samo da je jedan od prvih oboljelih od AIDS-a bio poznati glumac, homoseksualac Rock Hadson, prisni prijatelj tadaÅ¡njeg ameriÄÂkog predsjednika i kolege iz Hollywooda Ronalda Regana, te pjevaÄ Queena, jedne od najpopularnijih grupa na svijetu, kao i to da je danas u svijetu filma i muzike gotovo pravilo da poznate i utjecajne liÄÂnosti nisu ÄÂiste od ove izopaÄÂenosti.
U svakom sluÄÂaju, to je zloÄÂin protiv ÄÂovjeÄÂanstva, kao Å¡to je i sasvim jasno da muslimani danas u svijetu imaju malo utjecaja na svjetsku politiku.
Meðutim, to ne skida obavezu sa muslimanskih daija i medicinskih struÄÂnjaka da se dignu protiv ovog zla i da svojim utjecajem u druÅ¡tvu doprinesu ispravnom odgoju muslimana, prije svega omladine, kako se to zlo ne bi raÅ¡irilo meðu njima. To Å¡to se na demografskoj slici jasno vidi da AIDS “kulturno†zaobilazi podruÄÂja gdje su muslimani, ne mora znaÄÂiti da će tako i ostati ako se druÅ¡tvo ne bude pravilno odgajalo.
Jer, vjerovatno i u Lutovom narodu nisu svi preko noći postali homoseksualci, već tek kada su nastrani preuzeli inicijativu u društvu, a muslimanima je vjerska obaveza da nareðuju dobro, a zabranjuju zlo.
Svima onima koji se bore da homoseksualnost izjednaÄÂe sa normalnim spolnim općenjem postavlja se pitanje: Ako je to dvoje jednako, Å¡ta bi bilo sa ljudskom vrstom kada bi svi ljudi bili homoseksualci, i ÄÂiji su oni plod – homoseksualnog ili heteroseksualnog odnosa. Istina su Allahove rijeÄÂi da ima i onih koji pored oÄÂiju ne vide, i da su pojedini ljudi poput stoke, pa ÄÂak i gori.
Allah niÅ¡ta nije stvorio bez cilja, a medicina to, baveći se ljudskim tijelom, stalno potvrðuje. Izmeðu ostalog, otkrila je i funkciju spermatozoida, njihov afinitet prema jajnoj stanici, specifiÄÂnost uvjeta u kojima preživljavaju (pH sredine itd.), pa kako onda neko može tvrditi da je normalno homoseksualno spolno općenje kada spermatozoidi pri takvom spolnom odnosu mogu sresti samo feces u rektumu, a nikakvu jajnu stanicu zbog koje su i stvoreni.
To Å¡to su se pojavile desetine miliona homoseksualaca u Americi i Evropi nije nimalo zaÄÂuðujuće ako se analizira odgoj djece na Zapadu i uporedi sa normalnim razvojem spolnog nagon, Å¡to smo objasnili na poÄÂetku. Svakako da ih ne odgaja majka, već televizija, video, internet, ÄÂasopisi, ulica itd. Pa majka mora da radi, da
se emancipira, da se dokaže da nije manje vrijedna od muškaraca, a dijete će odrasti. Usput, možda seksualno nastrano, ali bitno je da majka nije u kući, jer
tamo je za nju tamnica, tamo je ona jednostavno manje vrijedna.
"Smrt je jedna,pa zato neka bude na Allahovom putu"